USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2729

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. I. iz Z., kojeg zastupa E. Č., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 24. listopada 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-4881/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. I. iz Z., D. 22b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 21. veljače 2005. godine ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 16. srpnja 1997. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenuo parnični postupak protiv Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Deviznog inspektorata radi isplate iznosa od 8.000,00 njemačkih maraka, temeljem rješenja Komisije za prekršaje Saveznog deviznog inspektorata, Odjeljenja u Zagrebu, broj: 03-9130149 od 21. lipnja 1991. godine te drugostupanjskog rješenja Saveznog vijeća za prekršaje, Beograd od 2. listopada 1991. godine.

Podnositelj je uz tužbu priložio primjerak drugostupanjskog upravnog rješenja od 2. listopada 1991. godine, dok primjerak prvostupanjskog rješenja nije priložio iz razloga što ga nije mogao pribaviti.

U odgovoru na tužbu od 13. ožujka 1998. godine Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske navelo je da je točno da je podnositelju trebao biti vraćen utuženi iznos, ali s računa Deviznog inspektorata u Beogradu. Obzirom da su uslijed raskida državno-pravnih sveza sa svim tijelima federacije SFRJ, zbog pravne sigurnosti do utvrđivanja međusobnih prava i obveza s drugim državama iz bivše federacije, prekinuti svi nedovršeni prekršajni i izvršni postupci, prema mišljenju Državnog pravobraniteljstva nema pravnog sljedništva niti obveze isplate utuženog iznosa od strane Republike Hrvatske.

Na ročištu održanom 18. ožujka 1998. godine podnositelj je dao izjavu o imovnom stanju, te mu je podijeljen rok od 15 dana radi dostave prvostupanjskog upravnog rješenja od 21. lipnja 1991. godine.

Podneskom od 13. svibnja 1998. godine podnositelj je izvijestio sud da ne posjeduje navedeno rješenje, te predložio sudu da navedeno rješenje pribavi od Deviznog inspektorata po službenoj dužnosti.

Dopisom od 10. studenoga 1998. godine Devizni inspektorat je izvijestio sud da ne posjeduje primjerak tog rješenja.

Sljedeće ročište održano je 22. veljače 2002. godine.

Podnescima od 23. siječnja 2004. i 8. ožujka 2004. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 4. svibnja 2004. godine podnositelju je ponovno naloženo dostaviti primjerak prvostupanjskog rješenja.

Podneskom od 11. studenoga 2004. godine podnositelj je ponovno izvijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti prvostupanjsko rješenje.

Dopisom od 16. prosinca 2004. godine Devizni inspektorat je ponovno izvijestio sud da ne posjeduje primjerak prvostupanjskog rješenja.

Ročište je održano 15. travnja 2005. i 25. siječnja 2006. na kojem je glavna rasprava odgođena, a iduće ročište, u trenutku donošenja odluke Suda, nije bilo zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak je pokrenut 16. srpnja 1997. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 21. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio se pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja održao tri ročišta, te od Deviznog inspektorata zatražio dostavu rješenja. U postupku pred sudom nije donijeta niti jedna meritorna odluka, a sud je bio neaktivan u razdobljima između 10. studenoga 1998. i 22. veljače 2002., te između 22. veljače 2002. i 4. svibnja 2004. godine, što ukupno iznosi oko pet godina i šest mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini parničnog postupka. Činjenica što nije bio u mogućnosti dostaviti prvostupanjsko rješenje upravnog tijela na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev ne može se uzeti kao njegov doprinos.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i devetnaest (19) dana. U tom je razdoblju Općinski sud u Zagrebu bio neaktivan oko pet godina i šest mjeseci, a u postupku nije donesena niti jedna meritorna odluka. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta konačna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu vrstu postupka o kojemu se radi uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-819/2005

Zagreb, 24. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.