Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emi­sija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladi­štenjem i distribucijom benzina

NN 135/2006, Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emi­sija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladi­štenjem i distribucijom benzina

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3047

Na temelju članka 24. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 82/94 i 128/99), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 7. prosinca 2006. godine donijela

UREDBU

O TEHNIČKIM STANDARDIMA ZAŠTITE OKOLIŠA OD EMISIJA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA KOJE NASTAJU SKLADIŠTENJEM I DISTRIBUCIJOM BENZINA

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Uredbom propisuju tehnički standardi zaštite okoliša za uređaje za skladištenje i pretakanje benzina na terminalima i benzinskim postajama te pokretne spremnike koji se koriste za prijevoz benzina od jednog terminala do drugog ili od terminala do benzinske postaje i rokovi za njihovo postizanje.

Članak 2.

Tehničkim standardima zaštite okoliša iz članka 1. ove Uredbe osigurava se smanjivanje onečišćivanja zraka od emisija hlapivih organskih spojeva te postižu ciljne vrijednosti ukupnoga godišnjeg gubitka benzina na terminalima, benzinskim postajama i pokretnim spremnicima.

Članak 3.

U smislu ove Uredbe:
1. benzin je naftni derivat, sa ili bez aditiva, koji ima isparni tlak od 27,6 kilopaskala ili više, namijenjen uporabi kao gorivo za motorna vozila, osim tekućeg naftnog plina;
2. pare su hlapivi organski spojevi koji se isparavaju iz benzi­na;
3. terminal je građevina koji se koristi za skladištenje i utovar benzina u vozila cisterne, željezničke vagone-cisterne ili plovila, uključujući sve uređaje za skladištenje na lokaciji građevine;
4. uređaj za skladištenje na terminalima je nepokretni spremnik na terminalu koji se koristi za skladištenje benzina;
5. pokretni spremnik je spremnik koji se prevozi cestom, željeznicom ili plovnim putovima, a koristi se za prijenos benzina od jednog terminala do drugog ili od terminala do benzinske postaje;
6. benzinska postaja je građevina u kojoj se benzin distribuira iz nepokretnih spremnika u spremnike za gorivo motornih vozila;
7. protok je najveća godišnja količina benzina utovarenog iz uređaja za skladištenje na terminalu ili iz benzinske postaje u pokretne spremnike tijekom tri prethodne godine;
8. uređaj za rekuperiranje benzinskih para je uređaj koji ukap­ljivanjem prevodi prikupljene benzinske pare u tekući benzin, uključujući svaki sustav za prikupljanje i pohranu benzinskih para na terminalu;
9. ciljna vrijednost je preporučena vrijednost za sveobuhvatnu procjenu prikladnosti tehničkih standarda zaštite okoliša određenih ovom Uredbom za smanjenje emisije para i ne predstavlja graničnu vrijednost emisija prema kojoj se mjeri rad pojedinih spremnika, terminala i benzinskih postaja;
10. postojeći uređaj za skladištenje i pretakanje benzina na terminalu, benzinska postaja i pokretni spremnik je onaj koji je pušten u rad ili za koji je izdana uporabna dozvola prije stupanja na snagu ove Uredbe;
11. novi uređaj za skladištenje i pretakanje benzina na terminalu, benzinska postaja i pokretni spremnik je onaj koji će biti pušten u rad ili za koji je izdana uporabna dozvola po stupanju na snagu ove Uredbe;
12. prijelazno skladištenje para je skladištenje para u spremnik s fiksnim krovom na terminalu do kasnijeg prijevoza do uređaja za rekuperiranje na drugom terminalu. Prebacivanje para iz jednog spremnika u drugi na istom terminalu ne predstavlja prijelazno skladištenje para u smislu ove Uredbe;
13. punilište je svako postrojenje na terminalu na kojem se mogu puniti pokretni spremnici opremljeno s jednim ili više utovarnih mostova;
14. utovarni most je svaka konstrukcija koja je namijenjena za pretakanje benzina u vozilo cisternu. Pretakanje se može vršiti istovremeno samo u jedno vozilo cisternu;
15. plovilo označava plovilo za unutarnje vodene putove s posebnom namjenom za upotrebu na unutarnjim plovnim putovima i to:
– nosivosti od 15 tona i više,
– koje nije namijenjeno za prijevoz tereta istisnine 15 m3 i više,
– tegljač i potiskivač, uključujući i one s manje od 15 m3 istisnine, predviđen za tegljenje i potiskivanje ili pokretanje plovila usporedo,
– uključujući sva plovila koja nose:
(a) certifikat za plovidbu unutarnjim plovnim putovima prema Zakonu o plovidbi unutarnjim vodama,
(b) certifikat izdan prema članku 22. Revidirane Konvencije za navigaciju Rajnom. Nisu uključeni: putnički brod, trajekt, plovilo za zabavu, servisno plovilo nadzornog tijela, vatrogasno plovilo, ratni brod, tegljač i potiskivač istisnine manje od 15 m3 predviđen da tegli, potiskuje ili pokreće usporedno plovilo istisnine manje od 15 m3, ploveći objekt, oprema ili instalacije.

