DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

2964

Temeljem članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« br. 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE TRAKTORA ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO S OBZIROM NA EMISIJU ŠTETNIH SASTOJAKA IZ DIESELOVIH MOTORA KOJI SE UGRAĐUJU U TAKVE TRAKTORE TPV 311 (IZDANJE 00)^(*)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom uređuje postupak homologacije traktora za poljoprivredu i šumarstvo kategorije T⁽¹⁾ s obzirom na emisiju štetnih sastojaka iz Dieselovih motora koji se ugrađuju u takve traktore.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u točki 5. Priloga I., dok je postupak homologacije naveden u točkama 3. i 3.a Priloga I. te u člancima 8. – 10. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo. Prilozi I. – X. čine sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 3.

Tijelo nadležno za homologaciju traktora u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu traktora s obzirom na emisiju štetnih sastojaka iz Dieselovih motora ako taj tip traktora zadovoljava zahtjeve iz Priloga I.
Obrazac priloga certifikatu o homologaciji tipa traktora dan je u Prilogu X.

Članak 5.

Novi traktori s obzirom na emisiju štetnih sastojaka iz Dieselovih motora mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i njegovih priloga.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:
– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika
– da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja danih u Prilogu III., IV., VII. i VIII.
– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera.

Članak 7.

Odredbe članka 5. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od 1. listopada 2008. godine za sve nove traktore koji se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj.

Članak 8.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od njegove objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/07-02/20
Urbroj: 558-04/2-07-1-BG
Zagreb, 25. rujna 2007.

Ravnatelj
Državnog zavoda za mjeriteljstvo
Mirko Vuković, dipl. ing., v. r.

______
^(*) Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 77/537/EEZ o mjerama protiv emisije štetnih sastojaka iz Dieselovih motora za uporabu u traktorima na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo, s uključenim izmjenama i dopunama u Direktivama 82/290/EEZ i 97/54/EZ.
⁽¹⁾ Definicija vozila i kategorizacija dani su u točki 4. članka 4. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (»Narodne novine« br. 15/06).
 

PRILOG I.¹

DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA, OZNAKA ISPRAVLJENOGA KOEFICIJENTA APSORPCIJE, ZAHTJEVI I ISPITIVANJA I SUKLADNOST PROIZVODNJE

