USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

107

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. R. iz L., koje­g zastupa J. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pr-454/01 (ranije broj: Pn-2155/93), u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) podnosite­lju ustavne tužbe, I. R. iz L., A. S. 35, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­lj ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 2. listopada 2002. godine ustavnu tužbu smatrajući da je Općinski sud u Zagrebu, u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Pr-454/01, propustio odlučiti o ­nje­govim pravima i obvezama u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK

2. Podnosite­lj je dana 15. trav­nja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, INA »Naftaplin« Zagreb, radi naknade štete zbog povrede na radu.

– dana 14. rujna 1993. održano je pripremno ročište na kojemu je tuženik dao odgovor na tužbu,

– održano je ročište 27. listopada 1993. i 5. svib­nja 1994., tužba je proširena na tuženika Republiku Hrvatsku,

– na ročištu 21. lip­nja 1994. zak­ljučena je glavna rasprava i donesena je prvostupa­njska presuda,

– izjav­ljena je žalba

– rješe­njem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-10763/98 od 19. siječ­nja 1999. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2155/93 od 21. lip­nja 1994. godine i predmet je vraćen prvostupa­njskom sudu,

– na ročištu 18. siječ­nja 2000. godine odlučeno je da će se postupiti po ukidnoj drugostupa­njskoj odluci u smislu provođe­nja da­lj­njih dokaza,

– na ročištu 11. siječ­nja 2001. proveden je dokaz sasluša­njem svjedoka,

– ročište 20. rujna 2001. odgođeno je zbog nedolaska pozvanih svjedoka,

– na ročištu 25. siječ­nja 2002. saslušani su svjedoci, a na ročištu 17. svib­nja 2002. provedeni su dokazi sasluša­njem svjedoka i tužite­lja,

– na ročištu 16. svib­nja 2003. sud je prihvatio prijedlog podnosite­lja te je odredio provođe­nje dokaza financijskim vještače­njem i za vještaka odredio I. T. iz Z.,

– nakon tog datuma više nema rad­nji na predmetu osim kalendira­nja predmeta zbog uplate predujma koji nije plaćen.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučiva­nje Ustavnog suda o razumnoj du­ljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je 15. trav­nja 1993. godine tužbom podnosite­lja protiv tuženika INA »Naftaplin« Zagreb, radi naknade štete.

Međutim, du­ljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je dana 2. listopada 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije pa do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, Općinski sud u Zagrebu održao nekoliko ročišta za glavnu raspravu i odredio provođe­nje dokaza financijskim vještače­njem. Ostala aktivnost suda sastojala se u poziva­nju stranaka da poduzmu određene rad­nje potrebne za nastavak postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, pridonio je du­ljini traja­nja sudskog postupka budući da nije platio predujam za financijsko vještače­nje.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom predmetu radi se o složenijoj sudskoj stvari budući da odluka suda ovisi većim dijelom o rezultatima nekoliko vještače­nja. Međutim, stajalište je ustavnog suda da složenost konkretnog postupka ipak ne opravdava utvrđenu du­ljinu ­nje­gova traja­nja, koja objektivno premašuje standarde prihvat­ljive du­ljine traja­nja postupaka u prvom stup­nju suđe­nja u predmetima ove vrste.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnosite­lja, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-454/01 traje (u prvom stup­nju) preko devet godina. Dugotrajnost postupka u najvećoj je mjeri pos­ljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupa­nju nadležnog suda. Imajući u vidu ukupno traja­nje postupka pred sudom prvog stup­nja, Ustavni sud nalazi da vođe­nje postupka ne udovo­ljava zahtjevu suđe­nja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uva­žava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) teme­lji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2213/2002
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.