3226
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući
o ustavnoj tužbi J. K. iz D., na sjednici održanoj 8. prosinca 2004. godine,
jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski
sud u Delnicama dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim
sudom, pod poslovnim brojem: P-115/02 (ranije: P-4419/94 i P-56/98) u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg
dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na
temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe J. K. iz D., zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu 9.750,00 kuna.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na
temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnositeljica ustavne tužbe podnijela je 1. kolovoza 2003. godine ustavnu tužbu
radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni
sud je utvrdio sljedeće činjenice koje su relevantne za ocjenu o povredi
ustavnog prava podnositeljice ustavne tužbe, zajamčenog odredbom članka 29.
stavka 1. Ustava:
– podnositeljica je 29. prosinca 1994. podnijela tužbu
Općinskom sudu u Rijeci, protiv tuženika GP »G.« d.d. iz R., radi poništenja
odluke o trajnom prestanku potrebe za radom djelatnika i vraćanja na rad;
– pripremno ročište održano je 7. veljače 1995., na
njemu je tuženik dao pisani odgovor na tužbu, te mu je dodijeljen rok za
dostavu dokumentacije, a podnositeljica je ispravila petit tužbe;
– izvanraspravnim rješenjem od 6. ožujka 1995. sud je
ponovo naložio tuženiku dostavu iste dokumentacije odmah;
– podneskom od 10. ožujka 1995. tuženik je dostavio u
sudski spis dio tražene dokumentacije, usprotivio se načinu vođenja postupka,
te ispravci petita tužbe, smatrajući da se ne radi o ispravci nego o preinačenju
deklaratornog u kondemnatorni zahtjev;
–
izvanraspravnim rješenjem od 14. ožujka 1995. sud je ponovo naložio tuženiku
dostavu kompletne tražene dokumentacije;
–
podneskom od 7. travnja 1995. tuženik dostavlja preostalu dokumentaciju,
prigovara pasivnoj legitimaciji i stavlja prigovor zastare;
–
podneskom od 9. lipnja 1997. podnositeljica požuruje zakazivanje glavne
rasprave;
– 21.
srpnja 1997. održano je ročište (pred novim predsjednikom vijeća) na kojem je,
nakon raspravljanja, dodijeljen rok tužiteljici radi točnog označavanja tuženika
u sporu i dostave odluke drugostupanjskog tijela koje je odlučivalo o prestanku
njezinog radnog odnosa;
–
podneskom od 19. kolovoza 1997. podnositeljica je točno naznačila naziv tuženika,
te proširila tužbeni zahtjev na poništenje i drugostupanjske odluke Upravnog
odbora tuženika;
–
podneskom od 17. rujna 1997. tuženik se očituje na navode podnositeljice s ročišta
21. srpnja 1997.;
–
podneskom od 26. rujna 1997. podnositeljica požuruje zakazivanje glavne
rasprave;
– 18.
veljače 1998. održano je ročište kod Općinskog suda u Delnicama (zbog promjene
propisa o nadležnosti), sada pod brojem: P-56/98; sud dopušta dopunu tužbe,
poziva tuženika na dostavu primjerka dokumentacije za tužiteljicu te rješava da
će na idućem ročištu saslušati podnositeljicu kao stranku;
– podneskom od 4. ožujka 1998. tuženik dostavlja
dokumentaciju za podnositeljicu;
– na ročištu 10. ožujka 1998. saslušana je
podnositeljica, a tuženik je predložio saslušanje dvojice svjedoka;
– ročište 7. travnja 1998. je odgođeno na trošak tuženika,
zbog njegova izostanka, kao i izostanka pozvanih svjedoka;
– na ročištu 9. lipnja 1998. predan je u spis dokaz o
predaji tužbe pošti 22. studenoga 1994., saslušan je jedan svjedok, te je
rasprava zaključena;
– rasprava je preotvorena na ročištu 8. rujna 1998.,
radi dokazivanja pravodobnosti tužbe, budući da na njoj, kao datum predaje pošti,
stoji 28. studeni 1994.; podnositeljica predlaže da se podaci pribave službenim
putem od HPT R., a tuženik se protivi, jer je dokaz pravodobnosti prijamni žig
suda tj. datum predaje pošti naveden u tom žigu; raspravnim rješenjem sud
prihvaća dokazni prijedlog podnositeljice;
– podaci od HPT R. zatraženi su dopisom suda od 14.
