Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama

NN 79/2005, Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA

1560

Na temelju članka 16. Zakona o gradnji (»Narodne novine«, broj 175/03 i 100/04), ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donosi

TEHNIČKI PROPIS

O UŠTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim Tehničkim propisom (u daljnjem tekstu: Propis) propisuju se tehnički zahtjevi glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite koje treba ispuniti kod projektiranja novih i projektiranja rekonstrukcije i adaptacije postojećih zgrada koje se griju na unutarnju temperaturu višu od 12 °C, sadržaj projekta zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu, iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade, te održavanje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu.

(2) Propisom se propisuju i tehnička svojstva i drugi zahtjevi za neke građevne proizvode koji se ugrađuju u zgradu u svrhu uštede toplinske energije i toplinske zaštite, potvrđivanje sukladnosti tih proizvoda s navedenim zahtjevima te ostali tehnički zahtjevi glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite.

 

Članak 2.

(1) Zahtjevi iz ovoga Propisa koji se odnose na toplinsku zaštitu zgrade tijekom ljeta, primjenjuju se, u skladu s namjenom zgrade, i kod projektiranja novih odnosno kod projektiranja rekonstrukcije i adaptacije postojećih zgrada, koje se tijekom zime ne griju ili se griju do temperature 12 °C.

(2)  Zahtjevi iz ovoga Propisa koji se odnose na sprječavanje nastajanja građevinske štete, koja nastaje npr. zbog kondenzacije vodene pare, primjenjuju se i kod projektiranja novih odnosno projektiranja rekonstrukcije i adaptacije postojećih zgrada, za koje nije predviđeno grijanje ili koje se griju do temperature 12 °C.

 

Članak 3.

Ovaj Propis ne primjenjuje se na:

1. radionice, proizvodne hale i skladišta, koji se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice rad­nog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese,

2. staklenike koji se koriste u poljoprivredi,

3. šatore i slične privremene građevine, koje se mogu višekrat­no postavljati i rastavljati,

4. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom.

 

Značenje pojedinih pojmova u ovom Propisu

 

Članak 4.

Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Propisu imaju sljedeće značenje:

1. Zgrada, u smislu ovoga Propisa, jest građevina s krovom i zidovima, u kojoj se koristi energija radi ostvarivanja određenih klimatskih uvjeta, namijenjena je za stanovanje i/ili druge namjene, a sastoji se od tijela zgrade, instalacija, ugrađene opreme i prostora zgrade;

2. Stambena zgrada jest zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 50 % ukupne podne površine namijenjeno za stambene svrhe. Stambenom zgradom smatra se i zgrada s apartmanima u turističkom području.

3. Nestambena zgrada jest zgrada koja nema stambene površine ili zgrada u kojoj je za stambene svrhe namijenjeno manje od 50 % ukupne neto podne površine;

4. Nestambena zgrada gospodarske namjene jest zgrada namijenjena obavljanju gospodarske proizvodne i poljoprivredne djelat­nosti (npr. to su: proizvodne hale u industrijskoj proizvodnji, proizvodne radionice, skladišta, zgrade namijenjene poljoprivrednom gospodarstvu i sl.);

5. Nestambena zgrada javne namjene jest svaka zgrada koja nije niti stambene niti gospodarske namjene (npr. to je zgrada za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba, sudova, zatvora i sl., državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (područ­ne) uprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, vojarni, političkih stranaka, međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija, banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija, trgovina, restorana, hotela, putničkih agencija, marina i sl., željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, pošta, telekomunikacijskih centara i sl., visokih učilišta i sl., škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih domova i sl., domova za starije osobe i sl., sportskih udruga i organizacija, sportskih objekata, kina, kazališta, muzeja i sl., bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstvenoj zaštiti, vjerskih zajednica i sl., frizerskih salona, salona za njegu tijela, krojačkih, postolarskih usluga i sl).;

6. Etaža jest dio zgrade između dva uzastopna stropa. Etažom se smatra podrum, prizemlje, kat, tavanski prostor i sl.;

7. Grijana prostorija jest prostorija s unutarnjom projektnom temperaturom višom od 12 °C, koja se grije neposredno grijaćim tijelima ili posredno zbog prostorne povezanosti s neposredno grijanim prostorijama. Sve grijane prostorije čine grijani dio zgrade;

8. Građevni dio zgrade jest glavni dio tijela zgrade (npr. zid, pod, krov i dr.);

9. Oplošje grijanog dijela zgrade, A (m2), jest ukupna ploština građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (omotač grijanog dijela zgrade), određena prema HRN EN ISO 13789:2000, dodatak B, za slučaj vanjskih dimenzija;

10. Obujam grijanog dijela zgrade, Ve (m3), jest bruto obujam, obujam grijanog dijela zgrade kojemu je oplošje A;

11. Obujam grijanog zraka, V (m3), jest neto obujam, obujam grijanog dijela zgrade u kojem se nalazi zrak. Taj se obujam određuje koristeći unutarnje dimenzije ili prema približnom izrazu V = 0,76·Ve za zgrade do tri etaže, odnosno V = 0,8·Ve u ostalim slučajevima;

12. Faktor oblika zgrade, f0 = A/Ve (m-1), jest količnik oplošja, A (m2), i obujma, Ve (m3), grijanog dijela zgrade;

13. Toplinski most jest manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela;

14. Ploština korisne površine zgrade, AK (m2), jest ukupna ploština neto podne površine grijanog dijela zgrade. Kod stambenih zgrada se može odrediti prema približnom izrazu AK = 0,32Ve.;

15. Učešće ploštine prozora u ukupnoj ploštini pročelja, f (-), jest količnik ploštine prozora, balkonskih vrata i prozirnih elemenata pročelja (građevinski otvor) i ukupne ploštine pročelja (zid + prozor,…). Kod grijanih potkrovlja ploštini prozora dodaje se ploština krovnih prozora, a ukupnoj ploštini pročelja dodaje se pripadna ploština kosog krova s krovnim prozorima;

16. Faktor umanjenja naprave za zaštitu od sunčeva zračenja, FC (-), jest količnik između prosječne sunčeve energije koja dospije u zgradu kroz prozor s napravom za zaštitu od sunčeva zračenja i sunčeve energije koja bi dospjela u zgradu kroz prozor bez te naprave;

17. Vanjska temperatura, Θe (°C), jest temperatura vanjskog zraka prema podacima iz Priloga »E« za najbližu meteorološku postaju;

18. Unutarnja projektna temperatura, Θi (°C), jest projektom predviđena temperatura zraka u prostoriji;

19. Godišnja potrebna toplina za grijanje, Qh (kW·h/a), jest računski određena količina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se održavala unutarnja projekt­na temperatura u zgradi;

20. Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, HT (W/K), jest količnik između toplinskog toka koji se transmisijom prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike između unutarnje projektne temperature i vanjske temperature;

21. Koeficijent toplinskog gubitka provjetravanjem, HV (W/K), jest količnik između toplinskog toka koji se prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru izmjenom zraka u prostoriji s vanjskim zrakom i razlike između unutarnje projektne temperature i vanjske temperature;

22. Broj izmjena zraka, n (h-1), jest broj izmjena grijanog zraka zgrade s vanjskim zrakom u jednom satu;

23. Uređaj za regulaciju temperature jest uređaj pomoću kojega se regulira temperatura u prostoriji, kao npr. termostatski ventil;

24. Obnovljivi izvori energije jesu sunčeva energija, toplina iz okoliša, toplina zemlje i bio masa koja ne uključuje ogrjevno drvo.

 

Članak 5.

