Zakon o lovstvu

NN 140/2005, Zakon o lovstvu

HRVATSKI SABOR

2641

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O LOVSTVU

Proglašavam Zakon o lovstvu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 17. studenoga 2005. godine.

 

Broj: 01-081-05-3423/2

Zagreb, 22. studenoga 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O LOVSTVU

 

I. OPĆE ODREDBE

 

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.

(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

 

Članak 2.

 

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. Divljač – zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja.

2. Vlastito lovište – lovište ustanovljeno na zemljištu u vlasništvu pravne ili fizičke osobe (u daljnjem tekstu: privatno lovište) i lovište ustanovljeno na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državno lovište).

3. Zajedničko lovište – lovište ustanovljeno na zemljištima raznih vlasnika, koji prema odredbama ovoga Zakona nisu mogli ustanoviti vlastito lovište.

4. Pravo lova – ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda (u daljnjem tekstu: zemljište) provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova.

5. Koncesija – pravo lova stečeno na temelju dobivene koncesije sukladno ovome Zakonu na vrijeme od 30 lovnih godina.

6. Zakup – pravo lova stečeno na temelju dobivenog zakupa sukladno ovome Zakonu na vrijeme od 10 ili 20 lovnih godina.

7. Ovlaštenik prava na zemljištu – koncesionar ili zakupnik prava gospodarskog korištenja zemljišta.

8. Lovoovlaštenik – pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije i vlasnik lovišta.

9. Koncesionar – pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju koncesije.

10. Lovozakupnik – korisnik zemljišta i druga pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je pravo lova u državnom ili zajedničkom lovištu stekla zakupom.

11. Vlasnik lovišta – vlasnik uzgajališta divljači – vlasnik zemljišta koji je stekao pravo ustanovljenja vlastitog lovišta, odnosno uzgajališta.

12. Fizička osoba – osoba koja je registrirana za obavljanje lova (obrtnik).

13. Korisnik zemljišta – vlasnik ili posjednik zemljišta na kojem je ustanovljeno lovište.

14. Lovište – određena površina zemljišta koje je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.

15. Otvoreno lovište – lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači.

16. Ograđeno lovište – lovište najmanje površine od 1.000 ha, ograđeno prirodnim (široki vodotoci, velike vodene površine, more i sl.) ili umjetnim (ograde, građevine i sl. uređaji) preprekama koje sprječavaju ili znatno umanjuju mogućnost da tu površinu napusti divljač koja se u njemu uzgaja, štiti i lovi.

17. Uzgajalište divljači – lovište površine veće od 100 ha, a manje od 2.000 ha vlastitog zemljišta, ograđeno ogradom ili sličnom građevinom ili prirodnim preprekama koje sprječavaju da ne može napustiti tu površinu divljač koja se u njemu proizvodi za razmnožavanje i lov.

18. Lovnogospodarska osnova – planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje određenom divljači i lovištem za određeno razdoblje u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja i prisutnosti zaštićenih vrsta.

19. Program uzgoja divljači – planski i gospodarski akt kojim se uređuju uzgoj, zaštita i korištenje divljači u uzgajalištima.

20. Program zaštite divljači – planski akt na temelju kojeg se divljač štiti na površinama zemljišta na kojem se lovište ne smije ustanoviti.

21. Trofej divljači – divljač ili njezini dijelovi uređeni za čuvanje ili ocjenjivanje.

22. Vrhunski trofej divljači – trofej ocijenjen s većim brojem bodova od najjačeg evidentiranog trofeja (prvaka) pojedine vrste divljači u Republici Hrvatskoj.

23. Uzgojno područje – životni prostor određene vrste krupne divljači na kojem postoje optimalni stanišni i drugi uvjeti potrebni za racionalno gospodarenje populacijom.

24. Naselje – stalna naseobina, bez obzira na veličinu, gdje je stupanj izgrađenosti prostora takav da onemogućava prirodnu migraciju krupne divljači.

25. Lovočuvar – osoba koja ima lovački i lovočuvarski ispit, koja čuva lovište i obavlja druge poslove na uzgoju, zaštiti, lovu i korištenju divljači i njezinih dijelova.

26. Lovac – osoba koja ima položeni lovački ispit i obavlja osnovne zadaće lova: uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova uz poštovanje lovačkih običaja i etike.

27. Ocjenjivač trofeja divljači – osoba koja ima položen ispit za ocjenjivača trofeja divljači.

28. Lovna godina – razdoblje od 1. travnja tekuće godine do 31. ožujka naredne godine.

29. C.I.C. – međunarodni savjet za očuvanje divljači i lova.

 

Članak 3.

 

(1) Divljač, u smislu ovoga Zakona, jesu životinjske vrste:

A. Krupna divljač

jelen obični (Cervus elaphus L.)

jelen lopatar (Dama dama L.)

jelen aksis (Axis axis L.)

srna obična (Capreolus capreolus L.)

divokoza (Rupicapra rupicapra L.)

muflon (Ovis aries musimon Pall.)

svinja divlja (Sus scrofa L.)

smeđi medvjed (Ursus arctos L.)

B. Sitna divljač

1. dlakava divljač

jazavac (Meles meles L.)

mačka divlja (Felis silvestris Schr.)

kuna bjelica (Martes foina EHR.)

kuna zlatica (Martes martes L.)

lasica mala (Mustela nivalis L.)

dabar (Castor fiber L.)

zec obični (Lepus europaeus Pall.)

kunić divlji (Oryctolagus cuniculus L.)

puh veliki (Myoxus glis L.)

lisica (Vulpes vulpes L.)

čagalj (Canis aureus L.)

tvor (Mustela putorius L.)

mungos (Herpestes ishneumon L.)

2. pernata divljač

fazan – gnjetlovi (Phasianus sp. L.)

jarebice kamenjarke:

– grivna (Alectoris graeca Meissn.)

čukara (Alectoris chucar)

trčka skvržulja (Perdix perdix L.)

prepelice:

pućpura (Coturnix coturnix L.)

virdžinijska (Coturnix virginiana L.)

šljuke:

– bena (Scolopax rusticola L.)

– kokošica (Gallinago gallinago L.)

golub divlji:

– grivnjaš (Columba palumbus L.)

– pećinar (Columba livia Gmelin.)

guske divlje:

glogovnjača (Anser fabalis Latham.)

lisasta (Anser albifrons Scopoli.)

patke divlje:

– gluhara (Anas platyrhynchos L.)

– glavata (Aythya ferina L.)

– krunasta (Aythya fuligula L.)

– pupčanica (Anas querquedula L.)

kržulja (Anas crecca L.)

liska crna (Fulica atra L.)

vrana siva (Corvus corone cornix L.)

vrana gačac (Corvus frugilegus L.)

čavka zlogodnjača (Coloeus monedula L.)

svraka (Pica pica L.)

šojka kreštalica (Garrulus glandarius L.)

(2) Mačka divlja (Felis silvestris Schr.) i puh veliki (Myoxus glis L.) u smislu ovoga Zakona ne smatraju se divljači na području gdje su zaštićeni propisima o zaštiti pojedinih životinjskih vrsta.

(3) Ako se na području Republike Hrvatske pojavi ili se na njega unese životinjska vrsta (introdukcija, reintrodukcija), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode, odredit će smatra li se ona divljači u smislu ovoga Zakona.

(4) Introdukcija i reintrodukcija životinjskih vrsta iz stavka 3. ovoga članka može se provesti nakon istraživanja, na temelju studije procjene rizika uvođenja na prirodu i uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za poslove zaštite prirode, uvažavajući iskustva drugih zemalja, i na način da se ne šteti prirodnim staništima i divljoj zavičajnoj fauni i flori.

 

Članak 4.

Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

 

Članak 5.

(1) Pravo lova stječe:

1. vlasnik, ustanovljenjem lovišta na vlastitom zemljištu,

2. druga pravna ili fizička osoba:

– koncesijom na državnom lovištu,

– zakupom državnog lovišta, zajedničkog lovišta ili privatnog lovišta.

(2) Vlasniku zemljišta bez prava lova određuje se naknada za ograničenja kojima je podvrgnut u ostvarivanju prava lova drugih osoba, u skladu s ovim Zakonom.

 

Članak 6.

(1) Pravna i fizička osoba može steći pravo lova na lovištima u vlasništvu Republike Hrvatske na temelju koncesije ili zakupa na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) Pravo lova na lovištima u vlasništvu Republike Hrvatske i zajedničkom lovištu ne može se prenositi potkoncesijom ili podzakupom.

 

Članak 7.

(1) Hrvatski lovački savez (u daljnjem tekstu: HLS) je dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i lovački savez Grada Zagreba, a putem njih su u HLS učlanjene lovačke udruge i lovci.

(2) HLS predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu.

 

Članak 8.

(1) Lovoovlaštenici su dužni Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), radi vođenja središnje lovne evidencije, dostavljati ovim Zakonom propisane podatke iz lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači i podatke o odstrjelu i trofejima divljači do 31. svibnja za proteklu lovnu godinu.

(2) Središnju lovnu evidenciju vodi Ministarstvo, prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja središnje lovne evidencije kojeg donosi ministar.

 

II. LOVIŠTA, VRSTE LOVIŠTA I POVRŠINE NA KOJIMA SE NE USTANOVLJAVAJU LOVIŠTA

 

1. Lovišta

 

Članak 9.

(1) Lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta.

(2) Zabranjeno je ustanovljenje lovišta:

1. na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov,

2. na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka,

3. u rasadnicima, voćnim i loznim nasadima namijenjenim intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači,

4. na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m,

5. na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov.

(3) Radi stručnijeg i kvalitetnijega gospodarenja jelenom običnim i divokozom, za njih će se odrediti uzgojna područja. Površinu uzgojnog područja po vrsti divljači i načinu gospodarenja u lovištima obuhvaćenim uzgojnim područjem odredit će ministar posebnim propisom.

 

Članak 10.

(1) Lovišta se mogu ustanoviti kao otvorena lovišta, ograđena lovišta i uzgajališta divljači.

(2) Otvoreno lovište ne može biti manje od 1.000 ha.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, otvoreno lovište može se ustanoviti na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha.

(4) Ograđeno lovište obuhvaća površine na kojima postoje uvjeti za intenzivni uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, a ne može biti manje od 1.000 ha.

(5) Uzgajalište divljači je lovište površine od 100 do 2.000 ha vlastitog zemljišta na kojem se mogu uzgajati pojedine vrste divljači za proizvodnju većeg broja divljači namijenjene lovu i razmnožavanju. Uzgajalište divljači može se ustanoviti samo za vlasnike zemljišta.

(6) Iznimno od odredbe članka 9. stavka 2. točke 2. i 3. ovoga Zakona, uzgajalište divljači može se ustanoviti na vlastitim površinama ribnjaka s obalnim zemljištem, rasadnicima, pašnjacima te voćnim i loznim nasadima.

 

Članak 11.

(1) Granice lovišta moraju biti uočljive, a određuju se, ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama koje sprječavaju prirodnu migraciju dlakave divljači.

(2) Ako granice lovišta nije moguće odrediti u smislu stavka 1. ovoga članka, određuju se željezničkim prugama, županijskim i lokalnim cestama, putovima, vododijelnicama, rijekama ili na drugi način.

(3) Pri utvrđivanju granica lovišta mora se uzeti u obzir prirodna migracija divljači.

