USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2962

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vuko­jević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi T. M. iz S., na sjednici održanoj 16. studenoga 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Kaštel Lukšiću dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-22/99 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe T. M. iz S., R. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 22. travnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njegovom tužbom radi naknade štete.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Kaštel Lukšiću broj: P-22/99 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 21. travnja 1981. godine podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv tuženika I. B. iz K. S., radi naknade štete, koja se odnosi na troškove liječenja od ozljeda koje je podnositelj zadobio u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 14. listopada 1980. godine.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Splitu donio je presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja (broj: P-1902/81 od 20. lipnja 1983. godine), koja je u žalbenom postupku ukinuta presudom Okružnog suda u Splitu broj: Gž-2577/83 od 4. studenoga 1983. godine i predmet je vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje. Predmetu je pripojen spis broj: IP-1689/81 u kojem tužbom podnositelj od tuženika potražuje nematerijalnu štetu. U tom razdoblju zakazano je 13 ročišta od kojih 4 nisu održana zbog odsutnosti tužitelja, provedeno je više vještačenja (po vještacima medicinske struke, prometne struke), 23. prosinca 1982. godine donijeta je privremena mjera kojom je zabranjeno tuženiku otuđenje i opterećenje nekretnina u njegovom vlasništvu, tužitelj je u više navrata mije­njao i uređivao tužbeni zahtjev, tražio izuzeće raspravnog suca.

Po osnutku Općinskog suda u Kaštel Lukšiću 1. lipnja 1999. godine spis je ustupljen tom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

Prvo ročište zakazano za 22. rujna 2000. godine odgođeno je radi neuredne dostave.

Na ročište zakazano za 12. listopada 2000. godine nije pris­tupio uredno pozvani  tužitelj.

Podneskom od 21. studenoga 2000. godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev.

Na ročište zakazano za 22. studenoga 2000. godine nije pris­tupio opunomoćenik tužitelja, zatraženi su podaci od Zavoda za sta­tistiku u odnosu na zahtjev tužitelja za određivanje iznosa rente.

Podneskom od 12. travnja 2001. godine tužitelj ponovno uređuje tužbeni zahtjev.

Na ročište zakazano 14. lipnja 2001. godine nije pristupio opunomoćenik tužitelja, već sam tužitelj bez dokaznih prijedloga, te je sud po svojoj procjeni odredio provođenje vještačenja po specijalisti medicine rada na okolnost utvrđivanja radne sposobnosti tužitelja.

Na ročištu od 29. lipnja 2001. godine izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, a tužitelj je zatražio rok radi preciziranja tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 2. srpnja 2001. godine podnositelj uređuje tužbeni zahtjev.

Na ročište od 27. srpnja 2001. godine nije pristupio tužitelj niti njegov opunomoćenik, već je zatražena odgoda ročišta.

Na ročište od 28. kolovoza 2001. godine nisu pristupile uredno pozvane stranke, izostanak su opravdale.

Dopisom od 8. listopada 2001. godine Državni zavod za sta­tis­tiku dostavio je tražene podatke radi određivanja rente.

Podneskom od 22. studenoga 2001. godine tužitelj ponovno specificira tužbeni zahtjev u odnosu na rentu.

Na ročištu od 23. studenoga 2001. godine tužitelj priznaje da prima obiteljsku mirovinu od 1991. godine, te se u tom smislu njegov opunomoćenik obvezuje urediti tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje rente. Na prijedlog tužitelja sud je zatražio od Državnog zavoda za statistiku nove podatke koji su sudu dostav­ljani 17. prosinca 2001. godine.

Na ročište od 3. lipnja 2002. godine nije pristupio opunomo­ćenik tužitelja već tužitelj osobno bez daljnjih dokaznih prijedloga.

Na ročištu od 29. srpnja 2002. godine određeno je vješta­če­nje na okolnost umanjenja životne aktivnosti tužitelja, te je na ročištu od 18. rujna 2002. godine iznijet nalaz i mišljenje vješ­taka.

Podneskom od 28. listopada 2002. godine tužitelj prigovara nalazu vještaka na utvrđeni stupanj invalidnosti tužitelja i predlaže provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine rente u posljednje 22 godine.

Na ročištu od 28. listopada 2002. godine stranke suglasno mole rok od 20 dana radi pokušaja mirnog rješavanja spora.

Na ročištu 27. studenoga 2002. godine stranke traže daljnji rok radi mirnog rješenje spora.

Podneskom od 17. travnja 2003. godine opunomoćenik tuži­telja izvještava sud da do mirnog rješavanja spora nije došlo, te traži nastavak postupka.

