Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-IIIA-3076/2004 od 21. travnja 2005.

NN 61/2005 (16.5.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-IIIA-3076/2004 od 21. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1190

 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Agata Račan i Smiljko Sokol, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. T. iz Z., na sjednici održanoj 21. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-2282/04 (ranije: P-8803/86) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. T. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kuna (devet tisuća i dvjesto kuna).

III. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje
 

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 23. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1986. godine, broj: O-4790/85 podnositeljica je upućena na parnicu radi utvrđivanja imovine stečene u bračnoj zajednici s pokojnim suprugom B. T., te je dana 27. listopada 1986. godine podnijela tužbu tom sudu, radi utvrđenja, a protiv D. T., B. G. i B. T. (djece pokojnog supruga).

Do 5. studenoga 1997. godine održano je petnaest ročišta (12. veljače 1987., 12. svibnja 1987. godine, zatim 16. veljače, 11. travnja, 20. lipnja, 10. listopada i 19. prosinca 1989. godine, te 6. veljače 1990., 5. ožujka 1991., 20. veljače 1991., 1. travnja 1992., 5. svibnja 1992., 2. lipnja 1992., 6. ožujka 1996. i 16. svibnja 1996. godine), te održan očevid na licu mjestu 26. kolovoza 1994. godine.

Sud je dopisom od 27. kolovoza 1997. godine pozvao vještaka da preuzme spis radi dodatnog vještačenja.

Nalaz i mišljenje vještak je dostavio 2. ožujka 1998. godine.

Na ročištu održanom 9. rujna 1998. godine zaključena je glav­na rasprava i donijeta presuda suda prvog stupnja, protiv koje je podnositeljica podnijela žalbu 14. rujna 1999. godine, prvotuženi 21. rujna 1999. i drugotužena 20. rujna 1999. godine.

Predmet je upućen Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke o žalbi protiv presude suda prvog stupnja dana 26. listopada 1999.

Podneskom od 20. rujna 2001. godine Županijski sud u Zagrebu remisorno je vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu jer da nije u cijelosti odlučio o tužbenom zahtjevu, odnosno o dijelu koji se odnosi na stan u Z. i da nije odlučio o prijedlogu tuženika za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi istaknutom u žalbi.

Nakon toga održana su ročišta 14. prosinca 2001. i 15. veljače 2002. godine, kada je donijeta dopunska presuda prvog stupnja, protiv koje je drugotužena B. G. podnijela žalbu dana 20. ožujka 2002. godine, a prvotuženi D. T. dana 27. ožujka 2002. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: -2111/02-2 od 17. veljače 2004.godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. rujna 1998. godine kao i dopunska presuda od 15. veljače 2002. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje dana 3. ožujka 2004. godine.

Nakon toga je održano ročište 5. listopada 2004. godine, a sljedeće je zakazano za 8. travnja 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je dana 27. listopada 1986. godine podnijela tuž­bu Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 23. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu do 9. rujna 1998. godine (u trajanju od jedne godine, jedanaest mjeseci i dvadeset jedan dan), kada je donijeta presuda. Nakon toga postupak se je vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, deset mjeseci i dvadeset pet dana, kada je predmet remisorno vraćen Općinskom sudu u Zagrebu. Od 16. svibnja 2002. godine postupak se je vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, devet mjeseci i osmanaest dana, nakon toga postupak se ponovo vodi od ožujka 2004. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postup­ku nije pridonijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu jer je potrebno utvrditi doprinos podnositeljice i pokojnog supruga u stjecanju zajedničke imovine.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2282/04, u pravno relevantnom razdoblju trajao oko šest godina i devet mjeseci. Međutim, postupak ukupno traje dulje od sedamnaest godina te smatramo potrebnim istaći i razdoblje prije 5. studenoga 1997. godine u trajanju duljem od deset godina tijekom kojeg sud nije donio niti jednu meritornu odluku, već je to učinio nakon dvanaest godina, propustivši pritom odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega je Županijski sud u Zagrebu remisorno vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu, radi donošenja dopunske presude. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3076/2004

Zagreb, 21. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.