Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-196/2004 od 12. listopada 2004.

NN 151/2004 (29.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-196/2004 od 12. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2637

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi R. Č. iz Z., zastupane po opunomoćeniku Z. Z., odvjetniku u Z., na sjednici održanoj 12. listopada 2004. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2379/01 (raniji broj: P-70/85...) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe R. Č., iz  Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 19. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njenom tužbom radi predaje stana u posjed.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: P-2379/01 (ranije broj: P-70/85) utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 14. siječnja 1985. godine podnositeljica i njen suprug su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika »C.«, stambene zadruge u Zagrebu, radi predaje stana u posjed.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je u dva navrata donio presudu koja je ukinuta po žalbenom sudu, te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, ročište određeno za dan 18. prosinca 1997. odgođeno je jer nisu pristupile stranke, a ročište određeno za dan 25. veljače 1998. godine odgođeno je radi spriječenosti raspravnog suca.

Na ročištu održanom dana 18. lipnja 1998. godine saslušana je dopunski podnositeljica, zaključena je glavna rasprava, te je donijeta presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev.

Dana 6. veljače 2001. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Ročište je održano 12. rujna 2002. godine, te je tuženik pozvan dostaviti izvornik dokumentacije na koju se poziva. Podneskom od 2. prosinca 2002. godine tuženik je izvijestio sud da ne posjeduje izvornik tražene dokumentacije već samo preslik koji je već dostavio u spis.

Ročište određeno za dan 18. studenoga 2003. godine odgođeno je radi spriječenosti suca.

Kako je prvotužitelj u postupku umro, određen je prekid postupka u odnosu na prvotužitelja rješenjem od 31. svibnja 2004. godine.

Početkom srpnja 2004. godine podnositeljica, kao nasljednica prvotužitelja, i drugotužiteljica u postupku, stavila je prijedlog za nastavak postupka.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 1. lipnja 2004. godine Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu, te obrazlaže duljinu postupka složenošću predmeta.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2379/01, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 14. siječnja 1985. godine, tužbom podnositeljice i njenog supruga protiv tuženika »C.«, stambene zadruge u Zagrebu, radi predaje stana u posjed.

Ustavna tužba podnesena je dana 19. siječnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno devetnaest (19) godina i pet (5) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjemu prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 19. siječnja 2004. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko sedam (7) mjeseci, a zatim je postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude pred Županijskim sudom u Zagrebu trajao oko dvije (2) godine i šest (6) mjeseci. Postupak se sada ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i do podnošenja ustavne tužbe trajao je oko tri (3) godine. Dva ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu odgođena su radi spriječenosti raspravnog suca. Nakon ukidanja prvostupanjske presude po Županijskom sudu u Zagrebu dana 6. veljače 2001. godine, pa do podnošenja ustavne tužbe, pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je samo jedno ročište u razdoblju od oko tri godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, time što nije pristupila na jedno ročište nije znatno pridonijela duljini postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o složenom predmetu.

6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: P-2379/01, traje preko devetnaest godina. Takvo ukupno trajanje postupka, kao i neučinkovito postupanje suda nakon što je u veljači 2001. godine ukinuta prvostupanjska presuda, kao i okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome složenost predmeta ne može opravdati njegovo trajanje u razdoblju duljem od devetnaest godina. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-196/2004
Zagreb, 12. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.