USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1263

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Jasna Omejec i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo VTS d.o.o. E. – S., kojeg zastupaju V. Lj. i Ž. V. odvjetnici iz S., na sjednici održanoj 12. ožujka 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-3323/05-3 od 20. srpnja 2006. godine i predmet se vraća Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-3323/05-3 od 20. srpnja 2006. godine, kojim je usvojena žalba ovršenika (G. Z. d.o.o.), ukinuto rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Ovr-1769/04 od 5. travnja 2005. i odbačen ovršni prijedlog podnositelja.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu broj: P-1446/02 od 18. lipnja 2002. godine, podnositelju kao ovrhovoditelju određena je ovrha protiv ovršenika G. Z. d.o.o. Z. radi naplate iznosa od 64.013,60 kuna s osnove dosuđenog parničnog troška, kao i naplate troška ovršnog postupka u iznosu od 2.220,00 kuna.
2. Obrazlažući navode ustavne tužbe podnositelj, u bitnome, ističe da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi ovršenika, pogrešno protumačio i primijenio Ovršni zakon (»Narodne novine« broj 57/96., 29/99. i 42/00.). Osporeno rješenje smatra površno donesenim, pogrešnim i protuzakonitim.
Osporenim rješenjem nalazi povrijeđenima ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Razlozi ustavne tužbe svode se na žalbeni razlog pogrešne primjene i tumačenja materijalnog prava. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržaj ustavnog prava zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava, koji je ograničen na primjenu materijalnog prava, Ustavni sud je razloge ustavne tužbe ocijenio sa stajališta tog ustavnog prava sljedećim utvrđenjem:
Razvidno je iz spisa predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Ovr-1769/04, da je podnositelj podnio ovršni prijedlog radi naplate iznosa parničnog troška, na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu broj: XIP-1446/2002 od 18. lipnja 2002. godine i rješenja tog suda broj: XIP-1446/2002 od 29. kolovoza 2002. godine, a kojim je ispravljen uvod presude na način da je podnositelj kao tuženik u tom predmetu označen nazivom: VTS d.o.o. E. S., Š. 31.
Spisu predmeta prileži preslika Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu matični broj: 060132881 od 22. studenoga 2004. godine iz kojeg je razvidno da je podnositelj upisan kao tvrtka sa skraćenim nazivom VTS d.o.o. S.
Prijedlog za ovrhu podnositelj je podnio 9. prosinca 2004. godine i u njemu je označen pod skraćenim nazivom VTS d.o.o. S. Međutim, naknadnim ispravkom prijedloga za ovrhu od 15. veljače 2005. godine, na kojem ispravku prijedloga nalazi se i rješenje o ovrsi, podnositelj kao ovrhovoditelj označen je punim nazivom VTS d.o.o. E. S., Š. 31.
Dakle, u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Ovr-1769/04 od 5. travnja 2005. godine (list 15 spisa), kojim se određuje ovrha na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu broj: XIP-1446/2002 od 18. lipnja 2002. godine, podnositelj je kao ovrhovoditelj naznačen istovjetno kao u gore navedenoj presudi Trgovačkog suda u Splitu broj: XIP-1446/2002 od 18. lipnja 2002. godine i rješenja tog suda broj: XIP-1446/2002 od 29. kolovoza 2002. godine.
Protiv navedenog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu žalbu je izjavio ovršenik. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvojio je žalbu ovršenika i odbacio prijedlog podnositelja za ovrhu, a u obrazloženju osporenog rješenja kao razlog naveo da »u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je označen kao VTS d.o.o. S., dakle kao pravna osoba koja je različita od tuženika VTS d.o.o. E. S. – navedenog u presudi Trgovačkog suda u Splitu broj: XIP-1446/2002 od 18. lipnja 2002. godine kao ovršnoj ispravi na temelju koje se predlaže ovrha«.
Ustavni sud ocjenjuje da je odlučujući u žalbenom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pogrešno (zanemarujući presliku Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, kao i ispravak prijedloga za ovrhu kojeg je podnositelj uložio 15. veljače 2005. godine i na kojem se nalazi rješenje o ovrsi) utvrdio da podnositelj kao ovrhovoditelj »nije u smislu članka 29. Ovršnog zakona dokazao da je tražbina koja je predmet ovrhe na njega prenesena«. Pravna stajališta drugostupanjskog suda ne zasnivaju se na pravilnoj primjeni materijalnog prava – u konkretnom slučaju odredbi Ovršnog zakona mjerodavnih za ocjenu aktivne legitimacije podnositelja za podnošenje ovršnog prijedloga.
Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju podnositelju osporenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povrijeđena zajamčena jednakost sviju pred zakonom propisana odredbom članka 14. stavkom 2. Ustava.
Utvrđujući da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. Ustava, Sud nije smatrao potrebnim razmatrati povrede ostalih ustavnih prava istaknutih u ustavnoj tužbi.
5. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3200/2006
Zagreb, 12. ožujka 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.