USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2526

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. Ć. iz Z., koju zastupa M. Č., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj  23. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5106/2001-3 od 29. travnja 2004. godine, kojom je odbijena tužba podnositeljice podnijeta protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, klasa: UP/II-362-02/00-04/1227, urbroj: 531-07/15-01-2 od 30. ožujka 2001. godine.

Tim je rješenjem odbijena žalba podnositeljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Zagrebu, klasa: UP/I-362-02/00-02/8923, urbroj: 531-07/2-21/4-00-3 od 31. svibnja 2000. godine, kojim je podnositeljici naređeno uklanjanje izgrađenog stambenog objekta veličine 7,6 x 6,10 m, visine suteren i prizemlje u Z., G. l. bb, na kč.br. 16023/1 k.o. M., te uspostavi prijašnje stanje u roku 30 dana od dana dostave toga rješenja.

2. U ustavnoj tužbi podnositeljica, u bitnom, navodi da je na predmetnoj nekretnini stekla vlasništvo pravnim poslom, podnijela zahtjev za upis toga prava u zemljišnu knjigu koji još nije riješen, kao i zahtjev za legalizaciju te nekretnine koji također još nije riješen, da plaća sve potrebne poreze, doprinose i komunalne pristojbe vezane uz tu nekretninu. Konačno, da u cijelom postupku nije održana ni jedna usmena rasprava te ukazuje na činjenicu da se mnogi bespravno sagrađeni objekti ne ruše.

Smatra da su joj osporenom presudom Upravnog suda povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2., članka 19., članka 29. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporenu presudu i prethodeća joj upravna rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

Na temelju odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je predložila odgodu ovrhe do donošenja odluke o njenoj ustavnoj tužbi, držeći kako bi joj se izvršenjem osporavanih akata nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a sama odgoda da nije suprotna javnom interesu niti bi se istom nekome nanijela veća šteta.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti (...), kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrije­đeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (...).

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li po­vrijeđeno ustavno pravo podnositelja, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Konkretno, podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj su svi jednaki pred zakonom. Kao razlog ističe činjenicu da se istovremeno ne ruše svi ostali bespravno izgrađeni objekti.

Iz obrazloženja osporene presude i rješenja upravnih tijela razvidno je da je podnositeljica izgradila predmetni stambeni objekt bez građevne dozvole, dakle protivno odredbi članka 44. Zakona o gradnji (»Narodne novine«, broj 52/99. i 75/99.) zbog čega je primjenom odredbe članka 92. stavka 1. alineje 1. tog Zakona, Građevinska inspekcija naredila uklanjanje građevine.

Odredbom članka 44. Zakona o gradnji propisano je da se gradnji može pristupiti samo na temelju konačne građevne dozvole, dok je odredbom članka 92. stavka 1. alineje 1. istog Zakona propisano da građevinski inspektor i nadzornik ima pravo i obvezu narediti da se građevina ili njezin dio ukloni ili da se uspostavi prijašnje stanje, ako se gradi ili je izgrađena bez građevne dozvole.

Podnositeljica ne osporava da je ona predmetni objekt izgradila bez građevne dozvole.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da osporenom presudom podnositeljici nije povrijeđeno jamstvo jednakosti svih pred zakonom.

5. Podnositeljica ističe i povredu odredbe članka 19. stavka 2. Ustava, koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Kao razlog ističe svoju prosudbu prema kojoj su osporenom presudom potvrđena nezakonita stajališta izražena u pojedinačnim aktima upravne vlasti.

U ustavnoj tužbi podnositeljica ne navodi koja su to pravna stajališta upravne vlasti, u konkretnom slučaju, nezakonita, niti je sam Ustavni sud utvrdio postojanje navodnih nezakonitosti koje bi mogle dovesti do povrede nekog ustavnog prava, zbog čega utvrđuje da osporenom presudom podnositeljici nije povrijeđeno jamstvo iz članka 19. stavka 2. Ustava.

6. Nadalje, podnositeljica ističe povredu prava iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava, o pravičnosti suđenja. Navodi, kako u postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi nije održana ni jedna usmena rasprava te da suđenja, kao takvog, uopće nije bilo.

U postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi, kao jedino odlučna, nedvojbeno je utvrđena činjenica da podnositeljica za gradnju predmetnog objekta nije posjedovala građevnu dozvolu, što ni ona sama ne osporava, pa Ustavni sud utvrđuje da joj osporenom presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava.

7. U odnosu na istaknutu povredu odredbe članka 48. stavka 1. Ustava, valja napomenuti da u postupcima koji su prethodili ustavnoj tužbi nije odlučivano o pravu vlasništva podnositeljice, već o uklanjanju stambene građevine koju je ona izgradila bez građevne dozvole.

Stoga Ustavni sud utvrđuje kako osporenom presudom podnositeljici nije povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno u članku 48. stavku 1. Ustava.

8. Podnositeljica ističe i povredu odredbe članka 19. stavka 1. Ustava.

Međutim, ta ustavna odredba ne sadrži ljudsko pravo ni temeljnu slobodu na kojoj se može temeljiti ustavna tužba u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

9. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.

O prijedlogu za odgodu ovrhe nije raspravljano niti odluči­vano, jer je o ustavnoj tužbi odmah odlučeno.

10. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2541/2004

Zagreb, 23. rujna 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.