USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2553

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vu­ko­vić, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. Š. iz Z., kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 2. listopada 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-628/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. Š. iz Z., S. c. 7, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka (radnog spora) pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 23. veljače 2001. protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi priznanja prava iz radnog odnosa;
– nadležni sud održao ju ukupno šest ročišta za glavnu ras­pravu na kojima je, između ostalog, proveo dokaz saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku te proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka;
– na prijedlog podnositelja, 14. ožujka 2002. sud je donio djelomičnu presudu, broj: Pr-628/01, kojom je sud usvojio dio zahtjeva podnositelja i utvrdio da je među strankama 14. svibnja 1996. zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, dok je dio zahtjeva za utvrđenje radnog odnosa u razdoblju od 26. travnja do 14. svibnja 1996. sud odbio kao neosnovan;
– protiv navedene odluke, tužena je 13. siječnja 2004. izjavila žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje;
– odlukom broj: Gžr-424/04 od 4. travnja 2006. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je djelomičnu odluku i predmet je vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– u trenutku donošenja odluke Suda u predmetu nije bilo zakazano ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.
Također, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 23. veljače 2001.
Ustavna tužba podnijeta je 1. lipnja 2005. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao četiri (4) godine, tri (3) mjeseca i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se parnični postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji koje se relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao više ročište na kojima je proveo dokaz saslušanjem podnositelja i predloženih svjedoka. Također, prvostupanjski sud je, na prijedlog podnositelja, donio djelomičnu presudu kojom je odlučeno tek o jednom dijelu tužbenog zahtjeva podnositelja.
Iako je djelomična presuda donesena 14. ožujka 2002., pravodobna žalba protiv navedene odluke izjavljena je 13. siječnja 2004., u povodu koje je predmet dostavljen višem sudu na rješavanje.
Županijski sud u Zagrebu je odlukom Gžr-424/04 od 4. travnja 2006. ukinuo djelomičnu presudu suda prvog stupnja, te je predmet vratio sudu na ponovi postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema ocjeni Ustavnog suda podnositelj, kao tužitelj u parnič­nom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje rad­nog spora, kao postupka hitne naravi, preko četiri (4) godine, u kojem je odlučeno tek o dijelu tužbenog zahtjeva podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući na umu i činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda. Naime, djelomična presuda donijeta je 14. ožujka 2002. dok je pravodobna žalba protiv djelomične presude izjavljena tek 13. siječnja 2004., što znači da je prvostupanjskom sudu trebalo više od godine dana (jedna (1) godina, devet (9) mjeseci i trideset (30) dana) da djelomičnu presudu dostavi strankama u postupku. Ovakvo postupanje suda je neprihvatljivo i to, prije svega, iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, u kojem je sud, sukladno zakonskoj odredbi, dužan obraćati osobitu pažnju na hitnost rješavanja.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2445/2005
Zagreb, 2. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.