(4) Granice lovišta moraju biti vidljivo obilježene na mjestima koja su određena Odlukom o ustanovljenju lovišta.

 

Članak 12.

(1) Lovoovlaštenici su dužni u lovištu omogućiti rad znanstvenoistraživačkih i znanstvenonastavnih ustanova, predviđen posebnim programom tih ustanova o njihovom trošku, na temelju dopuštenja Ministarstva, uz obvezu vidljivog obilježavanja površina na kojima se taj rad obavlja.

(2) Ustanove koje provode znanstvenoistraživački ili znanstvenonastavni rad dužne su o tom radu jednom godišnje do 31. svibnja tekuće godine podnijeti izvješće Ministarstvu za proteklu godinu.

 

2. Vrste lovišta

 

A. Vlastita lovišta

 

Članak 13.

(1) Vlastito lovište ustanovljuje se na vlastitom zemljištu pravne ili fizičke osobe (privatno lovište) ili na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (državno lovište) ako površina nije manja od 1.000 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta. Ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta. Smatra se kako su otoci spojeni s obalom ako je između njih moguća migracija divljači.

(2) Površine iz stavka 1. ovoga članka smatraju se prekinutima ako su podijeljene u više dijelova, a vezane su samo vodama i cestama koje između tih dijelova prolaze zemljištem drugog ili drugih vlasnika.

(3) Ako se unutar površina iz stavka 1. ovoga članka nalaze enklave površine manje od 1.000 ha ili poluenklave manje od 500 ha drugog vlasnika, te će se površine obuhvatiti vlastitim lovištem, osim ako na tim površinama njihov vlasnik ne namjerava uzgajati divljač u uzgajalištu divljači.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vlastito lovište može se ustanoviti na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha.

(5) Zahtjev za uzgoj divljači, u smislu stavka 3. ovoga članka, vlasnik zemljišta pisano dostavlja upravnom tijelu županije, odnosno Grada Zagreba nadležnom za poslove lovstva prije donošenja odluke o ustanovljenju vlastitog lovišta. Ne započne li vlasnik zemljišta s uzgojem divljači u uzgajalištu u roku od godinu dana od dana dostave zahtjeva, smatrat će se da je odustao.

 

Članak 14.

(1) Za površine iz članka 13., stavka 3. ovoga Zakona, vlasnik privatnog lovišta plaća lovozakupninu u korist državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Proračun), koja se raspoređuje prema članku 27. stavku 1. ovoga Zakona.

(2) Visina lovozakupnine iz stavka 1. ovoga članka izračunava se tako da se najveća lovozakupnina ostvarena na javnom natječaju za davanje susjednih lovišta u zakup podijeli s brojem hektara lovišta i pomnoži s brojem hektara za koje se lovozakupnina plaća.

(3) Visinu lovozakupnine utvrđuje nadležno tijelo iz članka 16. ovoga Zakona.

 

Članak 15.

(1) Državna lovišta ustanovljuje ministar odlukom o ustanovljenju državnog lovišta ili uzgajališta divljači na prijedlog stručne komisije Ministarstva.

(2) Do stjecanja prava lova u državnom lovištu ili uzgajalištu divljači, u skladu s ovim Zakonom, Ministarstvo će povjeriti izvršavanje prava lova i/ili izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u tim lovištima pravnoj ili fizičkoj osobi koja koristi zemljište u državnom vlasništvu, znanstvenoistraživačkim i znanstvenonastavnim ustanovama, odnosno pravnim osobama od interesa za Republiku Hrvatsku.

(3) S pravnom osobom iz stavka 2. ovoga članka, a kojoj je povjereno izvršavanje prava lova, Ministarstvo može sklopiti ugovor direktnom pogodbom na 30 lovnih godina, na temelju kojeg će biti određene obveze i prava potpisnika ugovora.

(4) S pravnom ili fizičkom osobom koje su stekle pravo lova na temelju zakupa ili koncesije, ministar sklapa ugovor, kojim će se odrediti prava i obveze između potpisnika ugovora.

(5) U uzgajalištima divljači na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske iz članka 10. stavka 6. ovoga Zakona, izvršavanje prava lova Ministarstvo može povjeriti korisniku zemljišta uz naknadu koja se utvrđuje sukladno odredbama članka 22. ovoga Zakona.

 

Članak 16.

(1) Privatna lovišta i privatna uzgajališta divljači, kao i promjene granica tih lovišta i uzgajališta, ustanovljuje županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Ako vlasnik zemljišta iz stavka 1. ovoga članka želi koristiti pravo lova u privatnom lovištu ili privatnom uzgajalištu divljači, podnijet će pisani zahtjev za ustanovljenje privatnog lovišta ili uzgajališta divljači nadležnom tijelu na području na kojem se nalazi zemljište, odnosno veći dio zemljišta. Zahtjev se podnosi najkasnije do 1. veljače za narednu lovnu godinu.

(3) Uz pisani zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, prilažu se isprave kojima se dokazuje pravo vlasništva na zemljištu i dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. stavka 1., 2. i 3., članka 23. stavka 5. točke 2., 3., 4. i 5. i stavka 6. i 7. ovoga Zakona.

(4) Vlasnik zemljišta stječe pravo lova danom dobivanja suglasnosti na lovnogospodarsku osnovu privatnog lovišta ili na program uzgoja divljači u privatnom uzgajalištu divljači.

 

Članak 17.

(1) Ako vlasnik zemljišta ne podnese zahtjev za ustanovljenje privatnog lovišta ili uzgajališta divljači u roku iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona ili odbije primiti enklave ili poluenklave pod uvjetima iz članka 13. stavka 3. i članka 14. ovoga Zakona, njegovo će se zemljište obuhvatiti državnim ili zajedničkim lovištem.

(2) Ako se privatno lovište ili uzgajalište divljači prodajom, diobom ili kojim drugim načinom izmijeni tako da više nije prirodna cjelina ili ne ispunjava uvjete propisane člankom 9. stavkom 1., člankom 10. ili člankom 13. stavkom 1. ovoga Zakona, nadležno tijelo po službenoj dužnosti pripojit će njegove površine lovištu, odnosno lovištima prema odredbama članka 9. stavka 1. i članka 11. ovoga Zakona.

(3) Spajanjem dvaju ili više zemljišta raznih vlasnika ne može se ostvariti pravo na ustanovljenje privatnog lovišta ili uzgajališta divljači.

 

B. Zajednička lovišta

 

Članak 18.

(1) Na površinama zemljišta na kojima nisu ustanovljena vlastita lovišta ustanovljuju se zajednička lovišta.

(2) Zajednička lovišta ustanovljava i izmjene granica provodi odlukom o ustanovljenju zajedničkog lovišta nadležno tijelo na području kojega se nalaze površine zemljišta, na prijedlog stručne komisije i uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Stručnu komisiju osniva nadležno tijelo u koje imenuje najmanje tri člana sa završenim šumarskim, veterinarskim ili agronomskim fakultetom koji su ovlašteni od Komore inženjera šumarstva i drvne industrije za poslove lovstva i dva člana HLS-a.

(3) Ako se površina zemljišta na kojima se ustanovljuju zajednička lovišta nalaze na području više županija, odnosno Grada Zagreba, lovište ustanovljuje nadležno tijelo na području kojega se nalazi veći dio lovišta, na prijedlog zajedničke stručne komisije i uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(4) Ustanovljena zajednička lovišta daju se u zakup na način propisan ovim Zakonom.

(5) Vlasnicima i ovlaštenicima prava na zemljištu na čijim površinama su ustanovljena zajednička lovišta, pripada naknada prema odredbi članka 27. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

 

3. Površine na kojima se ne ustanovljavaju lovišta

 

Članak 19.

Na površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi to zemljište.

 

III. KONCESIJA

 

Članak 20.

(1) Koncesija se može dati pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 30 lovnih godina.

(2) Koncesija se ne može dati osobi kojoj je izrečena kazna za kazneno djelo krivolova ili prekršaj iz članka 96. ili 99. ovoga Zakona dok traje sigurnosna mjera, odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona.

(3) Ako se koncesija daje na zaštićenom području na kojem je dopušteno ustanovljenje lovišta sukladno posebnom propisu o zaštiti prirode, koncesija se daje uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za poslove zaštite prirode.

 

Članak 21.

(1) Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo na temelju provedenoga javnog natječaja.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo može po zahtjevu lovozakupnika državnog lovišta, tijekom trajanja zakupa, na temelju stručnog mišljenja komisije iz stavka 5. ovoga članka, dati lovište u koncesiju na vrijeme do isteka tridesete lovne godine, ubrajajući godine zakupa, pod istim uvjetima, ako je:

– prema propisima lovnogospodarske osnove u lovištu izgradio lovnotehničke i lovnogospodarske objekte koji se ne mogu amortizirati tijekom dvadesetogodišnjega gospodarenja,

– postigao propisano brojno stanje krupne divljači jelena običnog, medvjeda smeđeg ili divokoze planirane dobne, spolne i trofejne strukture, postigao važne rezultate na očuvanju i unapređenju prirodnih staništa divljači i drugih životinjskih vrsta,

– u proteklom razdoblju izvršavao sve propise lovnogospodarske osnove, pravodobno izvršavao ugovorne obveze te poštivao zakonske i podzakonske propise,

– u proteklom razdoblju surađivao s ostalim ovlaštenicima prava na području lovišta i inspekcijskim službama te mu nisu izricane kazne,

– uspješno provodio mjere zaštite divljači od krivolova i bolesti te surađivao u sprječavanju krivolova,

– uspješno sprječavao štete i otklanjao štetne posljedice od divljači na poljoprivrednim i šumskim površinama,

– pridonosio unapređenju i promicanju lovstva, lovne etike i običaja.

(3) Odluku o raspisivanju javnog natječaja za davanje koncesije donosi Ministarstvo.

(4) Uz ponudu za dobivanje koncesije, ponuditelj ponude prilaže Program razvoja lovnoga gospodarenja, uz obavljanje pratećih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 20. stavka 1., članka 23. stavka 6. i članka 29. stavka 4. ovoga Zakona.

(5) Postupak javnog natječaja za davanje koncesije i davanja stručnog mišljenja o promjeni zakupa u koncesiju provodi komisija od pet članova i tajnik koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra.

(6) Komisija iz stavka 5. ovoga članka daje Ministarstvu prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude za koncesiju na temelju vrjednovanja programa razvoja lovnog gospodarstva, uz obavljanje pratećih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku i ponuđene godišnje naknade za koncesiju.

(7) U slučaju pretvaranja zakupa u koncesiju komisija iz stavka 5. ovoga članka daje Ministarstvu prijedlog odluke o pretvaranju zakupa u koncesiju na temelju vrjednovanja programa razvoja lovnoga gospodarstva, uz obavljanje pratećih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te nalaza i mišljenja lovne inspekcije.

 

Članak 22.

(1) Početni iznos naknade za koncesiju preko javnog natječaja određuje se u visini vrijednosti od 50 % odstrjela divljači u desetoj godini važeće lovnogospodarske osnove obračunate po cjeniku koji propisuje ministar (u daljnjem tekstu: cjenik).

(2) U slučajevima kad nema lovnogospodarske osnove, početni iznos naknade za koncesiju određuje se u vrijednosti od 50 % godišnjeg odstrjela divljači, planiranog prema mogućem broju divljači iz akta o ustanovljenju lovišta, obračunate po cjeniku.