(1.)
2. DEFINICIJE
U smislu ovoga Pravilnika:
(2.1.)
2.2. »tip traktora s obzirom na ograničenje emisije štetnih sastojaka iz motora« označava traktore koji se ne razlikuju u bitnim aspektima kao što su značajke traktora i motora definirane u Prilogu II.;
2.3. »Dieselov motor« označava motor koji radi na načelu kompresijskoga paljenja;
2.4. »uređaj za hladno pokretanje« označava uređaj koji svojim djelovanjem privremeno povećava količinu goriva koja se doprema u motor i namijenjen je lakšem pokretanju motora;
2.5. »uređaj za mjerenje zacrnjenja« označava uređaj za neprekidno mjerenje koeficijenata apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova traktora.
3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA
3.1. Zahtjev za homologaciju podnosi proizvođač vozila ili njegov valjano ovlašteni predstavnik.
3.2. Zahtjevu je potrebno priložiti niže navedenu dokumentaciju u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:
3.2.1. opis tipa motora sa svim podatcima iz Priloga II.;
3.2.2. crteže komore za izgaranje i čela klipa.
3.3. Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja iz točke 5. treba dostaviti motor i opremu za ugradbu u traktor za koji se traži homologacija koja je propisana u Prilogu II. ovoga Pravilnika. Međutim ispitivanje se na zahtjev proizvođača može provesti na traktoru koji predstavlja tip traktora za koji se traži homologacija, ako tehnička služba koja provodi homologaciju na to pristane.
3.a. HOMOLOGACIJA TIPA
Potvrda koja odgovara potvrdi prikazanoj u Prilogu X. prilaže se certifikatu o homologaciji tipa.
4. OZNAKA ISPRAVLJENOGA KOEFICIJENTA APSORPCIJE
(4.1.)
(4.2.)
(4.3.)
4.4. Na svakome traktoru koji je sukladan tipu traktora homologiranu prema ovomu Pravilniku treba na istaknutome i lako dostupnome mjestu, utvrđenom u prilogu certifikata o homologaciji tipa koji je prikazan u Prilogu X., biti pričvršćena pravokutna oznaka s ispravljenom vrijednošću koeficijenta apsorpcije u m^-1 koja je dobivena pri homologacijskome ispitivanju slobodnim ubrzavanjem prema metodi opisanoj u točki 3.2. Priloga IV.
4.5. Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.
4.6. U Prilogu IX dan. je primjer te oznake.
5. ZAHTJEVI I ISPITIVANJA
5.1. Općenito
Dijelovi koji bi mogli utjecati na emisiju štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako da traktor u normalnoj uporabi ispunjava odredbe ovoga Pravilnika, neovisno o vibracijama kojima bi mogao biti izložen.
5.2. Zahtjevi koji se odnose na uređaje za hladno pokretanje
5.2.1. Uređaj za hladno pokretanje mora biti konstruiran i izrađen tako da se ne može uključiti ni ostati uključen kad motor radi pod uobičajenim uvjetima.
5.2.2. Odredbe točke 5.2.1. ne primjenjuju se ako je zadovoljen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
5.2.2.1. vrijednosti koeficijenta apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova motora kod stalnih brzina vrtnje, izmjerene metodom opisanom u Prilogu III. dok je uređaj za hladno pokretanje uključen, nalaze se u granicama propisanim u Prilogu VI.;
5.2.2.2. trajna uključenost uređaja za hladno pokretanje u primjerenome roku dovodi do zaustavljanja motora.
5.3. Zahtjevi koji se odnose na emisiju štetnih sastojaka
5.3.1. Emisija štetnih sastojaka iz traktora dostavljena na homologaciju tipa mjeri se dvjema metodama opisanim u Prilogu III. i Prilogu IV., od kojih se jedna odnosi na ispitivanje kod stalne brzine vrtnje, a druga na ispitivanje kod slobodnog ubrzavanja¹.
5.3.2. Emisija štetnih sastojaka izmjerena metodom opisanoj u Prilogu III. ne smije prijeći granične vrijednosti propisane u Prilogu VI.
