USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2804

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi E. L. iz S., koju zastupa J. F., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 25. listopada 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV P-216/95, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe E. L. iz S., B. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) od 9.750,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je 26. svibnja 2003. godine podnijela ustav­nu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u dalj­njem tekstu: Ustavni zakon).

U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i obvezama u parničnom postupku radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. godine, pa nadalje, koji se vodi pod poslovnim brojem: IV P-338/01. Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: IV P-338/01, te traži primjerenu naknadu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenoga ustavnog prava koju je počinio Općinski sud u Splitu ne odlučivši o njezinim pravima i obvezama u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice:

– dana 16. veljače 1995. godine, podnositeljica je pred Općinskim sudom u Splitu podnijela tužbu s još 52 bivša zaposlenika »J.« – glavne filijale S., radi isplate plaće. Predmet se vodio najprije pod poslovnim brojem: IV P-216/95,

– tužitelji su rješenjem suda od 11. studenoga 1998. godine pozvani na uređenje tužbe,

– prvo ročište održano je 8. ožujka 1999. godine,

– na ročištu 15. rujna 2000. godine, predmet bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. je razdvojen, pa se predmet podnositeljice vodio pod poslovnim brojem: IV P-338/01,

– da bi se utvrdila pravna osnova i ishodio načelni stav višeg suda, radi ekonomičnosti postupka, postupak je nastavljen samo po tužbama dvoje tužitelja, dok u parničnom postupku podnositeljice sud nije postupao,

– postupak je nastavljen ročištem održanim 16. ožujka 2004. godine,

– rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-216/95 od 18. lipnja 2004. godine, spisi: IV P-332/01, IV P-338/01, IV P-339/01, IV P-342/01, IV P-350/01, IV P-351/01, IV P-353/01, IV P-355/01, IV P-356/01, IV P-358/01, IV P-359/01, IV P-360/01, IV P-365/01, IV P-372/01 i IV P-380/01 pripajaju se tom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a radi ekonomičnosti postupka (među kojima je i podnositeljica) protiv J., Glavne filijale S. Točkom II. izreke tog rješenja, određen je prekid pos­tupka, dok je točkom III. izreke određeno da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti pozove na preuzimanje postupka.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju Općinskog suda u Splitu od 30. rujna 2004. godine navodi se da se radi o sudskoj stvari u kojoj postoji dvojba oko pasivne legitimacije i pravnog sljedništva, da postoje indicije da je nad »J.« u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed navedenog otvara pitanje nadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje, da je u jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda, Županijski sud u Splitu donio rješenje kojim se prvostupanjska presuda ukida, dok drugi »pilot« postupak nije okončan, te da je od nadležnog suda u S. i C. G. zatražena obavijest na okolnost postojanja J. d.d. B., kao pravne osobe i eventualnog otvaranja stečajnog postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Uvidom u očitovanje Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za pos­tupanje na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 16. veljače 1995. godine, tužbom podnositeljice protiv J. – glavne filijale S., radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. godine pa nadalje.

Ustavna tužba podnesena je 26. svibnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu ukupno traje osam godina, tri mjeseca i deset dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, na temelju članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjega pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 26. svibnja 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet godina, šest mjeseci i dvadeset jedan dan.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu imao dva razdoblja potpune neaktivnosti suda i to od 5. studenoga 1997. godine do 11. studenoga 1998. godine i od 15. rujna 2000. godine do 28. kolovoza 2003. godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini cjelokupnoga sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom postupku radi se o složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune neaktivnosti nadležnog suda u razdoblju dužem od tri godine.

6. Ustavni sud utvrđuje da radni spor, koji se sada vodi pod poslovnim brojem: IV P-216/95 vodi pred Općinskim sudom u Splitu, traje preko osam godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku iznosi pet godina, šest mjeseci i dvadeset jedan dan.

S obzirom na činjenicu da postupak u kojemu je zakonom propisana hitnost u postupanju, u prvom stupnju traje preko osam godina, te da Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost tog sudskog postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Polazeći od mjerodavnih odredaba Zakona o parničnom pos­tupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), Ustavni sud napominje da činjenica što je Općinski sud u Splitu donio rješenje o prekidu postupka ne može imati utjecaja na dužnost suda da odluči o podnositeljičinim pravima i obvezama u razumnom roku odnosno da u razumnom roku okonča predmetni parnični postupak.

Slijedom iznijetog, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu odre­­đuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o vrsti postupka i imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Splitu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: IV P-216/95, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1891/2003
Zagreb, 25. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.