 

Članak 23.

(1) Na temelju odluke o davanju koncesije, ministar i najpovoljniji ponuditelj (u daljnjem tekstu: koncesionar), sklapaju ugovor o koncesiji na vrijeme do isteka tridesete lovne godine.

(2) Ugovor o koncesiji sadrži osobito odredbe o:

– položaju i veličini lovišta na kojem se ugovara koncesija,

– vrsti i mogućem broju divljači koja se uzgaja u lovištu,

– načinu i uvjetima služenja pravom lova u provedbi lovnogospodarske osnove,

– trajanju koncesije,

– obliku, visini i dospjelosti naknade za koncesiju,

– mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena koncesije,

– pravu i razlozima jednostranog raskida ugovora o koncesiji,

– obvezama plaćanja naknade u slučaju raskida ugovora o koncesiji,

– dopustivosti postavljanja lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata te njihovoj pripadnosti nakon isteka trajanja koncesije,

– naknadi za negativnu razliku divljači, lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata nakon isteka trajanja koncesije, otkaza ili jednostranog raskida ugovora o koncesiji,

– drugim obvezama utvrđenim propisima o lovu.

(3) Program razvoja lovnoga gospodarstva uz obavljanje pratećih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, vrjednovanje tog programa u pisanom obliku i lovnogospodarska osnova koja se prilaže ugovoru nakon odobrenja Ministarstva, sastavni su dio ugovora o koncesiji.

(4) Ugovor o koncesiji mora sadržavati mjere i uvjete zaštite prirode koji su u interesu očuvanja prirodnih staništa i divlje flore i faune te zaštite biološke raznolikosti, sukladno posebnim propisima.

(5) Koncesionar je obvezan:

1. za uredno izvršenje koncesije osiguravati financijska sredstva u dvostrukom iznosu godišnje naknade za koncesiju prava lova (garancijom banke ili avaliranom mjenicom),

2. imati stručnu službu, odnosno stručnjaka za provedbu lovnogospodarske osnove,

3. imati organiziranu lovočuvarsku službu,

4. imati lovačke pse odgovarajuće pasmine za lovište koje uzima u koncesiju, a koji su registrirani kod Hrvatskoga kinološkog saveza i imaju položen ispit prirođenih osobina (IPO),

5. imati lovačkog psa osposobljenog za praćenje krvnog traga ili krvosljednika s položenim ispitom ako u lovištu koje uzima u koncesiju ima predviđen odstrjel krupne divljači.

(6) Osim uvjeta iz stavka 5. ovoga članka, koncesionar obvezno prilaže ispravu iz koje je vidljivo kako je registriran za obavljanje lova (lov i stupičarenje).

(7) Koncesionar je obvezatan donijeti lovnogospodarsku osnovu u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora o koncesiji, uz odobrenje Ministarstva.

(8) Ministar će propisati način utvrđivanja naknade za negativnu razliku divljači, lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata nakon isteka trajanja koncesije i zakupa, otkaza ili jednostranog raskida ugovora o koncesiji i zakupu.

(9) Naknada za koncesiju raspoređuje se prema članku 27. ovoga Zakona.

 

Članak 24.

(1) Prije sklapanja ugovora o koncesiji, Ministarstvo je obvezatno dostaviti nacrt ugovora s odlukom o koncesiji na prethodno mišljenje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o davanju koncesije.

(2) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obvezno je dati svoje mišljenje u roku od 15 dana od dana primitka nacrta ugovora s odlukom iz stavka 1. ovoga članka. U protivnom, smatra se kako je potvrdno njegovo mišljenje o pravnoj valjanosti nacrta ugovora o koncesiji.

(3) Sklopljeni ugovor o koncesiji dostavlja se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i Ministarstvu financija radi upisa u Registar koncesija.

 

Članak 25.

(1) Koncesionar je obvezatan do 1. ožujka platiti 50 % iznosa godišnje naknade za koncesiju za iduću lovnu godinu, a preostali iznos naknade zaključno do 30. rujna tekuće godine.

(2) Ako koncesionar ne postupi sukladno stavku 1. ovoga članka, smatrat će se kako je ugovor o koncesiji jednostrano raskinut.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, objavit će se javni natječaj u roku od 45 dana od dana raskida ugovora.

(4) Za sve uplate dugova za koncesiju nakon proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka obračunat će se zatezne kamate prema propisima koji se odnose na prikupljanje sredstava za Proračun.

 

Članak 26.

(1) Ministarstvo može i prije isteka vremena koncesije otkazati koncesionaru ugovor o koncesiji bez otkaznog roka u sljedećim slučajevima:

1. ako se služi pravom lova suprotno ugovoru o koncesiji,

2. ako unese u lovište novu vrstu divljači bez potrebnih suglasnosti,

3. ako se utvrdi kako je propustima u provedbi lovnogospodarske osnove, bez opravdanih razloga, umanjen fond divljači ispod najmanjeg broja utvrđenog lovnogospodarskom osnovom za tekuću godinu,

4. ako koncesionar prestane ispunjavati uvjete iz članka 23. stavka 5. točke 1., 2. i 3., odnosno stavka 6. ovoga Zakona,

5. ako se površina lovišta smanji za više od 20 %,

6. ako ne provodi mjere i radnje utvrđene propisima o lovstvu,

7. ako gospodari suprotno uvjetima zaštite prirode,

8. ako pojedinom vrstom divljači gospodari suprotno Nacionalnom planu gospodarenja za tu vrstu.

(2) U slučajevima da koncesionar ili davatelj koncesije raskine ugovor, odnosno nakon isteka vremena na koje je ugovor o koncesiji sklopljen, stanje lovišta i provedbe lovnogospodarske osnove utvrđuje stručna komisija koju osniva ministar.

(3) U slučaju raskida ugovora iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. ovoga članka, koncesionar gubi pravo na sredstva za uredno izvršenje koncesije iz članka 23. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona.

 

Članak 27.

(1) Sredstva naknade za koncesiju raspoređuju se na način:

1. 50 % sredstava za naknade vlasnicima zemljišta bez prava lova, razmjerno površini koja je obuhvaćena lovištima za koja se uplaćuje lovozakupnina, preko proračuna županija i Grada Zagreba na čijem području je ustanovljeno lovište,

2. 30 % sredstava u Proračun,

3. 10 % sredstava na poseban račun Ministarstva za provedbu Zakona,

4. 10 % sredstava na račun županija i Grada Zagreba za provedbu Zakona.

(2) Sredstva iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, koja u roku od godine dana nisu potraživali vlasnici zemljišta bez prava lova, koristit će se u županijama i Gradu Zagrebu za razvoj i unapređenje lovstva. Kad vlasnici bez prava lova na području lovišta zatraže naknadu i dokažu pravo vlasništva, županije i Grad Zagreb dužne su isplatiti naknadu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Sredstvima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka financirat će se:

– zaštita i čuvanje državnih lovišta koja nisu pod ugovorom,

– štete od divljači u državnim lovištima koja nisu pod ugovorom,

– provedba natječaja za državna lovišta,

– promidžba i informiranje iz područja lovstva,

– razvoj informatike u funkciji kontrole i provedbe ovoga Zakona.

(4) Sredstvima iz stavka 1. točke 4. ovoga članka financirat će se:

– zaštita i čuvanje zajedničkih lovišta koja nisu pod ugovorom,

– štete od divljači u zajedničkim lovištima koja nisu pod ugovorom,

– provedba natječaja za zajednička lovišta,

– promidžba i informiranje iz područja lovstva.

(5) Županije i Grad Zagreb dužne su ministarstvu jednom godišnje podnijeti izvješće o utrošenim sredstvima iz stavka 1. točke 1. i 4. ovoga članka.

 

Članak 28.

U slučaju stečaja ili likvidacije pravne osobe koja ima lovište u koncesiji, za lovište se odmah nakon proglašenja stečaja ili likvidacije raspisuje javni natječaj sa stanjem divljači utvrđenim lovnogospodarskom osnovom za tu lovnu godinu.

 

IV. DAVANJE LOVIŠTA U ZAKUP

 

Članak 29.

(1) Zajedničko lovište može se dati u zakup pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 10 lovnih godina putem javnog natječaja.

(2) Zajedničko lovište ne može se dati osobi koja je kažnjavana za kazneno djelo nezakonitog lova ili za prekršaj iz članka 96. ili 99. ovoga Zakona dok traje sigurnosna mjera, odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona.

(3) Javni natječaj iz stavka 1. ovoga članka provodi komisija nadležnog tijela županije, odnosno Grada Zagreba koje je ustanovilo zajedničko lovište. Komisiju za provedbu javnog natječaja osniva i njezine članove imenuje nadležno tijelo.

(4) Jamčevina koju polaže ponuditelj na natječaju iznosi 50 % od početne cijene lovozakupnine. Početna cijena lovozakupnine određuje se u visini vrijednosti od 50 % odstrjela divljači u desetoj godini lovnogospodarske osnove, obračunate po cjeniku.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka u slučajevima kad nema lovnogospodarske osnove, početna cijena lovozakupnine određuje se u visini vrijednosti od 50 % odstrjela divljači, planiranog prema broju divljači iz Odluke o ustanovljenju lovišta, obračunate po cjeniku.

(6) Komisija iz stavka 3. ovoga članka daje nadležnom tijelu prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup lovišta. Najpovoljnija ponuda je ona kojom je ponuđena najviša lovozakupnina.

(7) Odluku o davanju lovišta u zakup donosi nadležno tijelo.

(8) Nadležno tijelo propisat će postupak i uvjete javnog natječaja, kriterije vrjednovanja ponuda za davanje zajedničkih lovišta u zakup te vrijeme za sklapanje ugovora o zakupu zajedničkog lovišta.

 

Članak 30.

(1) S najpovoljnijim ponuditeljem (u daljnjem tekstu: lovozakupnik) župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba, sklapa ugovor o zakupu zajedničkog lovišta na 10 lovnih godina.

(2) Odredbe članka 23. stavka 2., 3., 4. i 5. točke 2., 3., 4. i 5. i stavka 6., 7. i 8. te članka 24. stavka 1. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju na zakup zajedničkih lovišta.

(3) Za uredno izvršenje zakupa lovozakupnik je dužan osiguravati financijska sredstva u visini iznosa godišnje lovozakupnine (garancijom banke ili avaliranom mjenicom).

(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može se na zahtjev lovozakupnika produljiti najranije u predzadnjoj lovnoj godini, a najkasnije u roku od 90 dana prije isteka vremena zakupa i to jednokratno, za isto razdoblje, ako je lovozakupnik provodio mjere i radnje propisane ugovorom i ovim Zakonom, uz prethodnu suglasnost Ministarstva na podneseni zahtjev.

 

Članak 31.

(1) Lovozakupnik je obvezatan do 1. ožujka platiti 50 % iznosa godišnje lovozakupnine za iduću lovnu godinu, a preostali iznos zaključno do 30. rujna tekuće godine.

(2) Uplaćivanje lovozakupnine, obračun zateznih kamata i raskid ugovora obavljaju se na način propisan člankom 25. stavkom 2., 3. i 4. ovoga Zakona.

