USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2506

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. R. iz K., koju zastupa A. K., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj dana 29. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. R. iz K., B. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.450,00 kuna.

III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 18. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslov­nim brojem: P-742/92 (ranije P-1008/81), te da joj odredi primjerenu naknadu, jer prvostupanjski sud nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, iz navoda ustavne tužbe i očitovanja sutkinje Općinskog suda u Rijeci, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi us­tav­nog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 8. travnja 1981. godine, sada pokojni suprug podnositeljice, podnio je tužbu Općinskom sudu u Rijeci, protiv tuženika M. i M. Ć., radi utvrđenja da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom zaključenim među strankama stekao pravo vlasništva nekretnine u k.o. J.;

– ročište je održano 11. veljače 1982. godine, te je određen očevid;

– očevid je proveden 5. travnja 1982. godine, te je naređeno vještaku da izradi nalaz;

– 19. siječnja 1987. godine sud je utvrdio da je pristupio vještak i izjavio da nema podatke za sastavljanje nalaza;

– nakon niza neuspjelih pokušaja izrađivanja nalaza vještaka, na ročištu 15. veljače 1991. godine sud je odgodio raspravu udovoljavajući prijedlogu stranaka jer su iskazale da su voljne spor riješiti dogovorno;

– budući da dogovor stranaka nije uspio, na ročištu 28. veljače 1991. godine, rasprava je nastavljena, a tužitelj je preina­čio tužbeni zahtjev, zahtijevajući isplatu određenoga novčanog iznosa;

– prvostupanjska odluka je donijeta 10. travnja 1991. godine;

– rješenjem od 12. veljače 1992. godine, Okružni sud u Rijeci je uvažio žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku odluku i vratio predmet na ponovno odlučivanje;

– rješenjem Općinskog suda od 11. listopada 2000. godine odre­đeno je mirovanje postupka;

– rješenjem Općinskog suda od 13. srpnja 2001. godine odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje;

– rješenjem Županijskog suda u Rijeci ukinuto je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za povrat;

– 3. srpnja 2003. godine Općinski sud u Rijeci je dopustio povrat u prijašnje stanje te je opunomoćeniku tužitelja dan rok da uredi aktivnu legitimaciju i priloži punomoć za zastupanje nasljednice pokojnog tužitelja;

– punomoć je dostavljena 15. srpnja 2003. godine, te je određeno novo ročište za glavnu raspravu za dan 13. listopada 2003. godine;

– rješenjem Općinskog suda u Rijeci, broj: P-3462/03 od 12. ožujka 2004. godine, utvrđeno je da je tužba povučena; spor je riješen izvansudskom nagodbom.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 8. travnja 1981. godine, podnošenjem tužbe, sada pokojnog supruga podnositeljice ustavne tužbe, Općinskom sudu u Rijeci, protiv tuženika M. i M. Ć., radi utvrđenja da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom zaključenim među strankama stekao pravo vlasništva nekretnine u k.o. J.

Ustavna tužba podnijeta je dana 18. srpnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset dvije (22) godine, tri (3) mjeseca i deset (10) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 18. srpnja 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, Ustavni sud je utvrdio da se postupak od 8. travnja 1981. godine vodio pred prvostupanjskim sudom bez da je donijeta meritorna odluka, sve do 10. travnja 1991. godine, kada je donijeta prvostupanjska odluka. Dakle, prvostupanjski postupak je vođen skoro deset godina do donošenja prve odluke. Potom je Županijski sud 12. veljače 1992. godine uvažio žalbu i vratio na ponovni postupak, da bi Općinski sud 11. listopada 2000. godine utvrdio mirovanje postupka. Dakle, sljedećih osam godina bez meritorne odluke. Dana 3. srpnja 2003. godine, nakon ukidnog rješenja Županijskog suda, Općinski sud je dopustio povrat u prijašnje stanje. Niti nakon toga nije donijeta meritorna odluka, već su stranke, nakon dvadeset tri godine bezuspješnog sudskog postupka, zaključile izvansudsku nagodbu. Općinski sud je rješenjem od 12. ožujka 2004. godine utvrdio da je tužba povučena. To je rješenje postalo pravomoćno, te je spis adaktiran.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (NASLJEDNIKA IZA POKOJNOG TUŽITELJA U
SUDSKOM POSTUPKU)

Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe, niti prije nje ponašanje tužitelja, njezinog sada pokojnog supruga, nije pridonijelo duljini trajanja postupka od ukupno dvadeset tri godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA

5. Općinski sud u Rijeci izvijestio je Ustavni sud da je dana 12. ožujka 2004. godine donijeto rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena. Na dan donošenja navedenog rješenja postupak pred Ustavnim sudom još nije bio okončan.

U skladu je s načelom vladavine prava da u primjeni članka 63. Ustavnog zakona Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju koje prema čvrstoj i ustaljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak.

6. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu us­tav­nog prava podnositeljice zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, trajalo od 5. studenoga 1997. godine do dana podnošenja ustavne tužbe 18. srpnja 2003. godine.

Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositeljici pripada pravo na primjerenu naknadu u iznosu od 7.450,00 kuna. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja.

Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustav­nog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom redovnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku 63. stavku 2. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.

7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2569/2003
Zagreb, 29. rujna 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.