5.3.3. Kod motora s kompresorom na ispušne plinove koeficijent apsorpcije izmjeren kod slobodnog ubrzavanja ne smije prijeći graničnu vrijednost koja je u Prilogu VI. propisana za nazivnu vrijednost protoka zraka koja odgovara najvećoj vrijednosti koeficijenta apsorpcije izmjerenoj za vrijeme ispitivanja kod stalnih brzina vrtnje uvećanoj za 0,5 m^-1.
5.4. Dopušteni su istovrijedni mjerni uređaji. Ako se upotrebljava mjerni uređaj različit od onoga opisana u Prilogu VII., treba dokazati njegovu istovrijednost za ispitivani motor.
(6.)
7. SUKLADNOST PROIZVODNJE
7.1. Svaki traktor iz serijske proizvodnje mora odgovarati homologiranomu tipu traktora s obzirom na sastavne dijelove koji utječu na emisiju štetnih sastojaka iz motora.
(7.2.)
7.3. Općenito, sukladnost proizvodnje s obzirom na emisiju štetnih sastojaka iz Dieselovih motora provjerava se na temelju opisa dana u prilogu certifikata o homologaciji koji je prikazan u Prilogu X. Osim toga:
7.3.1. ako se provjera obavlja na vozilu uzetu iz serijske proizvodnje, ispitivanja se provode na sljedeći način:
7.3.1.1. ako traktor nije uhodan, podvrgava se ispitivanju slobodnim ubrzavanjem koje je opisano u Prilogu IV. Smatra se da je vozilo sukladno homologiranomu tipu ako utvrđena vrijednost koeficijenta apsorpcije ne prelazi iznos naveden u homologacijskoj oznaci za više od 0,5 m^-1;
7.3.1.2. ako vrijednost utvrđena ispitivanjem iz točke 7.3.1.1. prelazi iznos naveden u homologacijskoj oznaci za više od 0,5 m^-1, na traktoru tipa koji se ispituje ili njegovu motoru treba provesti ispitivanje kod stalnih brzina vrtnje, kako je opisano u Prilogu III. Izmjerene vrijednosti emisije ne smiju prelaziti granične vrijednosti propisane u Prilogu VI.
(8.)
(9.)

______
¹ Tekst priloga sličan je tekstu Pravilnika br. 24 Gospodarske komisije UN-a za Europu, a osobito im je zajednička podjela po točkama. Stoga su brojevi točaka Pravilnika br. 24 koje nemaju svoj ekvivalent u ovome Pravilniku umetnuti u zagrade.
¹ Ispitivanje slobodnim ubrzavanjem provodi se posebice kako bi se dobila referentna vrijednost koja je potrebna tijelima koja tuu metodu primjenjuju za provjeru vozila u uporabi.

PRILOG II.

GLAVNE ZNAČAJKE TRAKTORA I MOTORA TE PODATCI O PROVEDBI ISPITIVANJA¹

1. Opis motora
1.1. Marka
1.2. Tip
1.3. Radni postupak: četverotaktni/dvotaktni²
1.4. Promjer cilindra mm
1.5. Hod klipa mm
1.6. Broj cilindara
1.7. Radni obujam motora cm³
1.8. Kompresijski omjer³
1.9. Sustav hlađenja
1.10. Prednabijanje s opisom/bez opisa² sustava
1.11. Filtar za zrak: crteži ili marke i tipovi
2. Dodatni uređaji za smanjivanje dima (ako postoje, a nisu obuhvaćeni drugim rubrikama)
Opis i dijagrami
3. Usisni sustav i napajanje gorivom
3.1. Opis i dijagrami usisnih vodova i njihovih dodataka (grijač, prigušivač zvuka na usisu itd.)
3.2. Napajanje gorivom
3.2.1. Pumpa za gorivo
Tlak3 …………ili dijagram značajke³
3.2.2. Brizgaljka
3.2.2.1. Pumpa za ubrizgavanje
3.2.2.1.1. Marka (marke)
3.2.2.1.2. Tip (tipovi)
3.2.2.1.3. Količina ubrizgavanja ……… mm3 po hodu pri brzini vrtnje pumpe od min^{-1 4} kod najveće dobave ili dijagram značajke ^{4, 5}
Navesti primijenjeni postupak: na motoru/uređaju za ispitivanje pumpe²
3.2.2.1.4. Predubrizgavanje
3.2.2.1.4.1. Krivulja predubrizgavanja
3.2.2.1.4.2. Namještanje počeka ubrizgavanja
3.2.2.2. Visokotlačne cijevi
3.2.2.2.1. Duljina
3.2.2.2.2. Unutarnji promjer
_______
¹ Kod neuobičajenih motora i sustava proizvođač dostavlja podatke koji su istovrijedni niže navedenim podatcima.
² Nepotrebno precrtati.
³ Navesti dopušteno odstupanje.
⁴ Navesti dopušteno odstupanje.
⁵ Nepotrebno precrtati.


