Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju

NN 79/2007, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju

HRVATSKI SABOR

2494

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. srpnja 2007. godine.

Klasa: 011-01/07-01/108
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 18. srpnja 2007.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti i spašavanju (»Narodne novine«, br. 174/04.) članak 3. mijenja se i glasi:
»Pojedini pojmovi, uporabljeni u ovome Zakonu, imaju sljedeće značenje:
»hitna situacija« je svaka situacija u kojoj fizička ili pravna osoba ima neodgodivu potrebu za žurnom pomoći hitnih službi (vatrogasaca, policije, hitne pomoći, medicinskog centra za krizna stanja i slično),
»katastrofa« je svaki prirodni ili tehničko-tehnološki događaj koji, na području Republike Hrvatske, opsegom, intenzitetom i neočekivanošću ugrozi zdravlje i živote većeg broja ljudi ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela državne uprave, nadležnih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i operativnih snaga zaštite i spašavanja s područja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojem je događaj nastao. Katastrofom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i posljedice nastale ratnim razaranjem i terorizmom,
»koordiniranje« je osiguravanje vremenske i prostorne usklađenosti djelovanja svih sudionika u aktivnostima zaštite i spašavanja od katastrofa i većih nesreća po etapama provođenja zadaća, kao i njihovo pravodobno informiranje,
»mobilizacija« je ujedinjenje postupaka i aktivnosti kojima se operativne snage zaštite i spašavanja prevode u stanje pripravnosti za organizirano uključivanje u provođenje mjera i aktivnosti sustava zaštite i spašavanja,
»nesreća« je događaj koji je prouzročen iznenadnim djelovanjem prirodnih sila, tehničko-tehnoloških ili drugih faktora te ugrožava zdravlje i život ljudi i životinja, odnosno uzrokuje štetu na materijalnim i drugim dobrima i okolišu,
»opasna tvar« je propisom o zaštiti okoliša određena tvar, smjesa ili preparat koji se pojavljuje kao sirovina, proizvod ili nusproizvod, uključujući i tvar čiji se nastanak u slučaju nesreće može logički pretpostaviti i ugrožava zdravlje i život ljudi ili okoliš,
»opasnost« označava bitno svojstvo opasne tvari ili fizičke situacije koja bi mogla oštetiti ljudsko zdravlje i okoliš,
»operator« je fizička i pravna osoba koja posjeduje ili upravlja postrojenjem ili pogonom,
»otklanjanje posljedica« su sve aktivnosti koje se poduzimaju tijekom katastrofe i otklanjanja štetnih posljedica prouzročenih katastrofom radi žurne normalizacije života na području na kojem je događaj nastao,
»pogon« je jedna ili više različito lociranih radnih jedinica pod nadzorom operatora u kojima se obavlja profesionalna djelatnost u kojima su opasne tvari prisutne u jednom ili više postrojenja,
»postrojenje« označava tehničku cjelinu unutar pogona, u kojoj se proizvode, koriste ili pohranjuju opasne tvari ili se pak njima rukuje; postrojenje uključuje svu opremu, strukture, cijevi, strojeve, alate, privatne industrijske kolosijeke, dokove, istovarna pristaništa kojima se postrojenje koristi, gatove, skladišta te slične plutajuće ili druge strukture nužne za rad postrojenja,
»prevencija« su sve mjere i aktivnosti kojima se smanjuje ili sprječava mogućnost nastanka prijetnje, odnosno smanjuju posljedice katastrofe,
»rizik« označava vjerojatnost da će se određeni učinak pojaviti unutar određenog vremenskog razdoblja ili u određenim okolnostima,
»prijetnja« je stanje koje bi moglo izazvati nesreću ili katastrofu,
»pripravnost« je pravodobno poduzimanje svih aktivnosti kojima se povećava i unapređuje učinkovitost postojećih operativnih i ostalih zakonom utvrđenih snaga i sredstava za reagiranje u katastrofi,
»pružanje pomoći drugim državama« je upućivanje materijalnih sredstava te upućivanje pripadnika operativnih snaga i potrebne tehničke opreme u druge države pogođene katastrofom,
»reagiranje u katastrofi« su sve aktivnosti koje sudionici zaštite i spašavanja provode neposredno prije nastanka i u tijeku katastrofe,
»rukovođenje« je usmjeravanje pojedinaca, dijelova sustava i sustava zaštite i spašavanja u cjelini prema ostvarivanju postavljenih ciljeva (izvršna funkcija upravljanja),
»sustav zaštite i spašavanja« je oblik pripremanja i sudjelovanja sudionika zaštite i spašavanja u reagiranju na katastrofe i veće nesreće, te ustrojavanja, pripremanja i sudjelovanja operativnih snaga zaštite i spašavanja u prevenciji, pripravnosti, reagiranju na katastrofe i otklanjanju mogućih uzroka i posljedica katastrofa,
»upravljanje« je određivanje temeljnog cilja sustava zaštite i spašavanja, plansko povezivanje dijelova sustava i njihovih zadaća u jedinstvenu cjelinu radi izvršenja globalne zadaće i postavljanje strategije za postizanje tog cilja i izvršenje zadaće,
»unutarnji plan« je plan mjera i aktivnosti koje provodi operator unutar pogona radi sprječavanja velikih nesreća koje uključuju opasne tvari u cilju zaštite života i zdravlja ljudi i okoliša,
»vanjski plan« je plan mjera i aktivnosti koje provodi nadležno tijelo radi sprječavanja velikih nesreća koje uključuju opasne tvari u cilju zaštite života i zdravlja ljudi i okoliša,
»velika nesreća« je događaj koji svojim mogućim razvojem može poprimiti značajke katastrofe uzrokovan nekontroliranim razvojem događaja i nesreća koje označavaju pojave poput značajnijih oslobađanja tvari, vatre ili eksplozije u koje su uključene opasne tvari u postrojenjima u kojima se opasne tvari proizvode, koriste ili pohranjuju ili se njima rukuje, a čije oslobađanje može imati izravne ili odgođene posljedice na život i zdravlje ljudi i okoliš,
»zapovijedanje« je oblik rukovođenja postavljen na principima jednonadređenosti i subordinacije u dodjeljivanju zadaća te pri izvršavanju mjera i aktivnosti sustava zaštite i spašavanja.«