(3) Do zakupa zajedničkog lovišta zabranjen je lov divljači, a na tim površinama mjere uzgoja i zaštite divljači provodi pravna ili fizička osoba po rješenju nadležnog upravnog tijela županije, odnosno Grada Zagreba.

 

Članak 32.

U slučaju stečaja ili likvidacije pravne osobe koja ima lovište u zakupu, nadležno tijelo dužno je postupiti sukladno članku 28. te provesti odgovarajući postupak iz članka 29. ovoga Zakona.

 

Članak 33.

(1) Lovozakupnik može u pisanom obliku otkazati ugovor o zakupu zajedničkog lovišta najkasnije tri mjeseca prije isteka lovne godine, ne navodeći razloge.

(2) Župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba otkazat će ili raskinuti ugovor o zakupu zajedničkog lovišta u slučajevima iz članka 26. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. i stavka 2. i 3., odnosno ako lovozakupnik ne ispunjava obveze iz članka 23. stavka 5. točke 2. i 3. i stavka 6. ovoga Zakona, koji se odgovarajuće primjenjuju.

(3) U slučaju otkaza ili raskida ugovora, lovozakupnik gubi pravo na sredstva za uredno izvršenje zakupa iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. stavka 1., točke 5. ovoga Zakona.

(4) U slučajevima otkaza ili raskida ugovora o zakupu lovišta, zajedničko lovište daje se u zakup putem natječaja. Novi ugovor o zakupu lovišta sklapa se na 10 lovnih godina.

 

Članak 34.

(1) U slučaju otkaza ili raskida ugovora o zakupu lovišta, stanje lovišta i provođenja lovnogospodarske osnove utvrđuje stručna komisija koju imenuje župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba.

(2) Na temelju utvrđenog stanja, u slučajevima iz članka 25. stavka 2. i članka 26. ovoga Zakona, dosadašnji lovozakupnik obvezatan je nadoknaditi negativne razlike divljači, lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata prema cjeniku i nema pravo sudjelovati na ponovnom natječaju.

 

Članak 35.

(1) Vlasnik lovišta može svoje pravo lova u lovištu ili dijelu lovišta kojem površina nije manja od površine određene člankom 10. stavkom 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona, dati u zakup pravnoj, odnosno fizičkoj osobi koja ispunjava uvjete iz članka 23. stavka 5. točke 2., 3., 4. i 5. i stavka 6. te članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik lovišta obavještava nadležno tijelo o davanju tog lovišta u zakup.

 

Članak 36.

Sredstva uplaćena u Proračun po osnovi lovozakupa za zajednička lovišta iz članka 31. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, obračunavaju se i raspoređuju sukladno članku 27. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

 

Članak 37.

(1) Državno lovište se može dati u zakup pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 10 lovnih godina.

(2) Lovište se ne može dati u zakup osobi koja je kažnjavana za kazneno djelo krivolova ili za prekršaj iz članka 96. ili 99. ovoga Zakona dok traje sigurnosna mjera, odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona.

(3) Odluku o raspisivanju javnog natječaja za davanje državnog lovišta u zakup donosi Ministarstvo.

 

Članak 38.

(1) Odluku o davanju državnog lovišta u zakup donosi Ministarstvo.

(2) Postupak javnog natječaja za davanje državnog lovišta u zakup provodi i daje prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude komisija od pet članova i tajnik koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra.

(3) Najpovoljnija je ponuda ona kojom je ponuđena najviša lovozakupnina.

(4) Ako dva ili više ponuditelja ponude istu lovozakupninu, smatrat će se povoljnijom ponuda ponuditelja koji ima sjedište na području jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalazi veći dio lovišta.

(5) U slučajevima kad nema lovnogospodarske osnove, početna cijena lovozakupnine određuje se u vrijednosti od 50 % godišnjeg odstrjela divljači, planiranog prema mogućem broju divljači iz akta o ustanovljenju lovišta, obračunate po cjeniku.

 

Članak 39.

(1) Na temelju odluke o izboru najpovoljnije ponude, ministar i lovozakupnik sklapaju ugovor o zakupu državnog lovišta u pisanom obliku.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može se na zahtjev lovozakupnika produljiti najranije u predzadnjoj lovnoj godini, a najkasnije u roku od 90 dana prije isteka ugovora i to jednokratno, za isto razdoblje ako je lovozakupnik provodio mjere i radnje propisane ugovorom i ovim Zakonom.

(3) Iznimno u slučajevima investicijskih ulaganja u lovnotehničke i lovnogospodarske objekte na državnom zemljištu i u državnom lovištu u skladu s lovnogospodarskom osnovom, koje lovoovlaštenik ne može amortizirati za vrijeme važenja ugovora, Ministarstvo može na zahtjev lovoovlaštenika izmijeniti ugovorni odnos zakupa državnog lovišta u koncesiju, na način opisan u članku 21. stavku 2. ovoga Zakona.

(4) Sva investicijska ulaganja iz stavka 3. ovoga članka u državnom lovištu postaju vlasništvo Republike Hrvatske nakon prestanka koncesije, odnosno zakupa po bilo kojoj osnovi.

(5) Odredbe članka 23., stavka 2., 4. i stavka 5. točke 2., 3., 4. i 5., članka 24., 25. i 29. stavka 2. i 3., članka 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona, odgovarajuće se primjenjuju na zakup državnih lovišta.

 

Članak 40.

Sredstva uplaćena u Proračun po osnovi lovozakupa za državna lovišta raspoređuju se u skladu s člankom 27. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona.

 

V. LOVNOGOSPODARSKA OSNOVA, PROGRAM UZGOJA DIVLJAČI I PROGRAM ZAŠTITE DIVLJAČI

 

Članak 41.

(1) Pravo lova u lovištu izvršava se kao pravo i dužnosti provedbe lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i sklopljenog ugovora o zakupu, odnosno koncesiji.

(2) Bez odobrene lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i ugovora o zakupu, odnosno koncesiji, ne može se izvršavati pravo lova.

 

Članak 42.

(1) Lovnogospodarska osnova jest desetogodišnji planski akt za gospodarenje lovištem kojim se utvrđuje gospodarenje za razdoblje od dana davanja suglasnosti na lovnogospodarsku osnovu do 31. ožujka desete lovne godine.

(2) Lovnogospodarska osnova temelji se na brojnom stanju svih vrsta divljači koje stalno ili sezonski žive u lovištu i na broju divljači koja se može uzgajati u lovištu, vodeći računa o prisutnosti zaštićene faune, ne narušavajući pritom prirodne odnose među vrstama.

(3) Brojno stanje divljači i struktura populacije koja se uzgaja, odnosno može uzgajati u lovištu, mora se postići u roku utvrđenom lovnogospodarskom osnovom, koji ne može biti duži od pet godina za sitnu, a deset godina za krupnu divljač.

(4) Planiranje odstrjela divljači mora biti u skladu s brojnim stanjem, dobnom i spolnom strukturom divljači u lovištu i potrebama za opstanak zaštićene faune.

(5) Iznimno od stavka 2. i 3. ovoga članka, u slučajevima kada se za uzgoj, zaštitu i korištenje pojedinih vrsta divljači donesu posebni nacionalni i akcijski planovi gospodarenja, s tim vrstama divljači gospodarit će se u skladu s navedenim planovima bez obzira na propis važećih lovnogospodarskih osnova.

 

Članak 43.

(1) Lovnogospodarska osnova donosi se nakon potpisivanja ugovora o zakupu ili koncesiji.

(2) Ako se na području lovišta nalaze šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske prije stjecanja prava lova lovoovlaštenik i Hrvatske šume d.o.o. dužni su potpisati ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Sadržaj ugovora propisuje ministar.

(3) Lovoovlaštenik u zajedničkom i državnom lovištu donosi lovnogospodarsku osnovu za lovište uz odobrenje Ministarstva, u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora o koncesiji, odnosno ugovora o zakupu lovišta.

(4) U slučaju produženja ugovora, do odobrenja lovnogospodarske osnove lovištem će se u idućoj godini gospodariti isto kao u zadnjoj godini važenja lovnogospodarske osnove. Gospodarenje u toj godini smatra se prvom godinom izvršenja lovnogospodarske osnove za iduće razdoblje.

 

Članak 44.

(1) Divljač u uzgajalištu uzgaja se u skladu s programom uzgoja divljači.

(2) Za programe iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 42. i 43. ovoga Zakona.

 

Članak 45.

(1) Divljač na površinama izvan lovišta i na površinama iz članka 9. stavka 2., točke 2. 3. i 5. ovoga Zakona, zaštićuje se i lovi u skladu s programom zaštite divljači.

(2) Program iz stavka 1. ovoga članka donosi pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište, uz suglasnost Ministarstva.

(3) Sanitarni i redukcijski odstrjel na površinama iz stavka 1. ovoga članka obavlja pravna ili fizička osoba koja provodi program zaštite divljači, a ukoliko nije registrirana za obavljanje lova, isti će povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (lov i stupičarenje).

(4) Pravna ili fizička osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je donijeti program zaštite divljači u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana utvrđivanja promjene na površinama iz članka 9. stavka 2. točke 2., 3. i 5. ovoga Zakona.

 

Članak 46.

(1) Lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači i program zaštite divljači moraju biti u skladu s osnovama gospodarenja gospodarskim jedinicama i programima za gospodarenje šumama, uvjetima i načinom iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta, vodoprivrednom osnovom, dokumentima prostornog uređenja, odnosno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i zaštite okoliša i potpisanim međunarodnim ugovorima iz područja lova, zaštite prirode i prirodnih staništa divljači te odredbama propisa o zaštiti prirode.

(2) Provedba lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači obveza je lovoovlaštenika prava lova, odnosno pravnih i fizičkih osoba koje zaštićuju divljač na površinama izvan lovišta.

(3) Sadržaj, način izrade i postupak donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači propisuje ministar uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zaštitu prirode.

 

Članak 47.

Izrada lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači ili programa zaštite divljači te njihove revizije može se povjeriti pravnoj osobi koja je registrirana za tu djelatnost i ima zaposlenog djelatnika sa završenim šumarskim fakultetom šumarskog smjera, agronomskim i veterinarskim fakultetom s položenim kolegijem iz lovstva ili fizičkoj osobi s navedenom stručnom spremom s položenim stručnim ispitom te koji je ovlašten za poslove lovstva.

 

Članak 48.

(1) Revizija lovnogospodarske osnove, program uzgoja divljači i programa zaštite divljači obavlja se kad su se trajno ili bitno izmijenili uvjeti i okolnosti na kojima se temelji lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači ili program zaštite divljači.

(2) Revizija lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači obavlja se po postupku propisanom za njihovo donošenje.

(3) Troškove revizije lovnogospodarske osnove snosi prouzročitelj izmjene uvjeta na kojima se temelji lovnogospodarska osnova.

 

VI. UZGOJ I ZAŠTITA DIVLJAČI

 

Članak 49.

(1) Uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskom osnovom, programom uzgoja divljači ili programom zaštite divljači te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima.

(2) Zabranjen je uzgoj divljači u broju kojim se narušavaju prirodni odnosi staništa i divljači, osim u uzgajalištima divljači i ograđenom lovištu.

 

Članak 50.

(1) Nove vrste divljači mogu se unositi u lovište ili na površine izvan lovišta samo uz dopuštenje Ministarstva koje se izdaje po prethodnoj suglasnosti središnjega tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode.

