3232
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski,
Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući
o ustavnoj tužbi P. K. iz B., kojeg zastupa B. K., odvjetnica iz K. G., na
sjednici održanoj 8. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski
sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku
u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-85/04 (ranije broj:
P-1473/93), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući
od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na
temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju
ustavne tužbe, P.K. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.700,00 kuna.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj je dana 12. svibnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu na temelju
ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon).
U
ustavnoj tužbi podnositelj ističe da Općinski sud u Šibeniku nije u razumnom
roku odlučio o njegovim pravima i obvezama u parničnom postupku zbog smetanja
posjeda, koji se vodi pod poslovnim brojem: P-85/04 (ranije broj: P-1473/93).
Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, povrijeđeno njegovo
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Pored
toga ističe i povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 26. Ustava.
U
ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Šibeniku
i Županijskom sudu u Šibeniku rok za donošenje meritorne odluke u predmetu
koji se vodi pod poslovnim brojem: P-85/04, te traži primjerenu naknadu zbog
povrede ustavnog prava koju su počinili nadležni sudovi ne odlučivši o njegovim
pravima i obvezama u razumnom roku.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom,
primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su
pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositelja:
– dana 3. prosinca 1993. godine podnositelj je Općinskom
sudu u Šibeniku podnio tužbu protiv tuženika T. L. iz B. zbog smetanja posjeda
(postupak se vodio pod poslovnim brojem: P-1473/93),
– do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta
za glavnu raspravu (1. ožujka 1994. i 29. ožujka 1994. godine),
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj:
P-1473/93 od 9. prosinca 1998. godine, određeno je provođenje dokaza očevidom
na licu mjesta,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj:
P-1473/93 od 15. veljače 1999. godine, određeno je mirovanje postupka, jer
podnositelj nije pristupio na mjesto očevida,
– podneskom od 20. svibnja 1999. godine, podnositelj
je predložio Općinskom sudu u Šibeniku nastavak postupka,
–
podneskom od 6. prosinca 1999. godine, podnositelj je obavijestio sud o
promjeni opunomoćenika, te tražio ubrzanje rada na predmetu,
– podneskom od 7. siječnja 2000. godine, podnositelj
je zatražio očevid na licu mjesta,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1473/93
od 23. veljače 2000. godine, određeno je provođenje dokaza očevidom na licu
mjesta,
– dana 21. ožujka 2000. godine proveden je očevid,
– podneskom od 18. veljače 2000. godine, podnositelj
je zatražio zakazivanje ročišta,
– postupak je nastavljen ročištima održanim 12.
rujna 2000., 13. listopada 2000. i 19. listopada 2000. godine,
– dana 19. listopada 2000. godine, Općinski sud u Šibeniku
donio je rješenje kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom zahtjevu,
– dana 27. prosinca 2000. godine, tuženik je izjavio žalbu,
– dana 31. siječnja 2001. godine Županijski sud u Šibeniku
vratio je Općinskom sudu u Šibeniku spis broj: P-1473/93, jer u spisu nije bila
priložena punomoć tuženika odvjetniku koji ga je zastupao,
– podneskom od 5. ožujka 2001. godine, podnositelj
je zatražio donošenje odluke o žalbi u što kraćem roku,
– rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-88/2001
od 19. ožujka 2001. godine, ukinuto je rješenje Općinskog suda u Šibeniku,
broj: P-1473/93 od 19. listopada 2000. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga
činjeničnog stanja,
– postupak je nastavljen ročištima održanim 15. svibnja
2002., 6. lipnja 2002., 20. lipnja 2002. i 28. kolovoza 2002. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj:
P-1816/01 od 18. kolovoza 2002. godine naređeno je prisilno dovođenje svjedoka
na ročište zakazano za dan 25. rujna 2002. godine,
– sljedeća ročišta održana su dana 25. rujna 2002. i
13. studenoga 2002. godine,
– dana 13. studenoga 2002. godine, Općinski sud u Šibeniku
donio je rješenje broj: P-1816/01, kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom
zahtjevu,
– dana 19. svibnja 2003. godine tuženik je izjavio žalbu,
– dana 26. svibnja 2003. godine podnositelj je
podnio odgovor na žalbu,
– dana 22. rujna 2003. godine, Županijski sud u Šibeniku
donio je rješenje broj: Gž-979/03, kojim je (zbog apsolutno bitne povrede
odredaba parničnog postupka) ukinuo dio rješenja Općinskog suda u Šibeniku,
broj: P-1816/01 od 13. studenoga 2002. godine, kojim je usvojen podnositeljev
tužbeni zahtjev,
– dana 26. kolovoza 2004. godine, Općinski sud u Šibeniku
zaprimio je podnositeljev podnesak kojim obavještava sud o promjeni opunomoćenika,
– podneskom od 9. rujna 2004. godine podnositelj
moli Općinski sud u Šibeniku da ročište zakazano za 24. rujna 2004. godine zakaže
za 27. rujna 2004. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj: P-85/04
od 16. rujna 2004. godine, ročište zakazano za 24. rujna 2004. godine odgođeno
je za 27. rujna 2004. godine,
– dana 27. rujna 2004. godine održano je ročište,
–
podneskom od 4. listopada 2004. godine, podnositelj je predložio zakazivanje
očevida na licu mjesta,
– rješenjem
Općinskog suda u Šibeniku broj: P-85/04 od 24. listopada 2004. godine, određen
je očevid na licu mjesta.
