2729
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić,
predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata
Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. I.
iz Z., kojeg zastupa E. Č., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 24. listopada
2006. godine, je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod brojem: P-4881/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III.
Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe M. I. iz Z., D. 22b, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna,
u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. –
pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 21. veljače
2005. godine ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem
parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Podnositelj je 16. srpnja 1997. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenuo
parnični postupak protiv Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Deviznog
inspektorata radi isplate iznosa od 8.000,00 njemačkih maraka, temeljem
rješenja Komisije za prekršaje Saveznog deviznog inspektorata, Odjeljenja u
Zagrebu, broj: 03-9130149 od 21. lipnja 1991. godine te drugostupanjskog
rješenja Saveznog vijeća za prekršaje, Beograd od 2. listopada 1991. godine.
Podnositelj
je uz tužbu priložio primjerak drugostupanjskog upravnog rješenja od 2.
listopada 1991. godine, dok primjerak prvostupanjskog rješenja nije priložio iz
razloga što ga nije mogao pribaviti.
U
odgovoru na tužbu od 13. ožujka 1998. godine Državno pravobraniteljstvo
Republike Hrvatske navelo je da je točno da je podnositelju trebao biti vraćen
utuženi iznos, ali s računa Deviznog inspektorata u Beogradu. Obzirom da su
uslijed raskida državno-pravnih sveza sa svim tijelima federacije SFRJ, zbog
pravne sigurnosti do utvrđivanja međusobnih prava i obveza s drugim državama iz
bivše federacije, prekinuti svi nedovršeni prekršajni i izvršni postupci, prema
mišljenju Državnog pravobraniteljstva nema pravnog sljedništva niti obveze
isplate utuženog iznosa od strane Republike Hrvatske.
Na
ročištu održanom 18. ožujka 1998. godine podnositelj je dao izjavu o imovnom
stanju, te mu je podijeljen rok od 15 dana radi dostave prvostupanjskog
upravnog rješenja od 21. lipnja 1991. godine.
Podneskom
od 13. svibnja 1998. godine podnositelj je izvijestio sud da ne posjeduje
navedeno rješenje, te predložio sudu da navedeno rješenje pribavi od Deviznog
inspektorata po službenoj dužnosti.
Dopisom
od 10. studenoga 1998. godine Devizni inspektorat je izvijestio sud da ne
posjeduje primjerak tog rješenja.
Sljedeće
ročište održano je 22. veljače 2002. godine.
Podnescima
od 23. siječnja 2004. i 8. ožujka 2004. godine podnositelj je zatražio
zakazivanje ročišta.
Na
ročištu održanom 4. svibnja 2004. godine podnositelju je ponovno naloženo
dostaviti primjerak prvostupanjskog rješenja.
Podneskom
od 11. studenoga 2004. godine podnositelj je ponovno izvijestio sud da nije u
mogućnosti dostaviti prvostupanjsko rješenje.
Dopisom
od 16. prosinca 2004. godine Devizni inspektorat je ponovno izvijestio sud da
ne posjeduje primjerak prvostupanjskog rješenja.
Ročište
je održano 15. travnja 2005. i 25. siječnja 2006. na kojem je glavna rasprava
odgođena, a iduće ročište, u trenutku donošenja odluke Suda, nije bilo
zakazano.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.
Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4.
Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud
razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem
razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud
utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo
postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju
odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični
postupak je pokrenut 16. srpnja 1997. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim,
duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je
stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna
tužba podnijeta je 21. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i pet (5)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i
šesnaest (16) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
U
pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio se pred Općinskim sudom u
Zagrebu koji je od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili
obvezama podnositelja održao tri ročišta, te od Deviznog inspektorata zatražio
dostavu rješenja. U postupku pred sudom nije donijeta niti jedna meritorna
odluka, a sud je bio neaktivan u razdobljima između 10. studenoga 1998. i 22.
veljače 2002., te između 22. veljače 2002. i 4. svibnja 2004. godine, što
ukupno iznosi oko pet godina i šest mjeseci.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni
sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio
duljini parničnog postupka. Činjenica što nije bio u mogućnosti dostaviti
prvostupanjsko rješenje upravnog tijela na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev
ne može se uzeti kao njegov doprinos.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju
trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i devetnaest (19) dana. U tom je
razdoblju Općinski sud u Zagrebu bio neaktivan oko pet godina i šest mjeseci, a
u postupku nije donesena niti jedna meritorna odluka. Imajući u vidu sve
navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem
parničnog postupka, u kojem nije donijeta konačna odluka, podnositelju
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6.
Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63.
stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke
ove odluke.
7.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri
utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona,
Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu vrstu
postupka o kojemu se radi uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog
zakona.
9.
Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-819/2005
Zagreb,
24. listopada 2006.
USTAVNI
SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.