USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2818

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Ž. M. iz Z., kojeg zastupa Z. H., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 25. listopada 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2211/98 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. –  pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositelju ustavne tužbe Ž. M. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj ustavne tužbe podnio je 2. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositelj je 15. travnja 1998. godine podnio protiv Ž. D. i N. D., oboje iz Z., tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi plaćanja izvedenih građevinsko-obrtničkih radova na stambenom objektu tuženih;

– prva rasprava održana je 27. travnja 1998., na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženi, pa je rasprava odgođena, a sljedeća je zakazana za 14. svibnja 1998.;

– na raspravu održanu 14. svibnja 1998., pristupio je opunomoćenik tuženih i tužitelj, oba su saslušana, određeno je saslušanje jednog svjedoka i sljedeća je rasprava zakazana za 14. listopada 1998.;

– na ročištu od 14. listopada 1998., kojem su se odazvali svi pozvani, rasprava je odgođena zbog odlaska suca na sahranu, a sljedeća je zakazana za 10. prosinca 1998.;

– ročište zakazano za 10. prosinca 1998. nije održano zbog odlaska suca s dužnosti suca Općinskog suda u Zagrebu;

– sljedeća rasprava održana je pred novim sucem 7. lipnja 1999., u odsutnosti uredno pozvanih tuženih, a sljedeća je zakazana za 30. lipnja 1999.;

– na raspravi održanoj 30. lipnja 1999., saslušan je predloženi svjedok;

– sljedeća rasprava na koju su pristupili svi pozvani, održana je 3. studenoga 2000., a riješeno je da se priklopi spis istoga suda, broj: Ovr-1862/99, pa je ročište odgođeno, a sljedeće je zakazano za 9. veljače 2001.;

– na ročište zakazano za 9. veljače 2001., nisu pristupili tuženi koji su bili uredno pozvani radi saslušanja kao stranke te je sljedeće zakazano za 21. svibnja 2001.

– na raspravu održanu 21. svibnja 2001. nije pristupila drugotužena za koju dostava nije iskazana, opunomoćeniku tužitelja predaje se podnesak kojim se tuženi očituju o dotadašnjem tijeku postupka, a sljedeće ročište zakazuje za 10. rujna 2001.;

– na raspravi održanoj 10. rujna 2001. saslušani su tužitelj i tuženi te je opunomoćeniku tužitelja određen rok od 30 dana za očitovanje o podnesku tuženih od 21. svibnja 2001., što je ovaj s popratnom dokumentacijom učinio 18. listopada 2001.;

– rješenjem od 10. svibnja 2002., sud određuje provođenje građevinskog vještačenja, imenuje vještaka i poziva podnositelja da uplati predujam u roku od trideset dana, što je on i učinio;

– 20. kolovoza 2002. imenovani vještak obavještava sud da zbog prezauzetosti nije u mogućnosti provesti vještačenje u određenom roku od petnaest dana;

– podneskom od 13. studenoga 2002. podnositelj moli sud da odredi drugog vještaka:

– rješenjem od 2. prosinca 2002. sud određuje drugog vještaka te za 23. siječnja 2003. određuje očevid i poziva podnositelja da predujmi troškove očevida, što je ovaj učinio 2. siječnja 2003.;

– na očevidu 23. siječnja 2003., prvotuženi traži njegovu odgodu zbog smrti oca njegovog opunomoćenika, pa sud donosi rješenje kojim poziva tuženog da u roku tri dana uplati određeni iznos za troškove neuspjelog očevida, a sljedeći očevid će se odrediti pismeno;

– tuženi nije uplatio trošak neuspjelog očevida u roku od tri dana, pa podnositelj podneskom od 25. veljače 2003. moli sud da ponovno pozove tužene na uplatu dužnog iznosa, no s obzirom da sud to nije učinio, niti su tuženi platili isti iznos, podnositelj 7. svibnja 2003. ponovno moli sud da pozove tužene na uplatu;

– rješenjem od 17. lipnja 2003. sud poziva tužene da u daljnjem roku od osam dana uplate iznos po rješenju od 23. siječnja 2003., što su tuženi učinili 28. kolovoza 2003., nakon čega je sud zakazao novi očevid za dan 1. prosinca 2003. i taj je očevid toga dana održan;

– podneskom od 24. ožujka 2004. podnositelj moli sud da u određenom kratkom roku pozove vještaka da izradi nalaz i mišljenje, jer je od očevida prošlo gotovo četiri mjeseca, a od određivanja vještačenja gotovo dvije godine;

– rješenjem od 31. ožujka 2004. sud poziva vještaka da mu izrađen nalaz i mišljenje dostavi u roku od petnaest dana;

– vještak je svoj nalaz i mišljenje dostavio sudu 6. travnja 2004., koje je rješenjem od 8. travnja 2004. dostavljeno strankama na očitovanje, koje je podnositelj dostavio sudu 13. svibnja 2004., a nema podatka da su se o istom očitovali i tuženi.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. travnja 1998. godine tužbom podnositelja protiv tuženih Ž. D. i N. D. iz Z., radi plaćanja izvedenih građevinsko-obrtničkih radova na stambenom objektu tuženih.

Ustavna tužba podnesena je dana 2. srpnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan ni u prvom stupnju, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šest (6) godina, dva (2) mjeseca i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u postupku je zakazano deset ročišta, od kojih na četiri nije održana rasprava, određena su dva očevida, od kojih jedan nije obavljen, prvi neuspjeli očevid (23. siječnja 2003.) određen je nakon četiri godine, devet mjeseci i osam dana nakon podnošenja tužbe, pa je onda nakon deset mjeseci i osam dana održan drugi očevid (1. prosinca 2003.).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi, pod brojem: P-2211/98, traje preko šest godina u prvom stupnju. U postupanju suda bilo je razdoblja neaktivnosti, posebno za vrijeme neodazivanja tuženih na plaćanje troška neuspjelog očevida kojega je sud odredio tek nakon četiri godine i dvadeset pet dana od dana podnošenja tužbe. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2459/2004

Zagreb, 25. listopada 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.