USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2790

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I.V. iz S., na sjednici održanoj 25. listopada 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-1231/99 (ranije: P-1030/91) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. _ pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. V. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.450,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. _ pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj ustavne tužbe podnio je 1. kolovoza 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– prvostupanjski parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 12. studenoga 1991. godine, radi poništenja odluka poslodavca, »P.« d.d. S., o rasporedu podnositelja na drugo odgovarajuće radno mjesto, a postupak je vođen pod brojem P-1030/91,

– nakon održana četiri ročišta, donesena je prvostupanjska presuda od 23. prosinca 1992. godine, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen,

– presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-347/93 od 12. veljače 1993. godine,

– 23. veljače 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio novu tužbu protiv istog tuženika, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, koja je u međuvremenu donesena,

– novi prvostupanjski postupak je vođen pod brojem P-77/93 (time da je na taj sudski spis spojen, radi zajedničkog rasprav­ljanja, i spis broj: P-84/93, po novoj tužbi),

– nakon održanih osam ročišta i provedena dva vještačenja (grafološkog i medicinskog), nova prvostupanjska presuda je donesena 25. listopada 1994. godine, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,

– Županijski sud u Splitu je rješenjem, broj: Gž-1280/95 od 24. svibnja 1995. godine, ukinuo navedenu presudu,

– ponovni prvostupanjski postupak vođen je pod brojem P-2084/95,

– provedena su dva nova medicinska vještačenja i donesena nova prvostupanjska presuda, 8. lipnja 1998. godine, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev,

– presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2338/98 od 23. travnja 1999. godine, prvostupanjska je presuda potvrđena u odbijajućem dijelu, tj. u dijelu koji se odnosi na pres­tanak radnog odnosa (protiv tog pravomoćnog dijela presude broj: P-2084/95 podnositelj je podnio i reviziju koja je odbijena, a u vezi s čime je Ustavnom sudu podnesena i ustavna tužba, pod brojem U-III-1471/2000), a djelomično ukinuta, u usvajajućem dijelu, tj. dijelu koji se odnosi na raspoređivanje podnositelja na drugo radno mjesto,

– u ukinutom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje je u tijeku pod novim brojem P-1231/99,

– u postupku koji je u tijeku provedeno je šest ročišta, zatraženo (i odbijeno) izuzeće suda, zatraženo (i usvojeno) izuzeće raspravnog suca, spis dodijeljen u rad drugom sucu, te je podnositelj kažnjavan zbog vrijeđanja suda,

– zbog izostanka podnositelja s ročišta zakazanog za 23. listopada 2002. godine, tog je dana nastupilo mirovanje postupka,

– prema informaciji parničnog kancela Općinskog suda u Splitu od 27. rujna 2004. godine, postupak u ovom predmetu nije okončan, već je, nakon mirovanja postupka, održano, dana 5. srp­nja 2004. godine, još jedno ročište za glavnu raspravu, na kojem je određeno vještačenje, te je spis predmeta kalendiran do 1. prosinca 2004. godine, budući da se očekuje izrada vještačkog nalaza i mišljenja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak, povodom tužbenog zahtje­va kojim je zatraženo poništenje odluka tuženika o raspoređivanju tužitelja (podnositelja) na drugo odgovarajuće radno mjesto, započeo je 12. studenoga 1991. godine, podnošenjem tužbe Op­ćin­skom sudu u Splitu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine _ Među­narodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske 1. kolovoza 2002. godine i do tog dana sudski postupak, u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za poništenje odlukâ poslodavca o raspoređivanju na drugo radno mjesto, nije okončan, već se ponovno (po četvrti put) vodi pred sudom prvog stupnja.