(2) Unošenje novih vrsta iz stavka 1. ovoga članka ne smije štetiti prirodnim staništima niti divljoj zavičajnoj flori i fauni.

 

Članak 51.

Uzgoj i zaštita divljači obuhvaćaju:

1. lovostaj za određene vrste divljači,

2. privremenu zabranu lova divljači,

3. provedbu radnji koje osiguravaju opstanak i razmnožavanje divljači koja trajno ili sezonski živi u lovištu te mjere za očuvanje i poboljšanje staništa,

4. održavanje utvrđene brojnosti, omjera spolova i gospodarske starosti populacije divljači koja se uzgaja,

5. osiguravanje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi,

6. unošenje i čuvanje divljači radi postizanja brojnosti utvrđene lovnogospodarskom osnovom i programom uzgoja,

7. osiguravanje provedbe preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera u lovištima i ostalim prostorima gdje se divljač uzgaja ili obitava radi zdravstvene zaštite divljači,

8. smanjivanje broja divljači koja čini štetu usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, drugim vodama i ostaloj imovini na podnošljivi broj te uklanjanje pasa i mačaka skitnica,

9. spašavanje divljači od elementarnih nepogoda,

10. provedbu mjera za osiguranje dovoljne količine kvalitetne hrane i pitke vode,

11. podizanje i održavanje lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata,

12. poduzimanje preventivnih mjera (istjerivanje divljači) pri obavljanju poljoprivrednih i drugih radova te upotrebu zaštitnih naprava na poljoprivrednim strojevima,

13. upotrebu sredstava za zaštitu bilja ili drugih kemijskih sredstava na propisani način i poduzimanje preventivnih mjera pri njihovoj upotrebi ili paljenju strništa, kukuruzišta, tršćaka i sl.,

14. korištenje određenih pasmina lovačkih pasa s ispitom prirođenih osobina,

15. čuvanje lovišta,

16. suzbijanje krivolova.

 

Članak 52.

(1) Zabranjeno je loviti i uznemiravati ženku dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad te pernatu divljač kad sjedi na jajima i dok hrani mladunčad; za vrijeme hibernacije; uništavanje i prisvajanje mladunčadi te uništavanje i oštećivanje legla, gnijezda i jaja divljači.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka lovoovlaštenik može dopustiti za potrebe znanosti, nastave, lovne obuke ptica grabljivica, zooloških vrtova, muzeja te sokolarskih i kinoloških priredbi, uz prethodno dopuštenje Ministarstva, u granicama tih potreba, lov divljači i njihove mladunčadi u vrijeme kad je lov zabranjen, oštećivanje legla i gnijezda te sakupljanje jaja.

 

Članak 53.

Zabranjeno je oštećivanje i uništavanje lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata te znakova granice lovišta.

 

Članak 54.

(1) Bez dopuštenja lovoovlaštenika zabranjeno je kretanje lovištem s oružjem.

(2) Kretanje državnim, županijskim, lokalnim i nerazvrstanim cestama u lovištu dopušteno je samo s praznim oružjem u navlaci ili zaštitnoj kutiji.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na službene osobe za vrijeme obavljanja službe.

 

Članak 55.

(1) Pastirski psi smiju biti u lovištu samo uz stado.

(2) Pse i mačke njihovi vlasnici, a pastiri pastirske pse, ne smiju puštati da se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe vlasnika, odnosno od stada.

(3) Lovoovlaštenik ima pravo u lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem protivno odredbi stavka 2. ovoga članka, bez naknade vlasniku psa i mačke.

(4) Nije dopušteno ukloniti pse koji u organiziranom lovu, na ispitima ili utakmicama pasa u gonjenju divljači prijeđu u drugo lovište.

 

Članak 56.

(1) Sredstva za zaštitu bilja (biološka, kemijska i tehnička) smiju se upotrebljavati samo na način koji nije štetan za zdravlje divljači te na način kojim se ne ugrožava i ne onečišćava okoliš.

(2) Pravna ili fizička osoba koja namjerava paliti strnište, kukuruzište, tršćake ili sl. dužna je o tome prije obavijestiti lovoovlaštenika najmanje 48 sati prije početka paljenja, radi poduzimanja preventivnih mjera za zaštitu divljači i/ili okoliša.

(3) Poljoprivredni strojevi pri obavljanju radova na površinama na kojima se uzgaja i štiti divljač, moraju imati u funkciji uređaj za plašenje divljači.

(4) Pravna ili fizička osoba koja upotrebljava sredstva za zaštitu bilja na nepropisan način, pali strništa, kukuruzišta ili tršćake ili upotrijebi stroj suprotno odredbama stavka 1., 2. ili 3. ovoga članka, dužna je nadoknaditi štetu nastalu na divljači upotrebom tih sredstava, strojeva ili paljenjem.

 

Članak 57.

(1) Lovoovlaštenik je dužan organizirati lovočuvarsku službu te stručnu službu za provedbu lovnogospodarske osnove ili imati stručnu osobu za provedbu lovnogospodarske osnove.

(2) Poslove stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove može obavljati osoba koja je tijekom srednjeg ili visokoškolskog obrazovanja završila odgovarajući nastavni program iz lovstva.

(3) Poslove lovočuvarske službe obavlja lovočuvar.

(4) Poslove lovočuvara može obavljati osoba koja je osposobljena za obavljanje lovočuvarske službe, a udovoljavaju uvjetima za nošenje oružja.

(5) Osposobljavanje za obavljanje poslova lovočuvarske službe provode HLS i druge pravne osobe koje za to ovlasti Ministarstvo.

 

Članak 58.

(1) Lovočuvar je u obavljanju svoje službe ovlašten:

1. utvrditi identitet svake osobe koja lovi divljač ili se kreće u lovištu sa sredstvima prikladnim za lov divljači,

2. privremeno oduzeti sredstva upotrijebljena ili namijenjena za lov i ulovljenu divljač i njezine dijelove ako je lov ili kretanje u lovištu izvršeno protivno odredbama ovoga Zakona,

3. sprječavati uništavanje i prisvajanje divljači i njezine mladunčadi te oštećivanje njezinih legla, gnijezda i jaja,

4. sprječavati lov divljači na nedopušten način, nedopuštenim sredstvima i korištenjem pasa s kojima lov nije dopušten,

5. nadzirati držanje i prenošenje divljači i njezinih dijelova u lovištu.

(2) Lovočuvar je u obavljanju svoje službe obvezan:

1. obavijestiti bez odgađanja lovoovlaštenika i veterinarsku službu o pojavi bolesti i uginuća divljači i drugih životinjskih vrsta i o neposrednoj opasnosti od elementarnih nepogoda (poplave, snježnih nanosa, poledice, požara i dr.),

2. prikupljati obavještenja i podatke o lovu obavljenom suprotno odredbama ovoga Zakona i o tome obavijestiti lovoovlaštenika, lovnu inspekciju i policiju,

3. izvijestiti inspekciju nadležnu za zaštitu prirode i policiju o nezakonitom odstrjelu, odnosno stradanju zaštićenih vrsta.

(3) Propis o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove, lovočuvarskoj službi, obrascu iskaznice i znački lovočuvara, načinu njihova izdavanja i vraćanja, dužnostima i pravima lovočuvara te o načinu upotrebe vatrenog oružja pri obavljanju lovočuvarske službe donosi ministar.

 

VII. LOV I KORIŠTENJE DIVLJAČI I NJEZINIH DIJELOVA

 

Članak 59.

(1) Lov divljači obuhvaća traženje, dočekivanje, motrenje u cilju lova, vabljenje, praćenje, odstrjel i hvatanje žive divljači, puštanje ptica grabljivica, skupljanje uginule divljači i njezinih dijelova (rogovlja, koža i dr.) i skupljanje jaja pernate divljači.

(2) Lov divljači u lovištu obavlja se u skladu s lovnogospodarskom osnovom ili programom uzgoja divljači, a na površinama izvan lovišta u skladu s programom zaštite divljači i namjenom tih površina, sukladno odredbama ovog Zakona, poštujući lovačku etiku i običaje.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, lov smeđeg medvjeda obavlja se na temelju Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj za pojedinu godinu, koji donosi i provodi Ministarstvo na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i praćenje populacije velikih zvijeri.

(4) Zabranjeno je loviti divljač za vrijeme lovostaja, osim u slučajevima određenim ovim Zakonom.

(5) Lovostaj po vrstama divljači, ovisno o njihovim svojstvima i uvjetima u kojim ona obitava, propisuje ministar po prethodnom mišljenju središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za poslove zaštite prirode.

 

Članak 60.

Divljač koja se uzgaja u uzgajalištu može se loviti cijele godine isključivo u svrhu razmnožavanja i napučivanja lovišta, a odstrjeljivati u skladu s propisom iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona.

 

Članak 61.

(1) Ranjenu i bolesnu divljač kojoj nije moguće pružiti veterinarsku pomoć dopušteno je odstrjeliti i u vrijeme lovostaja, kao i u vrijeme trajanja privremene zabrane lova divljači.

(2) Odstrjel, u smislu stavka 1. ovoga članka, lovoolaštenik je dužan bez odgode prijaviti lovnom inspektoru, uz priloženo uvjerenje nadležne veterinarske službe da je odstrjeljena divljač bila ranjena ili bolesna.

 

Članak 62.

Ministarstvo je ovlašteno:

1. skratiti lovostaj ako to treba radi smanjenja brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava poljoprivredne, šumske kulture ili akvakulture te ako zbog vremenskih nepogoda nije bilo moguće izvršiti planirani odstrjel divljači,

2. dopustiti lov za vrijeme lovostaja ako to zahtijevaju potrebe znanosti, nastave, zooloških vrtova, kinoloških i sokolarskih priredaba i muzeja te zaštite zdravlja ljudi, stoke i divljači,

3. zabraniti lov pojedine vrste divljači radi zaštite zdravlja ljudi i stoke, zaštite njezina brojnog stanja, pojave kemijskog, biološkog ili radiološkog zagađivanja te otklanjanja posljedica ratnog djelovanja i razaranja,

4. dok lovište nije u zakupu ovlastiti HLS, odnosno Lovački savez županije ili drugu pravnu ili fizičku osobu osposobljenu za lov, za izvršenje sanitarnog odstrjela, redukcijskog odstrjela, ili izlovljavanja divljači s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili na kojima prema drugim propisima ne smiju obitavati (otoci, zračne luke i sl). Rješenjem za obavljanje lova propisat će se visina odstrjela i raspolaganje s odstrjeljenom divljači i njezinim dijelovima.

 

Članak 63.

Upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba nadležno za poslove lovstva ovlašteno je u zajedničkom lovištu:

1. produljiti lovostaj ili zabraniti lov pojedine vrste divljači za određeno vrijeme kad je to potrebno radi zaštite njezina brojnog stanja,

2. zabraniti lov divljači na poljoprivrednim zemljištima zasijanim ili zasađenim poljoprivrednim kulturama u vrijeme kad bi to štetilo tim kulturama.

 

Članak 64.

