USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2997

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli A. Š., A. Š. i Ž. Š.t, svi iz S., koje zastupa I. M., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 16. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gž-1221/06 (predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-591/96 odnosno broj: P-363/04) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– A. Š. iz S., D. r. 17, u iznosu od 16.100,00 kn,
– A. Š. iz S., D. r. 17, u iznosu od 16.100,00 kn i
– Ž. Š. iz S., D. r. 17, u iznosu od 16.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 27. listopada 2005. podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred redovnim nadležnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 17. svibnja 1996. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom podnositelja protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud nije poduzeo niti jednu radnju.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– podnescima od 11. rujna 1998. i 7. listopada 1998. podnositelji su predložili zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 17. prosinca 1998. sud je podnositeljima naložio dostavu dokumentacije na koju se u tužbi pozivaju te je odredio pribaviti određene podatke relevantne za odlučivanje o zahtjevu podnositelja;
– na ročištu 10. veljače 1999. sud je raspravnim rješenjem pod­nositelje oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 10. ožujka 1999. i 19. travnja 1999. glavna rasprava je odgođena zbog ne pristupa uredno pozvanog svjedoka;
– na ročištu održanom 25. svibnja 1999. sud je saslušao svjedoka, te je odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometno-strojarske struke;
– na ročištu održanom 9. rujna 1999. sud je naložio podnositeljima da dostave dokumentaciju potrebnu za vještačenje, te je vještaku naložio pismenu izradu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 15. veljače 2000. tužena je predložila prekid postupka u skladu s odredbom članka 184a Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.);
– rješenjem broj: P-591/96 od 16. lipnja 2000. sud je utvrdio prekid postupka;
– podneskom od 26. kolovoza 2003. podnositelji su predložili nastavak postupka;
– na ročištu održanom 26. ožujka 2004. sud je raspravnim rješenjem odredio nastavak postupka, te je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem;
– na ročištu održanom 16. travnja 2004. sud je proveo dopunsko vještačenje saslušanjem vještaka prometno-strojarske struke, proveo je dokaz saslušanjem vještaka neuropsihijatra, te je glavnu raspravu odgodio radi očitovanja stranaka;
– na ročištu održanom 5. svibnja 2004. glavna rasprava je odgođena, a na ročištu održanom 17. svibnja 2004., sud je glavnu raspravu zaključio;
– ročište za objavu odluke suda održano je 31. svibnja 2004., te je protiv odluke suda broj: P-363/04, tuženik 20. srpnja 2004. izjavio žalbu;
– predmet u povodu žalbe tuženika otpremljen je 8. ožujka 2006. Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž-1221/06;
– na dan donošenja odluke Suda u predmetu nije bila donesena odluka po žalbi.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Us­tava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Općinski sud u Splitu donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je propisivao:
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:
»Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata«

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.
(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata«.
Člankom 2. istog Zakona bilo je propisano:
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184a. stavka 2. i 184b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 4.

(1) Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.«

Ustavna tužba je osnovana.
4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 17. svibnja 1996. pred Općinskim sudom u Splitu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovor«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 27. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem: P-363/04 (raniji broj: P-591/96) nastupio je po sili zakona (ex lege)6. studenoga 1999. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 16. lipnja 2000., Općinski sud u Splitu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDAPOSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud.
U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.
U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj 22. listopada 1999. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest (6) mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Međutim, Vlada Republike Hrvatske je s ispunjenjem ove obveze zakasnila tri (3) godine, jedan (1) mjesec i (20) dvadeset dana. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak.
Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je zakonom određen prekid sudskih postupaka radi naknade štete prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata trajao tri (3) godine, devet (9) mjeseci i deset (10) dana, te da je prije toga postupak u pravno relevantnom razdoblju od stupanja na snagu Europske konvencije do nastupanja prekida postupka, trajao dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu zakona koji je odredio da će se takvi postupci nastaviti pa do podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao dvije (2) godine, jedan (1) mjesec i dvadeset i sedam (27) dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka, kao i ukupnom duljinom postupka i neučinkovitim postupanjem sudova, povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositeljima povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u svezi s postupanjem nadležnog suda te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4335/2005
Zagreb, 16. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.