USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2153

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. M. iz N. B., R. S., kojeg zastupa D. G., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 30. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2126/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. M., N. 95/5, N. B., R. S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 27. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 9. veljače 1981. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika: H. c. d.o.o. Z., G. Z., C. o. d.d. Zagreb i Z. S., radi naknade štete koju je podnositelj pretrpio na nadvožnjaku zbog zaleđenog kolnika.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, provedeno je medicinsko vještačenje te je podnositelj specificirao tužbeni zahtjev i to na naknadu štete za uništeno vozilo i rentu za izgubljenu zaradu i mjesečnu rentu. Rješenjem od 31. srpnja 1992. Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim i predmet je ustupljen Okružnom privrednom sudu u Zagrebu, koji je 28. siječnja 1994. donio rješenje o prekidu postupka. Podnositelj je na navedeno rješenje uložio žalbu, koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvojio, ukinuo rješenje o prekidu postupka i predmet vratio Okružnom privrednom sudu na postupak.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem od 22. siječnja 1998. oglasio se stvarno nenadležnim i predmet dostavio Općinskom sudu u Zagrebu na daljnje rješavanje.
Rješenjem suda od 16. listopada 1998. pozvan je podnositelj da dostavi točnu adresu IV. tuženika Z. S. te je podnositelj podneskom od 20. studenoga 1998. dostavio traženi podatak.
Podneskom od 21. srpnja 1999. podnositelj je povukao tužbu u odnosu na IV. tuženika i dostavio preslike presuda Okružnog suda u Zagrebu broj: P-1581/77, presudu Visokog suda Republike Hrvatske broj: Gž-34/1982 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1875/83.
Na ročištu 14. veljače 2000. određeno je provođenje financijskog vještačenja, a rješenjem od 21. ožujka 2000. pozvan je podnositelj da dostavi podatke potrebne za vještačenje.
Podnositelj je podneskom od 7. prosinca 2000. dostavio sudu traženu dokumentaciju te je spis dostavljen vještaku Z. R., koji je predmet 6. prosinca 2001. vratio sudu zbog nepotpune dokumentacije potrebne za vještačenje.
Podnositelj je podneskom od 26. travnja 2002. dostavio potrebnu dokumentaciju te je predmet proslijeđen vještaku, koji je nalaz i mišljenje dostavio 29. travnja 2003. godine.
Podnescima od 19. i 30. svibnja 2003. stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, a podnositelj je predložio dopunu vještačenja.
Podneskom od 19. studenoga 2003. podnositelj je dostavio novu dokumentaciju i uplatnicu o razlici predujma za trošak vještačenja.
Ročište, zakazano za 4. listopada 2004., nije održano jer se spis nije nalazio u referadi.
Podneskom od 12. listopada 2004. podnositelj je predložio rekonstrukciju spisa te mu je predsjednik Općinskog suda odgovorio dopisom od 2. prosinca 2004. da spis nije izgubljen, već da se od 26. svibnja 2004. nalazio na Općinskom državnom odvjetništvu.
Podnositelj je podnescima od 10. prosinca 2004., 10. siječnja 2005. i 7. lipnja 2005. požurivao postupanje suda.
Dopisom od 3. listopada 2005. sud je zatražio povrat spisa.
Rješenjem suda od 3. siječnja 2007. određeno je vještačenje po vještaku Z. R. i od 8. veljače 2007. predmet se nalazi kod vještaka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 9. veljače 1981. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj: 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 27. lipnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvadeset četiri (24) godine, četiri (4) mjeseca i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja održao dva ročišta, odredio i proveo financijsko vještačenje. Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je odredio ponovno financijsko vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju duljem od sedam (7) godina, bez da je odlučeno o zahtjevu podnositelja, što u pravnoj stvari, koja nije složene pravne naravi, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka (preko dvadeset četiri godine), neaktivnost i neučinkovitost suda prvog stupnja, kao i činjenicu da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja bez da je odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2806/2005
Zagreb, 30. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.