Ustavni sud Republike Hrvatske

2947

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 10. studenoga 2004. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske Zakona o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobo­đe­nom teritoriju (»Narodne novine«, broj 101/98).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Predlagatelji Milan Matijašević, Radojka Đukić, Mirko Manojlović, Rade Mirić, Dragomir Vukičević, Mirjana Radan, Mile Dukić, Milka Dragomirović, Milivoj Šarić, Vjera Đujić, Mirko Žutić, Janja Milić, Dragica Rapaić, Marija Slijepčević, Milka Lončar, Anka Botorić, Nedeljko Blaženović, Milka Komazec, Dušan Komazec, Milorad Lalić, Jovan Jerković, Mara Dragaš, Simo Ožegović, Dušan Plavljanić i Jovanka Čilović-Bursać, svi s boravištem u Srbiji i Crnoj Gori, te Ljubica Končar i Milan Končar iz Korenice, podnijeli su Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske prijedloge kojima traže da Ustavni sud pokrene postupak, te utvrdi protuustavnim i ukine Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 101/98) u cjelini.

2. Predlagatelji ističu da je Republika Hrvatska, zloupotre­b­lja­vajući svoje pravo da pravno uredi određenu materiju, kao i koristeći nepovoljan položaj jednog dijela državljana Republike Hrvatske, koji su živjeli na područjima pod upravom i zaštitom Ujedinjenih naroda, a koja su vojno-redarstvenom akcijom u kolovozu 1995. u potpunosti ispražnjena od stanovništva, u namjeri da se domogne njihovih stanova na kojima su postojala stanarska prava, donijela Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 73/95). Tim Zakonom propisan je, kao uvjet za zadržavanje stanarskog prava, povratak nositelja tih prava u stanove do 26. prosinca 1995. godine.

Po stajalištu podnositelja, Republika Hrvatska umišljajno, sporim i neučinkovitim postupanjem u svezi s izdavanjem potrebnih osobnih isprava, onemogućila je povratak u Republiku Hrvat­sku osobama koje su imale stanarska prava na stanovima na oslobođenom području, odnosno spriječila njihov povratak u Zakonom određenom roku, već je povratak omogućen mnogo kasnije, praktično tek u proljeće 1999. godine, nakon što su stanovi ex lege postali državno vlasništvo.

Pored navedenog, prije negoli je praktično omogućila povratak navedenih osoba, Republika Hrvatska je donijela osporeni Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, kojim je ukinula Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, ali ne i pravne posljedice koje je primjena tog Zakona proizvela.

Predlagatelji ističu da je Republika Hrvatska u potpunosti onemogućila pokretanje i vođenje bilo kakvih sudskih i drugih postupaka pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske putem kojih bi bivši nositelji stanarskih prava na predmetnim stanovima bili u prilici vratiti svoja stečena imovinska prava.

Smatraju da su na navedeni način povrijeđene ustavne odredbe o pravu na pristup sudu (članak 29. stavak 1. Ustava), na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26. Ustava), o pravu na nepovredivost doma (članak 34. stavak 1. Ustava), kao i odredbe članka 6. (pravo na pošteno suđenje), članka 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), članka 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te članka 1. Protokola I. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje imovine). Pritom, pozivajući se na stajališta i pravnu praksu Europskog suda za ljudska prava, ističu da su međunarodni ugovori, koji su sklopljeni, potvrđeni u skladu s Ustavom i na snazi, temeljem članka 140. Ustava, po pravnoj snazi iznad zakona.

Predlažu ukidanje osporenog Zakona.

3. Ustavni sud napominje da su istim prijedlozima predlagatelji osporili i Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, članak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 88/02). te članak 3. stavak 2. točku 3. Pravilnika o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 116/02). Prijedlozi u odnosu na navedene akte izdvojeni su, te će se o njima odlučivati u zasebnim ustavnosudskim postupcima.

Prijedlozi nisu osnovani.

4. Osporeni Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 101/98) sadrži dvije odredbe – članka 1., kojim je utvrđen prestanak važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, i članka 2., kojim je utvrđen dan stupanja na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju.

Prema tome, odredbama navedenog osporenog Zakona ne uređuju se izravno prava i obveze bilo kojeg subjekta, već se djelovanje odredaba ovog Zakona iscrpljuje u tome da danom njegovog stupanja na snagu u pravnom poretku Republike Hrvat­ske prestaje važiti Zakon o davanju u najam stanova na oslo­bođenom teritoriju.

Razmatranjem navoda podnesenih prijedloga razvidno je da predlagatelji, u dijelu kojim osporavaju Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, ne ukazuju na to da bi donošenjem ovog Zakona za njih nastupile štetne pravne posljedice, jer su one već, kako ističu, nastupile, nego prigovaraju pasivnosti zakonodavca, koji je, kako smatraju predlagatelji, propustio urediti način saniranja štetnih posljedica, bilo po sili samog zakona, bilo propisivanjem pojedi­načnog puta pravne zaštite.

Navodi i razlozi podnesenih prijedloga, u naprijed izloženom smislu, ne upućuju na postojanje sumnje o tome da osporeni Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju nije u suglasju s nekom od ustavnih odredaba na koje se podnositelji pozivaju, pa stoga Ustavni sud, u odnosu na taj Zakon prijedloge nije prihvatio.

Ustavni sud u postupku ocjene suglasnosti osporenog Zakona s Ustavom nije razmatrao navodne propuste zakonodavca koje podnositelj naziva »pasivnošću«.

Nadležnost Ustavnog suda u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom uređena je, temeljem članka 128. alineje 1. Us­tava, u glavi IV. Ustavnog zakona.

5. Zbog navedenog, a na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona, doneseno je rješenje kao u točki I. izreke.

6. Rješenje o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj:                         U-I-4097/2004          U-I-4110/2004

        U-I-4098/2004 U-I-4111/2004

        U-I-4099/2004 U-I-4112/2004

        U-I-4100/2004 U-I-4113/2004

        U-I-4101/2004 U-I-4114/2004

        U-I-4102/2004 U-I-4115/2004

        U-I-4103/2004 U-I-4116/2004

        U-I-4104/2004 U-I-4117/2004

        U-I-4105/2004 U-I-4118/2004

        U-I-4106/2004 U-I-4119/2004

        U-I-4107/2004 U-I-4120/2004

        U-I-4108/2004 U-I-4121/2004

        U-I-4109/2004

Zagreb, 10. studenoga 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.