2841
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. M. iz Z., kojeg zastupa B. T., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 31. listopada 2006. donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: P-14238/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe, V. M. iz Z., B. c. 8, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29//02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 22. listopada 2005. ustavnu tužbu zbog duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom
podnositelja od 31. prosinca 2001. protiv prvotuženika »S.« p. z., drugotuženika
Š.-k. s. »S.« i trećetuženika R. H. radi plateža.
Podneskom od 3. listopada 2002. podnositelj je povukao tužbu u odnosu na
prvotuženika i drugotuženika.
Tuženi (Republika Hrvatska) je sudu dostavio odgovor na tužbu 5. prosinca 2002.
Podneskom od 5. ožujka 2003. podnositelj se očitovao na navode tužene te je
dostavio i daljnje isprave.
Na ročištu 9. travnja 2003. zaključena je glavna rasprava.
Rješenjem suda od 3. rujna 2003. preotvorena je glavna rasprava, dok je
podnositelj pozvan da dostavi dokaze radi utvrđivanja postojanja štete i visine
štete, a što je učinio podneskom od 7. siječnja 2004.
Podnositelj je 26. ožujka 2004. dostavio sudu novi podnesak, kojim prvenstveno
požuruje zakazivanje ročišta te ponovno podneskom od 22. listopada 2004.
Podneskom od 2. veljače 2005. tužena se opširno očitovala na dosadašnji tijek
postupka te je istovremeno predložila izvođenje novih dokaza.
Podneskom od 16. veljače 2005. podnositelj se očitovao na navode tužene od 2.
veljače 2005.
Na ročištu 14. ožujka 2006. tuženik se obvezao da će doprinijeti dokaze na koje
se je pozvao u svom posljednjem očitovanju.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA PARNIČNOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 31. prosinca 2001.
Ustavna tužba podnijeta je 22. listopada 2005., a do tog dana parnični postupak
nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak trajao ukupno tri (3) godine, devet (9) mjeseci i dvadeset dva (22)
dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao jedno ročište (9. travnja 2003.). Nakon podnošenja ustavne tužbe (22. listopada 2005.), održano je ročište 14. ožujka 2006. te je postupak i dalje u tijeku.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U POSTUPKU)
Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka, već je naprotiv i sam požurivao zakazivanje ročišta.
4.4. SLOŽENOST PARNIČNOG POSTUPKA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju cijelo vrijeme
vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju od tri godine, devet mjeseci i
dvadeset dva dana. Imajući u vidu da sud u konkretnom predmetu nije iskazao
potrebnu učinkovitost, odnosno da je tijekom razmatranog razdoblja održao samo
jedno ročište i da još uvijek nije donio meritornu odluku te da je postupak i
dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio da je
podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao
pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-4264/2005
Zagreb, 31. listopada 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.