UREĐAJI ZA SKLADIŠTENJE BENZINA NA TERMINALIMA

Članak 4.

Uređaji za skladištenje benzina na terminalima moraju biti izgrađeni i s njima se mora rukovati u skladu s uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša tako da se smanji ukupni godišnji gubitak benzina koji proizlazi iz utovara i skladištenja benzina na svakom uređaju za skladištenje na terminalima ispod ciljne vrijednosti od 0,01 % m/m (masa/masa) protoka benzina.

Članak 5.

(1) Tehničkim standardima zaštite okoliša iz članka 4. ove Ured­be određuju se sljedeći uvjeti:
1. Vanjske stijenke i krov spremnika koji se nalaze iznad zemlje moraju biti obojeni s bojom koja reflektira 70% ukupnoga toplinskog zračenja.
2. Spremnici s vanjskim plivajućim pokrovom moraju biti oprem­ljeni dvostrukim brtvljenjem. Prva brtva zatvara prstenasti prostor između stijenke spremnika i vanjskog ruba plivajućeg pokro­va, a druga brtva zatvara prostor iznad prve brtve. Brtve moraju biti tako projektirane da zadrže 95% ili više para od količine koja se izgubi pri skladištenju u isti spremnik s fiksnim krovom i vakumsko-tlačnim odušnim ventilom, a bez uređaja za zadržavanje para.
3. Novi spremnici za skladištenje benzina na terminalima za koje je obvezno korištenje uređaja za rekuperiranje para (sukladno tehničkim zahtjevima zaštite okoliša za punjenje i pražnjenje na terminalima iz članka 7. do 10. ove Uredbe) moraju ili:
– imati vanjski ili unutarnji plivajući pokrov i dvostruku brtvu koja zadržava 95 % ili više para od količine koja se izgubi pri skladištenju u isti spremnik s fiksnim krovom i nije opremljen uređajima za kontrolu gubitka para (opremljen je samo vakumsko-tlačnim odušnim ventilom), ili,
– biti spremnici s fiksnim krovom priključeni na uređaj za rekuperiranje para koji udovoljava uvjetima za postrojenja za punjenje i pražnjenje na terminalima.
4. Postojeći spremnici s fiksnim krovom moraju biti:
– priključeni na uređaj za rekuperiranje para koji udovoljava uvjetima za postrojenja za punjenje i pražnjenje na terminalima, ili,
– s unutarnjim plivajućim pokrovom s jednostrukom brtvom koja će zadržati 90 % ili više para od količine koja se izgubi pri skladištenju u isti spremnik s fiksnim krovom koji nije opremljen uređajima za kontrolu gubitka para.
(2) Kvaliteta premaza boje na uređajima za skladištenje benzina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka provjerava se svake tri godine.
(3) Uvjeti iz stavka 1. točke 3. alineje 2. i točke 4. ovoga članka za uređaje za rekuperiranje benzinskih para ne odnose se na sprem­nike s fiksnim krovom u kojima je dozvoljeno prijelazno skladištenje prikupljenih para.
(4) Uvjeti iz stavka 1. točke 1. i stavka 2. ovoga članka ne odnose se na spremnike povezane s uređajem za rekuperiranje benzinskih para ako udovoljavaju propisanim tehničkim standardima iz članka 7. točke 2. i 3. ove Uredbe.