Članak 2.

U članku 4. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:
»Stožer zaštite i spašavanja Republike Hrvatske je stručno, operativno i koordinativno tijelo za pripremu akcija u slučaju katastrofe kojima rukovodi Uprava.
Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Stožera iz stavka 3. ovoga članka na prijedlog ravnatelja Uprave iz reda rukovodećih državnih službenika središnjih tijela državne uprave.«

Članak 3.

U članku 5. stavku 1. dodaje se podstavak 4. koji glasi:
»– operativne snage zaštite i spašavanja.«
Stavak 2. i 3. brišu se.

Članak 4.

U članku 6. podstavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:
»– identifikacijom opasnosti, procjenom učinaka, ocjenjivanjem stanja operativnih snaga zaštite i spašavanja te izradom procjene ugroženosti i planova djelovanja, mjera i postupaka,
– vođenjem evidencije svih izvora rizika i opasnosti,«.
U podstavku 4. riječi: »moguće prijetnje« zamjenjuju se riječju: »opasnosti«.
U podstavku 6. iza riječi: »aktiviranjem« dodaju se riječi: »i djelovanjem«.
Iza podstavka 7. točka se mijenja zarezom i dodaju se podstavci 8. i 9. i glase:
»– organiziranjem djelotvornog praćenja aktivnosti opasnih izvora i potencijalno opasnih situacija,
– informiranjem javnosti.«

Članak 5.

