Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

NN 60/2008, Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

HRVATSKI SABOR

2034

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

Proglašvam Zakon o radnom vremenu obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. svibnja 2008. godine

Klasa. 011-01/08-01/34
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 16. svibnja 2008.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

I. OPĆE ODREDBE

Predmet i svrha zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i razdoblja odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, uređaji za bilježenje u cestovnom prijevozu (tahografi), uvjeti i postupci kontrole, nadležnost tijela i njihove ovlasti, službene evidencije, te prekršaji i kaznene odredbe.
(2) Svrha ovoga Zakona je poboljšavanje uvjeta rada i sigurnosna zaštita osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza i vozača, podizanje razine sigurnosti cestovnog prijevoza i izjednačavanje uvjeta tržišnog natjecanja, kao i promicanje poboljšanog nadzora.

Područje primjene i izuzeća

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu, kao i na samozaposlene vozače sukladno sporazumu AETR-u.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.
(3) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen tahograf.
(4) Nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen digitalni tahograf.
(5) Ovaj se Zakon primjenjuje bez obzira na državu registracije vozila, na cestovni prijevoz koji se obavlja:
a) na teritoriju Republike Hrvatske ili
b) između Republike Hrvatske i država članica Europske unije.
(6) Na međunarodni cestovni prijevoz koji se obavlja u potpunosti ili dijelom izvan područja navedenih u stavku 5. ovoga članka, primjenjivat će se AETR sporazum i to:
a) na vozila registrirana u Republici Hrvatskoj ili državama koje su ugovorne stranke AETR-a, tijekom čitave vožnje,
b) na vozila registrirana u državi koja je ugovorna stranka AETR-a, te na vozila registrirana u državi koja nije ugovorna stranka AETR-a, na dijelu vožnje na području Republike Hrvatske.
(7) Ovaj Zakon ne primjenjuje se na cestovni prijevoz:
a) vozilima kojima se obavlja javni linijski prijevoz putnika na linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) vozilima koja ne mogu razviti brzinu veću od 40 km/h,
c) vozilima u vlasništvu ili najmu oružanih snaga, policije, civilne zaštite i vatrogasaca, ako je prijevoz vezan uz poslove tih službi i obavljaju se pod njihovom kontrolom,
d) vozilima kojima se obavlja nekomercijalni prijevoz humanitarne pomoći u izvanrednim okolnostima ili akcijama spašavanja,
e) specijaliziranim vozilima koja se koriste u medicinske svrhe,
f) specijaliziranim vozilima za popravak kvarova koja se kreću u krugu od 100 km od sjedišta tvrtke,
g) vozilima koja se testiraju na cesti radi tehničkog razvoja, popravka ili održavanja, te novim ili prerađenim vozilima koja još nisu registrirana,
h) vozilima ili kombinacijama vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 7.5 t, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz tereta,
i) komercijalnim vozilima koja imaju povijesni status, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz putnika i tereta.