OČITOVANJE
OPĆINSKOG SUDA U ŠIBENIKU
3. Na
temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog
suda u Šibeniku da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
U očitovanju
Općinskog suda u Šibeniku od 29. listopada 2004. godine navodi se kronologija
postupanja u predmetu.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbama
članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz
stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje
akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja.
Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke
Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U
odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio
kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku.
Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
5.
Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud
razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakoga pojedinog slučaja.
Razmatranjem
razloga ustavne tužbe podnositelja i spisa Općinskog suda u Šibeniku, broj:
P-85/04, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke
za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju
odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Dana 3.
prosinca 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu
protiv tuženika T. L. iz B. zbog smetanja posjeda. Budući da je ustavna tužba
podnesena dana 12. svibnja 2004. godine, a do tog dana parnični postupak nije
okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični
postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku trajao ukupno deset godina, pet
mjeseci i osam dana.
Ustavni
sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu:
Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997.
godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije
pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:
Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske
naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje
sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5.
studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga
2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti
trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi
moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63.
Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo
pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim
razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog
postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja
na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 12. svibnja 2004. godine (to
jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest godina, šest
mjeseci i šest dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, Općinski sud u Šibeniku donio rješenje o mirovanju
postupka, proveo očevid, održao devet ročišta za glavnu raspravu i dva puta
donio rješenje kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom zahtjevu (međutim,
oba rješenja su ukinuta – jedno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog
stanja, a drugo zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka).
Pritom valja naglasiti da je drugostupanjski sud, u obrazloženju svojih
rješenja kojima je ukinuo prvostupanjska rješenja, dao konkretne naputke
sudu prvog stupnja za daljnje postupanje.
Razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Šibeniku
trajalo je od 5. studenoga 1997. do 9. prosinca 1998. godine, što iznosi jednu
godinu, jedan mjesec i tri dana, zatim od 20. svibnja 1999. do 23. veljače
2000. godine, što iznosi devet mjeseci i dva dana, te od 22. rujna 2003. do 12.
svibnja 2004. godine, što iznosi sedam mjeseci i devetnaest dana.
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Ustavni sud je utvrdio da podnositelj ustavne tužbe
nije pristupio na očevid zakazan za 15. veljače 1999. godine, zbog čega je
doneseno rješenje o mirovanju postupka. Međutim, osim navedenim, podnositelj
svojim postupanjem nije pridonio duljini sudskog postupka. Naprotiv, on je u
više navrata pisanim podnescima tražio od nadležnih sudova ubrzanje rada na
predmetu i okončanje postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema
ocjeni ovog Suda, konkretni parnični postupak zbog smetanja posjeda ne može se
smatrati posebno složenim sudskim predmetom.
6.
Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak zbog smetanja posjeda, koji se pod
poslovnim brojem: P-85/04 vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, traje preko
deset godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede prava na donošenje
sudske odluke u razumnom roku iznosi šest godina, šest mjeseci i šest dana.
Imajući
u vidu činjenicu da postupak u kojemu je zakonom propisana hitnost u postupanju
traje preko deset godina, da se postupak treći put nalazi u postupku pred sudom
prvog stupnja, da je razdoblje potpune neaktivnosti nadležnog suda u pravno
relevantnom razdoblju trajalo preko dvije godine, a ne nalazeći okolnosti koje
bi opravdale dugotrajnost toga sudskog postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno
ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud
u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava.
Slijedom iznijetog, temeljem članka 63. stavaka 1. i
2. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona,
odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje
odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku
29. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-3230/2004
Zagreb, 8. prosinca 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.