O tom dijelu tužbenog zahtjeva podnositelja postupak pred sudovima prvog i drugog stupnja traje ukupno, računajući od dana utuženja do dana podnošenja ustavne tužbe, deset godina, osam mjeseci i devetnaest dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe traje četiri godine, osam mjeseci i dvadeset šest dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju prvostupanjski i drugostupanjski postupak, kada su po prvi put vođeni, trajali ukupno jednu godinu i tri  mjeseca, po drugi put ukupno dvije godine, tri mjeseca i dvanaest dana, po treći put ukupno tri (3) godine, deset (10) mjeseci i dvadeset devet (29) dana, a po četvrti put, do dana podnošenja ustavne tužbe, samo prvostupanjski postupak traje tri godine, tri mjeseca i osam dana.

Općinski sud u Splitu u predmetnom parničnom postupku ukupno je održao dvadeset ročišta, proveo četiri vještačenja (i odredio peto), te donio tri presude. Od toga je u razmatranom razdoblju održao sedam ročišta, proveo dva vještačenja i donio jednu presudu. U tom je razdoblju Općinski sud u Splitu odlu­čivao i o zahtjevu podnositelja za izuzeće suda, o zahtjevu ras­prav­nog suca za izuzeće od rada na konkretnom predmetu, spis je dodijeljen u rad drugom sucu, te su donesena dva rješenja o kaž­njavanju podnositelja novčanom kaznom zbog vrijeđanja suda.

Što se tiče postupanja drugostupanjskog suda, Županijski sud u Splitu proveo je tri  žalbena postupka povodom žalbi parničnih stranaka protiv odluka prvostupanjskog suda donesenih u kon­kretnom slučaju. Trajanje tih postupaka (jedan mjesec i devetnaest dana, šest mjeseci i dvadeset devet dana, deset mjeseci i petnaest dana) ukazuje na zadovoljavajuću ažurnost drugostupanj­skog suda. Od navedenih postupaka jedan je žalbeni postupak proveden u razmatranom razdoblju.

Slijedom izloženog, Ustavni sud utvrđuje da ne postoje razlozi za ocjenu o neaktivnosti nadležnih sudova, ali da unatoč tome postoje razlozi za utvrđenje o nerazumno dugom trajanju parničnog postupka zbog neučinkovitosti u odlučivanju o pravima i obvezama stranaka u konkretnom parničnom postupku.

4.3. POSTUPANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Dugotrajnosti konkretnoga sudskog postupka, po stajalištu Ustavnog suda, u određenoj je mjeri doprinijelo i postupanje podnositelja ustavne tužbe.

Kako je razvidno iz priležeće dokumentacije, on svojim držanjem pred sudom i neprimjerenim podnescima, zbog kojih su mu u dva navrata izrečene novčane kazne, i zbog čega je raspravni sudac zatražio izuzeće od rada na predmetu, nije doprinosio konstruktivnosti, efikasnosti i brzini raspravljanja i odlučivanja u ovom postupku. Također je razvidno da je zatražio izuzeće Općinskog suda u Splitu, što jest njegovo neosporno pravo, ali donošenje odluke predsjednika suda također zahtijeva određeno vrijeme i usporava rad suda na rješavanju merituma spora.

Dana 23. listopada 2002. godine podnositelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na zakazano ročište, zbog čega je, sukladno odredbi članka 216. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99.) nastupilo mirovanje postupka, a što, prema odredbi članka 217. istog Zakona, ima za posljedicu da postupak nije moguće nastaviti prije proteka tri mjeseca od dana nastupa mirovanja. Spomenuti postupak odnos­no propust podnositelja uslijedio je izvan razmatranog pravnorelevantnog razdoblja, tj. nakon podnošenja ustavne tužbe, međutim ga je upravo zbog te okolnosti (podnošenja ustavne tužbe kojom se ukazuje na dugotrajnost parničnog postupka) potrebno navesti.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje na to da se u konkretnom slučaju radi o složenijoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem P-1231/99, traje preko deset godina. U postupanju sudova nije bilo značajnih razdoblja neaktivnosti. Međutim, iz analize spisa predmeta proizlazi zaključak da se u postupku ne postupa učinkovito.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pritom posebno valja napomenuti da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja duljini trajanja postupka.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1839/2002
Zagreb, 25. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.