USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2889

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Đ. V. iz Z., koju zastupa opuno­moćenik A. M., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 4. studenoga 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-8541/95 (raniji broj: P-746/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02.-pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Đ. V. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 30. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 18. prosinca 1992. godine Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo podnio je Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga protiv ovršenika P. V. Ovršenik je uložio prigovor na rješenje o ovrsi, te je sud 18. svibnja 1993. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, te donio odluku da će se provesti postupak po pravilima parničnog postupka.

Podnositeljica je na ročištu održanom 15. studenoga 1994. godine stupila u parnicu kao nasljednica P. V. Podnijeta je protutužba.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda suda prvog stupnja koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu. Održano je jedno ročište.

Ročište je održano 14. rujna 1999. godine.

Podneskom od 3. studenoga 1999. godine podnositeljica se očitovala o mogućnosti prijeboja potraživanja.

Rješenjem od 23. studenoga 1999. godine sud je pozvao tužitelja da se pisano očituje na podnesak podnositeljice. Podneskom od 19. veljače 2000. godine tužitelj je dostavio očitovanje.

Ročište je održano16. ožujka 2000. godine.

Podneskom od 28. ožujka 2000. godine tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev.

Ročište je održano 1. veljače 2001. godine.

Podneskom od 16. veljače 2001. godine tužitelj je pojasnio specifikaciju tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 23. svibnja 2001. godine tužitelj je priložio izvod iz sudske prakse u prilog svojih tvrdnji.

Ročišta su održana 15. svibnja i 21. lipnja 2001. godine.

Podneskom od 28. lipnja 2001. godine podnositeljica se očitovala o svim zahtjevima tužitelja i predložila saslušanje jednog svjedoka.

Podneskom od 16. listopada 2001. godine tužitelj se očitovao na podnesak podnositeljice.

Na ročištu održanom 1. travnja 2003. godine saslušana je podnositeljica.

Podneskom od 30. listopada 2003. godine podnositeljica se očitovala na prigovor zastare.

Na ročištu održanom 11. prosinca 2003. godine saslušana je jedna svjedokinja.

Podneskom od 28. siječnja 2004. podnositeljica je dostavila daljnja očitovanja. Tužitelj je odgovorio na taj podnesak 18. ožujka 2004. godine.

Podneskom od 2. srpnja 2004. godine podnositeljica se očitovala na podnesak tužitelja.

Ročište je određeno za 4. studenoga 2004. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Postupak je započeo 18. prosinca 1992. godine kada je Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo podnio Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu protiv podnositeljičinog pravnog prednika.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Razdoblja neaktivnosti suda traju od 5. studenoga 1997. do 14. rujna 1999. godine (jedna godina, deset mjeseci i devet dana), te od 21. lipnja 2001. do 1. travnja 2003. godine (jedna godina, devet mjeseci i devet dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužena u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu, jer je potrebno utvrditi da li se međusobna potraživanja stranaka mogu prebiti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od jedanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud u dva dulja navrata bio neaktivan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, vrlo neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2399/2004
Zagreb, 4. studenoga 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
 dr. sc. Jasna Omejec, v. r.