3.2.2.3. Brizgaljka (brizgaljke)
3.2.2.3.1. Marka (marke)
3.2.2.3.2. Tip (tipovi)
3.2.2.3.3. Tlak otvaranja bar¹
ili dijagram značajke ^{1 2}
3.2.2.4. Regulator
3.2.2.4.1. Marka (marke)
3.2.2.4.2. Tip (tipovi)
3.2.2.4.3. Brzina vrtnje motora pri kojoj se počinje prekidati dovod goriva kad je motor opterećen: m-1
3.2.2.4.4. Najveća brzina vrtnje neopterećenoga motora: m^-1
3.2.2.4.5. Brzina vrtnje motora u praznome hodu: m^-1
3.3. Sustav za pokretanje hladnog motora
3.3.1. Marka (marke)
3.3.2. Tip (tipovi)
3.3.3. Opis
4. Kutovi otvaranja i zatvaranja ventila
4.1. Najveći podizaj ventila i kutovi otvaranja i zatvaranja u odnosu na mrtve točke klipa
4.2. Referentne veličine i/ili područja namještanja³
5. Ispušni uređaj
5.1. Opis i dijagrami
5.2. Srednji protutlak kod najveće snage: mm vodenog stupca paskala (Pa)
6. Prijenosnik snage
6.1. Moment inercije zamašnjaka motora
6.2. Dodatni moment inercije bez uključenih stupnjeva prijenosa
7. Dodatni podatci o uvjetima ispitivanja
7.1. Mazivo
7.1.1. Marka (marke)
7.1.2. Tip (tipovi)
(Navesti postotak ulja u mješavini ako se mazivo i gorivo miješaju)
8. Radne značajke motora
8.1. Brzina vrtnje motora u praznome hodu m^{-1 4}
8.2. Brzina vrtnje motora kod maksimalne snage m^{-1 5}
8.3. Snaga u šest mjernih točaka navedenih u točki 2.1. Priloga III.
8.3.1. Snaga motora izmjerena na ispitnome uređaju: navesti normu u skladu s kojom je mjerenje provedeno(BSI-CUNA-DIN-GOST-IGM-ISO-SAE itd.)
8.3.2. Snaga izmjerena na kotačima vozila

______
¹ Navesti dopušteno odstupanje.
² Nepotrebno precrtati.
³ Nepotrebno precrtati.
⁴ Navesti dopušteno odstupanje.
 

PRILOG III.

ISPITIVANJE KOD STALNIH BRZINA VRTNJE

1. UVOD
1.1. U ovome je Prilogu opisana metoda za određivanje emisija štetnih sastojaka kod različitih stalnih brzina vrtnje pri 80%-tnom opterećenju motora.
1.2. Ispitivanje se može provesti na motoru ili na traktoru.
2. MJERNI POSTUPAK
2.1. Zacrnjenje ispušnih plinova motora mjeri se dok motor radi stalnom brzinom vrtnje pod 80%-tnim opterećenjem. Treba provesti šest mjerenja kod brzina vrtnje motora jednoliko raspoređenih između brzine vrtnje kod najveće snage i veće od sljedeće dvije brzine vrtnje motora:
– 55% brzine motora kod najveće snage
– 1000 m-1.
Vanjske mjerne točke moraju ležati na granicama naprijed navedena razmaka.
2.2. Kod Dieselovih motora opremljenih kompresorom za punjenje cilindra koji se može uključiti po želji i kod kojih se uključivanjem kompresora automatski ubrizgava veća količina goriva; mjerenja treba provesti s prednabijanjem i bez njega.
Za svaku brzinu vrtnje motora uzima se veća od dvije izmjerene vrijednosti.
3. UVJETI ISPITIVANJA
3.1. Traktor ili motor
3.1.1. Motor, odnosno traktor treba dostaviti u dobrome mehaničkom stanju. Motor mora biti uhodan.
3.1.2. Motor se ispituje opremom opisanom u Prilogu II.
3.1.3. Motor treba biti namješten prema podatcima proizvođača i podatcima opisanim u Prilogu II.
3.1.4. Ispušni sustav ne smije propuštati jer bi to imalo za posljedicu razrjeđenje ispušnih plinova.
3.1.5. Motor mora biti u uobičajenim pogonskim uvjetima koje je propisao proizvođač. Posebno temperature rashladne vode i ulja trebaju odgovarati uobičajenim vrijednostima koje je naveo proizvođač.
3.2. Gorivo
Gorivo treba biti referentno gorivo čije su tehničke značajke navedene u Prilogu V.
3.3. Ispitni laboratorij
3.3.1. Treba izmjeriti apsolutnu temperaturu T laboratorija, izraženu u kelvinima, i atmosferski tlak H, izražen u torima, te odrediti faktor F s pomoću formule:
F= (750/H)^0,65 x (T/298)^0,5
3.3.2. Ispitivanje se smatra valjanim ako je 0,98 £ F £ 1,02.
3.4. Uzorkovanje i mjerni uređaji
Koeficijent apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova mjeri se uređajem za mjerenje zacrnjenja koji zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu VII. i koji je instaliran u skladu s Prilogom VIII.
4. GRANIČNE VRIJEDNOSTI
4.1. Za svaku od šest brzina vrtnje motora kod kojih se mjeri koeficijent apsorpcije sukladno točki 2.1. treba izračunati nazivni protok zraka G izražen u litrama po sekundi s pomoću sljedećih formula:
– za dvotaktne motore G = V_n/60
– za četverotaktne motore G = V_n/120
gdje je:
V radni obujam motora izražen u litrama; n brzina vrtnje motora u okretajima u minuti.
4.2. Koeficijent apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova za pojedinu brzinu vrtnje motora ne smije prelaziti graničnu vrijednost navedenu u tablici u Prilogu VI. Ako nazivni protok zraka ne odgovara ni jednoj od vrijednosti navedenih u toj tablici, graničnu vrijednost treba odrediti linearnom interpolacijom.