OPREMA ZA POKRETNE SPREMNIKE NA TERMINALIMA

Članak 6.

Oprema za punjenje i pražnjenje pokretnih spremnika benzinom na terminalima mora biti izrađena i s njom se mora rukovati u skladu s uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša tako da se smanji ukupni godišnji gubitak benzina koji proizlazi iz punjenja i pražnjenja pokretnih spremnika na terminalima ispod ciljne vrijed­nosti od 0,005 % m/m (masa/masa) protoka benzina.

Članak 7.

(1) Tehničkim standardima zaštite okoliša iz članka 6. ove Ured­be određuju se sljedeći uvjeti:
1. Pare koje se oslobađaju tijekom punjenja pokretnih spremnika na terminalu moraju se prikupiti i otpremiti u uređaj za rekuperiranje benzinskih para kroz nepropusni priključni cjevovod.
2. Prosječna satna koncentracija para u ispustu iz uređaja za rekuperiranje benzinskih para ne smije biti veća od 35 g/m3, kod temperature 20 °C i tlaka 101,3 kPa.
3. Mjerenja se provode:
– tijekom jednoga radnoga dana, odnosno najmanje sedam sati normalnog protoka,
– mjerenja se mogu obavljati kontinuirano ili s prekidima,
– ako se mjerenja obavljaju s prekidima, moraju se obaviti najmanje četiri mjerenja u svakom satu,
– ukupna pogreška u mjerenju uzrokovana korištenom opremom, plinom za kalibriranje i samim postupkom, ne smije biti veća od iznosa 10% od izmjerene vrijednosti,
– oprema koja se koristi za mjerenje mora imati mogućnost izmjeriti koncentracije najmanje s točnošću do 3 g/Nm3,
– pouzdanost mjernih rezultata mora biti najmanje 95% od mjerene vrijednosti.
4. Punjenje na utovarnom mostu mora se prekinuti ako dođe do propuštanja para. Oprema za obustavu punjenja mora biti instalirana na utovarnom mostu.
(2) Mjerenje iz stavka 1. točke 3. ovoga članka provodi se najmanje jedanput godišnje.
(3) Na terminalu se mora osigurati redovita kontrola nepropusnosti spojnih cjevovoda i opreme na cjevovodima.

Članak 8.

(1) Terminali s uređajima za punjenje vozila cisterni moraju biti opremljeni najmanje jednim utovarnim mostom koji je izrađen u skladu s uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša za opremu za donje punjenje određenim u dodatku 1. ove Uredbe.
(2) Utovarni mostovi na terminalima za punjenje vozila cisterni moraju biti opremljeni u skladu s uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša za opremu za donje punjenje određenim u dodatku 1. ove Uredbe.
(3) Uvjeti iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na vozila cisterne vrijede i za željezničke vagone-cisterne i plovila.

Članak 9.

(1) Ako je rekuperiranje para opasno ili tehnički neizvedivo zbog volumena povratnih para, na terminalima gdje se obavlja punjenje benzina na plovila može se koristiti uređaj za spaljivanje para.
(2) Uvjeti za emisije para u zrak iz uređaja za rekuperiranje benzinskih para iz članka 7. stavaka 2. i 3. ove Uredbe odnose se i na uređaj za spaljivanje para iz stavka 1. ovoga članka.
(3) U slučajevima kada se pokretni spremnik nakon istovara benzina koristi za druge proizvode različite od benzina, a prijelazno skladištenje ili korištenje uređaja za rekuperiranje benzinskih para nije moguće, dopušteno je ispuštanje para u okoliš iz pokretnog spremnika na područjima gdje pare neće štetiti okolišu i zdravlju ljudi.

Članak 10.

Na terminalima s protokom benzina manjim od 25.000 tona godišnje, prijelazno skladištenje para može se koristiti umjesto izravnog rekuperiranja benzinskih para na terminalu.

Članak 11.

Odredbe članka 8. stavka 2. i članka 9. stavaka 1. i 2. ove Ured­be ne odnose se na:
– postojeće terminale s protokom manjim od 10.000 tona godišnje,
– nove terminale s protokom manjim od 5.000 tona godišnje koji se nalaze na udaljenim malim otocima, sukladno članku 2. stavku 2. Zakona o otocima.