rujna 1998.;
– dopis HPT R. zaprimljen je u sudu 24. rujna 1998.,
a njime se izvješćuje sud da je protekao rok čuvanja poštanskih isprava;
– na ročištu 27. listopada 1998. riješeno je da će se
pozvati kao svjedok djelatnik Općinskog suda u Rijeci koji je zaprimio tužbu,
nakon što stranke dostave njegove podatke;
– dopisima od 4. prosinca 1998. i od 21. travnja
1999. sud je zatražio od Općinskog suda u Rijeci podatke o navedenom
djelatniku;
– 7. svibnja 1999. pred Općinskim sudom u Rijeci, kao
zamoljenim sudom, održano je ročište na kojem je saslušana kao svjedok
djelatnica tog suda koja je zaprimila tužbu;
– podneskom od 10. svibnja 1999. podnositeljica
iznosi stajalište da je dokazan datum predaje tužbe pošti, te moli zakazivanje
rasprave;
–
podneskom od 11. svibnja 1999. tuženik se protivi načinu na koji je provedeno
zamolbeno ročište i traži da se dokaz provede ponovo pred Općinskim sudom u
Delnicama;
– dopisom suda Općinskom sudu u Rijeci od 27. svibnja
1999. traži se dodatno saslušanje iste djelatnice na okolnost gdje se nalazi
kuverta u kojoj je zaprimljena tužba;
– na zamolbenom ročištu 16. srpnja 1999. ponovo je
saslušana ista svjedokinja (koja dopušta mogućnost da je zbog nečitkosti na
prijamni žig upisala 28. umjesto 22. studeni 1994., kao datum predaje pošiljke
pošti), te je izvršen uvid u knjigu prijema preporučenih pošiljaka, čiji je
izvod preslikan i dostavljen Općinskom sudu u Delnicama uz zapisnik;
– podneskom od 30. srpnja 1999. podnositeljica požuruje
zakazivanje ročišta;
– na ročištu 27. rujna 1999. stranke predlažu saslušanje
svjedoka; glavna rasprava se zaključuje;
– presudom, broj: P-56/98 od 27. rujna 1999. tužbeni
zahtjev je odbijen;
– 14. prosinca 1999. podnositeljica je izjavila žalbu,
– presudom Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-213/00
od 16. veljače 2000. godine žalba je odbijena (prvostupanjska presuda preinačena
samo u dijelu koji se odnosi na troškove postupka);
– 28. ožujka 2000. podnositeljica je izjavila
reviziju;
– Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj:
Rev-1919/00 od 16. siječnja 2002. ukinuo obje donesene presude, te predmet
vratio Općinskom sudu u Delnicama na ponovno suđenje;
– na ročištu 1. srpnja 2002. (pod novim brojem:
P-115/02) riješeno je da će se saslušati podnositeljica kao stranka, jedan
svjedok, kao i da će se zatražiti usporedni podaci od tuženika;
– dopisima od 4. rujna, 13. prosinca 2002. i 31. siječnja
2003. zatraženi su usporedni podaci od tuženika;
– na ročištu 24. veljače 2003. saslušana je
podnositeljica i jedan svjedok;
– podnescima od 28. ožujka 2003. podnositeljica i tuženik
suglasno predlažu da se zastane s postupkom zbog mogućnosti postizanja nagodbe
parničnih stranaka; ročište zakazano za 31. ožujka 2003. zbog toga je odgođeno;
– 1. kolovoza 2003. podnositeljica je podnijela
ustavnu tužbu;
– na ročištu
16. rujna 2003. podnositeljici je uručen podnesak tuženika od 15. rujna 2003. s
dokumentacijom, pa je zbog roka za očitovanje ročište odgođeno.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za
odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka
63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1.
DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski
parnični postupak započeo je 29. prosinca 1994. godine tužbom podnositeljice
protiv tuženika GP »G.« d.d. iz R., radi poništenja odluka o trajnom prestanku
potrebe za radom djelatnika i vraćanja na rad.
Međutim,
duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. kada
je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu:
Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i
pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna
tužba podnesena je 1. kolovoza 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije
pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i dva
(2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, osam (8) mjeseci i
dvadeset šest (26) dana.
4.2.
POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju
spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio
pred Općinskim sudom u Delnicama u trajanju od jedne (1) godine, sedam (7)
mjeseci i devet (9) dana. Nakon toga postupak po žalbi protiv prvostupanjske
presude trajao je dva (2) mjeseca i dva (2) dana. Nakon toga je postupak po
reviziji pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske trajao jednu (1) godinu, devet
(9) mjeseci i osamnaest (18) dana. Postupak se sada ponovo vodi pred Općinskim
sudom u Delnicama, a do podnošenja ustavne tužbe trajao je jednu (1) godinu, šest
(6) mjeseci i petnaest (15) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica
ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku nije pridonijela duljini
trajanja sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST
SUDSKOG PREDMETA
Prema
stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.
OCJENA
USTAVNOG SUDA
5.
Parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se sada vodi pred Općinskim
sudom u Delnicama, pod brojem: P-115/02 traje preko osam godina. U postupanju
sudova u razmatranom pravno relevantnom razdoblju nije bilo razdoblja
neaktivnosti. Međutim, imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se ponovo
vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava
zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome posebno valja napomenuti da se radi
o radnom sporu koji je žurne prirode.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno
pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Zbog navedenog je, u smislu članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6.
Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III.
i IV. izreke ove odluke.
Visinu
naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku
Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7.
Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1.
Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-2713/2003
Zagreb,
8. prosinca 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.