PRILOG IV.

ISPITIVANJE KOD SLOBODNOG UBRZAVANJA

1. UVJETI ISPITIVANJA
1.1. Ispitivanje se provodi na traktoru ili na motoru na kojemu je provedeno ispitivanje kod stalnih brzina vrtnje opisano u Prilogu III.
1.1.1. Ako se motor ispituje na ispitnome uređaju za motore, ispitivanje treba provesti što je moguće prije nakon ispitivanja zacrnjenja kod stalne brzine vrtnje. Posebno temperature rashladne vode i ulja trebaju odgovarati uobičajenim vrijednostima koje je naveo proizvođač.
1.1.2. Ako se ispitivanje provodi na traktoru koji miruje, motor prethodno treba dovesti u uobičajene pogonske uvjete vož­njom na cesti. Ispitivanje treba provesti što prije nakon završetka vožnje.
1.2. Prostor izgaranja prije ispitivanja ne smije se ohladiti ni zaprljati duljim radom motora u praznom hodu.
1.3. Primjenjuju se uvjeti ispitivanja iz točke 3.1., 3.2., i 3.3. Priloga III.
1.4. Za uzorkovanje i za mjerne uređaje vrijede uvjeti opisani u točki 3.4. Priloga III.
2. METODE ISPITIVANJA
2.1. Ako se ispitivanje provodi na ispitnome uređaju, motor treba otkopčati od kočnice, koju treba nadomjestiti rotirajućim dijelovima mjenjača u neutralnome položaju ili zamašnom masom koja mora što točnije odgovarati tim rotirajućim dijelovima.
2.2. Ako se ispitivanje provodi na traktoru, ručica mjenjača treba biti u neutralnome položaju, a motor treba biti priključen na mjenjač.
2.3. Dok motor radi u praznome hodu, treba brzo stisnuti papučicu snage, ali ne i udarno, tako da se u pumpi za ubrizgavanje postigne najveća dobava. Taj položaj treba održavati dok motor ne dostigne najveću brzinu vrtnje i počne djelovati regulator. Čim se dostigne ta brzina, papučicu treba otpustiti dok motor ponovno ne postigne brzinu praznoga hoda i uređaj za mjerenje zacrnjenja dođe u odgovarajuće stanje.
2.4. Postupak iz točke 2.3. treba ponoviti najmanje šest puta kako bi se pročistio ispušni sustav te po potrebi namjestili mjerni uređaji. Treba bilježiti najveće vrijednosti zacrnjenja kod svakoga uzastopnog ubrzanja dok se ne dobiju ustaljene vrijednosti. Pritom se ne uzimaju u obzir vrijednosti zabilježene za vrijeme rada motora u praznome hodu nakon svakog ubrzanja. Zabilježene se vrijednosti smatraju ustaljenima ako se u četiri uzastopna mjerenja dobiju vrijednosti u pojasu od 0,25 m^-1 koje ne čine padajući niz. Ustanovljeni koeficijent apsorpcije X_M jednak je aritmetičkoj sredini te četiri vrijednosti.
2.5. Za motore s prednabijanjem vrijede sljedeći posebni zahtjevi:
2.5.1. Kod motora s kompresorom za punjenje cilindra koji je spojen s motorom odnosno dobiva pogon od motora mehaničkim putem i može se isključiti treba provesti dva potpuna postupka mjerenja s prethodnim ubrzavanjima, pri čemu je jedanput kompresor uključen, a drugi puta isključen. Zabilježeni rezultat je onaj veći od dva dobivena rezultata mjerenja.
2.5.2. Kod motora s kompresorom za punjenje cilindra kod kojih se kompresor može isključiti s vozačkog mjesta s pomoću paralelnog spoja ispitivanje treba provesti s paralelnim spojem i bez njega. Zabilježeni je rezultat onaj veći od dva dobivena rezultata mjerenja.
3. ODREĐIVANJE ISPRAVLJENE VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA APSORPCIJE
3.1. Oznake
X_M = vrijednost koeficijenta apsorpcije kod slobodnog ubrzavanja izmjerena na način opisan u točki 2.4. ovoga Priloga
X_L = ispravljena vrijednost koeficijenta apsorpcije kod slobodnog ubrzavanja
S_M = vrijednost koeficijenta apsorpcije kod stalne brzine vrtnje (Prilog III. točka 2.1.) koja je kod istoga nazivnog protoka zraka najbliža propisanoj graničnoj vrijednosti
S_L = vrijednost koeficijenta apsorpcije (Prilog III. točka 4.2.) koja je propisana za nazivni protok zraka u mjernoj točki u kojoj je izmjerena vrijednost S_M
L = stvarna duljina zrake svjetlosti u uređaju za mjerenje zacrnjenja.
3.2. Ako se koeficijenti apsorpcije izraze u m^-1, a stvarna duljina zrake svjetlosti u metrima, tada je ispravljena vrijednost X_L jednaka manjemu od iznosa dobivenih s pomoću sljedeća dva izraza:

