USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2576

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Č. C. iz Z., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositelja, koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2401/01 (P-534/77), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Č. C. iz Z., K. s. 8, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 21. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Općinskog suda u Zagrebu i preslike spisa, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
B. H. C. podnijela je 11. siječnja 1977. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv podnositelja ustavne tužbe, u parničnom predmetu radi utvrđenja bračne tečevine.
Sud prvog stupnja donio je 11. svibnja 1988. godine presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice. Okružni sud u Zagrebu je 3. listopada 1989. godine ukinuo navedenu presudu suda prvog stupnja i vratio predmet tom sudu na ponovni postupak.
Općinski sud u Zagrebu donosi 23. listopada 1992. godine novu presudu, kojom usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice. Županijski sud u Gradu Zagrebu 22. ožujka 1993. godine ponovno ukida presudu suda prvog stupnja i vraća predmet tom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu održanom 14. studenoga 1994. godine podnositelj ustavne tužbe obvezao se dostaviti popis i troškovnik građevinskih radova koje je izvršio nakon raskida faktične bračne zajednice, što je učinio tek 16. veljače 1995. godine, odnosno 10. ožujka 1995. godine.
Na ročište zakazano za 2. lipnja 1995. godine nije pristupila niti jedna od stranaka, stoga sud tada nije mogao provesti planirani dokaz saslušanjem stranaka.
Općinski sud u Zagrebu je 1996. godine odbacio zahtjev podnositelja za izuzećem raspravnog suca.
Budući da podnositelj ustavne tužbe nije uplatio predujam za provođenje građevinskog vještačenja, ono nije provedeno i rasprava je zaključena 3. listopada 1997. godine te sud donosi presudu broj: P-2883/94 kojom usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice. Rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu, broj: Gž-5840/99 od 21. studenoga 2000. godine, ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je ponovno vraćen tom sudu na ponovni postupak.
Rješenjem broj: P-2401/01 od 16. travnja 2002. godine sud prvog stupnja pozvao je podnositelja ustavne tužbe da uplati predujam za građevinsko vještačenje, jer je takvo vještačenje podnositelj predložio na ročištu održanom 6. ožujka 2002. godine. Podnositelj nije udovoljio pozivu suda.
Novi raspravni sudac preuzeo je u rujnu 2003. godine sporni predmet, i u očitovanju upućenom Ustavnom sudu naveo da podnositelj nije uplatio predujam za građevinsko vještačenje, niti je prigovorio visini predujma. Stoga je sudac suda prvog stupnja u rujnu 2004. godine ponovno naložio podnositelju da uplati predujam za građevinsko vještačenje.
Novo ročište zakazano je za 19. rujna 2006. godine, a spis je potom kalendiran do 20. listopada 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 11. siječnja 1977. godine, tužbom tužiteljice B. H. C. podnesenom Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika, podnositelja ustavne tužbe, u postupku radi utvrđivanja bračne tečevine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 21. svibnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvadeset šest (26) godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedanaest godina. Nakon toga postupak po žalbi protiv presude suda prvog stupnja trajao je pred Županijskim sudom u Gradu Zagrebu oko godinu dana. Postupak se zatim ponovo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju oko tri godine. Postupak po žalbi protiv nove presude suda prvog stupnja trajao je pred Županijskim sudom u Gradu Zagrebu pet mjeseci. Postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju oko četiri godine. Postupak po žalbi protiv nove presude Općinskog suda u Zagrebu trajao je pred Županijskim sudom u Gradu Zagrebu osam mjeseci. Postupak se sada ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, a do podnošenja ustavne tužbe trajao je preko pet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe djelomično je pridonio duljini trajanja sudskog postupka u pravnorelevantnom razdoblju, jer nije uplatio predujam za građevinsko vještačenje, čije izvođenje je sam predložio.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o djelomično složenom predmetu, u kojemu je potrebno provesti građevinsko vještačenje. To, međutim, ne može opravdati dugotrajnost spornog parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak ukupno traje preko dvadeset šest godina.
U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, koji se ponovno vodi kod Općinskog suda u Zagrebu Ustavni sud utvrdio je da vođenje parničnog postupka, sagledavajući ga pri tome kao jedinstvenu cjelinu, ne udovoljava u smislu učinkovitosti zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelj da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Visina naknade smanjena je zbog djelomičnog doprinosa podnositelja duljini parničnog postupka.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1883/2004
Zagreb, 4. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.