Značenje izraza

Članak 3.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1) »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.;
2) »analogni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju na tahografski listić na kojem vrh pisača ostvaruje zapis mehaničkim pritiskom na tahografski listić, a koji omogućava bilježenje podataka za jedan dan;
3) »cestovni prijevoz« je prijevoz putnika i tereta koji se u cijelosti ili djelomično obavlja javnim cestama, uključujući vožnju praznim ili nenatovarenim vozilom;
4) »digitalni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju u radnu memoriju i memorijsku karticu, a koji omogućava pohranu podataka za razdoblje od 365 dana;
5) »dnevni odmor« je dnevno razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća »redoviti dnevni odmor»i »skraćeni dnevni odmor»:
»redoviti dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora od najmanje 11 sati ili kada se koristi u dva dijela 12 sati, od kojih prvi odmor mora trajati neprekinuto minimalno 3 sata, a drugi neprekinuto minimalno 9 sati;
– »skraćeni dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora kraće od 11 sati, ali ne kraće od 9 sati;
6) »dnevno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje između kraja jednoga dnevnog odmora i početka sljedećega dnevnog odmora ili između dnevnog odmora i tjednog odmora, kao i između tjednog odmora i dnevnog odmora;
7) »linijski prijevoz putnika« je unutarnji ili međunarodni prijevoz putnika koji se obavlja autobusima koji su konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika uključujući i vozača, na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom redu vožnje, cijeni i općim uvjetima;
8) »memorijska kartica« je prijenosni uređaj za prijenos i pohranu podataka, koju posjeduju vozač, prijevoznik, radionica i nadzorno tijelo;
9) »mobilni radnik« označava svakog radnika koji čini dio prijevoznog osoblja, uključujući i vježbenike i naučnike, a koji je zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;
10) »najveća dopuštena masa« je masa vozila zajedno s njegovom nosivošću;
11) »noćni rad« označava rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena;
12) »noćno vrijeme« označava razdoblje od najmanje četiri sata, između 00:00 i 07:00 sati;
13) »odmor« je neprekinuto razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom;
14) »osoba koja obavlja mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza« označava mobilnog radnika ili samozaposlenog vozača koji obavlja takvu djelatnost;
15) »ostali poslovi« su aktivnosti koje su definirane kao radno vrijeme u točki 20. ovoga članka, osim »vožnje«, uključujući i sve poslove za istog ili drugog poslodavca u ili izvan sektora prijevoza;
16) »prekid vožnje« je razdoblje tijekom kojega vozač ne može upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se koristi isključivo za odmor;
17) »prijevoznik« je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost javnoga cestovnog prijevoza ili prijevoz za vlastite potrebe;
18) »radionice« su prostori u kojima se obavljaju postupci ugradnje i ispitivanja, provjere i pregleda, popravka i demotaže uređaja za bilježenje, a za koje je fizička ili pravna osoba dobila dozvolu ministarstva nadležnog za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo);
19) »mjesto rada« označava:
– lokaciju glavnog mjesta poslovanja tvrtke za koju osoba koja obavlja mobilnu djelatnost prijevoza radi, zajedno sa svojim različitim podružnicama, bez obzira jesu li one smještene u istom mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja;
– vozilo koje osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza koristi pri obavljanju svojih poslova i
– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz;
20) »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:
a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu, osobito:
– vožnja,
– utovar i istovar,
– pomoć putnicima kod ulaska i izlaska iz vozila,
– čišćenje i tehničko održavanje,
– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje pravnih, odnosno zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,
b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,
c) u slučaju samozaposlenih vozača, ista definicija primjenjuje se na vrijeme od početka do kraja rada, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku;
21) »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a označavaju:
a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno, prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,
b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju;
22) »razdoblje vožnje« je ukupno vrijeme vožnje od vremena kad vozač započne upravljati vozilom nakon razdoblja odmora ili prekida vožnje do vremena dok ne uzme razdoblje odmora ili prekid vožnje. Razdoblje vožnje može biti kontinuirano ili podijeljeno;
23) »samozaposleni vozač« označava osobu čija je glavna djelatnost cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz, koji posjeduje licenciju za tu djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili putem suradnje između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata;
24) »tahograf« označava cjelokupnu opremu namijenjenu ugradnji u cestovna vozila za prikaz, bilježenje i automatsko ili poluautomatsko pohranjivanje podataka o kretanju takvih vozila i o pojedinom trajanju rada njihovih vozača. Ova oprema obuhvaća kabele, senzore, elektronički uređaj za informacije o vozaču, jedan (dva) čitač(a) za umetanje jedne ili dvije vozačke(ih) memorijske(ih) kartice(a), ugrađen ili odvojen pisač, instrumente prikaza, uređaj za prijenos iz podatkovne memorije, uređaje za prikazivanje ili ispis podataka na zahtjev i uređaje za upisivanje mjesta u kojima dnevno radno vrijeme započinje i završava;
25) »tjedan« označava razdoblje između 00:00 sati u ponedjeljak i 24:00 sata u nedjelju;
26) »tjedni odmor« je tjedno neprekidno razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća »redoviti tjedni odmor« i »skraćeni tjedni odmor«:
»redoviti tjedni odmor« je odmor koji neprekinuto traje najmanje 45 sati,
»skraćeni tjedni odmor« je odmor koji neprekidno traje manje od 45 sati, ali ne kraće od 24 sata pod uvjetima iz članka 12. ovoga Zakona;
27) »tjedno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje tijekom jednog tjedna;
28) »višečlana posada« je posada koju čine barem dva vozača koji upravljaju vozilom. Tijekom prvog sata vožnje višečlane posade prisutnost drugog ili drugih vozača nije obvezna, ali je obvezna tijekom ostatka vremena;
29) »vozač« je osoba koja upravlja vozilom ili koja se nalazi u vozilu kako bi prema potrebi bila raspoloživa za upravljanje vozilom;
30) »vozilo« je motorno vozilo, vučno vozilo, priključno vozilo ili kombinacija tih vozila koja se definiraju kako slijedi:
»motorno vozilo« je svako vozilo na vlastiti motorni pogon koje se kreće javnom cestom, osim vozila koja se stalno kreću tračnicama, a koje se koristi za prijevoz putnika ili tereta ili obavljanje radova,
»vučno vozilo« je motorno vozilo koje se kreće javnom cestom, koje je posebno projektirano za vuču priključnih vozila,
»priključno vozilo« je vozilo konstruirano tako da ga vuče vučno vozilo.;
31) »vrijeme vožnje« je zabilježeno trajanje aktivnosti vožnje:
– automatskim ili poluautomatskim uređajem za bilježenje, odnosno analognim ili digitalnim tahografom,
– ručno, sukladno odredbama ovoga Zakona ili po posebnom propisu.