Članak 7. mijenja se i glasi:
»Operativne snage sastoje se od:
– stožera zaštite i spašavanja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini,
– službi i postrojbi središnjih tijela državne uprave koja se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti,
– zapovjedništava i postrojbi vatrogastva,
– zapovjedništava i postrojbi civilne zaštite,
– službi i postrojbi pravnih osoba koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti.
Operativne snage zaštite i spašavanja iz stavka 1. ovoga članka dužne su u obavljanju redovitih djelatnosti planirati mjere i poduzimati aktivnosti radi otklanjanja ili umanjenja mogućnosti nastanka katastrofe i velike nesreće te prilagođavati obavljanje redovite djelatnosti okolnostima kada je proglašena katastrofa.«

Članak 6.

Članak 9. mijenja se i glasi:
»Operativnim snagama zaštite i spašavanja na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave rukovode i koordiniraju općinski načelnik, gradonačelnik i župan, uz stručnu potporu stožera zaštite i spašavanja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
U katastrofama i velikim nesrećama općinski načelnik, gradonačelnik i župan izravno zapovijedaju operativnim snagama zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Članove stožera iz stavka 1. ovoga članka imenuju predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, nakon svakih lokalnih izbora najkasnije u roku od 60 dana od dana njihovog konstituiranja, na prijedlog općinskog načelnika, gradonačelnika i župana po prethodnom prijedlogu službi koje se zaštitom i spašavanjem bave kao redovitom djelatnošću, Uprave, Ministarstva unutarnjih poslova te zdravstvenih ustanova.
Članovi stožera jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su imenovani članovi iz stavka 3. ovoga članka, od kojih se dio članova imenuje po dužnosti, i to: rukovodeći službenici službi koje se zaštitom i spašavanjem bave kao redovitom djelatnošću, rukovodeći službenici područnih ureda Uprave, policijske uprave te zdravstvenih ustanova.
Operativne snage na razini jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave djeluju na temelju odluke općinskog načelnika, gradonačelnika i župana.
Operativnim snagama na razini Republike Hrvatske rukovodi i koordinira Uprava.
Dijelovi sustava zaštite i spašavanja, u slučajevima neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili velike nesreće, aktiviraju se po nalogu općinskog načelnika, gradonačelnika i župana, a u slučaju izostanka njihovog naloga na temelju odluke ravnatelja Uprave.«

Članak 7.

U članku 12. stavku 1. riječi: »u incidentima i akcidentima« brišu se.

Članak 8.

Članak 21. mijenja se i glasi:
»Vlasnici i korisnici objekata u kojima se okuplja veći broj ljudi, kao što su škole, prometni terminali, sportske dvorane i stadioni, trgovački centri, proizvodna postrojenja i slično, u kojima se zbog buke ili akustične izolacije ne može osigurati dovoljna čujnost znakova javnog sustava za uzbunjivanje, dužni su uspostaviti i održavati odgovarajući sustav uzbunjivanja građana te osigurati prijem priopćenja nadležnog centra 112 o vrsti opasnosti i mjerama koje je potrebno poduzeti.«

Članak 9.

Članak 25. mijenja se i glasi:
»Operator koji posjeduje ili upravlja postrojenjem ili pogonom u kojem su prisutne opasne tvari, dužan je dostaviti informacije potrebne za izradu vanjskih planova zaštite i spašavanja stanovništva i okoliša prije početka djelovanja postrojenja ili pogona, a za postojeća postrojenja ili pogon u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Pravne osobe koje prevoze opasne tvari dužne su poduzimati mjere zaštite i spašavanja i obavještavati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Upravu o vrstama i količinama opasnih tvari i opasnog otpada koje prevoze, na vlastiti poticaj ili na njihov zahtjev te im davati podatke i informacije važne za zaštitu i spašavanje, bez naknade.«

Članak 10.

