USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

392

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. T. iz B., kojeg zastupa V. P., odvjetnik iz P., na sjednici održanoj 10. siječnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-2415/05 (raniji broj: P-1559/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. T. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 14. svibnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom sukladno odredbi članka 63. Ustavnog zakona, a na temelju uvida u presliku spisa Općinskog suda u Puli, broj: P-2415/05 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:

– parnični postupak (radni spor) pokrenut je pred Općinskim sudom u Puli tužbom podnositelja 19. srpnja 1996. protiv društva A.-P. d.d. P., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

– prvo ročište za glavnu raspravu održano je 14. ožujka 1997., a iduće 3. srpnja 1997. na kojem je sud odredio da će se parnični spis Općinskog suda u Puli, broj: P-1560/96 (postupak u povodu tužbe podnositelja radi poništenja oduke tuženika o privremenom udaljenju podnositelja s posla) spojiti s konkretnim parničnim spisom;

– podneskom od 3. srpnja 1997. podnositelj je podnio prijedlog za određivanje privremene mjere;

– rješenjem, broj: P-1559/96 od 18. rujna 1997., sud je usvojio prijedlog podnositelja i izdao privremenu mjeru, a rješenjem istog broja od 17. listopada 1997. izvršio je ispravak rješenja kojim je određena privremena mjera;

– protiv navedenog rješenja suda, tuženik je 17. listopada 1997. izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Puli na odlučivanje;

– podneskom od 15. prosinca 1997. tuženik je sudu dostavio protutužbeni zahtjev;

– odlukom, broj: Gž-1413/97 od 29. prosinca 1997., Županijski sud u Puli djelomično je usvojio žalbu tuženika te je, u tom dijelu, prvostupanjsko rješenje preinačio, dok je žalbu u preostalom dijelu odbio kao neosnovanu;

– na ročištu održanom 25. studenoga 1998. odlučeno je da će se spisu spojiti parnični spis Općinskog suda u Puli, broj: P-1367/97 (postupak pokrenut povodom tužbe podnositelja radi isplate plaće) te je sud odredio provođenje dokaza uvidom u kazneni spis, broj: K-184/97 i saslušanjem stranaka;

– ročište zakazano za 28. siječnja 1999. odgođeno je zbog nepristupa zakonskog zastupnika tuženika;

– ročište zakazano za 15. veljače 1999. odgođeno je zbog bolesti podnositelja;

– na ročištu održanom 8. ožujka 1999. provedeno je saslušanje stranaka te je određeno provođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka;

– na ročištu održanom 22. travnja 1999. saslušan je svjedok te je određeno provođenje dokaza daljnjim saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 20. svibnja 1999. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 8. lipnja 1999. sud je naložio podnositelju da specificira tužbeni zahtjev te odredio da će, po službenoj dužnosti, zatražiti podatke o plaći koju bi podnositelj primao da nije bilo odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

– ročište zakazano za 15. srpnja 1999. odgođeno je zbog bolesti suca;

– na ročištu održanom 6. rujna 1999. sud je prihvatio prijedlog podnositelja te je donio djelomičnu presudu kojom je usvojen dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na poništenje odluka kojima se podnositelju izvanredno otkazuje ugovor o radu i vraćanje podnositelja na rad;

– protiv djelomične presude tuženik je 16. studenoga 1999., a podnositelj 18. studenoga 1999. izjavio žalbu;

– Županijski sud u Puli je odlukom, broj: Gž-837/00 od 10. prosinca 2001. u cijelosti ukinuo djelomičnu presudu te predmet vratio na ponovno suđenje;

– na ročištu održanom 15. svibnja 2002. sud je ponovno pozvao podnositelja da specificira tužbeni zahtjev te odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka;

– na ročištu održanom 21. lipnja 2002. sud je proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, međutim, nije proveo saslušanje stranaka, budući da ročištu nije pristupio uredno pozvani podnositelj;

– rješenjem, broj: P-1559/96 od 15. srpnja 2002., sud je ponov­no pozvao podnositelja da u određenom roku specificira tužbeni zahtjev;

– na ročištu održanom 7. listopada 2002. djelomično je dopuštena preinaka (proširenje) tužbenog zahtjeva, odlučeno je da će sud, u tijeku ovog postupka, odlučiti i o postavljenom protutužbenom zahtjevu te je određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka;

– na ročištu od 31. listopada 2002. sud je saslušao predložene svjedoke te podnositelja i zakonskog zastupnika tuženika;

– ročište zakazano za 14. studenoga 2002. odgođeno je te je podnositelju naloženo da specificira tužbeni zahtjev sukladno dostavljenoj dokumentaciji;

– na ročištu održanom 18. prosinca 2002. glavna rasprava je zaključena;

– presudom, broj: P-1559/96 od 18. prosinca 2002., sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da nije dopušten otkaz podnositelja, naložio tuženiku da podnositelju isplati određeni iznos na ime izgubljene plaće te je odlukom usvojio protutužbeni zahtjev tuženika;

– protiv navedene odluke podnositelj je 17. veljače 2003. izjavio žalbu;

– odlukom, broj: Gž-812/03 od 18. prosinca 2004., Županijski sud u Puli ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak;

– na ročištu održanom 10. ožujka 2004. sud je ponovno zaključio glavnu raspravu te je odluku, pod brojem: P-389/04, objavio na ročištu održanom 24. ožujka 2004.;

– protiv navedene odluke podnositelj je 14. travnja 2004. izjavio žalbu koja je odlukom Županijskog suda u Puli, broj: Gž-1963/04 od 3. listopada 2005., usvojena te je predmet ponovno vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– na ročištu 15. studenoga 2005. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka;

– na ročištu održanom 2. prosinca 2005. sud je odredio provođenje dokaza daljnjim saslušanjem svjedoka te je iduće ročište zakazano za 23. prosinca 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Puli tužbom podnositelja od 19. srpnja 1996.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 14. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju predmet se najprije vodio pred Županijskim sudom u Puli, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određena privremena mjera. Zatim se postupak vodio pred prvostupanjskim sudom koji je proveo više ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo dokaz saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka te je djelomičnom presudom odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva.

U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv djelomične presude, spis se vodio kod Županijskog suda u Puli, koji je svojom odlukom ukinuo odluku suda i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku pred prvostupanjskim sudom, sud je održao više ročišta za glavnu raspravu, saslušao stranke i predložene svjedoke te zaključio glavnu raspravu i odlučio o postavljenom tužbenom i protutužbenom zahtjevu.

Predmet je u povodu žalbe podnositelja ponovno dostavljen nadležnom višem sudu na odlučivanje koji je odluku suda prvog stupnja ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je jedno ročište za glavnu raspravu te ročište za objavu odluke.

U povodu žalbe podnositelja protiv prvostupanjske odluke, broj: P-389/04 od 24. ožujka 2004., predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Puli na odlučivanje koji je odlukom, broj: Gž-1963/04 od 3. listopada 2005., u cijelosti usvojio žalbu podnositelja te predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je dva ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, djelomično doprinio duljini trajanja postupka i to na način da ga je sud u više navrata pozivao da konačno uredi tužbeni zahtjev kako bi o istom mogao odlučiti.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko osam (8) godina. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, u kojem sud ima obvezu obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja, značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja, okolnost da se postupak ponovno vodi pred sudom prvog stupnja, kao i ukupno trajanje postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Doprinos podnositelja u duljini konkretnog parničnog postup­ka sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede ustavnog prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Puli dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2117/2005

Zagreb, 10. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.