POKRETNI SPREMNICI

Članak 12.

(1) Pokretni spremnici moraju biti izgrađeni tako da udovoljavaju uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša:
– pare koje ostaju u pokretnom spremniku nakon istovara benzina moraju se zadržati u spremniku;
– pokretni spremnici koji benzinom opskrbljuju benzinske postaje i terminale moraju biti izgrađeni i njima se mora rukovati tako da prihvate i zadrže povratne pare iz uređaja za skladištenje na benzinskim postajama ili terminalima;
– pare u pokretnom spremniku iz alineje 1. i 2. ovoga stavka moraju se zadržavati u pokretnom spremniku dok se ne izvrši ponovni utovar na terminalu, izuzev para ispuštenih kroz sigurnosni ventil.
(2) Stavak 1. alineja 2. ovoga članka odnosi se i na željezničke vagone-cisterne ako benzinom opskrbljuju benzinske postaje ili terminale na kojima se vrši prijelazno skladištenje para.
(3) Tehnički standardi iz stavka 1. ovoga članka odnose se i na vozila cisterne ako su naknadno prilagođena za donje punjenje prema dodatku 1. ove Uredbe.

Članak 13.

U sklopu redovitih ispitivanja pokretnih spremnika koji se koriste za prijevoz benzina prema Zakonu o prijevozu opasnih tvari obvezno se provjerava i ispravnost sigurnosnih ventila i nepropusnost pokretnog spremnika za pare.

Članak 14.

Tehnički standardi zaštite okoliša za smanjenje gubitka para kod pokretnih spremnika iz članka 12. ove Uredbe odnose se na cestovne i brodske cisterne koje se pune na terminalima za koje vrijede odredbe iz članaka 7. i 8. ove Uredbe i kod vozila cisterni preuređenih za donje punjenje benzina sukladno dodatku 1. ove Uredbe.

Članak 15.

Ako je dopušteno gornje punjenje pokretnih spremnika, otvor utovarne ruke mora biti pri dnu pokretnog spremnika kako ne bi došlo do prskanja prilikom utovara.

Članak 16.

Odredba članka 12. stavka 1. alineje 1., 2. i 3. i stavka 2. ove Uredbe ne odnosi se na pokretne spremnike kod kojih je gubitak para posljedica mjerenja količine benzina pomoću uranjajuće mjerne šipke.

UREĐAJI ZA SKLADIŠTENJE NA BENZINSKIM POSTAJAMA

Članak 17.

Uređaji i instalacije za punjenje i skladištenje benzina na benzinskim postajama moraju biti izgrađeni i s njima se mora rukovati u skladu s uvjetima tehničkih standarda zaštite okoliša tako da se smanji ukupni godišnji gubitak benzina do ispod ciljne vrijednosti od 0,01 % m/m (masa/masa) protoka benzina.

Članak 18.

Tehničkim standardima zaštite okoliša iz članka 17. ove Uredbe određuju se sljedeći uvjeti:
– pare koje se oslobađaju prilikom punjenja spremnika na benzinskim postajama moraju se vratiti u pokretni spremnik preko povratnog cjevovoda;
– povratni cjevovod za odvajanje para mora biti nepropustan;
– utovar benzina u uređaje za skladištenje na benzinskim postajama ne smije se obavljati ako svi potrebni uređaji nisu u funkciji ili ne rade ispravno i pouzdano.

Članak 19.

Odredba članka 18. ove Uredbe ne odnosi se na benzinske postaje s godišnjim prometom benzina manjim od 100 m3.

IZVJEŠĆIVANJE

Članak 20.

(1) Agencija za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: AZO) vodi evidenciju o vrsti i broju uređaja za skladištenje benzina na terminalima i o broju benzinskih postaja.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka za nove terminale i benzinske postaje moraju se dostaviti u AZO nakon dobivanja uporabne dozvole.
(3) Podaci iz stavka 1. ovoga članka za postojeće terminale i benzinske postaje moraju se dostaviti u AZO do 31. ožujka 2007. godine.
(4) Podaci iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se na obrascu KTB1.

Članak 21.