Članak 28. mijenja se i glasi:
»U ostvarivanju prava i obveza u području zaštite i spašavanja, predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave:
– najmanje jednom godišnje, ili pri donošenju proračuna, u cjelini razmatraju stanje sustava zaštite i spašavanja, a posebno svih operativnih snaga zaštite i spašavanja iz članka 7. ovoga Zakona te donose smjernice za organizaciju i razvoj sustava zaštite i spašavanja na svom području,
– u proračunu osiguravaju sredstva namijenjena za financiranje sustava zaštite i spašavanja u narednoj godini,
– donose procjenu ugroženosti i plan zaštite i spašavanja,
– donose opće akte kojima propisuju mjere, aktivnosti i poslove u provođenju zaštite i spašavanja,
– obavljaju i druge poslove zaštite i spašavanja utvrđene zakonom.
Predstavnička tijela županija, na temelju podataka iz unutarnjih planova operatora, donose za područje županije vanjske planove za sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari koje mogu izazvati posljedice za život i zdravlje ljudi i okoliš (u daljnjem tekstu: vanjski planovi).«

Članak 11.

Članak 29. mijenja se i glasi:
»U ostvarivanju prava i obveza u području zaštite i spašavanja, poglavarstva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za svoje područje:
– izrađuju i predlažu predstavničkim tijelima nacrte procjene ugroženosti, uz prethodno pribavljenu suglasnost Uprave,
– izrađuju i predlažu predstavničkim tijelima nacrte planova zaštite i spašavanja,
– predlažu financiranje sustava zaštite i spašavanja na svom području,
– pripremaju prijedloge općih akata kojima propisuju mjere, aktivnosti i poslove u provođenju zaštite i spašavanja,
– određuju operativne snage zaštite i spašavanja i pravne osobe od interesa za zaštitu i spašavanje, sukladno procjeni ugroženosti,
– osiguravaju uvjete za premještanje, zbrinjavanje, sklanjanje i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju ljudi, imovine i okoliša, sukladno planovima zaštite i spašavanja,
– osiguravaju uvjete za poduzimanje i drugih mjera važnih za otklanjanje posljedica katastrofa i velikih nesreća te obavljaju i druge poslove zaštite i spašavanja utvrđene zakonom.
Pored poslova iz stavka 1. ovoga članka županijska poglavarstva izrađuju i predlažu vanjske planove predstavničkom tijelu županije.
Za provedbu obveza propisanih stavkom 1. i 2. ovoga članka odgovara nadležno poglavarstvo sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.«

Članak 12.

Iza članka 29. dodaju se članci 29.a i 29.b koji glase:

»Članak 29.a

Županijsko poglavarstvo, tijekom procesa izrade i donošenja vanjskih planova, dužno je javnosti osigurati dostupnost vanjskih planova iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona, osim dijelova plana koji predstavlja poslovnu tajnu operatora.
Za obavještavanje javnosti o primjeni vanjskog plana odgovoran je općinski načelnik, gradonačelnik i župan.
U procesu informiranja o izradi vanjskog plana, informacija za stanovništvo mora sadržavati:
– ime operatora i adresu pogona,
– identifikaciju položaja osobe koja dostavlja informacije,
– potvrdu da pogon podliježe propisima o zaštiti okoliša te da je nadležnim tijelima iz ovoga Zakona dostavio obavijest ili izvješće o sigurnosti propisano propisima iz područja zaštite okoliša,
– jednostavno objašnjenje aktivnosti koje se odvijaju unutar pogona,
– uobičajeni naziv ili, u slučaju opasnih tvari, naziv grupe ili opći naziv razreda opasnosti tvari i preparata u pogonu koji bi mogli izazvati veliku nesreću te opis njihovih osnovnih opasnih značajki,
– opće informacije o prirodi opasnosti od velikih nesreća, uključujući i njihove moguće učinke na stanovništvo i okoliš,
– informacije o načinu upozoravanja i daljnjeg obavještavanja pogođenog stanovništva u slučaju velike nesreće,
– informacije o radnjama i obrascima ponašanja koje bi pogođeno stanovništvo moralo poduzeti i usvojiti u slučaju velike nesreće,
– potvrdu da operator na mjestu događaja organizira odgovarajuće aktivnosti, prvenstveno povezivanje i suradnju s hitnim službama, kako bi se učinci velikih nesreća sveli na najmanju moguću mjeru,
– uputa na vanjski plan, sastavljen radi svladavanja svih učinaka nesreće izvan mjesta događaja s preporukom da se u slučaju nesreće postupa prema uputama i zahtjevima hitnih službi,
– pojedinosti o tome gdje se mogu dobiti daljnje relevantne informacije, ovisno o uvjetima povjerljivosti utvrđenim posebnim propisima.
Stanovnici županije, u postupku iz stavka 1. ovoga članka, a najkraće u vremenu od 30 dana, imaju pravo davati primjedbe i sugestije na vanjski plan.

