USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2644

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnim tužbama A. R. i D. K., obojice iz M., R. S., kojeg zastupa mr. N. V., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 13. listopada 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavne tužbe se odbijaju.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su podnijeli ustavne tužbe dana 13. svibnja 2003., odnosno 5. srpnja 2004. godine, zatraživši, u smislu odredaba članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), da Ustavni sud naloži Županijskom sudu u Zadru da u najkraćem roku odluči o njihovim žalbama.

U parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora, koji se vodio pred Općinskim sudom u Pagu, pod brojem: P-166/02 (ranije P-27/90), podnositelji ustavnih tužbi, kao tužitelji, zatražili su donošenje privremene mjere zabrane raspolaganja tuženika spornom nekretninom. Kako je Općinski sud u Pagu svojim rješenjem, broj: P-166/02 od 2. svibnja 2003. godine, odbio prijedlog podnositelja, oni su dana 13. svibnja 2003. godine izjavili žalbu protiv tog rješenja i istodobno podnijeli ustav­nu tužbu, zaprimljenu u Ustavnom sudu također 13. svibnja 2003. godine.

U daljnjem tijeku prvostupanjskog postupka pred Općinskim sudom u Pagu donesena je meritorna presuda, broj: P-166/02 dana 18. rujna 2003. godine. Budući da je tom presudom tužbeni zahtjev podnositelja odbijen, oni su podnijeli žalbu dana 7. listopada 2003., a dana 5. srpnja 2004. godine podnijeli su ustavnu tužbu.

Ustavne tužbe nisu osnovane.

2. Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kada o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

3. Podnositelji su dana 16. svibnja 2002. godine, u predmetu Ustavnog suda, broj: U-IIIA-1100/2002, podnijeli ustavnu tužbu zbog dugotrajnosti istog parničnog postupka na kojeg se odnose i ustavne tužbe od 13. svibnja 2003. i od 5. srpnja 2004. godine.

Ustavni sud je, povodom ustavne tužbe od 16. svibnja 2002., dana 17. siječnja 2003. godine, donio odluku kojom je ustavnu tužbu usvojio, odredio Općinskom sudu u Pagu rok za okončanje postupka, te dosudio podnositeljima naknadu, sve sukladno od­red­bama članka 63. Ustavnog zakona.

Nove ustavne tužbe odnose se na daljnji tijek istoga parničnog postupka.

4. Žalbeni postupak protiv rješenja Općinskog suda u Pagu, broj: P-166/02 od 2. svibnja 2003. godine, o odbijanju prijedloga za donošenje privremene mjere, pokrenut je žalbom od 13. svib­nja 2003. godine.

Ustavna tužba kojom se požuruje okončanje toga žalbenog postupka podnesena je Ustavnom sudu istog dana – 13. svibnja 2003. godine.

Nadležni Županijski sud u Zadru o žalbi je donio rješenje, broj: Gž-607/03 dana 22. svibnja 2003. godine, što znači da je cjelokupni žalbeni postupak trajao devet (9) dana.

Žalbeni postupak protiv presude Općinskog suda u Pagu, broj: P-166/02 od 18. rujna 2003., pokrenut je žalbom od 7. listopada 2003. godine.

Nadležni Županijski sud u Zadru o žalbi je donio presudu, broj: Gž-1414/03 dana 17. lipnja 2004. godine, pa je cjelokupni žalbeni postupak trajao osam (8) mjeseci i deset (10) dana. Presuda je dostavljena podnositeljima dana 21. srpnja 2004. godine, pa je stoga ustavna tužba kojom se požuruje okončanje toga žalbenog postupka podnesena Ustavnom sudu 5. srpnja 2004., tj. nakon što je presuda bila donesena.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu prosječnu duljinu tra­janja sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj, uz uvažavanje dosadašnje prakse Ustavnog suda u tom pitanju i mjerila kojima se Ustavni sud rukovodi u procjenjivanju razumne duljine trajanja postupaka pred sudovima, Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona.

5. Utvrdivši da nisu ostvarene pretpostavke za pokretanje ustavnosudskog postupka, Sud je, u skladu s člancima 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučio kao pod točkom I. izreke.

6. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi član­ka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1949/2003
Zagreb, 13. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.