USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3141

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. H. iz R., kojega zastupa J. A., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 7. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Krku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-374/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe S. H. iz R., P. 67, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je 18. studenoga 2003. godine, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zbog nedonošenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Krku, pod brojem: P-374/90.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Krku od 25. ožujka 2004. godine te uvida u presliku spisa predmeta Općinskog suda u Krku, broj: P-374/90, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

Dana 21. svibnja 1990. godine podnositelj S. H., kao tužitelj podnio je Općinskom sudu u Krku tužbu protiv tuženika J. K. i dr. radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik 1/2 dijela poslovnog prostora koji se nalazi u M., T. o. 20 (sada O. 20), odnosno 1/8 kuće bez zemljišta sagrađene na 76/6 g.t. 2 z.k.ul. 545 k.o. B., uz alternativni tužbeni zahtjev da tuženici isplate tužitelju protuvrijednost izvršene adaptacije poslovnog prostora.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Krku održao je više ročišta, spis je stavljen u kalendar 13. ožujka 1991. godine do 9. ožujka 1992. godine radi okončanja postupka u predmetu broj: O-51/88, 2. ožujka 1995. godine sud je donio rješenje o mirovanju postupka (radi izostanka tužitelja), a 9. ožujka 1995. godine tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Na ročištu 26. svibnja 1999. godine usvojen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ukinuto je rješenje o mirovanju postupka od 2. ožujka 1995. godine.

Iduće ročište zakazano je za 18. veljače 2003. godine, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, te mu je naloženo da dostavi odre­đenu dokumentaciju, koju je tužitelj dostavio 20. veljače 2003. godine.

Na ročištu 22. travnja 2003. godine utvrđena je neuredna dostava za tužitelja koji je promijenio adresu, te je odlučeno da se na idućem ročištu saslušaju stranke u postupku.

Na ročištu 29. svibnja 2003. godine saslušane su stranke u postupku i odlučeno je da se izvrši očevid na licu mjesta uz sudje­lovanje vještaka građevinske struke, te je određeno da tužitelj predujmi trošak vještačenja.

Na ročište od 7. srpnja 2003. godine tužitelj nije pristupio, te je obavijestio sud da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji i da nije u mogućnosti predujmiti troškove vještačenja i moli odgodu provođenja vještačenja.

Na ročište 25. rujna 2003. godine nije pristupio tužitelj, te je sud proveo raspravu u odsutnosti tužitelja i donio rješenje da je rasprava dovršena i da će se odluka donijeti pismenim putem.

Podneskom od 23. listopada 2003. godine tužitelj je zatražio oslobođenje od plaćanja troškova postupka, te je na ročištu 30. siječnja 2004. godine saslušan na okolnost svog imovnog stanja.

Dana 15. ožujka 2004. godine sud je donio rješenje kojim je tužitelj oslobođen plaćanja svih troškova u postupku, te je odre­đen očevid na licu mjesta za 21. travnja 2004. godine. Dana 15. lipnja 2004. godine sudu je dostavljen nalaz vještaka koji je otposlan strankama 1. srpnja 2004. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe i dostavljenog očitova­nja Općinskog suda u Krku, te uvida u presliku spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je pred Općinskim sudom u Krku 21. svibnja 1990. godine. Ustavna tužba podnijeta je 18. studenoga 2003. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno trinaest (13) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog pos­tupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine, to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljud­skih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 18. studenoga 2003. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Analizirajući postupanje suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 26. svibnja 1999. godine (kada je usvojen prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je podnijet 9. ožujka 1995. godine), što iznosi jednu (1) godinu, šest (6) mjeseci i dvadeset i jedan (21) dan, te od 26. svibnja 1999. godine do 18. veljače 2003. godine što iznosi tri (3) godine, osam (8) mjeseci i dvadeset i dva (22) dana. Nakon toga razdoblja sud je održao šest ročišta i većih zastoja u postupanju suda nije bilo.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA ODNOSNO PROTUTUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini postupka. Podnositelj je svojim izostankom s ročišta uzrokovao mirovanje postupka, nadalje je izvijestio sud o nemogućnosti plaćanja troš­kova vještačenja 7. srpnja 2003. godine, a zahtjev za oslobađanje od plaćanja troškova vještačenja podnio je 23. listopada 2003. godine (nakon što nije pristupio ročištu 25. rujna 2003. godine), te je prouzročio zastoj u postupanju suda u vremenu od 25. rujna 2003. godine do 15. ožujka 2004. godine, kada je odlučeno o njegovom zahtjevu što iznosi u razmatranom, pravnom relevantnom razdoblju preko šest mjeseci.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o činjeničnom slože­nom predmetu u kojem je potrebno provesti određeno vještačenje.

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositelja koji se vodi pred Općinskim sudom u Krku pod brojem: P-374/90, traje preko trinaest godina i da je bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda (preko pet godina). Predmet se i dalje nalazi pred sudom prvog stupnja, što se ne može opravdati isključivo ponašanjem tužitelja i složenošću predmeta. Takvo ukupno traja­nje postupka nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3707/2003
Zagreb, 7. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.