Članak 29.b

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u cilju ostvarenja potrebne razine zaštite stanovništva i materijalnih dobara i okoliša, mogu povjeriti izradu planova zaštite i spašavanja i vanjskih planova ovlaštenim pravnim osobama za stručne poslove u području planiranja zaštite i spašavanja (u daljnjem tekstu: ovlaštenik).
Ovlaštenik iz stavka 1. ovoga članka koji ispunjava uvjete navedene u propisima donesenim na temelju Zakona, može obavljati poslove koji se odnose na:
– izradu procjena ugroženosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– izradu planova zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– izradu vanjskih planova,
– izradu raščlambi o praćenju stanja i izvješća o stanju sustava zaštite i spašavanja na području jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– izradu posebnih elaborata, proračuna i projekcija za potrebe zaštite i spašavanja.
Ovlaštenik koji je izradio procjenu i planove iz stavka 1. ovoga članka, ne može obavljati poslove praćenja stanja i izrađivati izvješća o stanju sustava zaštite i spašavanja.
Ovlaštenik može započeti obavljati poslove iz stavka 1. ovoga članka nakon što ishodi suglasnost Uprave.
Uprava vodi očevidnik o izdanim suglasnostima iz stavka 4. ovoga članka.
Uprava jednom godišnje, u prvom tromjesečju tekuće godine za proteklo jednogodišnje razdoblje, u »Narodnim novinama« objavljuje popis izdanih suglasnosti iz stavka 4. ovog članka.
Ravnatelj Uprave donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravilnik kojim će propisati uvjete koje mora ispunjavati ovlaštenik, sadržaj zahtjeva za izdavanje suglasnosti, način izdavanja, uvjete i način oduzimanja suglasnosti te sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 5. ovoga članka.«

Članak 13.

U članku 33. stavku 1. podstavak 2. briše se.

Članak 14.

