2734
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci
Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko
Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice
Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi B. K. iz Z., na
sjednici održanoj 19. listopada 2004. godine, donio je
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski
sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom
pod brojem: P-5022/04 (ranije brojevi: P-4524/78; P-3516/89; P-1955/97 i
P-4738/02, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući
od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na
temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe, B. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63. stavka
1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da joj
je nerazumno dugim trajanjem postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno
ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5128/02
utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog
prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Dana 10. srpnja 1978. godine pred Općinskim sudom u
Zagrebu A. P., M. P., A. P. i D. P. pokrenuli su parnični postupak protiv
prednice podnositeljice, A. P., radi utvrđenja nevaljanosti darovnog ugovora.
Do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud donio
je presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen, koja je potvrđena od strane žalbenog
suda. Nakon toga uložen je zahtjev za zaštitu zakonitosti, te je Vrhovni sud
isti prihvatio, ukinuo odluke nižih sudova i predmet vratio sudu prvog stupnja
na ponovno suđenje. Nakon toga sud prvog stupnja je ponovo odbio tužbeni
zahtjev, ali je žalbeni sud ukinuo tu presudu. Sud prvog stupnja zatim je donio
rješenje o odbačaju tužbe koje je ukinuo žalbeni sud.
Nakon
5. studenoga 1997. godine ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su 18.
lipnja i 26. listopada 1998. godine, kada je glavna rasprava zaključena te je
donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen.
Dana
14. listopada 1999. godine tužitelji su uložili žalbu na presudu suda prvog
stupnja, te je dana 2. travnja 2002. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo tu
presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Ročište
pred Općinskim sudom u Zagrebu zatim je održano dana 3. listopada 2002. godine
kada je glavna rasprava zaključena i donijeto rješenje kojim je tužbeni zahtjev
odbačen.
Dana
19. studenoga 2002. godine tužitelji su uložili žalbu na navedeno rješenje, te
je isto Županijski sud u Zagrebu ukinuo 6. travnja 2004. godine i predmet
vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Općinski
sud u Zagrebu odredio je ročište za dan 19. listopada 2004. godine.
OČITOVANJE
ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU
3. Na
temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Županijskog
suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
U očitovanju
od 28. svibnja 2004. godine, Županijski sud u Zagrebu navodi kronologiju
postupanja u predmetu prilažući preslik spisa.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
»Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.
Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi
i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama
stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od
dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će
odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5128/02
Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za
postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA
SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski
postupak započeo je 10. srpnja 1978. godine, tužbom protiv prednice
podnositeljice radi utvrđenja nevaljalim darovnog ugovora.
Ustavna
tužba podnesena je dana 30. siječnja 2004. godine, a do tog dana sudski
postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset i pet (25) godina,
šest (6) mjeseci i dvadeset (20) dana.
Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska
konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio
unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske
konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog
propisuje:
Radi
utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita
njegov slučaj.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini
dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje
sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9.
studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje
razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u
pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske
takvo pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno
relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke
u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 30. siječnja 2004.
godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6)
godina, dva (2) mjeseca i dvadest i pet (25) dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
Ustavni
sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak
najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i
deset mjeseci, pri čemu je glavna rasprava bila zaključena 26. listopada 1998.
godine, a presuda dostavljena strankama 28. rujna 1999. godine iz čega
proizlazi da je sud presudu izrađivao kroz razdoblje dulje od jedanaest
mjeseci. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od
oko jedne godine i pet mjeseci, a nakon što je taj sud ukinuo prvostupanjsku
presudu postupak se ponovo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od
oko 5 mjeseci kada je taj sud tužbeni zahtjev odbacio. Zatim se postupak vodio
pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i pet mjeseci.
Postupak se sada ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog
stupnja.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE
USTAVNE TUŽBE (TUŽENE U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema
utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica svojim ponašanjem nije pridonijela
duljini sudskog postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni
sud nalazi da se radi o postupku koji je činjenično složen jer je potrebno
utvrditi opsežno činjenično stanje vezano uz duševno stanje darovatelja prije
njegove smrti, te pitanja nasljeđivanja.
6.
Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu koji se sada vodi pred Općinskim
sudom u Zagrebu pod brojem: P-5022/04 traje preko dvadeset i pet godina. Iako u
postupku, osim razdoblja u kojem je Općinski sud u Zagrebu nakon zaključenja
glavne rasprave izrađivao presudu dulje od jedanaest mjeseci, nije bilo nekih
većih zastoja, Ustavni sud nalazi da iznimna duljina cjelokupnog postupka
nikako ne udovoljava zahtjevu učinkovitog suđenja u razumnom roku. Imajući u
vidu navedene okolnosti kao i činjenicu da se postupak i nadalje vodi pred
sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
8. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-308/2004
Zagreb, 19. listopada 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.