Ovaj Propis sadrži sljedeće priloge:

1. Prilog »A« u kojem su popisane hrvatske norme i druge tehničke specifikacije za proračune i ispitivanja građevnih dijelova zgrade i zgrade kao cjeline glede zahtjeva za uštedu toplinske energije i zahtjeva za toplinsku zaštitu koje treba ispuniti pri projektiranju novih i rekonstrukciji i adaptaciji postojećih zgrada na primjenu kojih upućuje ovaj Propis;

2. Prilog »B« u kojem su popisane hrvatske norme i druge teh­ničke specifikacije koje sadrže zahtjeve koje, u svezi s toplinskom zaštitom, trebaju ispuniti toplinsko-izolacijski građevni proizvodi za zgrade;

3. Prilog »C« u kojem su popisane najveće dopuštene vrijednosti koeficijenata prolaska topline, U [W/(m2·K)], građevnih dijelova zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i projektiranju rekonstrukcije i adaptacije postojećih zgrada i utvrđene su vrijednosti tehničkih svojstava nekih građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni propisani ovim Propisom;

4. Prilog »D« u kojem su propisani obrasci Iskaznica potrebne topline za grijanje za zgradu grijanu na temperaturu 18 °C ili višu i Iskaznice potrebne topline za grijanje za zgradu grijanu na temperaturu od 12 °C do 18 °C, iz članka 49. stavka 1. ovoga Propisa.

5. Prilog »E« u kojem su sadržane meteorološke veličine za mjerodavne meteorološke postaje (u daljnjem tekstu: postaje) potrebne za proračun fizikalnih svojstava zgrade glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite.

 

Članak 6.

(1) Ako je projekt zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu nove zgrade odnosno rekonstrukciju ili adaptaciju postojeće zgrade izrađen u skladu s ovim Propisom, te ako je nova zgrada odnosno rekonstruirana ili adaptirana postojeća zgrada izgrađena u skladu s tim projektom, smatra se da zgrada ispunjava bitni zahtjev za građevinu »ušteda energije i toplinska zaštita« propisan Zakonom o gradnji u dijelu uštede toplinske energije i toplinske zaštite.

(2) Uporabni vijek zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu je najmanje 50 godina ako posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji nije drugačije određeno.

 

II. ZAHTJEVI ZA NOVE ZGRADE

 

Zahtjevi za nove zgrade grijane na temperaturu 18 °C ili višu

 

Članak 7.

Stambena zgrada za koju je grijanje predviđeno na temperaturu 18 °C ili višu mora biti projektirana i izgrađena na način da godišnja potrebna toplina za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, Qh'' [kW·h/(m2·a)], ovisno o faktoru oblika zgrade, f0, nije veća od vrijednosti:

– za f0 ≤ 0,20               Qh'' = 51,31 kW·h/(m2·a)

– za 0,20 < f0 < 1,05   Qh'' = (41,03 + 51,41·f0) kW·h/(m2·a)

– za f0 ≥ 1,05               Qh'' = 95,01 kW·h/(m2·a).

 

Članak 8.

Nestambena zgrada za koju je grijanje predviđeno na temperaturu 18 °C ili višu mora biti projektirana i izgrađena na način da godišnja potrebna toplina za grijanje po jedinici obujma grijanog dijela zgrade, Qh' [(kW·h/(m3·a)], ovisno o faktoru oblika zgrade, f0, nije veća od vrijednosti:

– za f0 ≤ 0,20               Qh' = 16,42 kW·h/(m3·a)

– za 0,20 < f0 < 1,05   Qh' = (13,13 + 16,45·f0) kW·h/(m3·a)

– za f0 ≥ 1,05               Qh' = 30,40 kW·h/(m3·a).

 

Članak 9.

(1) Stambena zgrada mora biti projektirana i izgrađena na način da koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, HT'=HT/A [W/(m2·K)], ovisno o faktoru oblika zgrade, f0, nije veći od vrijednosti utvrđene jednadžbom:

– HT' = 0,45 + 0,15/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest > 3 °C, odnosno

– HT' = 0,30 + 0,15/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest  3 °C.

(2) Vrijednost HT' koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovoga članka dobije za f0 = 0,20 m-1 primjenjuje se i za f0 < 0,20 m-1. Vrijednost HT' koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovog članka dobije za f0 = 1,05 m-1 primjenjuje se i za f0 > 1,05 m-1.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na nestambene zgrade kod kojih je učešće ploštine prozora u ukupnoj ploštini pročelja f ≤ 30 %,

(4) Srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka iz stavka 1. ovoga članka očitava se za najbližu postaju iz podataka sadržanih u Prilogu »E« ovoga Propisa.

 

Članak 10.

(1) Nestambena zgrada kod koje je učešće ploštine prozora u ukupnoj ploštini pročelja f > 30 %, mora biti projektirana i izgrađena na način da koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, HT' = HT/A [W/(m2·K)], ovisno o faktoru oblika zgrade, f0, nije veći od vrijednosti utvrđene jednadžbom:

– HT' = 0,45 + 0,24/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest > 3 °C, odnosno

– HT' = 0,35 + 0,24/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest  3 °C.

(2) Vrijednost HT' koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovoga članka dobije za f0 = 0,20 m-1 primjenjuje se i za f0 < 0,20 m-1. Vrijednost HT' koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovoga članka dobije za f0 = 1,05 m-1 primjenjuje se i za f0 > 1,05 m-1.

(3) Srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka iz stavka 1. ovoga članka očitava se za najbližu postaju iz podataka sadržanih u Prilogu »E« ovoga Propisa.

 

Članak 11.

Godišnja potrebna toplina za grijanje zgrade, Qh (kW·h/a), izračunava se u skladu s normom HRN EN 832:2000, metoda proračuna po mjesecima, uz sljedeće uvjete:

– za proračun gubitaka topline, Ql, za zgradu s uvedenim sustavom za klimatizaciju i nestambenu zgradu gospodarske namjene za unutarnju temperaturu, Θi, primjenjuje se projektom predviđena vrijednost;

– za proračun gubitaka topline, Ql, za zgradu koja nema uveden sustav za klimatizaciju i nestambenu zgradu javne namjene pretpostavlja se da unutarnja projektna temperatura iznosi Θi = 20 °C;

– u slučaju prekidanog grijanja, gubici topline, Ql, računaju se tako da se unutarnja projektna temperatura zamijeni s prosječnom unutarnjom temperaturom;

– unutarnji dobici topline, Ql, računaju se s vrijednošću 5 W/m2 ploštine korisne površine zgrade, ako drugim propisom nije drukčije određeno;

– kod proračuna solarnih dobitaka topline, Qs, ne uzimaju se u obzir neprozirne plohe vanjskih građevnih dijelova koje su izložene sunčevu zračenju, a kod prozirnih površina potrebno je uzeti u obzir mjeru zasjenjenosti;

– kod proračuna koeficijenta toplinskog gubitka provjetravanjem, HV, broj izmjena zraka, n, određuje se prema HRN 832:2000 i HRN EN 832/AC:2004, dodatak F, za srednju razinu nepropusnosti za zrak omotača zgrade. Ako ne postoje točniji podaci, dodatni tok zraka uslijed vjetra i uzgona, Vx, može se računati s vrijednostiVx = 0,2·Ve (m3/h);

– za efektivni toplinski kapacitet, C (W·h/K), grijanog dijela zgrade, koji se koristi kod utvrđivanja stupnja iskorištenja dobitaka topline, dozvoljeno je koristiti približne vrijednosti dobivene pomoću izraza C = 15·Ve [W·h/(m3·K)], za zgrade s pretežno laganim unutarnjim zidovima, spuštenim stropovima, te za visoke hale, odnosno pomoću izraza C = 50·Ve [W·h/(m3·K)], za zgrade s masivnim unutarnjim i vanjskim zidovima bez spuštenih stropova. Primjenu ovih približnih izraza treba navesti u dijelu projekta kojim se daje tehničko rješenje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu;

– kod proračuna koeficijenta transmisijskog toplinskog gubitka, HT, dodatni gubici topline za građevne dijelove s ugrađenim površinskim grijanjem, HT, određuju se prema HRN 832:2000 i HRN EN 832/AC:2004, dodatak E;

– kod proračuna gubitaka topline prostor garaže s kojim graniči grijana prostorija zgrade promatra se kao vanjski prostor.

 

Članak 12.

