Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-308/2004 od 19. listopada 2004.

NN 156/2004 (10.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-308/2004 od 19. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2734

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vuko­jević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi B. K. iz Z., na sjednici održanoj 19. listopada 2004. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5022/04 (ranije brojevi: P-4524/78; P-3516/89; P-1955/97 i P-4738/02, u naj­kraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, B. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5128/02 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 10. srpnja 1978. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu A. P., M. P., A. P. i D. P. pokrenuli su parnični postupak protiv prednice podnositeljice, A. P., radi utvrđenja nevaljanosti darovnog ugovora.

Do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud donio je presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen, koja je potvrđena od strane žalbenog suda. Nakon toga uložen je zahtjev za zaštitu zakonitosti, te je Vrhovni sud isti prihvatio, ukinuo odluke nižih sudova i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Nakon toga sud prvog stupnja je ponovo odbio tužbeni zahtjev, ali je žalbeni sud ukinuo tu presudu. Sud prvog stupnja zatim je donio rješenje o odbačaju tužbe koje je ukinuo žalbeni sud.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su 18. lipnja i 26. listopada 1998. godine, kada je glavna rasprava zaključena te je donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

Dana 14. listopada 1999. godine tužitelji su uložili žalbu na presudu suda prvog stupnja, te je dana 2. travnja 2002. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo tu presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Ročište pred Općinskim sudom u Zagrebu zatim je održano dana 3. listopada 2002. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeto rješenje kojim je tužbeni zahtjev odbačen.

Dana 19. studenoga 2002. godine tužitelji su uložili žalbu na navedeno rješenje, te je isto Županijski sud u Zagrebu ukinuo 6. travnja 2004. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Općinski sud u Zagrebu odredio je ročište za dan 19. listopada 2004. godine.

OČITOVANJE ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Županijskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 28. svibnja 2004. godine, Županijski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu prilažući preslik spisa.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5128/02 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 10. srpnja 1978. godine, tužbom protiv prednice podnositeljice radi utvrđenja nevaljalim darovnog ugovora.

Ustavna tužba podnesena je dana 30. siječnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset i pet (25) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset (20) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 30. siječnja 2004. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, dva (2) mjeseca i dvadest i pet (25) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i deset mjeseci, pri čemu je glavna rasprava bila zaključena 26. listopada 1998. godine, a presuda dostavljena strankama 28. rujna 1999. godine iz čega proizlazi da je sud presudu izrađivao kroz razdoblje dulje od jedanaest mjeseci. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i pet mjeseci, a nakon što je taj sud ukinuo prvostupanjsku presudu postupak se ponovo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko 5 mjeseci kada je taj sud tužbeni zahtjev odbacio. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i pet mjeseci. Postupak se sada ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽENE U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica svojim pona­šanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nalazi da se radi o postupku koji je činjenično složen jer je potrebno utvrditi opsežno činjenično stanje vezano uz duševno stanje darovatelja prije njegove smrti, te pitanja nas­lje­đivanja.

6. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-5022/04 traje preko dvadeset i pet godina. Iako u postupku, osim razdoblja u kojem je Općinski sud u Zagrebu nakon zaključenja glavne ras­prave izrađivao presudu dulje od jedanaest mjeseci, nije bilo nekih većih zastoja, Ustavni sud nalazi da iznimna duljina cjelokupnog postupka nikako ne udovoljava zahtjevu učinkovitog suđenja u razumnom roku. Imajući u vidu navedene okolnosti kao i činjenicu da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

8. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-308/2004
Zagreb, 19. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.