II. RADNO VRIJEME I OBVEZNI ODMOR MOBILNIH RADNIKA

Tjedno radno vrijeme

Članak 4.

(1) Prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati.
(2) Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.
(3) Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca. Poslodavac mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca dužan je pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca.
(4) Mobilni radnik dužan je izračun iz stavka 3. ovoga članka dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen u pisanom obliku.

Stanka

Članak 5.

(1) Mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u cestovnom prijevozu, osim u slučaju ako AETR ne osigurava veću zaštitu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku.
(2) Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.
(3) Stanke iz stavka 2. ovoga članka mogu se raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.

Vježbenici i naučnici

Članak 6.

Ako su mobilni radnici vježbenici i naučnici na njih se primjenjuju samo odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje vrijeme odmora.

Noćni rad

Članak 7.

(1) Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno dnevno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja.
(2) Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, odnosno sukladno kolektivnim ugovorima, uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.

Izuzeća od tjednoga radnog vremena i noćnog rada

Članak 8.

(1) Iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, mogu se kolektivnim ugovorom utvrditi iznimke od odredbe članaka 4. i 7. ovoga Zakona, uz uvjet postojanja dogovora između predstavnika poslodavaca i radnika na koje se one odnose, i uz poticanje svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga.
(2) Iznimka od odredbe članka 4. ovoga Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48 sati.

Informiranje i evidencije

Članak 9.

(1) Poslodavci su mobilne radnike dužni upoznati s odredbama iz članaka 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima, koji su doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi, koje se odnose na rad ili radne odnose.
(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika. Evidencija se mora čuvati najmanje dvije godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika odgovorni su poslodavci. Poslodavci su dužni na zahtjev izdati mobilnim radnicima evidenciju o odrađenim satima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika.
(4) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.
(5) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.

III. POSADE, VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE I RAZDOBLJA ODMORA VOZAČA

Vrijeme vožnje

Članak 10.