Ograničenja godišnje potrebne topline za grijanje iz odredbi članaka 7. i 8. ovoga Propisa ne primjenjuju se na:

– zgradu koje najmanje 70 % potrebne topline za grijanje pod­miruje iz individualnih obnovljivih izvora energije,

– zgradu kod koje se više od polovice toplinskih gubitaka nadoknađuje unutarnjim izvorima topline iz tehnološkog procesa.

 

Članak 13.

(1) Pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta potrebno je spriječiti odgovarajućim tehničkim rješenjima.

(2) Kada se pregrijavanje iz stavka 1. ovoga članka sprječava tehničkim rješenjem koje je naprava za zaštitu od sunčeva zračenja prozirnih elemenata u omotaču zgrade i ako je učešće ploštine prozora u ukupnoj ploštini promatranog pročelja veće od 20 % za orijentacije pročelja od zapada preko juga do istoka, odnosno 30 % za orijentacije pročelja od sjeveroistoka preko sjevera do sjeverozapada, odnosno 15 % za krovne prozore (nagib prozora prema horizontali od 0° do 60°), tada za promatrano pročelje, odnosno krov produkt stupnja propuštanja ukupne energije kroz ostakljenje, uključivo predviđene naprave za zaštitu od sunčeva zračenja, gtot, i učešća ploštine prozora u ukupnoj ploštini promatranog pročelja, f, treba ispuniti zahtjev:

1. gtot·f < 0,20 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najtoplijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest  21 °C, odnosno

2. gtot·f < 0,25 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najtoplijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest < 21 °C.

(3) U slučaju kada je učešće ploština prozora u ukupnoj ploštini promatranog pročelja manje od vrijednosti utvrđenih u stavku 2. ovoga članka, tada se ploština prozora računa za svaku prostoriju. Kada je učešće ploštine prozora u pojedinoj prostoriji zgrade veće od tih vrijednosti, zahtjev iz stavka 2. ovoga članka trebaju ispuniti prozori koji pripadaju toj prostoriji.

(4) Vrijednosti produkta gtot·f iz stavka 2. ovoga članka odnose se na slučaj kada je pokretna naprava za zaštitu od sunčeva zračenja u zatvorenom položaju.

(5) Stupanj propuštanja ukupne toplinske energije kroz ostakljenje uključivo i predviđenu jednu napravu iz stavka 2. ovoga članka određuje se prema izrazu gtot = Fw·g·FC

(6) Izraz iz stavka 5. ovoga članka podrazumijeva:

1. Fw = 0,9 – faktor umanjenja zbog ne okomitog upada sunčeva zračenja,

2. g – stupanj propuštanja ukupne sunčeve energije kroz ostakljenje kod okomitog upada zračenja utvrđuje se prema HRN EN 410:2003,

3. FC – faktor umanjenja naprave iz stavka 2. ovoga članka.

(7) Vrijednosti veličina g^ i FC iz stavka 6. ovoga članka, u pravilu, utvrđuju se mjerenjima. U slučaju kada ne postoje rezultati mjerenja računa se prema vrijednostima utvrđenim u Prilogu »C« ovoga Propisa i to: za g utvrđenima u tablici 1., a za FC utvrđenima u tablici 2. toga Priloga.

(8) Srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka iz stavka 2. ovoga članka očitava se za najbližu postaju iz podataka sadržanih u Prilogu »E« ovoga Propisa.

 

Članak 14.

Za prozore orijentirane prema sjeveru ili one koji su cijeli dan u sjeni, najveće dopuštene vrijednosti produkta gtot·f iz članka 13. stavka 2. ovoga Propisa smiju se povećati za 0,25. Kao sjeverna orijentacija podrazumijeva se područje kuta između smjera sjever i pravca okomitog na površinu fasade, koji odstupa od smjera sjever na nekoj od dvije strane za 22,5°.

 

Zahtjev za zgrade grijane na temperaturu višu od 12 °Ca manju od 18 °C

 

Članak 15.

(1) Zgrada koja se, u skladu sa svojom uporabom, grije na temperaturu višu od 12 °C a manju od 18 °C, mora biti projektirana i izgrađena na način da koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog prostora zgrade, HT' = HT/A [W/(m2·K)], ovisno o faktoru oblika zgrade, f0, nije veći od vrijednosti utvrđene jednadžbom:

1. HT' = 0,65 + 0,10/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest > 3 °C, odnosno

2. HT' = 0,53 + 0,10/f0 kada srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest  3 °C.

(2) Vrijednost HT', koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovoga članka dobije za f0 = 0,20 m-1 primjenjuje se i za f0 < 0,20 m-1. Vrijednost HT', koja se prema jednadžbama iz stavka 1. ovoga članka dobije za f0 = 1,05 m-1 primjenjuje se i za f0 > 1,05 m-1.

(3) Srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka iz stavka 1. ovoga članka očitava se za najbližu postaju iz podataka sadržanih u Prilogu »E« ovoga Propisa.

 

Članak 16.

Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, HT (W/K), računa se i prema HRN EN 832:2000 i HRN EN 832/AC:2004, u svezi s HRN EN 13789:2000.

 

Članak 17.

Zahtjeve iz članaka 13. i 14. ovoga Propisa mora ispuniti zgrada kod koje se tijekom ljeta troši energija radi njezina hlađenja i zgrada kod koje se, u skladu s njezinom namjenom, tijekom ljeta treba ograničiti porast unutarnje temperature.

 

Zrakonepropusnost omotača zgrade, provjetravanje prostora zgrade

 

Članak 18.

(1) Zgrada mora biti projektirana i izgrađena na način da građevni dijelovi koji čine omotač grijanog prostora zgrade, uključivo možebitne spojnice između pojedinih građevnih dijelova i prozirne elemente koji nemaju mogućnost otvaranja, budu zrakonepropusni u skladu s dosegnutim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije u vrijeme izrade projekta.

(2) Zrakopropusnost reški prozora, balkonskih vrata i krovnih prozora mora ispuniti zahtjeve propisane hrvatskim normama kojima se uređuju razredi zrakonepropusnosti utvrđene u tablici 3. iz Priloga »C« ovoga Propisa.

 

Članak 19.

(1) Zgrada mora biti projektirana i izgrađena na način da se osigura minimalno provjetravanje prostora zgrade koje je potrebno:

– da se ne ugrozi higijena i zdravstveni uvjeti,

– i/ili zbog korištenja uređaja za grijanje s otvorenim plamenom.

(2) Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom kod zgrade u kojoj borave ili rade ljudi treba iznositi najmanje n = 0,5 h-1 ako tehničkim propisom kojim je uređeno to područje nije drukčije propisano.

(3) U vrijeme kada ljudi ne borave u dijelu zgrade koji je namijenjen za rad i/ili boravak ljudi, potrebno je osigurati izmjenu unutarnjeg zraka od najmanje n = 0,2 h-1.

 

Članak 20.

(1) Ako se za provjetravanje zgrade osim prozora ili umjesto njih koriste i posebni uređaji s otvorima za provjetravanje, tada mora postojati mogućnost njihova jednostavnog podešavanja po potrebi korisnika zgrade. Ova odredba se ne primjenjuje u slučaju ugradnje uređaja za provjetravanje s automatskom regulacijom propusnosti vanjskog zraka.

(2) Uređaji za provjetravanje u zatvorenom stanju moraju ispuniti zahtjeve utvrđene u tablici 3. iz Priloga »C« ovoga Propisa.

 

Članak 21.

(1) Ispunjavanje zahtjeva o zrakonepropusnosti elemenata iz članka 18. stavka 2. i članka 20. stavka 2. ovoga Propisa dokazuje se ispitivanjem tih elemenata prema HRN EN 1026:2001 prije njihove ugradnje.

(2) Ispunjavanje zahtjeva o zrakonepropusnosti iz odredbi članka 18. ovoga Propisa dokazuje se i ispitivanjem na izgrađenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002.

(3) Kod ispitivanja iz stavka 2. ovoga članka, za razliku tlakova između unutarnjeg i vanjskog zraka od 50 Pa, izmjereni tok zraka, sveden na obujam grijanog zraka, ne smije biti veći od vrijednosti n50 = 3,0 h-1 kod zgrada bez mehaničkog uređaja za provjetravanje, odnosno n50 = 1,5 h-1 kod zgrada s mehaničkim uređajem za provjetravanje.

