2458
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući
o ustavnoj tužbi A. L. iz Z., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici
održanoj dana 22. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski
sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom,
pod brojem: Pn-6188/02 (ranije: Pn-2186/90 i Pn-5729/94), u najkraćem mogućem
roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon
dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na
temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju
ustavne tužbe A. L. iz S., K. 6, određuje se primjerena naknada u iznosu od
5.050,00 kuna, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst).
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz Državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavna tužba, podnijeta 5. srpnja 2002. godine, temelji se na odredbama članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
Podnositelj
navodi da se kod Općinskog suda u Zagrebu vodi postupak radi naknade nematrijalne
štete nastale u prometnoj nezgodi. Navodi da je presudom tog suda, broj:
Pn-2186/90 od 23. lipnja 1993. godine, usvojen tužbeni zahtjev i dosuđena mu
naknada u iznosu od 41.400,00 kuna, te su utvrđeni mjesečni iznosi rente na ime
naknade za stalnu pomoć druge osobe, ali da je presudom i rješenjem Županijskog
suda u Zagrebu, broj: Gž-2799/94 od 28. lipnja 1994. godine, u dijelu koji se
odnosi na dosuđenu mjesečnu rentu, premet vraćen na ponovni postupak, da se
vodi pod brojem: Pn-5729/94, te da je u tom predmetu donijeta presuda suda
prvog stupnja 17. prosinca 1999. godine, protiv koje je tuženik izjavio žalbu.
Podnositelj ističe da sudski postupak traje preko dvanaest godina, da zbog toga
trpi materijalnu štetu, te da mu je uskraćeno ustavno pravo na brzo i pošteno
suđenje.
Predlaže
da Ustavni sud poduzme radnje u okviru svojih nadležnosti.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju očitovanja predsjednika Građanskog odjela Županijskog
suda u Zagrebu, broj: 10-Su-1291/02 od 7. listopada 2002. godine, utvrdio sljedeće
činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj i M. L. podnijeli su 5. srpnja 1990.
godine tužbu protiv »C. o.« d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete nastale
ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 2. kolovoza 1989. godine.
Predmet se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio pod
brojem: Pn-2186/90; u tom su predmetu održana ročišta za glavnu raspravu dana:
21. ožujka i 21. studenoga 1991. godine, 8. siječnja 1992. godine, 22. ožujka,
12. svibnja i 23. lipnja 1993. godine. Presudom tog suda, broj: Pn-2186/90 od
23. lipnja 1993. godine, obvezan je tuženik da podnositelju isplati iznos od
41.400.000 HRD, a II. tužiteljici iznos od 27.700.000 HRD, te je podnositelju
dosuđena renta na ime naknade za tuđu pomoć u iznosu od 30.000.000 HRD mjesečno
počevši od 1. prosinca 1989. godine, pa nadalje.
Presudom
i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2799/94 od 28. lipnja 1994.
godine, preinačena je navedena prvostupanjska presuda na način da je
podnositelju dosuđen iznos od 28.400.000 HRD, a II. tužiteljici iznos od
19.700.000 HRD, te je riješeno da se presuda prvog stupnja ukida u pogledu
iznosa rente i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U
ponovnom postupku predmet se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio pod brojem:
Pn-5729/94. Podnositelj je podneskom od 17. ožujka 1998. godine tražio
zakazivanje ročišta za glavnu raspravu, a podneskom od 19. ožujka 1998. godine
ispravio je tužbeni zahtjev. Podneskom od 8. rujna 1999. godine podnositelj je
predložio provođenje rekonstrukcije spisa predmeta, budući da se spis nije
mogao pronaći. Na ročištu održanom 17. prosinca 1999. godine provedena je
rekonstrukcija spisa predmeta, zaključena je glavna rasprava i donijeta
presuda.
Protiv
navedene presude tuženik je izjavio žalbu i predmet je 8. studenoga 2000.
godine zaprimljen u Županijskom sudu u Zagrebu.
Podnositelj
je 5. srpnja 2002. godine podnio ustavnu tužbu.
