2637
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci
Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko
Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice
Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi R. Č. iz Z., zastupane
po opunomoćeniku Z. Z., odvjetniku u Z., na sjednici održanoj 12. listopada
2004. godine, donio je
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: P-2379/01 (raniji broj: P-70/85...) u
najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni
tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe R. Č.,
iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) u iznosu od 7.900,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će
isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 19. siječnja 2004. godine
ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njenom tužbom radi
predaje stana u posjed.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2379/01
(ranije broj: P-70/85) utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za
odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29.
stavkom 1. Ustava.
Dana
14. siječnja 1985. godine podnositeljica i njen suprug su Općinskom sudu u
Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika »C.«, stambene zadruge u Zagrebu, radi
predaje stana u posjed.
U
razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je u dva navrata
donio presudu koja je ukinuta po žalbenom sudu, te je predmet vraćen Općinskom
sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Nakon
5. studenoga 1997. godine, ročište određeno za dan 18. prosinca 1997. odgođeno
je jer nisu pristupile stranke, a ročište određeno za dan 25. veljače 1998.
godine odgođeno je radi spriječenosti raspravnog suca.
Na
ročištu održanom dana 18. lipnja 1998. godine saslušana je dopunski
podnositeljica, zaključena je glavna rasprava, te je donijeta presuda kojom je
usvojen tužbeni zahtjev.
Dana 6.
veljače 2001. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu
i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Ročište
je održano 12. rujna 2002. godine, te je tuženik pozvan dostaviti izvornik
dokumentacije na koju se poziva. Podneskom od 2. prosinca 2002. godine tuženik
je izvijestio sud da ne posjeduje izvornik tražene dokumentacije već samo
preslik koji je već dostavio u spis.
Ročište
određeno za dan 18. studenoga 2003. godine odgođeno je radi spriječenosti suca.
Kako je
prvotužitelj u postupku umro, određen je prekid postupka u odnosu na prvotužitelja
rješenjem od 31. svibnja 2004. godine.
Početkom
srpnja 2004. godine podnositeljica, kao nasljednica prvotužitelja, i drugotužiteljica
u postupku, stavila je prijedlog za nastavak postupka.
OČITOVANJE
OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
3. Na
temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od
Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
U
očitovanju od 1. lipnja 2004. godine Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju
postupanja u predmetu, te obrazlaže duljinu postupka složenošću predmeta.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbama
članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz
stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje
akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...)
podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave
odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U
odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud
učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom
roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj:
P-2379/01, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile
pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 14.
siječnja 1985. godine, tužbom podnositeljice i njenog supruga protiv tuženika
»C.«, stambene zadruge u Zagrebu, radi predaje stana u posjed.
Ustavna tužba podnesena je dana 19. siječnja 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje
ukupno devetnaest (19) godina i pet (5) dana.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga
1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i
odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno
suđenje«, koja između ostalog propisuje:
Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske
naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini
dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj
od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje
razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u
pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjemu pravnom poretku Republike Hrvatske
takvo pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno
relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke
u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 19. siječnja 2004.
godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6)
godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.
5.2.
POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni
sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak
najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko sedam (7)
mjeseci, a zatim je postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude pred Županijskim
sudom u Zagrebu trajao oko dvije (2) godine i šest (6) mjeseci. Postupak se
sada ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i do podnošenja ustavne tužbe
trajao je oko tri (3) godine. Dva ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu odgođena
su radi spriječenosti raspravnog suca. Nakon ukidanja prvostupanjske presude po
Županijskom sudu u Zagrebu dana 6. veljače 2001. godine, pa do podnošenja
ustavne tužbe, pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je samo jedno ročište u
razdoblju od oko tri godine.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE
USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U SUDSKOM
POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, time što nije pristupila na
jedno ročište nije znatno pridonijela duljini postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o složenom
predmetu.
6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi
podnositeljice, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem:
P-2379/01, traje preko devetnaest godina. Takvo ukupno trajanje postupka, kao i
neučinkovito postupanje suda nakon što je u veljači 2001. godine ukinuta
prvostupanjska presuda, kao i okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom
prvog stupnja nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome
složenost predmeta ne može opravdati njegovo trajanje u razdoblju duljem od
devetnaest godina. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63.
stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji
se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-196/2004
Zagreb, 12. listopada 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.