ili

PRILOG V.

TEHNIČKE ZNAČAJKE REFERENTNOGA GORIVA PROPISANA ZA HOMOLOGACIJSKA ISPITIVANJA I PROVJERU SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

Napomena: Smije se upotrebljavati samo gorivo na osnovi izravnih destilata; ne mora biti odsumporeno; gorivo ne smije sadržavati dodatke.
 

PRILOG VI.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI ZA ISPITIVANJE KOD STALNIH BRZINA VRTNJE
 

Napomena: Iako su vrijednosti zaokružene na najbliži 0,01 ili 0,005, to ne znači da i mjerenja treba provesti s tim stupnjem točnosti.

PRILOG VII.

ZNAČAJKE UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA

1. PODRUČJE PRIMJENE
U ovome se Prilogu određuju uvjeti koje moraju zadovoljiti uređaji za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju kod ispitivanja iz Priloga III. i IV.
2. OSNOVNI ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA MJERENJE ZACRNJENJA
2.1. Ispitivani se plin mora nalaziti u komori čije unutarnje stijenke ne reflektiraju svjetlost.
2.2. Kod određivanja stvarne duljine puta svjetlosti kroz plin treba uzeti u obzir moguće utjecaje uređaja za zaštitu izvora svjetlosti i fotoćelije. Ta stvarna duljina treba biti prikazana na uređaju.
2.3. Pokazni dio uređaja za mjerenje zacrnjenja mora imati dvije mjerne ljestvice, jednu u apsolutnim jedinicama apsorpcije svjetlosti od 0 do ¥ (m^-1) i drugu s linearnom podjelom od 0 do 100; obje ljestvice moraju obuhvaćati područje od 0, kod punoga protoka svjetlosti, do najveće vrijednosti na ljestvici kod potpunog zamračenja.
3. KONSTRUKCIJSKI ZAHTJEVI
3.1. Općenito
Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti konstruiran tako da u pogonskim uvjetima stalne brzine vrtnje dimna komora bude ispunjena dimom jednolikog zacrnjenja.
3.2. Dimna komora i kućište uređaja za mjerenje zacrnjenja
3.2.1. Raspršeno svjetlo koje pada na fotoćeliju uslijed unutarnjih refleksija odnosno, raspršenja svjetlosti treba svesti na najmanju moguću mjeru (npr. zagasitnocrnim premazom unutarnjih površina i prikladnim općim rasporedom).
3.2.2. Optička svojstva moraju biti takva da zbroj vrijednosti raspršivanja i refleksije ne prelazi jednu jedinicu linearne ljestvice kad je dimna komora ispunjena dimom čiji koeficijent apsorpcije iznosi približno 1,7 m^-1.
3.2. Izvor svjetla
Izvor je svjetla žarulja čija temperatura boje iznosi između 2800 i 3250 K.
3.4. Prijamnik
3.4.1. Prijamnik se sastoji od fotoćelije čija je spektralna osjetljivost prilagođena krivulji osjetljivosti na svjetlinu ljudskog oka (najveća osjetljivost između 550 i 570 nm; manje od 4% te najveće osjetljivosti ispod je 430 nm i iznad 680 nm).
3.4.2. Električna shema, uključujući pokazni uređaj, mora biti takva da je struja koja izlazi iz fotoćelije linearna funkcija jakosti primljene svjetlosti u području radnih temperatura fotoćelije.
3.5. Mjerne ljestvice
3.5.1. Koeficijent apsorpcije svjetlosti k izračunava se s pomoću formule F = F0 · e ^–kL, gdje je L stvarna duljina puta apsorpcije svjetlosti, F₀ ulazni svjetlosni tok, a F izlazni svjetlosni tok.
Ako se stvarna duljina L određenoga tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja ne može odrediti izravno iz njegove geometrije, stvarna se duljina određuje na jedan od sljedećih načina:
– metodom iz točke 4. ovoga Priloga, iloga, ili
– korels drugim tipom uređaja za mjerenje zacrnjenja čija je stvarna duljina poznata.
3.5.2. Odnos između linearne ljestvice s podjelom od 0 do 100 i koeficijenta apsorpcije k izražava se formulom:
k = – 1/L log_e (1 – N/100)
gdje je N vrijednost očitana na linearnoj ljestvici, a k odgovarajuća vrijednost koeficijenta apsorpcije.
3.5.3. Pokazni dio uređaja za mjerenje zacrnjenja mora omogućiti očitavanje koeficijenta apsorpcije od 1,7 m^-1 s točnošću od 0,025 m^-1.
3.6. Ugađanje i ispitivanje mjernog uređaja
3.6.1. Električni krug fotoćelije i pokaznog uređaja mora biti namjestiv tako da se kazaljka može postaviti na 0 kad svjetlosni tok prolazi kroz dimnu komoru ispunjenu čistim zrakom ili kroz komoru istovjetnih svojstava.
3.6.2. Kad je žarulja isključena i električni krug otvoren ili kratko spojen, mjerna ljestvica mora pokazivati koeficijent apsorp­cije i mora ostati na toj vrijednosti i nakon ponovnog uključivanja električnoga kruga.
3.6.3. Treba provesti sljedeću posrednu provjeru: u dimnu se komoru postavi filtar koji predstavlja plin poznatoga koeficijenta apsorpcije svjetlosti k, koji izmjeren na način opisan u točki 3.5.1. iznosi između 1,6 m^-1 i 1,8 m^-1. Vrijednost k mora biti poznata s točnošću od 0,025 m^-1. Provjera se sastoji u tome da se uvjeri da ta vrijednost ne odstupa za više od 0,05 m^-1 od vrijednosti očitane na pokaznome uređaju kad se filtar umetne između izvora svjetlosti i fotoćelije.