Na ročište od 12. lipnja 2003. godine pristupa sam tužitelj bez opunomoćenika, koji ponovno osporava nalaz vještaka od 18. rujna 2002. godine i traži novo vještačenje radi usuglašavanja vještva. Tužitelju je naloženo da dostavi podatke o svojim prihodima s naslova mirovine, te je odlučeno provesti medicinsko supervještačenje po specijalistima kirurzima te je tužitelj obvezan da predujmi troškove.

Tužitelj nije dostavio zatraženu dokumentaciju niti je predujmio troškove vještačenja, te je iduće ročište zakazano za 16. prosinca 2003. godine, na koje tužitelj nije pristupio jer poziv nije uručen njegovom opunomoćeniku.

Podneskom od 17. veljače 2004. godine tuženik traži ukidanje privremene mjere donijete 23. prosinca 1982. godine kojom mu je zabranjeno raspolagati nekretninama.

Na ročištu od 18. ožujka 2004. godine pristupio je tužitelj osobno koji moli odgodu ročišta budući da su u tijeku pregovori za mirno rješenje spora ali da mu nedostaju podaci o potraživanju Centra za socijalnu skrb koji je bio umješač na strani tužitelja. Nadalje moli odgodu ročišta kako bi s novim odvjetnikom uredio tužbeni zahtjev, te je otkazao punomoć dosadašnjim odvjetnicima. Sud je donio rješenje da će se od Centra za socijalnu skrb zatražiti očitovanje, a tužitelju je udijeljen rok od 30 dana radi angažiranja novog opunomoćenika, jer će se u protivnom zaključiti raspravljanje i donijeti odluka u skladu sa stanjem spisa.

Na ročištu od 10. svibnja 2004. godine opunomoćenik tužitelja (bez punomoći) moli kraći rok radi preciziranja tužbenog zah­tjeva.

Na ročištu 14. lipnja 2004. godine, a na prijedlog tužitelja radi moguće nagodbe, sud je zatražio medicinske nalaze od KB Split koji se odnose na vrijeme boravka tužitelja u bolnici.

Ročište zakazano za 8. rujna 2004. godine odgođeno je na zahtjev tužitelja.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U KAŠTEL LUKŠIĆU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Kaštel Lukšiću da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 24. rujna 2003. godine i dopuni istom Općinski sud u Kaštel Lukšiću navodi kronologiju postupanja u predmetu. Ističe da je podnositelj svojim ponašanjem znatno pridonio duljini postupka (desetak puta je uređivao tužbeni zahtjev, na znatan broj ročišta nije pristupio ili je tražio njihovu odgodu, nije dostavio do danas traženu dokumentaciju, odbijao je provo­đenje vještačenja na okolnosti koje su bitne za utvrđivanje činje­ničnog stanja, tražio rok za mirno rješavanje spora i dr.)

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepris­trani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj: P-22/99, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 21. travnja 1981. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika I. B. iz K. S. radi naknade štete.

Ustavna tužba podnesena je dana 22. travnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustav­ni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset dvije (22) godine i jedan (1) dan.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stu­pio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, na temelju članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 22. travnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu u kojem nije zakazano niti jedno ročište (zadnje je održano 22. listopada 1991. godine), kada je 1. lipnja 1999. godine osnovan Općinski sud u Kaštel Lukšiću te je prvo ročište zakazano pred tim sudom 22. listopada 2000. godine i dalje su ročišta zakazivana redovito. Općinski sud u Kaštel Lukšiću održao je 15 ročišta (tužitelj nije pristupio na četiri ročišta, na šest ročišta je tražio odgodu radi uređenje tužbenog zahtjeva ili pokušaja mirnog rješenja spora). Provedeno je vještačenje radi utvrđivanja radne sposobnosti tužitelja i vještačenje radi umanjenja životne aktivnosti tužitelja.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, znatno je pridonio duljini tra­janja sudskog postupka. Podnositelj je desetak puta uređivao tužbeni zahtjev, na znatan broj ročišta nije pristupio ili je tražio njihovu odgodu, nije dostavio traženu dokumentaciju niti predujmio troškove vještačenja, te mu je na njegovo traženje od 27. studenoga 2002. do 12. lipnja 2003. godine dan rok radi mirnog rješavanja spora.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se donekle o činjenično složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi stupanj invalidnosti i smanjenja životne i radne sposobnosti podnositelja i pripadajuću mu naknadu nematerijalne štete i rente, vještačenjem od više vještaka medicinske struke i financijske struke.

6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Kaštel Lukšiću, traje preko dvadeset dvije godine. I pored utvrđenja da je podnositelj kao tužitelj svojim ponašanjem pridonio odugovlačenju pos­tupka, dugotrajnost postupka je posljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. Iako u postupanju sudova nije bilo nekih znatnijih razdoblja neaktivnosti, ukupno trajanje postupka nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome složenost predmeta ne može opravdati njegovo trajanje u razdoblju duljem od dvadeset dvije godine. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1429/2003
Zagreb, 16. studenoga 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.