USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2613

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi F. S. iz Z., na sjednici održanoj 5. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-21148/04 (raniji broj: Pr-362/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, F. S. iz Z., Š. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 12.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 5. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositelj navodi kronologiju poduzetih radnji u konkretnom parničnom postupku ukazujući na dugotrajnost i neučinkovitost suđenja.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 12. veljače 1996. protiv društva »A.« d.d. Z., radi poništenja odluke;
– na ročištu održanom 22. studenoga 1996. tuženik je podnio odgovor na tužbu;
– ročište zakazano za 14. studenoga 1997. odgođeno je zbog odsutnosti tuženika;
– sljedeće ročište održano je 7. svibnja 1998. na kojem je određeno izvođenje dokaza saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku;
– na ročištu održanom 1. listopada 1998. saslušan je podnositelj te je određeno izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;
– ročište zakazano za 16. lipnja 1999. odgođeno je zbog nedolaska svjedoka;
– sljedeće ročište održano je 2. studenoga 1999. godine;
– na ročištu održanom 8. studenoga 2000. određeno je izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 17. travnja 2001. određeno je da će se provesti dokaz dodatnim saslušanjem podnositelja;
– naredno ročište održano je 7. studenoga 2001. na kojem je sud dodatno saslušao podnositelja a iduće ročište održano je 15. siječnja 2002. godine;
– na ročištu održanom 15. svibnja 2002. sud je izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka te je zaključio glavnu raspravu;
– odlukom broj: Pr-362/96 od 15. svibnja 2002. prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev podnositelja te utvrdio da je otkaz radnog odnosa podnositelju nedopušten te naložio tuženiku da podnositelja vrati u radni odnos;
– rješenjem od 5. rujna 2002. sud je pozvao punomoćnika tuženika da dostavi urednu punomoć za zastupanje;
– 27. rujna 2002. tuženik je izjavio žalbu protiv prvostupanjske odluke;
– u povodu žalbe tuženika, prvostupanjski sud je predmet dostavio višem sudu na odlučivanje, ali je Županijski sud u Zagrebu, dopisom od 8. travnja 2004., predmet vratio prvostupanjskom sudu budući da u spisu nije bila priložena uredna punomoć za zastupanje za tuženika;
– rješenjem od 16. travnja 2004. prvostupanjski sud je ponovno pozvao punomoćnika tuženika da sudu dostavi urednu punomoć za zastupanje;
– punomoć je punomoćnik tuženika dostavio podneskom od 4. svibnja 2004. te je predmet upućen višem sudu na odlučivanje;
– odlukom broj: Gžr-1228/04 od 24. kolovoza 2004. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak;
– podneskom od 31. svibnja 2005. podnositelj je sudu dostavio podnesak kojim je proširio tužbeni zahtjev;
– sukladno izvješću nadležnog suda iduće ročište u ovoj pravnoj stvari bilo je zakazano za 6. prosinca 2005., te je predmet 7. kolovoza 2006. dostavljen vještaku radi provođenja dokaza financijskim vještačenjem;
– u trenutku donošenja odluke Suda, predmet se nalazio u kalendaru suda do 28. listopada 2006. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 9. rujna 2005. od Općinskog suda u Zagrebu zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.
U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud ukratko navodi kronologiju radnji, poduzetih u ovom predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 12. veljače 1996.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 5. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao devet (9) godina i dvadeset i dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i šest (6) mjeseci.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom koji je, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao više ročišta za glavnu raspravu te izveo dokaz saslušanjem podnositelja i predloženog svjedoka.
U povodu žalbe tuženika protiv prvostupanjske odluke parnični spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je odlukom od 24. kolovoza 2004. predmet vratio na ponovni postupak.
Prvostupanjski sud je odluku višeg suda zaprimio 14. listopada 2004. te nadležni sud u ponovnom postupku do podnošenja ustavne tužbe (5. svibnja 2005.) nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije doprinio duljini postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu ne radi o složenoj pravnoj stvari.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se organizacijski ili kadrovski problemi suda ne mogu smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.
6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje radnog spora, kao hitnog parničnog postupka, dulje od devet (9) godina, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno, uzimajući u obzir značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja kao i činjenicu neaktivnosti i neefikasnosti suda. Naime, nakon ročišta održanog 2. studenoga 1999. sljedeće ročište održano je tek 8. studenoga 2000., dakle nakon godinu dana. Isto tako, ukazuje se da unatoč tome što je drugostupanjsku odluku prvostupanjski sud zaprimio 14. listopada 2004., prvostupanjski sud u ponovnom postupku ročište je zakazao tek za 6. prosinca 2005. Mišljenje je Ustavnog suda, da je prvostupanjski sud, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o hitnom postupku, trebao obraćati osobitu pažnju na hitnost rješavanja konkretne pravne stvari.
Također ukazuje se i na neefikasnost postupanja prvostupanjskog suda. Naime, prvostupanjski sud je rješenjem od 5. rujna 2002. pozvao punomoćnika tuženika da dostavi urednu punomoć za zastupanje, te iako punomoćnik tuženika nije postupio po rješenju suda i dostavio punomoć za zastupanje, prvostupanjski sud je uputio predmet višem sudu na odlučivanje, koji je predmet (nakon proteka nešto više od godine dana a da se nije odlučivalo o žalbi) vratio prvostupanjskom sudu da ukloni navedeni nedostatak. Dakle, predmet je po žalbi, zbog propusta prvostupanjskog suda, upućen na odlučivanje tek po isteku jedne (1) godine, sedam (7) mjeseci i trinaest (13) dana računajući od dana kada je žalba izjavljena.
Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1997/2005
Zagreb, 5. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.