3.7. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja
3.7.1. Vrijeme odziva električnoga mjernog kruga, a to je vrijeme u kojemu kazaljka dostigne 90% krajnje vrijednosti ljestvice ako se ispred fotoćelije postavi potpuno neproziran zaslon, treba iznositi od 0,9 do 1,1 sekunda.
3.7.2. Prigušenje električnoga mjernog kruga mora biti takvo da prvo nadvišenje iznad konačnoga ustaljenog očitanja nakon svake trenutačne promjene ulazne vrijednosti (npr. kod umetanja umjernog filtra) ne iznosi više od 4% te vrijednosti izražene u jedinicama linearne ljestvice.
3.7.3. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja uvjetovano fizikalnim pojavama u dimnoj komori vrijeme je koje protekne između početka ulaženja plina u mjerni uređaj i potpune napunjenosti dimne komore; ono ne smije biti duže od 0,4 sekunde.
3.7.4. Te se odredbe primjenjuju isključivo na uređaje za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju za mjerenje zacrnjenja kod slobodnog ubrzavanja.
3.8. Tlak mjerenoga plina i zraka za ispiranje
3.8.1. Tlak ispušnih plinova u dimnoj komori ne smije odstupati od atmosferskoga tlaka za više od 735 Pa.
3.8.2. Kolebanja tlaka mjerenoga plina i zraka za ispiranje ne smiju prouzročiti promjene koeficijenta apsorpcije veće od 0,05 m-1 u slučaju plina koji ima koeficijent apsorpcije 1,7 m^-1.
3.8.3. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen odgovarajućim uređajima za mjerenje tlaka u dimnoj komori.
3.8.4. Proizvođač uređaja treba navesti granice dopuštenih kolebanja tlaka plina i zraka za ispiranje u dimnoj komori.
3.9. Temperatura mjerenoga plina
3.9.1. Temperatura mjerenoga plina mora u svakoj točki dimne komore biti između 70 °C i najviše temperature koju je naveo proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja, tako da se očitanja u tome temperaturnom području ne kolebaju više od 0,1 m-1 kad je komora ispunjena plinom koji ima koeficijent apsorpcije od 1,7 m^-1.
3.9.2. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen prikladnim uređajima za mjerenje temperature u dimnoj komori.
4. STVARNA DULJINA »L« UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA
4.1. Općenito
4.1.1. Kod nekih tipova uređaja za mjerenje zacrnjenja plinovi između izvora svjetlosti i fotoćelije, odnosno između prozirnih dijelova koji štite izvor svjetlosti i fotoćeliju ne pokazuju jednoliko zacrnjenje. U takvim je slučajevima stvarna duljina L jednaka duljini stupca plina s jednolikom zamućenošću koji dovodi do jednake apsorpcije svjetlosti kao kad plin ulazi u uređaj za mjerenje zacrnjenja uobičajenim putem.
4.1.2. Stvarna duljina puta apsorpcije svjetlosti dobiva se usporedbom očitanja N mjernog uređaja koji uobičajeno radi s očitanjem N0 uređaja za mjerenje zacrnjenja koji je tako prilagođen da ispitni plin ispunjava točno određenu duljinu L0.
4.1.3. Za ispravljanje ništice treba primijeniti usporedna očitanja u brzome slijedu.
4.2. Postupak određivanja stvarne duljine L
4.2.1. Ispitni plin treba biti ispušni plin jednolika zacrnjenja, odnosno plin koji upija svjetlost, a čija je gustoća približno jednaka gustoći ispušnih plinova.
4.2.2. Na uređaju za mjerenje zacrnjenja treba točno odrediti stupac duljine L₀ koji se može jednoliko ispuniti ispitnim plinovima i čije su osnovice gotovo okomite na pravac zrake svjetlosti. Duljina L₀ mora približno odgovarati pretpostavljenoj stvarnoj duljini uređaja za mjerenje zacrnjenja.
4.2.3. Treba izmjeriti srednju temperaturu ispitnih plinova u dimnoj komori.
4.2.4. Po potrebi se u vod za oduzimanje može radi prigušivanja oscilacija ugraditi dovoljno velika ekspanzijska posuda kompaktne konstrukcije koja treba biti što bliže sondi za uzimanje uzorka. Može se ugraditi i hladnjak. Ugradba ekspanzijske posude i hladnjaka ne smije bitno utjecati na sastav ispušnih plinova.
4.2.5. Ispitivanje za određivanje stvarne duljine sastoji se u tome da se uzorak ispitnoga plina najprije propusti kroz uređaj za mjerenje zacrnjenja koji uobičajeno radi, a zatim kroz taj isti uređaj prilagođen na način opisan u točki 4.1.2.
4.2.5.1. Očitanja uređaja za mjerenje zacrnjenja treba za vrijeme ispitivanja bilježiti s pomoću uređaja čije je vrijeme odziva jednako ili kraće od vremena odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja.
4.2.5.2. Kod uobičajenog rada uređaja za mjerenje zacrnjenja linearna ljestvica uređaja pokazuje vrijednost N, a pokazana je srednja temperatura plinova T u kelvinima.
4.2.5.3. Kad je poznata duljina L₀ ispunjena istim ispitnim plinom, linearna ljestvica uređaja pokazuje vrijednost N₀, a pokazana je srednja temperatura plinova T₀ u kelvinima.
4.2.6. Stvarna je duljina jednaka:
 