 

Članak 22.

(1) U zgradi koja se provjetrava mehaničkim uređajem za provjetravanje i kod koje je, u skladu s namjenom zgrade, broj izmjena zraka veći od 0,7 h-1, potrebno je osigurati povrat topline iz odlaznog zraka.

(2) Uređaji za povrat topline iz odlaznog zraka moraju, za projektirane uvjete, imati učinak η > 65 %, odnosno: η ≥ 50 % kod ugradnje pločastog izmjenjivača topline i toka zraka > 15000 m3/h, η ≥ 45 % kod ugradnje pločastog izmjenjivača topline i toka zraka ≤ 15000 m3/h, te η ≥ 40 % kod ugradnje lamelnog izmjenjivača topline.

 

Minimalna toplinska zaštita

 

Članak 23.

(1) Kod zgrade koja se grije na temperaturu višu od 12 °C koeficijenti prolaska topline, U [W/(m2·K)], građevnih dijelova zgrade koji graniče s vanjskim zrakom, tlom ili dijelom zgrade s temperaturom  12 °C ne smiju biti veći od vrijednosti utvrđenih u tablici 4. iz Priloga »C« ovoga Propisa.

(2) U tablici iz stavka 1. ovoga članka navedene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)], vrijede za svaki građevni element ploštine 0,5 m2 ili veći.

(3) Kod zgrade koja se grije na temperaturu 18 °C ili višu koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], prozora, balkonskih vrata, krovnih prozora i drugih prozirnih elemenata u omotaču grijanog dijela zgrade ne smije biti veći od 1,80 W/(m2·K).

(4) Kod zgrade koja se grije na temperaturu višu od 12 °C, a manju od 18 °C, mogu se ugraditi prozori, krovni prozori i/ili drugi prozirni elementi u omotaču grijanog dijela zgrade s koeficijentom prolaska topline, U [W/(m2·K)], ne većim od 3,00 W/(m2·K).

(5) Kod zgrade koja se grije na temperaturu višu od 12 °C koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], stjenki kutije za rolete ne smije biti veći od 0,80 W/(m2·K).

(6) Kod zgrade grijane na temperaturu višu od 12 °C koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], vanjskih vrata s neprozirnim vratnim krilom ne smije biti veći od 2,90 W/(m2·K).

 

Toplinski mostovi

Članak 24.

(1) Zgrada koja se grije na temperaturu višu od 12 °C mora biti projektirana i izgrađena na način da utjecaj toplinskih mostova na godišnju potrebnu toplinu za grijanje bude što manji.

Da bi se ispunio taj zahtjev, pri projektiranju treba koristiti sve ekonomski prihvatljive tehničke i tehnološke mogućnosti.

(2) Utjecaj toplinskih mostova kod proračuna godišnje potrebne topline za grijanje i koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade određuju se prema HRN EN ISO 13789:2000, HRN EN ISO 14683:2000 i HRN EN ISO 14683/AC: 2004, HRN EN ISO 10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN 13370:2002.

(3) Ako je potencionalni toplinski most projektiran u skladu s hrvatskom normom koja sadrži katalog dobrih rješenja toplinskih mostova, tada se može umjesto točnog proračuna iz stavka 2. ovoga članka utjecaj toplinskih mostova uzeti u obzir povećanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)], svakog građevnog dijela oplošja grijanog dijela zgrade za ΔUTM = 0,05 W/(m2·K).

(4) Ako toplinski most nije katalogiziran u hrvatskoj normi iz stavka 3. ovoga članka ili rješenje toplinskog mosta nije u skladu s odgovarajućim rješenjem, tada se umjesto točnog proračuna prema hrvatskim normama iz stavka 2. ovoga članka utjecaj toplinskih mostova može se uzeti u obzir povećanjem koeficijenta prolaska topline, ΔU [W/(m2·K)], svakog građevnog dijela oplošja grijanog dijela zgrade za ΔUTM = 0,10 W/(m2·K).

(5) Iznimno, odredbe stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na građevne dijelove kod kojih je utjecaj toplinskih mostova već bio uzet u obzir u proračunu koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)].

 

Članak 25.

Kod zgrade s parcijalnim tlakom vodene pare većim od 1750 Pa (npr. 20 °C/75 %), koja ima toplinske mostove s duljinskim koeficijentom prolaska toplineψi > 0,20 W/(m·K) ili ψe > 0,15 W/(m·K), treba dokazati da se vodena para neće kondenzirati na unutarnjoj površini toplinskih mostova. Ovaj dokaz se provodi prema HRN EN ISO 10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN ISO 13788:2002.

 

Posebni zahtjevi za zgrade malog obujma i obiteljske kuće

 

Članak 26.

Za zgradu kod koje obujam grijanog dijela zgrade nije veći od 100 m3 i za obiteljsku kuću smatrat će se da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni odredbama članaka: 7., 8., 9., 10., 15. i 23. ovoga Propisa, ako koeficijenti prolaska topline, U [W/(m2·K)], građevnih dijelova koji čine omotač grijanog dijela zgrade, odnosno obiteljske kuće nisu veći od vrijednosti utvrđenih u tablici 6. iz Priloga »C«. ovoga Propisa.

 

III. ZAHTJEVI KOD REKONSTRUKCIJE I ADAPTACIJE POSTOJEĆIH ZGRADA

Članak 27.

Kod projektiranja rekonstrukcije ili adaptacije postojeće zgrade koja se grije na temperaturu višu od 12 °C, kada se tim građevinskim zahvatom obujam grijanog dijela zgrade povećava za najmanje 30 m3 ili kada se povećava projektna temperatura na dijelu postojeće zgrade obujma većeg od 30 m3, na te dijelove zgrade primjenjuju se zahtjevi ovoga Propisa koji se odnose na nove zgrade.

 

Članak 28.

(1) Ako se u postojećoj grijanoj zgradi obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju, odnosno oblažu novim slojevima vanjski zidovi, te ako ove promjene zahvaćaju više od 20% ploštine toga građevnog dijela jednake orijentacije, koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], čitavog građevnog dijela te orijentacije na kojem je proveden građevinski zahvat ne smije biti viši od vrijednosti utvrđenih u tablici 6 iz Priloga »C« ovoga Propisa.

(2) Ako se u postojećoj grijanoj zgradi obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju: prozori, balkonska vrata, krovni prozori, odnosno prozirni elementi pročelja, te ako ove promjene zahvaćaju više od 20 % ploštine čitavog građevnog dijela jednake orijentacije, koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], građevnog dijela na kojem je proveden građevinski zahvat ne smije biti viši od vrijednosti utvrđenih u tablici 6. iz Priloga »C«. ovoga Propisa.

(3) Ako se u postojećoj grijanoj zgradi obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju, oblažu novim slojevima: vanjska vrata, stropovi iznad vanjskog zraka, ravni i kosi krovovi iznad grijanog prostora, zidovi i stropovi prema negrijanom dijelu zgrade ili prema tlu, te ako ove promjene zahvaćaju više od 30 % ploštine čitavog građevnog dijela jednake orijentacije, koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], građevnog dijela na kojem je proveden građevinski zahvat ne smije biti viši od vrijednosti utvrđenih u tablici 6. iz Priloga »C« ovoga Propisa.

(4) Prozori, balkonska vrata, krovni prozori, odnosno prozirni elementi pročelja, uz zahtjeve iz stavka 2. ovoga članka, moraju ispuniti i zahtjeve iz članaka 13., 14. i 17., te članka 18. stavka 2. u vezi s člankom 21. stavkom 1.ovoga Propisa.

 

Članak 29.

