USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

646

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjednica Vijeća, te suci Snježana Bagić, Ivan Matija, Jasna Omejec, Aldo Radolović i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. A. iz B., kojeg zastupa S. G. G., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 24. siječnja 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3402/2007 (ranije: Pn-4039/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, P. A. iz B., J. B. 166, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 14.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 26. listopada 2005., na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Vrhovnim sudom pod brojem: Rev-1038/04 i Gzz-186/04, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3402/07 (ranije: P-4039/97), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 28. travnja 1997. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje (u odnosu na kojeg je kasnije povukao tužbu) i C. o. iz Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je, s pozivom na ročište, dostavio tužbu na odgovor tuženiku.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
Podneskom od 12. studenoga 1997., podnositelj dostavlja sudu liječničku dokumentaciju.
Podneskom od 13. studenoga 1997., tuženik predlaže održati ročište u njegovoj odsutnosti, te daje prigovor promašene pasivne legitimacije.
Ročište je održano 20. studenoga 1997. na kojem je podnositelju dodijeljen rok za očitovanje od 8 dana.
Podnositelj 2. prosinca 1997. dostavlja sudu očitovanje, dok tuženik podneskom od 16. veljače 1998. obavještava sud da nije u mogućnosti pristupiti zakazanom ročištu.
Na ročištu od 7. travnja 1998. sud određuje medicinsko vještačenje.
Sud 20. svibnja 1998. poziva vještake na preuzimanje spisa, uz nalog da u roku od 30 dana provedu vještačenje.
Vještaci 1. srpnja 1998. dostavljaju sudu nalaz i mišljenje.
Podneskom od 15. srpnja 1998. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta, a podneskom od 18. rujna 1998. tuženik navodi da se ne može očitovati na dostavljenu nalaz vještaka, jer mu nije dostavljena nikakva medicinska dokumentacija.
Podneskom od 30. listopada 1998. podnositelj povlači tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, što sud utvrđuje rješenjem od 23. studenoga 1998.
Podneskom od 23. studenoga 1998. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta te predlaže zaključenje rasprave.
Podneskom od 14. siječnja 1999. podnositelj dostavlja sudu presliku optužnice protiv osobe koja je izazvala prometnu nesreću te podredno predlaže da sud pribavi cjelokupni spis K.275/97.
Na ročištu od 8. veljače 1999. sud određuje dostavu podnositeljevog podneska tuženiku na očitovanje, kao i pribavu spisa Općinskog suda Vukovar K-275.
25. ožujka 1999. Općinski sud u Vukovaru dostavlja sudu traženi spis na uvid.
Podneskom od 23. travnja 1999. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
Dopisom od 26. svibnja 1999. sud poziva punomoćnika podnositelja da dostavi točan broj kaznenog spisa, jer se pribavljeni spis odnosi na drugi štetni događaj te spis vraća Općinskom sudu u Vukovaru.
Podneskom od 2. lipnja 1999. punomoćnica podnositelja izvješćuje sud da je do zabune došlo zbog greške u pisanju prezimena te navodi točan broj spisa.
24. kolovoza 1999. sud traži na uvid navedeni kazneni spis.
Podneskom od 24. rujna 1999. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
14. prosinca 1999. Općinski sud u Vukovaru dostavlja sudu traženi spis na uvid.
Podneskom od 3. veljače 2000. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
7. ožujka 2000. sud vraća kazneni spis Općinskom sudu u Vukovaru.
Na ročištu 10. listopada 2000. sud određuje prometno vještačenje.
Vještak 3. studenoga 2000. dostavlja nalaz i mišljenje.
Podneskom od 4. prosinca 2000. podnositelj, navodeći da ne prigovara nalazu vještaka, požuruje zakazivanje ročišta.
U podnesku od 20. listopada 2000. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
Na ročištu od 6. travnja 2001. je zaključena glavna rasprava.
Podneskom od 28. siječnja 2002. podnositelj dostavlja sudu pravomoćnu presudu K-1028/97 te požuruje izradu presude u konkretnom predmetu.
Presuda broj: Pn-4039/97 od 6. travnja 2001. dostavljena je punomoćniku podnositelja 5. veljače 2002., a tuženom 4. veljače 2002.
Tuženik izjavljuje žalbu 12. veljače 2002., a podnositelj 18. veljače 2002.
4. studenog 2003. Županijski sud u Zagrebu donosi presudu broj: Gžn-1185/02-4.
Podnositelj izjavljuje reviziju 9. siječnja 2004., a tuženik 13. siječnja 2004.
6. veljače 2004. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti.
16. veljače 2004. podnositelj daje odgovor na reviziju tuženika.
14. prosinca 2006. Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi presudu i rješenje broj: Rev-1038/04-2, Gzz-186/04-2 kojima se djelomično preinačuju, a djelomično ukidaju drugostupanjska i prvostupanjska presuda u kojem dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Prvostupanjski sud primio je spis sa presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske 20. travnja 2007., te zakazao ročište za 13. rujna 2007.
25. listopada 2007., spis je upućen na vještačenje koje je izvršeno te je predmet 24. siječnja 2008. upućen u rad sucu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba u ovom predmetu podnesena je 26. listopada 2005., a do tog dana postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od četiri (4) godine i tri (3) mjeseca, pri čemu je sud izrađivao presudu gotovo dvanaest (12) mjeseci. Povodom žalbe pred Županijskim sudom u Zagrebu postupak se vodio u trajanju od jedne (1) godine i osam (8) mjeseci, a povodom izjavljene revizije i zahtjeva za zaštitu zakonitosti postupak se vodio pred Vrhovnim sudom u trajanju duljem od tri (3) godine.
U dijelu u kojem je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, postupak se od 20. travnja 2007. ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i još je u tijeku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju duljem od sedam (7) godina, u kojem je utvrđena i neaktivnost suda prvog stupnja u trajanju od dvanaest (12) mjeseci, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, sagledavajući parnični postupak kao jednu jedinstvenu cjelinu, a imajući u vidu njegovo dugo trajanje u kojem je samo djelomično pravomoćno odlučeno, a u dijelu se postupak i dalje vodi, kao i okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4307/2005
Zagreb, 24. siječnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
Agata Račan, v. r.