Podaci o mjerenjima iz članka 7. stavaka 2. i 3. ove Uredbe dostavljaju se prema Pravilniku o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Uvjeti tehničkih standarda zaštite okoliša:
– iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2. i 4. i stavaka 2., 3. i 4. ove Uredbe za postojeće uređaje za skladištenje benzina na terminalima,
– iz članka 7. ove Uredbe za postojeću opremu za punjenje i pražnjenje pokretnih spremnika benzinom na terminalima,
– iz članka 8. stavka 2. ove Uredbe za utovarne mostove na terminalima za punjenje vozila cisterni,
– iz članka 8. stavka 3. ove Uredbe za postojeće utovarne mostove na terminalima za punjenje željezničkih vagona-cisterni i plovila,
– iz članka 12. ove Uredbe za postojeće pokretne spremnike, te
– iz članka 18. ove Uredbe za postojeće benzinske postaje
moraju se postići do 31. prosinca 2012. godine.

Članak 23.

Plan usklađivanja postojećih terminala i benzinskih postaja s tehničkim standardima zaštite okoliša propisanih ovom Uredbom mora se dostaviti Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva do 30. rujna 2007. godine.

Članak 24.

Dodatak 1. i obrazac KTB1 s odgovarajućim sadržajem tiskani su uz ovu Uredbu i njezin su sastavni dio.

Članak 25.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-01/06-01/06
Urbroj: 5030114-06-1
Zagreb, 7. prosinca 2006.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.


DODATAK 1.

TEHNIČKI STANDARDI ZA DONJE PUNJENJE, PRIKUPLJANJE PARA I ZAŠTITU VOZILA CISTERNI OD PREPUNJENJA

1. Priključci

1.1. Priključak utakačke ruke na utovarnom mostu mora biti ženskog tipa i mora odgovarati četiricolnom (101,6 mm) muškom priključku, kojim je opremljeno vozilo, a izrađen je prema tehničkoj preporuci:
Donje punjenje i rekuperacija benzinskih para za MC-306 vozila cisterne (API Preporučena praksa 1004, sedmo izdanje, studeni 1988 godina; poglavlje 2.1.1.1.).
1.2. Priključak utakačke ruke za prikupljanje para na utovarnom mostu mora biti ženskog tipa s izdankom i utorom. Priključak mora odgovarati tri ili četiricolnom (76,1 mm ili 101,6 mm) muškom priključku s izdankom i utorom, kojim je opremljeno vozilo, a izrađen je prema tehničkoj preporuci:
Donje punjenje i rekuperacija benzinskih para za MC-306 vozila cisterne (API Preporučena praksa 1004, sedmo izdanje, studeni 1988 godina; poglavlje 2.1.1.2.).

2. Punjenje vozila cisterni

2.1. Normalna brzina punjenja mora iznositi 2.300 litara u minuti za jednu utakačku ruku, a ne smije prekoračiti vrijednost od 2.500 litara u minuti.
2.2. Kad terminal radi punim kapacitetom, dozvoljeno je da sustav za prikupljanje para na utovarnom mostu, uključujući i uređaj za rekuperiranje, može proizvoditi maksimalni protutlak od55 milibara, mjeren na priključku sustava za prikupljanje para na strani autocisterne.
2.3. Sva vozila homologirana za donje punjenje moraju na sebi imati identifikacijsku pločicu na kojoj je naveden najveći dopušteni broj priključenih utakačkih ruku koje mogu raditi istovremeno, a da je pritom sigurno da će povratni tlak postrojenja biti u granicama prema točki 2.2., i neće preći vrijednost od 55 milibara što bi moglo uzrokovati otvaranje sigurnosnih ventila.