(1) Zahtjevi iz članka 28. ovoga Propisa ne primjenjuju se:

– kod obnove vanjske žbuke postojećeg vanjskog zida zgrade, koji ima koeficijent prolaska topline U = 0,80 W/(m2·K) ili manji, određen prema HRN EN ISO 6946:2002, HRN EN ISO 6946/A1:2003 i HRN EN ISO 6946/A2;

– na staklenu plohu velikog izloga koji ima ploštinu veću od 4 m2;

– na staklene dijelove vjetrobrana;

– na krov kod kojeg se postojeća hidroizolacija samo popravlja – kad se ne izvodi novi hidroizolacijski sloj;

– na pod na tlu i strop prema negrijanom dijelu zgrade ili vanjskom prostoru, koji se obnavlja ili dograđuje samo na strani grijane prostorije.

(2) Kod građevinskog zahvata iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka smatra se da su zahtjevi iz članka 28. ovoga Propisa ispunjeni kada je pod izveden u skladu s pravilima struke, s najvećom mogućom debljinom toplinsko-izolacijskog sloja (s λ ≤ 0,04 W/(m·K)) za koju nije potrebno podrezivati krila vrata.

 

IV. ZAHTJEVI ZA GRAĐEVNE PROIZVODE I OSTALI ZAHTJEVI

 

Građevni proizvodi

 

Članak 30.

(1) Tehnička svojstva građevnih proizvoda namijenjenih za ugradnju u zgradu u svrhu uštede toplinske energije i toplinske zaštite (u daljnjem tekstu: građevni proizvodi) ovisno o vrsti građevnog proizvoda, moraju ispunjavati opće i posebne zahtjeve bitne za krajnju namjenu u zgradi i moraju biti specificirana prema normama HRN EN 13162:2002 do HRN EN 13171:2002, EN 14509:2004, HRN EN 13499:2004, HRN EN 13500:2004 i HRN EN 1745:2003 ili prema tehničkim dopuštenjima donesenim odnosno preuzetim u skladu sa Zakonom o gradnji.

(2) Vrste građevnih proizvoda su:

– toplinsko-izolacijski građevni proizvodi,

– samonosivi sendvič izolacijski paneli s obostranim metalnim slojem,

– povezani sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune,

– zidovi i proizvodi za zidanje.

(3) Građevni proizvodi koji se ugrađuju u zgradu u svrhu uštede toplinske energije i toplinske zaštite proizvode se u proizvodnim pogonima (tvornicama) izvan gradilišta ako ovim Propisom nije za pojedine građevne proizvode drukčije propisano.

(4) Toplinsko-izolacijski građevni proizvodi za zgradu proizvedeni u proizvodnom pogonu (tvornici) izvan gradilišta smiju se ugraditi ako, ovisno o vrsti materijala, njihovoj namjeni i uvjetima kojima će biti izloženi u ugrađenom stanju, ispunjavaju zahtjeve iz niza normi HRN EN 13162:2002 do HRN EN 13171:2002, te ako je za njih izdana isprava o sukladnosti u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje ocjenjivanje sukladnosti, isprave o sukladnosti i označavanje građevnih proizvoda.

(5) Potvrđivanje sukladnosti toplinsko-izolacijskih građevnih proizvoda za zgrade provodi se na način određen normama HRN EN 13172:2002 i HRN EN 13172/A1:2004 nakon provedbe radnji određenih tim normama.

(6) Samonosivi sendvič izolacijski paneli s obostranim metalnim slojem smiju se ugraditi ako, ovisno o vrsti materijala, njihovoj namjeni i uvjetima kojima će biti izloženi u ugrađenom stanju, ispunjavaju zahtjeve iz norme EN 14509:2004., te ako je za njih izdana isprava o sukladnosti u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje ocjenjivanje sukladnosti, isprave o sukladnosti i označavanje građevnih proizvoda.

(7) Potvrđivanje sukladnosti samonosivih sendvič izolacijskih panela s obostranim metalnim slojem provodi se na način određen normom EN 14509:2004 nakon provedbe radnji određenih tom normom.

(8) Povezani sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune smiju se ugraditi ako, ovisno o vrsti materijala, njihovoj namjeni i uvjetima kojima će biti izloženi u ugrađenom stanju, ispunjavaju zahtjeve iz normi HRN EN 13499:2004 i HRN EN 13500:2004 te dodatne zahtjeve koji se određuju projektom.

(9) Potvrđivanje sukladnosti povezanih sustava za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune provodi se na način utvrđen normama HRN EN 13499:2004 i HRN EN 13500:2004 nakon provedbe radnji određenih tim normama, a sustav ocjenjivanja sukladnosti je 1 u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje ocjenjivanje sukladnosti i označavanje građevnih proizvoda.

(10) Zidovi i proizvodi za zidanje smiju se ugraditi ako, ovisno o vrsti materijala, njihovoj namjeni i uvjetima kojima će biti izloženi u ugrađenom stanju, glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite ispunjavaju zahtjeve iz norme HRN EN 1745:2003 te dodatne zahtjeve koji se određuju projektom.

(11) Potvrđivanje sukladnosti proizvoda za zidanje provodi se na način određen normom HRN EN 1745:2003 nakon provedbe radnji određenih tom normom.

(12) Potvrđivanje sukladnosti u smislu stavaka 5., te po potrebi 7., 9. i 11. ovoga članka obuhvaća radnje ocjenjivanja sukladnosti građevnih proizvoda te, ovisno o propisanom sustavu ocjenjivanja sukladnosti i izdavanje certifikata unutarnje kontrole proizvodnje građevnih proizvoda odnosno izdavanje certifikata sukladnosti građevnih proizvoda.

 

Promjena građevnih dijelova i uređaja

 

Članak 31.

Građevni dijelovi koji čine oplošje grijanog dijela zgrade i uređaji kojih je energetska učinkovitost uzeta u obzir kod dokazivanja ispunjavanja zahtjeva iz ovoga Propisa ne smiju se tijekom uporabe zgrade promijeniti na način da se pogorša energetska učinkovitost zgrade.

 

Određivanje koeficijenata prolaska topline, U

 

Članak 32.

(1) Koeficijenti prolaska topline, U [W/(m2·K)], određuju se:

– za neprozirne građevne dijelove prema HRN EN ISO 6946:2002, HRN EN ISO 6946/A1:2003 i HRN EN ISO 6946/A2 s tim da se za građevne dijelove koji graniče s tlom uzima da je Rse = 0;

– za prozore i balkonska vrata prema HRN EN ISO 10077-1:2002, ili prema tehničkim specifikacijama za proizvode, odnosno mjerenjem prema HRN EN ISO 12567-1:2002;

– za ostakljenje prema HRN EN 673:2003, ili prema tehničkim specifikacijama za proizvode.

(2) U proračunu koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)], kod podova na tlu i krovova u obzir se uzimaju samo slojevi koji su sa strane prostorije do sloja hidroizolacije.

(3) Iznimno, odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju sustava obrnutog krova na toplinsko-izolacijski sloj i na perimetarsku toplinsku izolaciju (vanjska toplinska izolacija dijela zgrade koji je u dodiru s tlom) koja ne leži u podzemnoj vodi kada su oni od od ekstrudiranog polistirena ili drugog odgovarajućeg materijala.

(4) Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, λ [W/(m·K)], i projektne vrijednosti toplinskog otpora, R (m2·K/W), za sadržaj vlage u materijalu koji je u ravnoteži sa zrakom temperature 23 °C i relativne vlažnosti 80 %, koje su potrebne za proračun koeficijenata prolaska topline, U [W/(m2·K)], za određene građevne materijale utvrđene su u HRN EN ISO 12524:2002. i/ili u tablici 5. Priloga »C« ovoga Propisa. Za neke građevne materijale koji nisu utvrđeni u HRN EN ISO 12524:2002 ili u tablici 5. iz Priloga »C« ovoga Propisa, projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, λ [W/(m·K)], i projektne vrijednosti toplinskog otpora, R (m2·K/W), određuju se prema odgovarajućoj tehničkoj specifikaciji za građevni proizvod i/ili prema postupku određenom u HRN EN ISO 10456:2002. za sadržaj vlage u materijalu koji je u ravnoteži sa zrakom temperature 23 °C i relativne vlažnosti 80 %.