(1) Dnevno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od devet sati. Iznimno, dnevno vrijeme vožnje može se produljiti na najviše deset sati, ali ne više od dvaput tjedno.
(2) Tjedno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 56 sati i ne smije prekoračiti maksimalno tjedno radno vrijeme.
(3) Ukupno vrijeme vožnje tijekom bilo koja dva uzastopna tjedna ne smije biti dulje od 90 sati.
(4) Vozač je dužan evidentirati ostale poslove u skladu s odredbom članka 3. točke 15. ovoga Zakona, kao i vrijeme provedeno u upravljanju vozilom koje se koristi za javni prijevoz, a na koji se ne primjenjuje ovaj Zakon.
(5) Vozač je dužan evidentirati i vrijeme raspoloživosti sukladno odredbi članka 3. točke 21. podtočke a) ovoga Zakona, od posljednjega dnevnog ili tjednog razdoblja odmora.
(6) Evidencije iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vode se ručno na tahografskom listiću, ispisu ili korištenjem opcije ručnog unosa u digitalni tahograf.
(7) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno analognim tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti za tekući dan i prethodnih 28 dana: tahografske listiće, ručno izvršene zapise, ispise iz tahografa, te karticu vozača ukoliko je posjeduje.
(8) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno digitalnim tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti svoju karticu vozača, tahografske listiće, ručno izvršene zapise i ispise, za tekući dan i prethodnih 28 dana.

Prekid vožnje

Članak 11.

(1) Nakon razdoblja vožnje od četiri i pol sata, vozač je dužan prekinuti vožnju najmanje 45 minuta, osim ako uzima razdoblje odmora.
(2) Prekid vožnje iz stavka 1. ovoga članka se može zamijeniti prvim prekidom vožnje od najmanje 15 minuta, nakon kojeg slijedi drugi prekid vožnje od najmanje 30 minuta od kojih je svaki raspoređen tijekom razdoblja vožnje iz stavka 1. ovoga članka.

Dnevni i tjedni odmor

Članak 12.

(1) Vozač mora imati dnevni i tjedni odmor.
(2) Unutar svaka 24 sata, nakon dnevnog ili tjednog odmora, vozač mora imati novi dnevni odmor. Ako dnevni odmor unutar 24 sata traje najmanje devet sati, ali manje od 11 sati, smatra se skraćenim dnevnim odmorom.
(3) Dnevni odmor može se produljiti do redovitoga tjednog odmora ili skraćenoga tjednog odmora.
(4) Vozač može imati najviše tri skraćena dnevna odmora između bilo koja dva tjedna odmora.
(5) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, unutar 30 sati od isteka dnevnog ili tjednog odmora, vozač koji je dio višečlane posade mora uzeti novi dnevni odmor u trajanju od najmanje devet sati.
(6) U bilo koja dva uzastopna tjedna, vozač mora imati najmanje:
– dva redovita tjedna odmora ili
– jedan redovit i jedan skraćeni tjedni odmor od najmanje 24 sata. Nadoknadu tjednog odmora vozač je dužan izvršiti najkasnije do kraja trećeg tjedna od tjedna korištenja skraćenoga tjednog odmora.
(7) Tjedni odmor započinje najkasnije po isteku šest 24-satna razdoblja, od kraja prethodnoga tjednog odmora.
(8) Svaki odmor koji se uzima kao nadoknada skraćenoga tjednog odmora mora se pripojiti drugom razdoblju odmora od najmanje devet sati.
(9) Dnevni i skraćeni tjedni odmor vozač može provesti u vozilu izvan sjedišta tvrtke, ukoliko je vozilo opremljeno ležajem.
(10) Ukoliko tjedni odmor zahvaća dva tjedna, isti se može pribrojiti samo jednom od ta dva tjedna.
(11) Ukoliko se prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, dnevni odmor traje najmanje 12 sati neprekidno.

Iznimke

Članak 13.

(1) Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, ako vozač prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom, te koristi dnevni odmor, taj se odmor može prekinuti najviše dva puta drugim aktivnostima, u ukupnom trajanju od najviše sat vremena. Tijekom redovitoga dnevnog odmora vozač mora imati pristup ležaju.
(2) Dolazak ili odlazak vozača do i od vozila na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, ako se vozilo ne nalazi u mjestu prebivalište vozača niti u sjedištu poslodavca, ne računa se kao vrijeme odmora ili prekid vožnje, osim ako vozač nije na trajektu ili vlaku i ima pristup ležaju.
(3) Bilo koje vrijeme koje vozač provede upravljajući vozilom na koje se ne primjenjuje ovaj Zakon do ili od vozila na koje se primjenjuje ovaj Zakon, a koje nije u vozačevom prebivalištu niti u operativnom sjedištu poslodavca, računa se kao drugi poslovi.