3. Povezivanje vozila cisterne na uzemljenje i sigurnosni sustav protiv prepunjenja

3.1. Utovarni most mora biti opremljen kontrolnom jedinicom za otkrivanje prepunjenja, koja kad je priključena na autocisternu daje pouzdan signal kojim se dozvoljava punjenje.
3.2. Vozilo mora biti povezano s kontrolnom jedinicom na utovarnom mostu putem 10-polnoga standardnoga industrijskoga električnog priključka. Muški priključak mora biti montiran na vozilo a ženski na strani kontrolne jedinice postavljene na utovarnom mostu.
3.3. Detektor visoke razine na vozilu cisterni mora biti dvožilni termistorski senzor ili dvožilni optički senzor, peterožilni optički senzori ili njima kompatibilni. (napomena: termistori moraju imati negativan temperaturni koeficijent). Sustav mora imati osigurač od pogrešnog signala.
3.4. Kontrolna jedinica na utovarnom mostu mora biti pogodna za priključak na dvožilne i peterožilne sustave vozilo cisterni.
3.5. Vozilo mora biti povezano s utovarnim mostom zajedničkom povratnom žicom senzora prepunjenja, koja mora biti priključena na desetpolni muški priključak koji je povezan i na podvozje vozila cisterne. Desetpolni ženski priključak mora biti priključen na kučište kontrolne jedinice, koja mora biti priključena na uzemljenje utovarnog mosta.
3.6. Sva vozila ovlaštena za donje punjenje moraju na sebi imati identifikacijsku pločicu (vidi 2.3.) na kojoj je naveden tip instaliranih senzora za osiguranje od pretovara (dvožilni ili peterožilni).

4. Mjesto priključivanja

4.1. Uređaji za punjenje i uređaji za prikupljanje para na utovarnom mostu moraju biti projektirani temeljem sljedećih općih odredbi za priključivanje vozila cisterne.
4.1.1. Visina središta adaptera za tekućinu mora biti: najviše 1,4 metra (neutovareno); i najmanje 0,5 metra (utovareno). Optimalna visina je između 0,7 i 1,0 metar.
4.1.2. Vodoravni razmak između adaptera ne smije biti manji od 0,25 metara (optimalni minimalni razmak je 0,3 metra).
4.1.3. Svi adapteri za tekućinu moraju biti smješteni unutar jednog omotača duljine ne veće od 2,5 metra.
4.1.4. Adapter za prikupljanje pare mora biti postavljen po mogućnosti s desne strane adaptera za tekućinu, na visini ne višoj od 1,5 metara (neutovareno) i ne manjoj od 0,5 metara (utovareno).
4.2. Priključak uzemljenja i sigurnosnog sustava protiv prepunjenja mora biti postavljen s desne strane adaptera za tekućinu i prikupljanje para, na visini ne višoj od 1,5 metara (neutovareno) i ne manjoj od 0,5 metara (utovareno).
4.3. Svi navedeni priključci moraju biti smješteni isključivo s jedne strane vozila cisterne.

5. Sigurnosni međuspojevi

5.1. Detekcija povezanosti uzemljenje/pretovar
Ne smije biti omogućeno punjenje sve dok kombinirana kontrolna jedinica za uzemljenje/utovar ne da signal da je dopušteno punjenje.
U slučaju pretovara ili gubitka uzemljenja vozila, kontrolna jedinica na utovarnom mostu mora zatvoriti regulacioni ventil za punjenje na utovarnom mostu.
5.2. Otkrivanje prikupljanja para
Ne smije se dopustiti utovar sve dok crijevo za prikupljanje para nije spojeno s vozilom i dok nije osiguran slobodan protok istisnutih para od vozila prema uređaju za rekuperiranje.

OBRAZAC KTB 1

Podaci o uređajima za skladištenje na terminalima i benzinskim postajama na kojima se skladišti i pretače benzin


 

Redni broj u evidenciji: *

 

Datum upisa u evidenciju:*

 

   

Naziv terminala/benzinske postaje:

 

Vlasnik terminala/benzinske postaje:

 

Korisnik terminala/benzinske postaje:

 

Sjedište terminala/benzinske postaje (adresa, telefon/faks):

 

Matični broj:

 

Ime i prezime odgovorne osobe:

 

Prosječni godišnji protok benzina na terminalu/benzinskoj postaji tijekom zadnje tri godine (tona):

 

Oprema za skladištenje i pretakanje benzina na terminalu/benzinskoj postaji je izgrađena i s njom se rukuje u skladu s odredbama ove Uredbe:

 

 

 – da

 

 

 

– ne

 *Popunjava Agencija za zaštitu okoliša.
 

Mjesto i datum:                                                     Podatke unio:
                                            M.P.
                                     ____________