(1) Zabranjeno je loviti divljač:

1. načinima i sredstvima kojima se ona masovno uništava,

2. u pojasu 300 m od ruba naselja u nizini i prigorju te 200 m u brdsko-planinskim područjima,

3. kad je ugrožena poplavom, snježnim nanosima, poledicom, visokim temperaturama, požarom ili na drugi sličan način, osim u svrhu spašavanja,

4. zamkama, stupicama, klopkama, mrežama, živim i umjetnim mamcima ili vapcima, upotrebom pomoćnih sredstava u lovu (magnetofona, gramofona, reflektora i sličnih zvučnih i/ili svjetlećih sredstava, zrcala i drugih zasljepljujućih naprava), ljepljivim sredstvima ili hranom u koju je stavljeno omamljujuće sredstvo ili otrov, osim za svrhu iz članka 52. stavka 2. ovoga Zakona i točke 3. ovoga stavka, ali ne otrovom,

5. optičkim ciljnicima za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike, električnim ili elektroničkim ubojitim ili omamljujućim napravama, eksplozivom, istjerivanjem plinom ili dimom,

6. gaženjem i lovljenjem motornim vozilima ili čamcima na motorni pogon te letjelicama svih vrsta,

7. hrtovima i ostalim psima koji nisu lovački te lovačkim psima koji nemaju položen ispit prirođenih osobina,

8. zvijerima,

9. samostrijelom i sličnim napravama ako posebnim propisom nije drukčije regulirano,

10. zračnim oružjem i svim vrstama hladnog oružja,

11. primamljivanjem hranom, vodom ili drugim sredstvima, osim divlje svinje, medvjeda, lisice, čaglja, kune, tvora i mungosa na mečilištima.

(2) U pojedinačnom lovu na jelena, srnjaka, lisicu i šojku kreštalicu dopuštena je upotreba rikalica, vabaka i pisaka kao pomoćnih sredstava u lovu.

(3) Lisicu, tvora, mungosa, puha velikog i kune dopušteno je loviti stupicama i klopkama za tu namjenu, u skladu s lovnogospodarskom osnovom.

(4) Osobi koja ima položen sokolarski i lovački ispit dopušten je lov pticama grabljivicama iz umjetnog uzgoja, upisanim u upisniku koji vodi Hrvatski sokolarski savez, na temelju dopuštenja središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za poslove zaštite prirode i ovlaštenika prava lova.

(5) Sokolarski ispit polaže se pred povjerenstvom koje imenuje ministar.

(6) Program o polaganju sokolarskog ispita i propis o načinu lova s pticama grabljivicama (sokolarenje) donosi ministar.

 

Članak 65.

Lovoovlaštenik ili osoba kojoj dopusti lovoovlaštenik može, radi razmnožavanja divljači umjetnim načinom, naseljavanja u druga lovišta, prodaje te primjene lijekova i cjepiva, divljač primamljivati hranom i vodom te hvatati mrežama, lovkama i omamljujućim sredstvima tako da ostane živa.

 

Članak 66.

(1) Divljač je dopušteno odstrjeljivati samo lovačkim oružjem i lovačkim nabojima koji odgovaraju snazi i otpornosti pojedine vrste divljači koja se lovi.

(2) Lovačko oružje jesu lovačke puške, pištolji i revolveri.

(3) Krupnu divljač dopušteno je odstrjeljivati samo zrnom iz dugačkoga lovačkog oružja s užlijebljenim cijevima, a divlje svinje i zrnom iz lovačkog oružja s glatkim cijevima kalibra 10., 12., 16. ili 20.

(4) Zabranjeno je odstrjeljivati divljač automatskim oružjem, a poluautomatskim oružjem s glatkim ili užlijebljenim cijevima ako nabojnik može sadržavati više od dva naboja.

(5) Za lovačko oružje može se izdati odobrenje za nabavu oružja uz predočenje dokaza o položenom lovačkom ispitu i uz lovačku iskaznicu.

(6) Zabranjen je lov krupne divljači, osim divljih svinja, prigonom, pogonom ili psima.

(7) Dopušteno je oglašavanje prodaje i nabave lovačkog oružja u javnim medijima.

(8) Uporabu lovačkoga oružja i naboja propisuje ministar.

 

Članak 67.

(1) U lovu se smiju koristiti lovački psi koji udovoljavaju uvjetima iz članka 23. stavka 5. točke 4. i 5. ovoga Zakona.

(2) Za lov na pojedinu vrstu divljači u određenim područjima smije se koristiti samo odgovarajuća vrsta pasa.

(3) Vrstu, broj i način korištenja pasa za lov u određenom području na pojedinu vrstu divljači te davanje uvjerenja o položenom ispitu prirođenih osobina i osposobljenosti za praćenje krvnog traga za lovačke pse iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

 

Članak 68.

(1) Divljač smije loviti osoba koja je položila lovački ispit i posjeduje lovačku iskaznicu, uz prethodno pisano dopuštenje lovoovlaštenika.

(2) Lovačku iskaznicu izdaje HLS.

(3) Pravne i fizičke osobe koje se bave lovnim turizmom obvezatne su pojedinca ili vođu grupe obavijestiti o obvezama i zabranama iz članka 67. i 69. ovoga Zakona.

(4) Strani državljanin smije loviti u Republici Hrvatskoj ako ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, a pri ulasku u Republiku Hrvatsku mora imati pisani poziv lovoovlaštenika.

(5) Uvjete i načine lova i nošenje lovačkog oružja, obrazac lovačke iskaznice, te način izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenja za lov i evidencije o obavljenom lovu propisuje ministar.

 

Članak 69.

(1) Divljač je zabranjeno loviti, te postavljati lovnogospodarske objekte u pojasu 300 m od granice posebno zaštićenih dijelova prirode iz članka 9. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona i prolaza koji služe za migraciju divljači preko i ispod autocesta.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka divljač je dopušteno loviti uz granicu lovišta kad je granica lovišta određena rijekom ili drugom vodenom površinom.

(3) Lov divljači na zemljištima koja se nalaze u graničnom pojasu uređuje se posebnim propisom koji će donijeti ministar.

 

Članak 70.

(1) Trofeji divljači, koji podliježu vrjednovanju sukladno propisu koji donosi ministar, moraju se ocijeniti.

(2) Evidenciju trofeja divljači vodi lovoovlaštenik.

(3) Trofeje divljači iz stavka 1. ovoga članka ocjenjuje komisija sastavljena od ovlaštenih ocjenjivača koji imaju položen ispit za ocjenjivača trofeja.

(4) Trofeje divljači stečene u državnom lovištu ocjenjuje komisija lovoovlaštenika.

(5) Trofeje divljači stečene u ostalim lovištima ocjenjuje komisija sastavljena od ovlaštenih ocjenjivača koji imaju položen ispit za ocjenjivača trofeja, a koju imenuje nadležno upravno tijelo čije je nadležno tijelo ustanovilo lovište.

(6) Stalno nacionalno povjerenstvo za ocjenu trofeja i izložbe C.I.C. – a pri HLS-u potvrđuje vrhunske trofeje divljači i rješava prigovore na ocjenu trofeja komisije iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(7) O ocijenjenim trofejima komisije iz stavka 4. i 5. ovoga članka izvještavaju HLS koji vodi evidenciju o ocijenjenim trofejima divljači. Izvješća se daju do 31. svibnja svake godine za trofeje stečene u protekloj lovnoj godini.

(8) HLS organizira izložbe trofeja divljači te utvrđuje sadržaj, opseg i vrstu trofeja za izlaganje na nacionalnim i međunarodnim izložbama.

(9) Trofeje divljači iz lovišta ili Republike Hrvatske dopušteno je iznositi uz propisani trofejni list koji izdaju komisije iz stavka 4. i 5. ovoga članka. Trofeji divljači koji se nalaze u skupini pet točaka manjoj od nacionalnog prvaka mogu se iznositi iz Republike Hrvatske ako su ocjenjeni od strane Stalnoga nacionalnog povjerenstva za ocjenu trofeja i izložbe C.I.C.-a.

(10) Propis o načinu ocjenjivanja, vođenju evidencije o trofejima divljači te obrazac trofejnog lista i izvješća o ocijenjenim trofejima donosi ministar.

 

Članak 71.

(1) Vrhunski trofej divljači zabranjeno je trajno iznijeti u inozemstvo.

(2) Vrhunski trofej otkupljuje Republika Hrvatska, a čuva se u muzeju HLS-a.

 

Članak 72.

(1) Lovački ispit, ispit za lovočuvara i ispit za ocjenjivača trofeja divljači polažu se kod HLS-a i drugih pravnih osoba koje za to ovlasti Ministarstvo.

(2) Osobama koje su tijekom višeg ili visokoškolskog obrazovanja završile odgovarajući nastavni program iz lovstva, HLS će izdati uvjerenje o položenom lovačkom ispitu.

(3) Lovačke ispite iz stavka 1. ovoga članka može polagati osoba s navršenih 18 godina života, odnosno mogu se priznati ti ispiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka osobi s navršenih 18 godina života.

(4) Program osposobljavanja za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja, način polaganja lovačkog ispita, ispita za ocjenjivača trofeja i ispita za lovočuvara, način izdavanja uvjerenja, oblik uvjerenja, oblik, sadržaj i način vođenja upisnika o izdanim uvjerenjima o osposobljenosti za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja propisuje ministar.

 

Članak 73.

(1) Ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, ako prema lovnogospodarskoj osnovi uzgaja tu vrstu divljači u lovištu, a na površinama izvan lovišta pripada osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama.

(2) Lovoovlašteniku pripada divljač i njezini dijelovi iz stavka 1. ovoga članka, iako takvu divljač ne uzgaja, dok drugi lovoovlaštenik prava lova ne dokaže svoje pravo na tu divljač ili njezine dijelove.

(3) Osoba koja je uočila mrtvu, ozlijeđenu ili bolesnu divljač ili napuštenu ozlijeđenu, odnosno bolesnu mladunčad dužna je bez premještanja divljači o tome odmah obavijestiti lovoovlaštenika koji će pozvati ovlaštenog veterinara. Ovlašteni veterinar dužan je zapisnički utvrditi uzrok uginuća, odnosno zdravstveno stanje ozlijeđene ili bolesne divljači. Svako premještanje (prenošenje, prevoženje) divljači ili dijelova divljači bez zapisnika, odnosno potvrde o podrijetlu divljači smatrat će se krivolovom.

(4) Nakon zdravstvenog pregleda ozlijeđene ili bolesne divljači iz stavka 3. ovoga članka, lovoovlaštenik je dužan skrbiti se o njoj i osigurati joj odgovarajuću veterinarsku njegu, odnosno odrediti pravnu ili fizičku osobu kojoj će tu skrb i njegu povjeriti, a mrtvu divljač dužan je dobro zakopati tako da druge životinje ne mogu doći do nje ili njezinih dijelova.

 

Članak 74.

(1) Divljač i njezini dijelovi mogu se držati, prevoziti ili prenositi izvan lovišta ili površina iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona do veterinarsko-sanitarnog pregleda, samo uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, a nakon pregleda i obrade mogu se skladištiti i pohranjivati, prodavati i kupovati, doraditi i preraditi te izvoziti i uvoziti s oznakama i potvrdama propisanim Zakonom o veterinarstvu i uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova.

(2) Potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova iz stavka 1. ovoga članka izdaje lovoovlaštenik, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi površine izvan lovišta (površine iz članka 9. stavka 2.).

(3) Odstrijeljena i na drugi način stečena krupna divljač može se držati ili stavljati u promet samo ako je označena odgovarajućom oznakom.