(5) Podaci o ravnotežnom sadržaju vlage, u (kg/kg), i koeficijentima preračunavanja za ravnotežni sadržaj vlage za određene građevne materijale kod temperature zraka 23 °C i relativne vlaž­nosti zraka 80 % utvrđeni su u HRN EN ISO 12524:2002. Za neke građevne materijale podaci o ravnotežnom sadržaju vlage utvrđeni su u tablici 7. iz Priloga »C« ovoga Propisa, a faktori preračunavanja za ravnotežni sadržaj vlage, Fm (23 °C/80 %), u odnosu na vrijednost toplinske provodljivosti suhog materijala, utvrđeni su u tablici 8. iz istog Priloga ovoga Propisa.

 

Odvojeni proračun fizikalnih svojstava za dio zgrade

 

Članak 33.

(1) Proračun fizikalnih svojstava zgrade glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite može se izraditi za dio zgrade kao za samostalnu zgradu ako se taj dio od preostalog dijela zgrade razlikuje u pogledu korištenja, unutarnje projektne temperature ili učešća ploštine prozora u ukupnoj ploštini pročelja toga dijela zgrade.

(2) U slučaju kada se griju oba dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka za koje se proračun radi odvojeno smatra se da kroz razdjelne plohe između tih dijelova zgrade ne prolazi toplina i njihova ploština se ne uzima u obzir kod izračunavanja oplošja grijanog dijela zgrade.

 

Zahtjevi za kuće u nizu

 

Članak 34.

(1) Ako se kuće u nizu (ili dvojne kuće) grade istovremeno, na njih se mogu primijeniti zahtjevi propisani ovim Propisom koji se odnose na jednu zgradu.

(2) Ako se za kuće u nizu (ili dvojne kuće) proračun radi kao da se radi o posebnim zgradama, primjenjuje se odredba članka 33. stavka 2. ovoga Propisa na svaku zgradu posebno.

(3) Ako kod kuća u nizu izgradnja susjedne kuće nije istovremena, razdjelni zidovi prema toj kući moraju imati minimalnu toplinsku izolaciju u skladu s odredbama članka 23. ovoga Propisa.

 

Ograničenje koeficijenta prolaska topline u slučaju površinskog grijanja

 

Članak 35.

U slučaju površinskog grijanja (npr. podno grijanje) koeficijent prolaska topline slojeva građevnog dijela, koji se nalaze između površine grijanja i vanjskog zraka, zemlje ili negrijanog dijela zgrade, ne smije biti veći od 0,35 W/(m2·K).

 

Tipske montažne zgrade

 

Članak 36.

Ako se zgrada izvodi prema tipskim projektima koji se primjenjuju na različitim lokacijama, kod proračuna dobitaka topline od sunčeva zračenja može se računati kao da su svi prozori te zgrade orijentirani prema istoku ili prema zapadu.

 

Smještaj grijućih tijela ispred prozora

 

Članak 37.

Grijaće tijelo dopušteno je postaviti ispred prozirnih vanjskih površina samo ako je ono sa stražnje strane zaštićeno oblogom i ako koeficijent prolaska topline, U [W/(m2·K)], te obloge nije veći od 0,9 W/(m2·K).

 

Ugradnja uređaja za regulaciju topline

 

Članak 38.

Grijaće tijelo, koje dovodi toplinu u prostoriju, mora imati ugrađen uređaj za regulaciju topline (npr. termostatski ventil) kada je korisna površina prostorije veća od 6 m2.

 

Pregrade prema povremeno korištenim prostorijama i prostorijama druge namjene

 

Članak 39.

(1) Koeficijenti prolaska topline, U [W/(m2·K)], razdjelnih građevnih dijelova, koji u grijanoj zgradi odjeljuju prostorije koje se koriste stalno od prostorija koje se koriste povremeno, moraju ispuniti zahtjeve određene u tablici 4 iz Priloga »C« ovoga Propisa koji se primjenjuju na zidove i stropove prema negrijanom prostoru.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na razdjelne građevne dijelove između stambenih i nestambenih (poslovnih) prostorija u zgradama mješovite namjene.

 

Kondenzacija vodene pare unutar građevnih dijelova zgrade

 

Članak 40.

(1) Građevni dijelovi grijane zgrade, koji graniče s vanjskim zrakom ili negrijanim prostorijama projektiraju se i izvode tako da se spriječi nastajanje građevinske štete uslijed kondenzacije vodene pare koja difuzijom ulazi u građevni dio.

(2) Kondenzacija vodene pare unutar građevnog dijela zgrade i njeno isparavanje računaju se u skladu s HRN EN ISO 13788:2002, uzimajući u obzir sljedeće uvjete:

– za stambenu zgradu i nestambenu zgradu javne namjene, u kojima nije uveden sustav klimatizacije, proračun se provodi za temperaturu unutarnjeg zraka Θi = 20 °C,

– za zgradu u kojoj je uveden sustav klimatizacije i nestambenu zgradu gospodarske namjene proračun se provodi za projektom predviđenu vrijednost temperature.

(3) Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, λ [W/(m·K)], određuju se u skladu s odredbama članka 32. stavaka 4. i 5. ovoga Propisa, a približne vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, µ (-), prema tablici 5. iz Priloga »C« ovoga Propisa, odnosno prema HRN EN ISO 13788:2002. Ako su vrijednosti za µ (-) utvrđene u rasponu, tada za proračun treba odabrati onu vrijednost µ (-), koja je nepovoljnija za kondenzaciju odnosno isparavanje vodene pare.

(4) Da kod kondenzacije vodene pare unutar građevnog dijela ne nastane građevinska šteta potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

1. građevni materijal koji dolazi u dodir s kondenzatom ne smije biti oštećen (npr. uslijed korozije i sl.);

2. nastali kondenzat na jednoj ili više graničnih površina, na svakoj od tih površina, mora potpuno ispariti tijekom ljetnih mjeseci;

3. najveća ukupna količina kondenzata unutar građevnog dijela ne smije biti veća od 1,0 kg/m2, odnosno najveći sadržaj vlage u materijalu sloja u kojem dolazi do kondenzacije vodene pare ne smije biti veći od vrijednosti koja je utvrđena u tehničkoj specifikaciji za taj materijal. Ovo se ne primjenjuje na slučaj propisan u točki 4. ovoga stavka;

4. ukoliko kondenzat nastaje na graničnoj površini sa slojem materijala koji kapilarno ne upija vodu, tada najveća ukupna količina kondenzata unutar građevnog dijela ne smije biti veća od 0,5 kg/m2, odnosno najveći sadržaj vlage u materijalu sloja u kojem dolazi do kondenzacije vodene pare ne smije biti veći od vrijednosti koja je utvrđena u tehničkoj specifikaciji za taj materijal;

5. kada se radi o drvu nije dopušteno povećanje njegovog sadržaja vlage, u (kg/kg), za više od 0,05 kg/kg, a kod industrijskih materijala koji su na bazi drva povećanje sadržaja vlage ne smije biti više od 0,03. Ovo se ne primjenjuje na jednoslojne i višeslojne ploče od drvene vune.

 

Kondenzacija vodene pare na površini građevnog dijela zgrade

 

Članak 41.

(1) Građevni dijelovi grijane zgrade, koji graniče s vanjskim zrakom ili negrijanim provjetravanim prostorijama (npr. tavan, garaža) moraju se projektirati i izvesti da se spriječi nastajanje uvjeta za razvoj gljivica i plijesni, odnosno da se spriječi kondenzacija vodene pare na površinama tih dijelova koji su okrenuti prema grijanoj prostoriji.

(2) Računski dokaz ispunjenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka provodi se prema HRN EN ISO 13788:2002, uz sljedeće uvjete:

– za stambenu zgradu i nestambenu zgradu javne namjene, koje nisu klimatizirane, proračun se provodi za temperaturu unutarnjeg zraka Θi = 20 °C,

– za klimatiziranu zgradu i nestambenu zgradu gospodarske namjene, proračun se provodi za projektom predviđenu vrijednost temperature.

(3) Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, λ [W/(m·K)], određuju se u skladu s odredbama članka 32. stavaka 4. i 5. ovoga Propisa.