Naknadnom
provjerom u pisarnici Općinskog suda u Zagrebu, utvrđeno je da je rješenjem Županijskog
suda u Zagrebu, broj: Gž-10142/00-2 od 15. listopada 2002. godine, predmet
ponovno vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, da se sada vodi pod
brojem: Pn-6188/02, te da je u tom predmetu zakazano ročište za glavnu raspravu
za dan 4. studenoga 2004. godine.
OČITOVANJE
ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU
3. Na
temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
25. rujna 2002. godine od Županijskog suda u Zagrebu zatražio da se izjasni o
navodima ustavne tužbe i da obavijesti Sud ako je donijeta odluka o žalbi na
presudu Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5729/94 od 17. prosinca 1999.
godine.
U očitovanju Županijskog suda u Zagrebu, broj:
10-Su-1291/02 od 7. listopada 2002. godine, ukratko je izložen tijek postupka
naveden u prethodnoj točki obrazloženja
i istaknuto je da se ne radi o predmetu za čije postupanje zakon propisuje
hitan postupak, te da zbog opterećenosti tog suda velikim brojem predmeta, uz
nedovoljan broj sudaca, loše uvjete rada i nedovoljnu informatičku
opremljenost, žalba na presudu Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5729/94 od
17. prosinca 1999. godine, nije riješena.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...).«.
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona, propisano je:
»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi
i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama
stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od
dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će
odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.
Ustavna tužba je osnovana.
5.
Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud
razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.
Razmatranjem
razloga ustavne tužbe i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je
utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem
odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju
odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski
parnični postupak započeo je tužbom podnositelja i M. L., koja je podnesena
5. srpnja 1990. godine Općinskom sudu u Zagrebu. Od dana podnošenja tužbe
nadležnom sudu do podnošenja ustavne tužbe, postupak traje dvanaest (12) godina.
Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 –
pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska
konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio
unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog
poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1.
Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između
ostaloga, propisuje:
»Radi
utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita
njegov slučaj.«.
Pravo
na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997.). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je
ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja
Promjena Ustava).
Ustavni
sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s
aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje
od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije) do 5. srpnja 2002. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe),
što ukupno iznosi četiri (4) godine i osam (8) mjeseci.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA
U
postupku je, od dana podnošenja tužbe do dana podnošenja ustavne tužbe,
donijeta presuda prvog stupnja, broj: Pn-2186/90 od 23. lipnja 1993. godine,
presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2799/94 od 28. lipnja
1994. godine i u ponovljenom postupku presuda prvog stupnja, broj: Pn-5729/94
od 17. prosinca 1999. godine, te je predmet upućen radi donošenja odluke o žalbi
nadležnom sudu drugog stupnja.
Nakon
podnošenja ustavne tužbe, Župnijski sud u Zagrebu rješenjem, broj: Gž-10142/00-2
od 15. listopada 2002. godine, ukinuo je presudu Općinskog suda u Zagrebu,
broj: Pn-5729/94 od 7. prosinca 1999. godine, u dosuđujućem dijelu i predmet je
vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak, te se sada vodi pod
brojem: Pn-6188/02, a ročište za glavnu raspravu zakazano je za dan 4.
studenoga 2004. godine.
Iz navedenog slijedi da o tužbenom zahtjevu
podnositelja koji je podnesen 1990. godine, do danas nije u cijelosti pravomoćno
odlučeno, što znači da je nadležni sud prvog stupnja tijekom cijeloga
razmatranog razdoblja, tako i nakon podnošenja ustavne tužbe, postupao neučinkovito
i svojom neučinkovitošću pridonio je nerazumnom trajanju postupka.
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom
postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio dugotrajnosti postupka.
5.4. SLOŽENOST
SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta je razvidno da se u konkretnom slučaju
ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
Pretežni dio tužbenog zahtjeva podnositelja kao I. tužitelja
i tužbeni zahtjev II. tužiteljice, u cijelosti su pravomoćno riješeni presudom
i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2799/94 od 28. lipnja 1994.
godine.
Preostali dio tužbenog zahtjeva podnositelja u svezi
kojeg nije donijeta pravomoćna odluka suda, ne ukazuje da se tu radi o složenoj
sudskoj stvari.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti,
Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem još
uvijek nije u cijelosti odlučeno o tužbenom zahtjevu, podnositelju povrijeđeno
ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63.
stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na
odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1532/2002
Zagreb, 22. rujna 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.