(4) Na uvoz i izvoz divljači i dijelova divljači primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.

(5) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju promet divljači i/ili njezinih dijelova dužne su voditi evidenciju o vlasniku i podrijetlu divljači i njezinih dijelova i dostavljati je Ministarstvu do desetog u mjesecu za protekli mjesec.

(6) Obrazac potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, način označavanja krupne divljači iz stavka 3. ovoga članka, način izdavanja i razduživanja markica za obilježavanje krupne divljači te obrasce evidencije iz stavka 5. ovoga članka propisat će ministar.

 

VIII. SPRJEČAVANJE ŠTETE I NAKNADA ŠTETE

 

1. Štete od divljači

 

Članak 75.

(1) Mjere za sprječavanje štete od divljači jesu: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

(2) Nadležno tijelo utvrđuje uobičajene mjere iz stavka 1. ovoga članka za područje županije, odnosno Grada Zagreba.

 

Članak 76.

(1) Odlukom o ustanovljenju lovišta propisuju se mjere za sprječavanje štete od divljači koje je dužan poduzimati lovoovlaštenik, a naročito:

1. donošenje godišnjeg plana za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete (sezonski, po vrstama divljači i vrstama šteta od divljači, kulturama i sl.),

2. nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje godišnjeg plana iz točke 1. ovoga stavka (mehaničkih ili kemijskih repelenata),

3. pravovremena i besplatna raspodjela odgovarajućih zaštitnih sredstava korisnicima zemljišta, na njihov zahtjev, uz prethodnu javnu obavijest i davanje uputa za njihovu upotrebu.

(2) Odredba stavka 1. točke 3. ovoga članka ne primjenjuje se na ograđivanje voćaka, kultura, plantažnih i sličnih nasada korisnika zemljišta, radi sprječavanja štete od divljači.

(3) Za ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka, korisnik zemljišta dužan je lovoovlašteniku dati na uvid vlasnički ili posjedovni list, odnosno ugovor o zakupu zemljišta te na zahtjev lovoovlaštenika omogućiti utvrđivanje položaja zemljišta.

 

Članak 77.

(1) Lovoovlaštenik je obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

(2) Korisnici zemljišta dužni su za sprječavanje štete od divljači poduzimati propisane mjere.

 

Članak 78.

U uzgajalištima divljači i ograđenom lovištu lovoovlaštenik je dužan na svoj trošak zaštititi neposredno ugrožene usjeve i nasade odgovarajućim mehaničkim ili kemijskim sredstvima.

 

Članak 79.

Korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost:

1. odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama,

2. priopćivati, bez odgađanja, lovoovlašteniku okolnosti koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje štete koju može nanijeti divljač na njihovu zemljištu, a i obavijestiti ga o započetoj šteti,

3. omogućiti lovoovlašteniku da na njihovu zemljištu poduzima mjere za sprječavanje štete od divljači,

4. ukloniti poljoprivredne usjeve najkasnije mjesec dana od agrotehničkog vremena za berbu ili žetvu uroda.

 

Članak 80.

Korisnici zemljišta imaju pravo zahtijevati provođenje mjera za sprječavanje šteta od divljači od nadležnog upravnog tijela, ako smatraju da lovoovlaštenik prava lova ne postupa u smislu odredbi članka 75., 76. i članka 77. stavka 1. ovoga Zakona.

 

Članak 81.

Ministarstvo može donijeti naredbu o zabrani lova ili smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači ili čini drugu štetu, a na zahtjev korisnika zemljišta donijeti rješenje o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja čini veliku štetu ako mjere predviđene u članku 75., 76. i 77. ovoga Zakona nisu dovoljno uspješne ili ne bi bile gospodarski opravdane.

 

Članak 82.

(1) Radi zdravstvene zaštite ljudi i životinja, županija, odnosno Grad Zagreb, lovoovlaštenik, pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti poljoprivrede i šumarstva dužne su organizirati smanjivanje broja divljači na ugroženim područjima na podnošljiv broj, odnosno sudjelovati u tome.

(2) U lovištu i na površini izvan lovišta na kojoj je proglašena zarazna bolest ili se može očekivati njezina pojava, lovoovlaštenik ili osoba koja zaštićuje divljač obvezatna je osigurati provedbu mjera u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti životinja, uz obavještavanje nadležne veterinarske službe, dok takva zaraza ili opasnost od njezina širenja traje.

 

Članak 83.

(1) Za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

(2) Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno.

(3) Za štetu koju počini divljač koja u lovištu stalno ne živi, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena, ali ima pravo na odstrjel te divljači. Pravo na odstrjel ostvaruje se na temelju dokaza o nadoknađenoj šteti oštećeniku i odobrenja nadležnog upravnog tijela uz suglasnost ministarstva, odnosno odobrenja ministarstva kada je šteta počinjena u državnom lovištu.

(4) Odstrjel divljači iz stavka 3. ovoga članka može se odobriti do visine nadoknađene štete, računajući vrijednost mesa i trofeja prema odštetnom cjeniku.

(5) Ne nadoknađuje se šteta koju medvjed počini stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke.

 

Članak 84.

Ako je šteta koju počini divljač na istoj poljoprivrednoj kulturi ponovljena, vrijednost pojedinačnih šteta ne može biti veća od vrijednosti očekivanog prinosa kulture.

 

Članak 85.

Za sporove glede naknade štete koju počini divljač nadležan je redovni mjesno nadležni sud na području kojega je lovište ustanovljeno.

 

2. Šteta na divljači

 

Članak 86.

(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu lovoovlašteniku, a izvan lovišta osobi iz članka 19. ovoga Zakona.

(2) Oštećena osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje naknadu štete nanesene divljači u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postignu sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.

(3) Odgovornost za nastalu štetu na divljači snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta nastala.

(4) Odštetni cjenik za štete na divljači te mjerila i kriterije za naknadu štete na divljači i lovištu donosi Ministarstvo.

 

IX. NADZOR

 

Članak 87.

Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.

 

Članak 88.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja lovna inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: lovna inspekcija).

(2) Poslove lovne inspekcije u prvom stupnju provode lovni inspektori u područnim jedinicama Ministarstva (u daljnjem tekstu: lovni inspektori), a u drugom stupnju državni lovni inspektori Ministarstva (u daljnjem tekstu: državni lovni inspektori).

(3) Inspekcijski nadzor u prvom stupnju može obavljati i šumarski inspektor na temelju posebnog rješenja ministra.

(4) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, koji se odnosi na prodaju i kupnju divljači i njezinih dijelova, obavljaju inspektori Državnog inspektorata, sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima.

 

Članak 89.

Broj i sjedište ispostava područnih jedinica, kao i okvirni broj inspektora i namještenika uredit će se uredbom Vlade Republike Hrvatske i Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva.

 

Članak 90.

(1) Poslove lovnog inspektora provodi osoba koja ima završen šumarski fakultet šumarskog smjera, agronomski ili veterinarski fakultet s položenim kolegijem iz lovstva, položen državni stručni ispit za lovnog inspektora i najmanje 5 godina radnog staža u struci.

(2) Poslove državnoga lovnog inspektora provodi osoba koja ima završen šumarski fakultet šumarskog smjera, agronomski ili veterinarski fakultet s položenim kolegijem iz lovstva, položen državni stručni ispit za lovnog inspektora i najmanje 10 godina radnog staža u struci.

(3) Program posebnog dijela državnog stručnog ispita iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisuje ministar.

 

Članak 91.

(1) Lovni inspektor i državni lovni inspektor imaju službenu iskaznicu i značku kojom dokazuju svoje službeno svojstvo, identitet i ovlasti.

(2) Obrazac iskaznice i izgled značke iz stavka 1. ovoga članka i način njezina izdavanja propisuje ministar.

 

Članak 92.

Pravne i fizičke osobe čiji rad podliježe nadzoru lovnog inspektora dužne su mu omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora i pružiti potrebne podatke i obavijesti.

 

Članak 93.

Lovni inspektor u područnoj jedinici Ministarstva obavlja sljedeće poslove:

1. provodi izravan uvid u lovnogospodarske osnove, programe uzgoja divljači, programe zaštite divljači, opće i pojedinačne akte ovlaštenika prava lova, propisane evidencije i isprave koje se odnose na divljač i njezine dijelove,

2. provodi pregled lovišta, lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata i način obilježavanja granica lovišta te površina zemljišta izvan lovišta gdje divljač obitava,

3. nadzire provedbu posebnih nacionalnih i akcijskih planova gospodarenja pojedinim vrstama divljači iz članka 42. stavka 5. ovoga Zakona,

4. nadzire ispunjava li lovoovlaštenik uvjete propisane ovim Zakonom,

5. nadzire provedbu lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači,

6. nadzire provodi li se odstrjel divljači i stjecanje divljači i njezinih dijelova te ocjenjivanje trofeja divljači u skladu s odredbama ovoga Zakona, kao i isprave koje se odnose na odstrjel i stjecanje divljači i njezinih dijelova i ocijenjenih trofeja,

7. nadzire kako se lov obavlja, upotrebljavaju li se lovačke puške i naboji, odnosno lovački psi i lovne ptice u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,

8. nadzire provedbu mjera zaštite kultura od divljači,

9. privremeno oduzima, u skladu s posebnim propisima, nezakonito ulovljenu divljač i prisvojenu uginulu divljač ili njezine dijelove, predmete kojima su izvršene nezakonite radnje te divljač i njezine dijelove od trenutačnog posjednika ako ne posjeduje potvrdu kako su stečeni na način određen ovim Zakonom,

10. naređuje privremenu zabranu lova divljači i drugih radnji ako nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,

11. naređuje privremene mjere za sprječavanje štete na divljači i u lovištu,

12. obavještava nadležna tijela o zapaženim nepravilnostima i traži njihovo postupanje ako nije sam ovlašten izravno postupiti,

13. poduzima i druge mjere i radnje za koje je posebnim propisima ovlašten.

 

Članak 94.

Državni lovni inspektor obavlja sljedeće poslove:

1. nadzire provedbu posebnog programa u lovištima iz članka 12., stavka 1. ovoga Zakona,

2. nadzire provedbu ratificiranih međunarodnih ugovora i konvencija iz područja lova,

3. po potrebi provoditi prvostupanjski nadzor po službenoj dužnosti i s ovlastima lovnog  inspektora iz članka 93. ovoga Zakona te kontrolno-instruktivni nadzor,

4. obavlja prvostupanjski nadzor po ovlaštenju nadređenog.

 

Članak 95.

(1) Ako lovni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi kako je povrijeđen ovaj Zakon ili propis donesen na temelju njega, naredit će rješenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom vremenu.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor donosi bez odgađanja, a najkasnije u roku od 7 dana od dana završetka nadzora.

(3) Lovni inspektor donijet će usmeno rješenje i odmah narediti njegovo izvršenje u slučajevima kad utvrdi kako pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost suprotno izvršnoj zaštitnoj mjeri zabrane obavljanja djelatnosti, donesenoj u upravnom ili prekršajnom postupku.

(4) Protiv rješenja lovnog inspektora može se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja izjaviti žalba Ministarstvu.

(5) Žalbu protiv rješenja inspektora rješava posebna komisija Ministarstva koju imenuje ministar.

