USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2427

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. V. iz L., zastupanog po A. J., odvjetniku u Zagrebu, na sjednici održanoj 17. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je ustavnu tužbu smatrajući da parnični postupak koji je pokrenuo radi naknade štete uslijed ozljeda zadobivenih na radu nije dovršen u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: Pr-3713/00, te izvješće stečajnog upravitelja u postupku stečaja nad »Š.« d.d., utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 7. travnja 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika »Š.« d.d. radi naknade štete za ozljede zadobivene na radu.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je više ročišta te je provedeno liječničko vještačenje.

Dana 10. studenoga 1997. godine određen je uviđaj za dan 2. prosinca 1997. godine s vještakom drvoprerađivačke struke. Vješ­tak je nakon toga dostavio nalaz i mišljenje dana 12. veljače 1998. godine. Na taj nalaz podnositelj se očitovao dana 31. ožujka 1998. godine.

Ročišta su zatim održana 8. listopada 1998. godine, te 4. veljače i 21. lipnja 1999. godine.

Podneskom od 30. rujna 1999. godine punomoćnik podnositelja obavijestio je sud da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak.

Na ročištu dana 2. listopada 1999. godine Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o prekidu postupka i pismeni otpravak rješenja dostavio punomoćnicima stranaka.

Dana 26. listopada 1999. godine podnositelj prijavljuje svoju tražbinu u stečajnu masu.

Podneskom od 23. kolovoza 2001. godine punomoćnik podnositelja predlaže uputiti spis Trgovačkom sudu u Zagrebu. Sud ponovo donosi rješenje o prekidu dana 10. rujna 2001. godine, previđajući da je rješenje o prekidu već donijeto.

U stečajnom postupku podnositelj je namirio jednu trećinu glavnice svog potraživanja.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu, te Trgovačkog suda u Zagrebu da se izjasne o navodima ustavne tužbe.

U očitovanjima od 17. veljače i 27. kolovoza 2004. godine, Općinski sud u Zagrebu i Trgovački sud u Zagrebu navode kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba nije osnovana.

5. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-3713/00, te očitovanje stečajnog upravitelja, Ustavni sud je utvrdio da se u ovom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 7. travnja 1993. godine, tužbom podnositelja.

Ustavna tužba podnesena je dana 22. prosinca 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno deset (10) godina, sedam (7) mjeseci i petnaest (15) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 22. prosinca 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, jedan (1) mjesec i sedamnaest (17) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, zakazao veći broj ročišta, saslušao predložene svjedoke i donio odluku o prekidu postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TU­ŽI­TELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

6. Ustavni sud utvrđuje da je u predmetnom postupku od 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu redovno poduzimao postupovne radnje, bez većih zastoja u postupku, te je dana 2. listopada 1999. godine donio rješenje o prekidu postupka, jer je nad dužnikom otvoren stečajni postupak. Otvaranjem stečaja nad dužnikom Općinski sud više nije niti mogao dalje voditi postupak. Istina je da je, previdom suca, taj sud ponovo donio rješenje o prekidu postupka dana 10. rujna 2001. godine. Međutim, ranije rješenje o prekidu bilo je dostavljeno punomoćnicima stranaka, te podnositelj ni na koji način nije bio spriječen ostvarivati svoje potraživanje u stečajnom postupku, što je isti i učinio. U tom postupku podnositelj je djelomično i namirio svoju tražbinu.

Imajući u vidu navedene okolnosti, a osobito postupanje Općinskog suda u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine pa do donošenja rješenja o prekidu postupka, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Stoga je, temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.

8. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4168/2003
Zagreb, 17. rujna 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.