IV. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

Obveze prijevoznika

Članak 14.

(1) Prijevoznik ne smije vozačima koje zapošljava davati nikakve novčane naknade, u obliku povišice ili dodatka na plaću, a koji su vezani uz prijeđenu udaljenost i/ili količinu prevezenog tereta, ako je ta naknada takva da ugrožava sigurnost cestovnog prometa i/ili potiče kršenje odredbi ovoga Zakona.
(2) Prijevoznik je dužan organizirati rad vozača na način da vozači poštuju odredbe ovoga Zakona, propisno ih uputiti na odredbe ovoga Zakona, te obavljati redovite provjere.
(3) Tvrtke, otpremnici, špediteri, organizatori putovanja, potpisnici ugovora, kooperanti i agencije za zapošljavanje vozača dužni su osigurati da ugovoreni rasporedi vožnji budu u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(4) Prijevoznik koji koristi vozila opremljena digitalnim tahografom u skladu s odredbama ovoga Zakona, dužan je:
(a) osigurati da se svi podaci redovito preuzimaju s jedinice u vozilu i kartice vozača kako bi se osiguralo preuzimanje svih podataka koji se odnose na aktivnosti prijevoznika ili aktivnosti koje su obavljene za tog prijevoznika,
(b) osigurati da se svi podaci preuzeti s jedinice u vozilu i kartice vozača čuvaju najmanje 12 mjeseci nakon bilježenja i da ti podaci budu dostupni izravno ili daljinskim prijenosom iz prostorija prijevoznika na zahtjev ovlaštene osobe.

V. IZUZEĆA

Izuzeća za mobilne radnike

Članak 15.

Kolektivnim ugovorima i drugim ugovorima između socijalnih partnera mogu se za osobe koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza odrediti povoljniji uvjeti od onih propisanih odredbama ovoga Zakona, u cilju zaštite njihovoga zdravlja i sigurnosti, vodeći računa da se tim ne smanjuje opća razina zaštite radnika.

Izuzeća za vozača

Članak 16.

(1) Vozač može odstupiti od pravila utvrđenih odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona kada upravlja vozilom kojem je potrebno da stigne do najbližega prikladnog mjesta za zaustavljanje kako bi se osigurala sigurnost ljudi, vozila ili njegovoga tereta s tim da se ne ugrožava sigurnost cestovnog prometa.
(2) Vozač je dužan navesti razloge takvog postupanja ručno, na obrascu evidencije radnog vremena ili na tahografskom listiću, najkasnije po dolasku na najbliže prikladno mjesto za zaustavljanje.

Izuzeća za pojedine vrste prijevoza

Članak 17.

Odredbe članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona, kada se prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, ne primjenjuju se na sljedeće vrste prijevoza:
a) vozilima koja se koriste za poljoprivredne ili šumarske aktivnosti u krugu do 50 km od mjesta utovara do mjesta istovara,
b) vozilima na pogon zemnim ili ukapljenim plinom ili na električni pogon, čija najveća dopuštena masa, uključujući i masu priključnog vozila, ne prelazi 7.5 t, a koja se koriste za prijevoz tereta u krugu do 50 km od od mjesta utovara do mjesta istovara,
c) vozilima koja se koriste za obuku vozača i ispite u cilju dobivanja vozačke dozvole ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, pod uvjetom da se ne koriste za komercijalni prijevoz tereta ili putnika,
d) specijaliziranim vozilima za prijevoz opreme za cirkuse i zabavne parkove;
e) posebno opremljenim vozilima čija je namjena edukacija u stanju mirovanja (bibliobus i sl.),
f) specijaliziranim vozilima za prijevoz novca i vrijednosti,
g) vozilima koja se koriste isključivo na cestama unutar prometnih objekata kao što su luke i željeznički terminali,
h) vozilima koja se koriste za prijevoz živih životinja s gospodarstava na lokalne tržnice i natrag ili s tržnica u lokalne klaonice u krugu do 50 km.

Obveze prijevoznika i vozača u slučaju kada vozilo nije opremljeno tahografom

Članak 18.