(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) Ako lovni inspektor utvrdi kako je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo, uz zapisnik ili rješenje za donošenje kojega je ovlašten, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana sastavljanja zapisnika ili donošenja rješenja, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili podnijeti kaznenu prijavu zbog kaznenog djela.

(8) Protiv rješenja državnog lovnog inspektora nije dopuštena žalba, ali može se pokrenuti upravni spor.

 

X. KAZNENE ODREDBE

 

Članak 96.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako pravo lova u lovištu ili dijelu lovišta dade u potkoncesiju, zakup ili podzakup suprotno odredbi članka 6. stavka 2. i članka 20. stavka 2. ovoga Zakona,

2. ako izvršava pravo lova bez odobrene lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i ugovora o zakupu, odnosno koncesiji (članak 41. stavak 2.),

3. ako gospodari s divljači suprotno odredbama nacionalnog i akcijskog plana gospodarenja s pojedinim vrstama divljači (članak 42. stavak 5.),

4. ako ne donese lovnogospodarsku osnovu ili program uzgoja div­ljači u propisanom roku (članak 43. stavak 3. i članak 44. stavak 2.),

5. ako ne provodi lovnogospodarsku osnovu, program uzgoja divljači ili program zaštite divljači (46. stavak 2.),

6. ako povjeri izradu lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači ili programa zaštite divljači te njihove revizije pravnoj ili fizičkoj osobi koja ne udovoljava propisanim uvjetima (članak 47.),

7. ako ne obavi reviziju lovnogospodarske osnove, programa zaštite divljači sukladno Zakonu ako je revizija potrebna (članak 48. stavak 1.),

8. ako uzgaja divljač u broju kojim se narušavaju prirodni odnosi staništa i divljači (članak 49. stavak 2.),

9. ako nema organiziranu stručnu ili lovočuvarsku službu ili nema stručnu osobu ili lovočuvara (članak 57. stavak 1. i 3.),

10. ako lovi divljač u lovištu suprotno lovnogospodarskoj osnovi ili programu uzgoja divljači, odnosno na površinama izvan lovišta suprotno programu zaštite divljači ili lovi za vrijeme lovostaja (članak 59. stavak 2. i 4.),

11. ako lovi divljač zabranjenim načinima i sredstvima (članak 64. stavak 1.),

12. ako lovi, te postavlja lovnogospodarske objekte u pojasu 300 m od granice posebno zaštićenih dijelova prirode i prolaza koji služe za migraciju divljači preko ili ispod autoceste (članak 69. stavak 1.),

13. ako ne zaštiti na svoj trošak neposredno ugrožene usjeve i nasade odgovarajućim mehaničkim ili kemijskim sredstvima (članak 78.),

14. ako ne izvrši naredbu ili rješenje o zabrani lova ili smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači ili čini drugu štetu (članak 81.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna.

 

Članak 97.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako novu vrstu divljači unosi u lovište bez dopuštenja Ministarstva (članak 50. stavak 1.),

2. ako lovi ili uznemirava ženku dlakave divljači kada je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad ili pernatu divljač kad sjedi na jajima ili dok hrani mladunčad, za vrijeme hibernacije te uništava ili dopusti uništavanje ili prisvajanje mladunčadi, uništavanje ili oštećivanje legla, gnijezda ili jaja divljači ili ako lovi, odnosno dopusti lov divljači i njihove mladunčadi bez prethodnog dopuštenja Ministarstva (članak 52.),

3. ako primamljuje ili hvata živu divljač, osim u svrhe propisane odredbom članka 65.;

4. ako lovi divljač lovačkim oružjem ili lovačkim nabojima koji ne odgovaraju snazi ili otpornosti pojedine vrste divljači ili drugim nedopuštenim lovačkim oružjem ili zabranjenim nabojima ili lovi divljač na drugi zabranjen način (članak 66. stavak 1., 2., 3., 4., 5. i 6.),

5. ako dopusti lov osobi koja ne udovoljava propisanim uvjetima ili kod ugovaranja lovnog turizma ne postupi na propisan način (članak 68., stavak 1., 3. i 4.),

6. ako iznosi, omogući ili dopusti iznijeti trofej divljači iz lovišta ili zemlje bez propisanog trofejnog lista (članak 70. stavak 9.),

7. ako ne poduzima određene mjere za sprječavanje šteta od divljači (članak 77. stavak 1.),

8. ako ne organizira smanjivanje broja divljači na ugroženim područjima ili ne sudjeluje u tome ili ako u lovištu i na površini izvan lovišta na kojoj je proglašena zarazna bolest ne osigura provedbu mjera o zdravstvenoj zaštiti životinja dok takva zaraza ili opasnost od njezina širenja traje (članak 82.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 7.000,00 do 12.000,00 kuna.

 

Članak 98.

(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako u propisanom roku ne dostavi podatke za Središnju lovnu evidenciju (članak 8. stavak 1.),

2. ako vidljivo na određenim mjestima ne obilježi granice lovišta ili ne omogući u lovištu znanstvenoistraživački rad ili to omogući bez dopuštenja Ministarstva ili vidno ne obilježi površine za znanstvenonastavni rad (članak 11. stavak 4. i članak 12. stavak 1.),

3. ako oštećuje ili uništava lovnogospodarske ili lovnotehničke objekte ili znakove granica lovišta (članak 53.) ili ih iznosi iz lovišta suprotno odredbi članka 39. stavka 4. ovoga Zakona,

4. ako pastirskog psa pušta u lovište bez nadzora ili daleko od stada, odnosno ako pse ili mačke njihovi vlasnici puštaju u lovište bez nadzora (članak 55. stavak 1. i 2.),

5. ako sredstva za zaštitu bilja (biološka, kemijska i tehnička) upotrijebi na način koji je štetan za divljač te na način kojim se ugrožava i onečišćava okoliš ili pali strnište, kukuruzište, tršćake ili slično bez prethodne obavijesti lovoovlaštenika u određenom roku ili ako pri obavljanju radova poljoprivrednim strojem nema u funkciji uređaj za plašenje divljači (članak 56. stavak 1., 2. i 3.),

6. ako bez odgode ne prijavi lovnom inspektoru odstrjel ranjene ili bolesne divljači uz priloženo uvjerenje nadležne veterinarske službe (članak 61. stavak 2.),

7. ako lovi divljač pticama grabljivicama, a nema sokolarski ispit, odnosno nema dopuštenje lovoolaštenika (članak 64. stavak 4.),

8. ako lovi ili dopusti lov psom koji ne udovoljava propisanim uvjetima ili lovi pojedinu divljač u određenim područjima bez odgovarajuće vrste psa (članak 67. stavak 1. i 2.),

9. ako ne ocijeni trofej divljači, ne vodi propisanu evidenciju ili ako ne dostavi izvješće HLS-u u određenom roku (članak 70. stavak 1., 2. i 7.),

10. ako vrhunski trofej divljači trajno iznese u inozemstvo (članak 71. stavak 1.),

11. ako divljač ili njezine dijelove drži, prevozi ili prenosi izvan lovišta ili površina iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona, skladišti ili pohranjuje, prodaje ili kupuje, dorađuje ili prerađuje te izvozi ili uvozi bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova ili ako nije označena odgovarajućom oznakom ili ne vodi evidenciju o vlasniku i podrijetlu divljači i njezinih dijelova (članak 74. stavak 1., 2., 3. i 5.),

12. ako lovnom inspektoru ne omogući provedbu inspekcijskog nadzora ili mu ne pruži potrebne podatke i obavijesti (članak 92.),

13. ako ne postupi po rješenju lovnog inspektora (članak 95. stavak 1. i 3.),

14. ako u propisanom roku ne uskladi svoje poslovanje s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovi njega (članak 104.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 8.000,00 kuna.

 

Članak 99.

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba:

1. ako lovi ili dopusti lov osobi koja ne udovoljava propisanim uvjetima ili kod ugovaranja lovnog turizma ne postupi na propisan način (članak 68. stavak 1., 3. i 4.),

2. ako vrhunski trofej divljači iznese u inozemstvo (članak 71. stavak 1.),

3. ako ne izvrši naredbu ili rješenje o zabrani lova ili smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači ili čini drugu štetu (članak 81.),

4. ako počini koju od radnji iz članka 96. stavka 1. ovoga Zakona,

5. ako počini koju od radnji iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona.

 

Članak 100.

Novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba koja nije lovoovlaštenik:

1. ako se kreće državnim, županijskim, lokalnim i nerazvrstanim cestama u lovištu s oružjem, bez dopuštenja lovoovlaštenika ili s neispražnjenim oružjem bez navlake ili zaštitne kutije (članak 54. stavak 1. i 2.),

2. ako ne izvršava obveze iz članka 58. stavka 2. ovoga Zakona,

3. ako lovi divljač bez položenog lovačkog ispita i bez pisanog dopuštenja (članak 68. stavak 1.)

4. ako postupi suprotno odredbi članka 73. stavka 3. ovoga Zakona;

5. ako na svom zemljištu ne omogući lovoovlašteniku poduzimanje mjera za sprječavanje štete od divljači (članak 79. točka 3.),

6. ako počini koju od radnji iz članka 96. stavka 1. točke 11. i 12., članka 97. stavka 1. točke 2., 4. i 6. i članka 98. stavka 1. točke 3., 4,. 5., 7., 8., 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona.

 

Članak 101.

(1) Za prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 2., 3., 10., 11. i 12., članka 97. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 6., članka 98. stavka 1. točke 6., 7., 8., 10. i 11., članka 99. točke 1. i 2. ovoga Zakona uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera oduzimanje predmeta.

(2) Za prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 11. i 12., članka 97. stavka 1. točke 2. i 3., članka 99. točke 1. ovoga Zakona uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera zabrane lova od jedne do dvije godine.

(3) U slučaju prekršaja iz stavka 1. i 2. ovoga članka privremeno će se oduzeti divljač, dijelovi divljači i drugi predmeti. Kvarljivi predmeti čuvat će se na primjereni način do okončanja prekršajnog postupka a najdulje 60 dana nakon čega će se uništiti ili vratiti vlasniku.

(4) U slučaju kada je okrivljenik oslobođen odgovornosti za prekršaj a kvarljivi predmet uništen sukladno stavku 3. ovoga članka, vlasnik ima pravo na naknadu štete.

 

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Članak 102.

(1) Propise za koje je ovim Zakonom ovlašten, ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, primjenjivat će se provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o lovu. (»Narodne novine«, br. 10/94., 29/99., 76/99., 14/01. i 4/02.).

 

Članak 103.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

 

Članak 104.

Pravne i fizičke osobe koje se služe pravom lova u postojećim lovištima dužne su svoje poslovanje, odnosno opće akte uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 105.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona:

1. prestaje važiti Zakon o lovu (»Narodne novine«, br. 10/94., 29/99., 76/99., 14/01. i 4/02.),

2. u Zakonu o državnom inspektoratu (»Narodne novine«, br. 76/99., 96/03., 191/03., 160/04. i 33/05.) u članku 2. stavku 1. riječi: »i lovstvu« brišu se, u članku 3. u uvodnoj rečenici riječ: »lovstva« i podstavak 24. brišu se i u članku 12. stavku 1. riječi »lovstva« briše se.

 

Članak 106.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

 

Klasa: 323-01/05-01/01

Zagreb, 17. studenoga 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.