USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2897

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela N. K. iz Z., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 19. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5504/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, N. K. iz Z., C. Z. 49, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 1. prosinca 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 25. listopada 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv tuženika i to: Z. S. i Ž. B., oboje iz O., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. sud je održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu, s tim da je podnositeljica na ročištu održanom 7. ožujka 1994. proširila tužbu na III. tuženika D. P. iz O. Dopisom od 16. kolovoza 1994. sud je pozvao podnositeljicu da izvrši uplatu određenog iznosa na ime troškova sudske dostave putem sudskog dostavljača Općinskog suda u Orahovici, o čemu je podnositeljica izvijestila sud podneskom od 22. rujna 1994.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– zamolnicom od 25. kolovoza 1998. sud je od Općinskog suda u Orahovici zatražio izvršenje dostave sudskih pismena za I. i III. tuženika, te je dopisom od 16. studenoga 1998. Općinski sud u Orahovici izvijestio sud da je dostava za I. tuženika uredno izvršena, ali da isto nije bilo moguće za III. budući da se III. tuženik nalazi na privremenom radu u Singapuru, te da je odjavio adresu iz Orahovice i prijavio boravište u Zagrebu;
– na ročištu održanom 14. prosinca 1998. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– na ročištu održanom 14. svibnja 1999. glavna rasprava je odgođena, a podnositeljici je naloženo da uredi tužbeni zahtjev i da u spis dostavi dokumentaciju u dovoljnom broju primjeraka te je sud odredio da će od Općinskog suda u Orahovici zatražiti podatak o visini iznosa dostave pismena putem sudskog dostavljača;
– dopisom od 27. srpnja 1999. sud je podnositeljicu pozvao da izvrši uplatu određenog iznosa na ime troškova dostave putem sudskog dostavljača Općinskog suda u Orahovici, o čemu je podnositeljica izvijestila sud podneskom od 17. rujna 1999. Podnositeljica je ujedno predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– podnescima od 18. listopada 1999. i 9. prosinca 1999. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta u ovoj pravnoj stvari;
– dopisom od 15. prosinca 1999. sud je zatražio od Općinskog suda u Orahovici da izvrši dostavu pismena za II. tuženika. O izvršenoj dostavi Općinski sud u Orahovici izvijestio je sud dopisom od 28. ožujka 2000.;
– na ročištu održanom 12. lipnja 2000. sud je proveo dokaz saslušanjem podnositeljice kao stranke u postupku te je sud dodijelio rok podnositeljici radi dostave dokumentacije u svrhu provođenja dokaza prometnim vještačenjem;
– podneskom od 7. srpnja 2000. podnositeljica je sudu dostavila dokumentaciju;
– podnescima od 13. rujna 2000. i 13. studenoga 2000. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– zbog neuredne dostave poziva za I. i III. tuženika, sud je ročište zakazano za 12. lipnja 2001. odgodio;
– podneskom od 22. ožujka 2002. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– zbog neuredne dostave II. tuženiku i činjenice da III. tuženik nije niti bio pozvan na zakazano ročište, sud je na ročištu, glavnu raspravu zakazanu za 7. ožujka 2003., odgodio;
– podneskom od 19. ožujka 2003. podnositeljica je sudu podnijela prijedlog za postavljanje privremenog zastupnika III. tuženiku;
– podnescima od 11. ožujka 2004. i 13. kolovoza 2004. podnositeljica je predložila nastavak postupka;
– dopisom od 29. rujna 2004. sud je Centru za socijalnu skrb Zagreb, Ured Maksimir uputio obavijest da se III. tuženiku postavi privremeni zastupnik;
– zaključkom od 5. siječnja 2005. Centar za socijalnu skrb, Zagreb obustavio je postupak za postavljanje privremenog zastupnika III. tuženiku;
– podneskom od 18. travnja 2006. III. tuženik je obavijestio sud o svojoj adresi u Republici Hrvatskoj;
– na ročištu održanom 2. svibnja 2006. održana je glavna rasprava, a iduće ročište u ovoj pravnoj stvari, u trenutku donošenja odluke Suda, nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 25. listopada 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 1. prosinca 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedan (1) mjesec i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je, od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, odredio je i proveo dokaz saslušanjem podnositeljice, u više je navrata zamolbenim putem izvršio dostavu pismena II. tuženiku te je pokušao izvršiti dostavu pismena III. tuženiku, kao i od Centra za socijalnu skrb, Zagreb zatražio je postavljanje privremenog zastupnika za III. tuženika.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka. Naprotiv, podnescima je u više navrata predlagala zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju preko dvanaest (12) godina, bez da je meritorno odlučeno o postavljenom zahtjevu tužitelja, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu neučinkovitost ali i neaktivnost suda prvog stupnja i to u razdoblju od: 5. studenoga 1997. (odnosno od 16. kolovoza 1994.) do 25. kolovoza 1998., zatim od 12. lipnja 2000. do 12. lipnja 2001., od 12. lipnja 2001. do ožujka 2003., od 7. ožujka 2003. do 29. rujna 2004., te u razdoblju od 29. rujna 2004. do 2. svibnja 2006. godine.
Ukazuje se da je duljini postupka djelomično doprinijela i činjenica što se u više navrata III. tuženiku nije mogla izvršiti dostava sudskih pismena. Međutim, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće pri utvrđivanju adrese tužene strane.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4755/2005
Zagreb, 19. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.