U članku 35. stavak 1. mijenja se i glasi:
Uprava obavlja sljedeće poslove:
– izrađuje procjenu rizika od nastanka i procjenu posljedica od nastale katastrofe i velike nesreće za Republiku Hrvatsku,
– izdaje obvezne upute za upravljanje rizikom svim sudionicima zaštite i spašavanja,
– izrađuje Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske koji donosi Vlada Republike Hrvatske,
– koordinira unutarnje planove operatora za sprječavanje velikih nesreća s opasnim tvarima i vanjske planove koje izrađuju županije,
– donosi odluku o potrebi izrade vanjskog plana za svaki pogon,
– sudjeluje u izradi Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske,
– daje suglasnosti na dokumente prostornog uređenja i posebne uvjete u postupku izdavanja lokacijske dozvole sukladno procjenama ugroženosti i planovima zaštite i spašavanja,
– izdaje suglasnosti o usklađenosti idejnog projekta, odnosno glavnog projekta s posebnim uvjetima sadržanim u procjenama ugroženosti i planovima zaštite i spašavanja,
– pruža stručnu pomoć županijama tijekom izrade vanjskih planova,
– prati i analizira stanje u području zaštite i spašavanja te predlaže Vladi Republike Hrvatske mjere za poboljšanje stanja i usmjeravanje razvoja sustava zaštite i spašavanja,
– u jedinstvenom geoinformacijskom sustavu prikuplja, raščlanjuje i usmjerava podatke o prijetnjama i posljedicama katastrofa i velikih nesreća,
– vodi jedinstvenu informacijsku bazu podataka o operativnim snagama zaštite i spašavanja, materijalnim sredstvima i opremi te o poduzetim mjerama u području zaštite i spašavanja,
– propisuje norme za ustrojavanje, popunu, mobilizaciju, osposobljavanje i opremanje postrojbi i službi Uprave i operativnih snaga zaštite i spašavanja,
– popunjava, osposobljava i oprema postrojbe i službe Uprave,
– obavlja poslove obavješćivanja i uzbunjivanja stanovništva i upravlja jedinstvenim sustavom uzbunjivanja u Republici Hrvatskoj te koordinira sve sudionike u sustavu,
– obavlja inspekcijski nadzor sudionika i operativnih snaga zaštite i spašavanja iz članka 5. i 7. ovoga Zakona,
– donosi programe osposobljavanja i usavršavanja te osposobljava i usavršava sudionike zaštite i spašavanja,
– organizira i provodi vježbe sudionika zaštite i spašavanja,
– predlaže vrste i količine državnih robnih zaliha za potrebe zaštite i spašavanja,
– ispituje opremu i sredstva za zaštitu i spašavanje, utvrđuje potrebe i podnosi prijedlog za donošenje hrvatskih normi u tom području,
– surađuje s gospodarstvom i znanstvenim institucijama u razvoju tehnologije i opreme za zaštitu i spašavanje,
– surađuje s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija u zaštiti i spašavanju,
– obavlja poslove promidžbe i nakladničke djelatnosti iz područja zaštite i spašavanja,
– u hitnim situacijama pri nesrećama provodi koordinaciju između sudionika akcije zaštite i spašavanja,
– vodi jedinstvenu informacijsku bazu podataka o svim vrstama nesreća te njihovim posljedicama,
– obavlja i druge poslove utvrđene zakonom.«
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»Ravnatelj Uprave propisat će ustrojstvo, popunu i način opremanja i osposobljavanja postrojbi civilne zaštite i postrojbi za uzbunjivanje te način i postupak uzbunjivanja stanovništva.«

Članak 15.

U članku 40. stavku 4. iza riječi: »Hrvatske« biše se točka i dodaju riječi: »i javan je«.

Članak 16.

Članak 42. mijenja se i glasi:
»Vanjski planovi iz članka 28. ovoga Zakona obvezno sadrže:
– imena ili dužnosti osoba ovlaštenih za pokretanje postupaka za slučaj nesreće te osoba ovlaštenih za vođenje i koordiniranje akcije ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja,
– način primanja ranog upozorenja o izgredima te postupke upozoravanja i pozivanja pomoći,
– koordinaciju sredstava nužnih za provedbu vanjskog plana,
– način pružanja pomoći pri akciji ublažavanja posljedica na mjestu događaja,
– aktivnosti ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja,
– sustav i postupak obavješćivanja javnosti o nesreći i obrascima ponašanja koje bi trebalo usvojiti,
– sustav i postupak obavješćivanja hitnih službi drugih država u slučaju velike nesreće s mogućim prekograničnim posljedicama.
Radi sprječavanja širenja nesreće te uspostave usklađenog djelovanja operativnih snaga zaštite i spašavanja, vanjski planovi usklađuju se s unutarnjim planovima.
Vanjski planovi pregledavaju se i testiraju najmanje jednom u tri godine, a mijenjaju i nadopunjuju periodično, ukoliko je potrebno.
Vanjski planovi sastavni su dio planova zaštite i spašavanja županija.«

Članak 17.