(4) Na prozorima, balkonskim vratima, krovnim prozorima i ostakljenim elementima pročelja dopušteno je prolazno nastajanje manje količine kondenzata ukoliko su predviđene odgovarajuće mjere kojima se sprječava dodir kondenzata sa susjednim, na vlagu osjetljivim, materijalima.

 

Dinamičke toplinske karakteristike građevnih dijelova zgrade

 

Članak 42.

(1) Vanjski neprozirni građevni dijelovi, koji su izloženi sunčevu zračenju, moraju imati odgovarajuće dinamičke toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci.

(2) Ispunjenje dinamičkih toplinskih karakteristika za lagane vanjske građevne dijelove izložene sunčevu zračenju, s plošnom masom manjom od 100 kg/m2 dokazuje se posredno preko koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)], koji:

– za zidove ne smije biti veći od 0,35 W/(m2·K),

– za krovove ne smije biti veći od 0,30 W/(m2·K).

 

Meteorološke veličine

 

Članak 43.

Kod toplinskih proračuna prema propisanim zahtjevima iz ovog Propisa treba koristiti meteorološke veličine za mjerodavne postaje sadržane u Prilogu »E« ovoga Propisa.

 

V. SADRŽAJ PROJEKTA ZGRADE U ODNOSU NA UŠTEDU TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKU ZAŠTITU

 

Članak 44.

Sadržaj projekta zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu podrazumijeva tehničko rješenje zgrade i uvjete za njezino građenje u projektima arhitektonske ili građevinske struke.

 

Članak 45.

(1) Glavni projekt zgrade koji se odnosi na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu sadrži tehnički opis, proračun fizikalnih svojstava zgrade glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite, program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte i Iskaz potrebne topline za grijanje.

(2) Tehnički opis iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– lokaciji i namjeni zgrade,

– meteorološkim parametrima

– podjeli zgrade u toplinske zone prema odredbi članka 33. stavka 1. ovoga Propisa ako je zgrada podijeljena u toplinske zone,

– geometrijskim karakteristikama zgrade/zone (oplošje i obujam grijanog dijela zgrade, faktor oblika zgrade, ploština korisne površine zgrade, učešće ploštine prozora u ukupnoj ploštini pročelja),

– vrsti energenta za grijanje i sustavu grijanja,

– vrsti, načinu uporabe i učešću obnovljive energije u podmirenju potrebne topline za grijanje ako je predviđena uporaba obnovljive energije za grijanje,

– predviđenim tehničkim rješenjima za sprječavanje pregrijavanja prostora zgrade tijekom ljeta,

– uvjetima i načinu skladištenja i ugradnje građevnih proizvoda koji su od utjecaja na toplinska svojstva,

– sastavu pojedinih građevnih dijelova zgrade,

– ugrađenoj opremi i instalacijama, koji su u funkciji uštede toplinske energije i toplinske zaštite zgrade.

(3) Proračun fizikalnih svojstava zgrade glede uštede toplinske energije i toplinske zaštite iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– dokaze o ispunjavanju zahtjeva iz ovoga Propisa i to, kako za pojedine građevne dijelove, tako i za zgradu kao cjelinu,

– ulazne podatke koji su poslužili kao podloga kod proračunavanja

(4) Program kontrole i osiguranja kvalitete iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– popis građevnih i drugih proizvoda koji se ugrađuju u zgradu a koji se odnose na ispunjavanje zahtjeva iz tehničkog rješenja zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu zgrade sa zahtijevanim svojstvima,

– pregled i opis potrebnih kontrolnih postupaka ispitivanja i zahtijevanih rezultata kojima će se dokazati sukladnost zgrade zahtjevu uštede toplinske energije i toplinske zaštite,

– uvjete građenja i druge zahtjeve koji moraju biti ispunjeni tijekom građenja zgrade, a koji imaju utjecaj na postizanje odnosno zadržavanje projektiranih odnosno propisanih tehničkih svojstava zgrade i ispunjavanje zahtjeva u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu zgrade,

– uvjete održavanja zgrade u odnosu na ispunjenje zahtjeva uštede toplinske energije i toplinske zaštite za projektirani vijek uporabe zgrade,

– druge uvjete značajne za ispunjavanje zahtjeva propisanih ovim Propisom i posebnim propisima,

– popis tehničkih specifikacija.

(5) Nacrti iz stavka 1. ovoga članka sadrže:

– shematski prikaz tlocrta i presjeka zgrade s ucrtanom granicom između prostora različitih temperatura,

– ucrtane granice i oznake sastava građevnih dijelova zgrade,

– smještaj elemenata sustava zaštite od pregrijavanja tijekom ljeta.

(6) Sadržaj Iskaza potrebne topline za grijanje zgrade iz stavka 1. ovoga članka propisan je u Iskaznici iz Priloga »D« ovoga Propisa.

(7) Glavni projekt iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati i druge podatke ovisno o vrsti zgrade.

(8) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za određene vrste zgrada, kada je to određeno posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji, izrađuje se posebni projekt uštede toplinske energije i toplinske zaštite zgrade.

 

Članak 46.

(1) Glavni projekt kojim se daje tehničko rješenje za grijanje za zgrade iz članka 12. podstavka 1. ovoga Propisa obvezno sadrži i rješenje korištenja individualnih obnovljivih izvora energije za grijanje.

(2) Glavni projekt kojim se daje tehničko rješenje za grijanje za zgrade iz članka 12. podstavka 2. ovoga Propisa obvezno sadrži i dokaz o korištenju unutarnjih izvora topline iz tehnološkog procesa za potrebe grijanja.

 

Članak 47.

(1) Pokazatelji ispravnosti tehničkog rješenja koje se odnosi na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu u idejnom projektu zgrade daju se najmanje na razini proračuna za građevne dijelove zgrada koji zadovoljavaju vrijednosti iz tablice 6. iz Priloga »C« ovoga Propisa neosvisno o obujmu zgrade.

(2) Izvedbeni projekt sadrži karakteristične detalje pojedinih dijelova zgrade, osobito mjesta potencijalnih toplinskih mostova.

 

Članak 48.

(1) Kod rekonstrukcije i/ili adaptacije postojeće zgrade opisane u poglavlju III. ovoga Propisa, projekt kojim se daje tehničko rješenje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu, osim sadržaja iz članka 45. ovoga Propisa sadrži i detaljan opis i tehničke karakteristike postojeće zgrade odnosno postojećeg građevnog dijela u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu prije predviđenog građevinskog zahvata.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za određene vrste zgrada, kada je to propisano posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji, izrađuje se elaborat postojećeg stanja kao podloga za izradu glavnog projekta.

 

VI. ISKAZNICA POTREBNE TOPLINE ZA GRIJANJE ZGRADE

 

Članak 49.

(1) Iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade je sastavni dio dokumentacije o održavanju i unaprjeđivanju bitnih zahtjeva za građevinu.

(2) Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– Iskaz potrebne topline za grijanje

– Izjavu izvođača radova o izvedenim radovima sukladno projektu iz članka 45. ovoga Propisa.

(3) Posebna Iskaznica potrebne topline za grijanje izrađuje se za pojedini dio zgrade kada se provode odvojeni toplinski proračuni prema odredbi članka 33. stavka 1. ovoga Propisa.

(4) Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka mora biti dostupna na uvid kupcima, najmoprimcima i drugim ovlaštenim korisnicima zgrade ili njenog dijela.

(5) Iskaznicu iz stavka 1. ovoga članka izrađuju projektant glavnog projekta zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i izvođač radova.

(6) Istinitost i točnost podataka u Iskaznici iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje projektant (ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer) glavnog projekta zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu, svojim potpisom i žigom, a sukladnost izgrađene zgrade sa glavnim projektom kojim se daje tehničko rješenje zgrade u odnosu na uštedu toplinske enegije i toplinsku zaštitu i sa odredbama ovoga Propisa potvrđuje izvođač radova potpisom glavnog inženjera gradilišta i pečatom tvrtke izvođača radova.

(7) Iskaznica se prilaže ostaloj dokumentaciji potrebnoj kod tehničkog pregleda zgrade odnosno dijela zgrade.