4.2.7. Ispitivanje treba ponoviti s najmanje četiri ispitna plina tako da se dobiju očitanja koja na linearnoj ljestvici leže na jednolikim razmacima između 20 i 80.
4.2.8. Stvarna duljina L uređaja za mjerenje zacrnjenja jednaka je aritmetičkoj sredini stvarnih duljina dobivenih na način opisan u točki 4.2.6. za svaki od ispitnih plinova.

PRILOG VIII.

INSTALACIJA I UPORABA UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA

1. PODRUČJE PRIMJENE
U ovom je Prilogu opisana instalacija i uporaba uređaja za mjerenje zacrnjenja kod ispitivanja opisanih u Prilogu III. i IV.
2. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S DJELOMIČNIM PROTOKOM ISPUŠNIH PLINOVA
2.1. Instalacija za ispitivanja kod stalnih brzina vrtnje
2.1.1. Omjer poprečnoga presjeka sonde i poprečnoga presjeka ispušne cijevi ne smije biti manji od 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi mjeren na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa.
2.1.2. Sonda se sastoji od cijevi položene u os ispušne cijevi, odnosno produžne cijevi ako je to potrebno, s otvorenim krajem okrenutim prema naprijed. Ona se mora nalaziti na mjestu gdje je razdioba dima približno jednolika. Kako bi se to postiglo, sonda mora biti smještena što je moguće dublje u ispušnoj odnosno produžnoj cijevi, tako da ako je D promjer ispušne cijevi na izlazu, kraj sonde bude smješten u ravnome dijelu duljine najmanje 6 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru suprotnome od strujanja i 3 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru strujanja. Ako se upotrebljava produžna cijev, zrak ne smije ulaziti na spojnome mjestu.
2.1.3. Tlak u ispušnoj cijevi i pad tlaka u vodovima za oduzimanje moraju biti takvi da svi da sonda uzima uzorak kojbitnome istovrijedan uzorku koji bi se dobio izokinetičkim oduzimanjem.
2.1.4. Po potrebi se u vod za oduzimanje može radi prigušivanja oscilacija ugraditi dovoljno velika ekspanzijska posuda kompaktne konstrukcije koja treba biti što bliže sondi za uzimanje uzorka. Može se ugraditi i hladnjak. Dodavanje ekspanzijske posude i hladnjaka ne smije bitnije utjecati na sastav ispušnih plinova.
2.1.5. Kako bi se povećao tlak oduzetoga plina, u ispušnu se cijev može ugraditi prigušna zaklopka ili drugo sredstvo, koje treba postaviti na udaljenosti od najmanje 3 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru strujanja.
2.1.6. Cijevni vodovi između sonde, hladnjaka, ekspanzijske posude (ako je potrebna) i uređaja za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što kraći i moraju zadovoljavati zahtjeve za tlak i temperaturu navedene u točki 3.8. i 3.9. Priloga VII. Cijev treba položiti tako da se stalno uspinje od mjesta oduzimanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa. Ako u uređaj za mjerenje zacrnjenja nije ugrađen premosni ventil, treba ga ugraditi ispred uređaja.
2.1.7. Tijekom ispitivanja treba provjeriti jesu li ispunjeni zahtjevi za tlak iz točke 3.8. Priloga VII. i zahtjevi za temperaturu mjerne komore iz točke 3.9. Priloga VII.
2.2. Instalacija za ispitivanja kod slobodnog ubrzavanja
2.2.1. Omjer poprečnog presjeka sonde i poprečnog presjeka ispušne cijevi ne smije biti manji od 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi mjeren na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa.
2.2.2. Sonda se sastoji od cijevi položene u os ispušne cijevi,odnosno produžne cijevi ako je to potrebno, s otvorenim krajem okrenutim prema naprijed. Ona se mora nalaziti na mjestu gdje je razdioba dima približno jednolika. Kako bi se to postiglo, sonda mora biti smještena što dublje u ispušnoj odnosno produžnoj cijevi tako da, ako je D promjer ispušne cijevi na izlazu, kraj sonde bude smješten u ravnome dijelu duljine najmanje 6 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru suprotnom od strujanja i 3 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru strujanja. Ako se upotrebljava produžna cijev, zrak ne smije ulaziti na spojnome mjestu.
2.2.3. Sustav uzorkovanja mora biti takav da tlak uzorka u uređaju za mjerenje zacrnjenja kod svih brzina vrtnje motora bude u granicama navedenim u točki 3.8.2. Priloga VII. To se može provjeriti tako da se utvrdi tlak uzorka kod praznog hoda motora i kod najveće brzine vrtnje u neopterećenom stanju. Ovisno o svojstvima uređaja za mjerenje zacrnjenja, tlak uzorka može se regulirati prigušnicom ili zaklopkom u ispušnoj odnosno produžnoj cijevi. Neovisno o tome koja se metoda upotrebljava, protutlak u ispušnoj cijevi na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa.
2.2.4. Cijevni vodovi do uređaja za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što je moguće kraći. Cijev treba položiti tako da se stalno uspinje od mjesta oduzimanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa. Ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja može se ugraditi premosni ventil kako bi se uređaj izolirao od struje ispušnih plinova u vremenu dok se ne provodi mjerenje.
3. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S POTPUNIM PROTOKOM ISPUŠNIH PLINOVA
Prilikom ispitivanja kod stalnih brzina vrtnje i kod slobod­nog ubrzavanja treba se pridržavati sljedećih općih mjera opreza:
3.1. na spojevima vodova između ispušne cijevi i uređaja za mjerenje zacrnjenja ne smije izvana ulaziti zrak;
3.2. cijevni vodovi povezani s uređajem za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što kraći, kao kod mjernih uređaja s djelomičnim protokom ispušnih plinova. Cijevi treba položiti tako da se stalno uspinju od ispušne cijevi do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa. Ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja može se ugraditi premosni ventil kako bi se uređaj izolirao od struje ispušnih plinova u vremenu dok se ne provodi mjerenje;
3.3. ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja također se može ugraditi uređaj za hlađenje.

PRILOG IX.

PRIMJER OZNAKE ISPRAVLJENOGA KOEFICIJENTA APSORPCIJE

                         Najmanje dimenzije b = 5,6 mm
Gornja oznaka pokazuje da je ispravljeni koeficijent apsorpcije svjetlosti jednak 1,30 m^-1.
 

PRILOG X.

Naziv tijela nadležnog za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI TIPA S OBZIROM NA EMISIJU PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA IZ DIESELOVIH MOTORA

(članak 4. stavak 2. i članak 10. Direktive Vijeća 74/150/EEZ od 4. ožujka 1974. o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na homologaciju tipa poljoprivrednih traktora i strojeva)
Homologacija tipa br.¹ ............................................................
Registracija br.¹ ......................................................................
1. Trgovački naziv ili oznaka vozila ..........................................
2. Tip vozila ............................................................................
3. Naziv i adresa proizvođača ..................................................
4. Naziv i adresa proizvođačeva predstavnika (prema potrebi) ..
5. Vrijednosti emisije
5.1. Kod stalnih brzina vrtnje

5.2. Kod slobodnog ubrzavanja
5.2.1. Izmjerena vrijednost apsorpcije ................................... m^-1
5.2.2. Ispravljena vrijednost apsorpcije ................................. m^-1
6. Marka i tip uređaja za mjerenje zacrnjenja ..............................
7. Motor dostavljen na homologacijska ispitivanja dana ..............
8. Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja .....
9. Datum izvješća o ispitivanju tehničke službe ............................
10. Broj izvješća o išća o ispitivanju tehničke službe ......................
11. Homologacija dodijeljena/odbijena¹ .....................................
12. Mjesto na kojemu se nalazi homologacijska oznaka na vozilu
      ............................................................................................
13. Mjesto ................................................................................
14. Datum ................................................................................
15. Potpis .................................................................................
16. Prilažu se sljedeći dokumenti na kojima je naznačen gornji broj
      homologacije: .......................................................................
      1 x Prilog II., uredno popunjen, zajedno s crtežima i dijagramima
       .... fotografija (fotografije) motora.

______
¹ Nepotrebno precrtati.