Članak 51. mijenja se i glasi:
»Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje, provode inspektori zaštite i spašavanja Uprave (u daljnjem tekstu: inspektori).
Inspektori imaju pravo pregledati poslovne spise, dokumente zaštite i spašavanja, prostorije namijenjene zaštiti i spašavanju (skloništa, skladišta i dr.) te opremu i sredstva za zaštitu i spašavanje i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora, a nadzirane osobe dužne su inspektoru dati na uvid propisanu dokumentaciju i dostaviti potrebne podatke i obavijesti te omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora i osigurati mu uvjete za neometan rad.
U provedbi inspekcijskog nadzora, inspektor zaštite i spašavanja ima pravo narediti sudionicima zaštite i spašavanja iz članka 5. i 7. ovoga Zakona osobito:
– izradu i donošenje i dopune procjena ugroženosti, planova zaštite i spašavanja i operativnih planova zaštite i spašavanja, kao i vanjskih planova sukladno Zakonu i propisanoj metodologiji,
– razmatranje stanja sustava zaštite i spašavanja u cjelini za prethodno razdoblje, kao i donošenje smjernica za organizaciju i razvoj sustava zaštite i spašavanja za svoje područje za tekuću godinu,
– planiranje i osiguravanje financijskih sredstava za nabavu sredstava i opreme za zaštitu i spašavanje,
– izvršenje propisa o imenovanju tijela, osnivanju postrojbi, stručnih timova za zaštitu i spašavanje, kao i osiguravanje uvjeta za njihovu popunu, opremanje, osposobljavanje i usavršavanje,
– određivanje operativnih snaga i pravnih osoba od značaja za zaštitu i spašavanje,
– osiguravanje uvjeta za premještanje, zbrinjavanje, sklanjanje, evakuaciju i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju ljudi i imovine,
– provođenje propisanih mjera zaštite i spašavanja, te uvjete za provedbu osobne i uzajamne zaštite osoba i zajedničke imovine,
– održavanje, opremanje i otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka u objektima za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara,
– dostavu podataka o vrstama i količinama opasnih tvari,
– uspostavu i održavanje sustava obavješćivanja o nastaloj opasnosti u objektima,
– uspostavu i održavanje sustava uzbunjivanja građana u svojoj okolini,
– nabavu i postavljanje jedinstvenog plakata s prikazom grafičkih znakova za uzbunjivanje u objektima,
– otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka utvrđenih inspekcijskim nadzorom,
– izradu i dostavljanje podataka iz svoje nadležnosti i
– izvršavanje obveza sukladno ovom Zakonu i drugim propisima kojima se uređuje zaštita i spašavanje.
Inspekcijski nadzor sustava zaštite i spašavanja provode i drugi inspektori sukladno posebnim propisima.«

Članak 18.

U članku 52. stavak 1. mijenja se i glasi:
»U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru svojih prava i obveza uređenih ovim Zakonom i drugim propisima kojima se uređuje zaštita i spašavanje.«

Članak 19.

U članku 58. stavku 1. iza točke 9. dodaje se nova točka 10. koja glasi:
»10. onemogućava inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora ili mu odbije dati na uvid propisanu dokumentaciju i dostaviti potrebne podatke i obavijesti (članak 51. stavak 2.),«.
Dosadašnja točka 10. postaje točka 11.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 8.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.«

Članak 20.

Čanak 59. mijenja se i glasi:
»Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave zbog neizvršavanja obveza iz članka 28. i članka 29. ovoga Zakona.«

Članak 21.

U svim odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju (»Narodne novine«, br. 174/04.) riječi: »veća nesreća« zamjenjuju se riječima: »velika nesreća« u odgovarajućem padežu.

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-01/07-01/04
Zagreb, 13. srpnja 2007.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga Sabora
Vladimir Šeks, v. r.