 

VII. ODRŽAVANJE ZGRADE U ODNOSU NA UŠTEDU TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKU ZAŠTITU

 

Članak 50.

(1) Održavanje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu mora biti takovo da se tijekom trajanja zgrade očuvaju njezina tehnička svojstva i ispunjavaju zahtjevi određeni projektom zgrade i ovim Propisom, te drugi zahtjevi koje zgrada mora ispunjavati u skladu s posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji.

(2) Održavanje zgrade koja je izvedena odnosno koja se izvodi u skladu s prije važećim propisima u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu mora biti takovo da se tijekom trajanja zgrade očuvaju njezina tehnička svojstva i ispunjavaju zahtjevi određeni projektom zgrade i propisima u skladu s kojima je zgrada izvedena.

(3) Održavanjem zgrade ili na koji drugi način ne smiju se ugroziti tehnička svojstva i ispunjavanje propisanih zahtjeva za zgradu propisana ovim Propisom.

 

Članak 51.

(1) Održavanje zgrade u smislu uštede toplinske energije i toplinske zaštite podrazumijeva:

– pregled zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu u razmacima i na način određen projektom zgrade i/ili na način određen posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji,

– izvođenje radova kojima se zgrada zadržava u stanju određnom projektom zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i ovim Propisom odnosno propisom u skladu s kojim je zgrada izvedena.

(2) Ispunjavanje propisanih uvjeta održavanja zgrade dokumentira se u skladu s projektom zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu, te:

– izvješćima o pregledima i ispitivanjima zgrade i pojedinih njezinih dijelova,

– zapisima o radovima održavanja,

– na drugi prikladan način ako ovim Propisom ili posebnim propisom donesenim u skladu sa Zakonom o gradnji nije što drugo određeno.

 

Članak 52.

Za održavanje zgrade dopušteno je rabiti samo one građevne proizvode za koje je izdana isprava o sukladnosti prema posebnom propisu ili je uporabljivost dokazana u skladu s projektom zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i ovim Propisom.

 

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Članak 53.

Prilozi »A«, »B«, »C«, »D« i »E« sastavni su dio ovoga Propisa.

 

Članak 54.

Danom stupanja na snagu ovoga Propisa prestaje se primjenjivati priznato tehničko pravilo sadržano u HRN U.J5. 600 /1987. i priznata tehnička pravila na primjenu kojih upućuje HRN U.J5. 600 /1987. u dijelu koji se odnosi na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu zgrada.

 

Članak 55.

(1) U zgradu koja se izvodi prema građevinskoj dozvoli čiji je sastavni dio glavni projekt izrađen u skladu s priznatim tehničkim pravilima iz članka 54. ovoga Propisa smije se ugraditi građevni proizvod specificiran prema ovom Propisu ako ima odgovarajuća ili povoljnija tehnička svojstva, ako je to određeno izvedbenim projek­tom i ako je u skladu s tim projektom utvrđeno da je uporabljiv za tu zgradu uključujući uvjete njegove ugradbe i utjecaje okoline.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka podaci iz glavnog i izved­benog projekta upisuju se u Iskaznicu potrebne topline za grijanje iz Priloga »D« ovoga Propisa koji se odnose na podatke za glavni projekt.

 

Članak 56.

Ako za projektiranje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu prema ovom Propisu nedostaju specifikacije – hrvatske prednorme odnosno neke od normi na koje upućuju hrvatske norme odnosno druge tehničke specifikacije navedene u Prilozima »A« i »B« ovoga Propisa, primjenjuju se odredbe priznatih tehničkih pravila koje nisu u suprotnosti sa Zakonom o gradnji, ovim Propisom i hrvatskim normama odnosno drugim tehničkim specifikacijama na koje ovaj Propis upućuje, a za određivanje kojih je sukladno zakonu odgovoran projektant.

 

Članak 57.

(1) Nakon 31. prosinca 2005. prestaju se primjenjivati priznata tehnička pravila za dokazivanje uporabljivosti građevnih proizvoda u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu zgrada.

(2) Postupci izdavanja svjedodžbi o ispitivanju građevnih proiz­voda prema priznatim tehničkim pravilima započeti do 31. prosinca 2005. dovršiti će se prema tim tehničkim pravilima.

(3) Svjedodžbe o ispitivanju građevnih proizvoda izdane prema priznatim tehničkim pravilima priznaju se kao dokaz uporabljivosti građevnih proizvoda do datuma važenja koji je u njima određen ali ne duže od 30. lipnja 2006.

(4) Na temelju glavnog projekta u kojemu je tehničko rješenje zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu dano prema priznatim tehničkim pravilima može se izdati građevinska dozvola ako je zahtjev za izdavanje te dozvole zajedno s glavnim projektom podnesen do 30. lipnja 2006. godine.

 

Članak 58.

Do potpisivanja ugovora kojim se uređuje područje građevnih proizvoda između Republike Hrvatske i Europske unije, označavanje građevnih proizvoda koji odgovaraju hrvatskim normama donesenim u skladu s načelima usklađivanja europskog zakonodavstva provodi se u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje to pitanje.

 

Članak 59.

(1) Nakon potpisivanja ugovora iz članka 58. ovoga Propisa i u skladu s tim ugovorom, za projektiranje i građenje zgrada, u svrhu uštede toplinske energije i toplinske zaštite zgrada mogu se rabiti i građevni proizvodi sukladni harmoniziranim tehničkim specifikacijama na koje ovaj Propis ne upućuje ako:

– su naslovi, referencijske oznake i datum početka primjene tih tehničkih specifikacija, te datum završetka istovremene primjene oprečnih nacionalnih tehničkih specifikacija objavljeni u službenom glasilu Europske unije,

– je za te građevne proizvode potvrđena sukladnost s tim tehničkim specifikacijama,

– su ti proizvodi uporabljivi u Republici Hrvatskoj obzirom na zemljopisne, klimatske i druge osobitosti Republike Hrvatske.

(2) U zgradu koja se izvodi prema građevinskoj dozvoli čiji je sastavni dio glavni projekt izrađen u skladu s tehničkim specifikacijama na koje upućuje ovaj Propis, građevni proizvod iz stavka 1. ovoga članka smije se ugraditi ako ima odgovarajuća ili povoljnija tehnička svojstva, ako je to određeno izvedbenim projektom i ako je u skladu s tim projektom utvrđeno da je uporabljiv za tu zgradu uključujući uvjete njegove ugradbe i utjecaje okoline.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka podaci iz glavnog i izvedbenog projekta upisuju se u Iskaznicu potrebne topline za grijanje iz Priloga »D« ovoga Propisa koji se odnose na podatke za glavni projekt.

 

Članak 60.

Ovaj Propis stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

 

Klasa: 360-01/05-04/00007

Urbroj: 531-01-05-1

Zagreb, 7. lipnja 2005.

Ministrica

Marina Matulović Dropulić, dipl. ing. arh., v. r.

 

 

 

PRILOG »A«

 

Popis hrvatskih normi i drugih tehničkih specifikacija za proračune i ispitivanja građevnih dijelova zgrade i zgrade kao cjeline

 

PRILOG »B«

 

Popis hrvatskih normi i drugih tehničkih specifikacija koje upućuju na zahtjeve koje, u svezi s toplinskom zaštitom, trebaju ispuniti toplinsko--izolacijski građevni proizvodi za zgrade

 

PRILOG »C«

 

Popis najvećih dopuštenih vrijednosti koe­ficijenata prolaska topline, U, građevnih dijelova zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i rekonstrukciji i adaptaciji postojećih zgrada i utvrđene vrijednosti tehničkih svojstava građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni propisani ovim Propisom

 

PRILOG »D«

 

ISKAZNICA POTREBNE TOPLINE ZA GRIJANJE

 

PRILOG »E«

E.1 Tablični prikazi meteoroloških veličina, položaja i visina za referentne postaje

I. dio
II. dio
III. dio

IV. dio

E.2 Tablični prikazi meteoroloških veličina, položaja i visina za ostale postaje (za meteorološke veličine koje nisu navedene koristiti podatke za referentnu odnosno najbližu postaju)

I. dio
II. dio
III. dio

IV. dio