(1) Ako vozilo nije opremljeno tahografom u skladu s odredbom članka 2. stavka 3. ovoga Zakona, isto će se moći koristiti samo za:
a) unutarnji linijski prijevoz putnika na linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) međunarodni linijski prijevoz putnika čija je polazna i odredišna točka smještene na udaljenosti do 50 km zračne linije od granice između dviju država, a čija udaljenost ne prelazi 100 km.
(2) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik je dužan sastaviti vozni red i raspored dužnosti, koji za svakog vozača mora sadržavati naziv, sjedište i unaprijed utvrđeni raspored različitih razdoblja vožnje, ostalih poslova, prekida vožnje i raspoloživosti.
(3) Vozač raspoređen za vožnju vozilom iz stavka 1. ovoga članka mora imati u vozilu izvod iz rasporeda dužnosti i primjerak voznog reda iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Raspored dužnosti mora:
a) sadržavati sve informacije navedene u stavku 2. ovoga članka za minimalno razdoblje koje obuhvaća prethodnih 28 dana, s tim da se podaci moraju redovito dopunjavati u vremenskim razmacima koji ne smiju biti dulji od 30 dana,
b) potpisati odgovorna osoba prijevoznika,
c) se čuvati u tvrtki godinu dana nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Prijevoznik izdaje izvode iz rasporeda dužnosti na zahtjev vozača i na zahtjev ovlaštene osobe.

VI. TAHOGRAFI

Tehnički uvjeti i tipno odobrenje tahografa

Članak 19.

(1) Tahograf koji je ugrađen u skladu s odredbama ovoga Zakona mora biti tipno odobren sukladno posebnim propisima.
(2) Ministar propisuje tehničke uvjete koje moraju ispunjavati tahografi, izvedbene zahtjeve za tahografe, tahografske listiće, memorijske kartice, uvjete za preglede, ispitivanje, ugradnju i popravak tahografa i ispitivanje ograničivača brzine.

Radionice

Članak 20.

(1) Radionica jest pravna ili fizička osoba-obrtnik koja na temelju dozvole Ministarstva može obavljati djelatnosti:
1. provjere i pregleda tahografa,
2. ugradnju i ispitivanje tahografa,
3. popravak i demontažu tahografa.
(2) Radionica u okviru djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka kao poslove radionice može:
– aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati, te plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati uređaje, te za njih izrađivati identifikacijske oznake.
(3) Djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:
1. analogne tahografe,
2. digitalne tahografe.
(4) U dozvoli mora biti utvrđeno koju od djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati.
(5) Ista radionica može obavljati istu djelatnost za obje vrste tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu dozvolu.
(6) Dozvola se izdaje na rok od 5 godina.
(7) Protiv rješenja kojima se dozvola daje ili uskraćuje žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
(8) Radionica je dužna u roku od 60 dana prije isteka važenja dozvole podnijeti zahtjev za produljenje važenja dozvole.
(9) U slučaju promjene vlasništva, voditelja iz članka 26. ovoga Zakona ili u slučaju promjene zaposlenika koji obavljaju postupke i poslove radionice (u daljnjem tekstu: tehničar), radionica je dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.
(10) Ministar propisuje način podnošenja zahtjeva, postupak izdavanja dozvola i poslove radionica.

Dozvola

Članak 21.

(1) Iznimno od odredbe članka 20. stavka 5. ovoga Zakona radionica koja obavlja samo djelatnosti provjere i pregleda tahografa mora obavljati tu djelatnost za analogne i digitalne tahografe.
(2) Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i oznaku plombiranja. Oznake moraju biti postavljene na oglasnoj ploči.

Uvjeti za izdavanje dozvole

Članak 22.

(1) Dozvola će se izdati radionici na temelju zahtjeva kojemu se obvezno prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta, i to da:
– je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona,
– će poslove svoje djelatnosti obavljati na siguran i transparentan način,
– mora posjedovati odgovarajuće prostorije na području Republike Hrvatske, opremu i alat te zapošljavati osposobljene tehničare,
– prilaz radionici mora biti izgrađen i označen sukladno pravilima struke,
– mora osigurati odgovarajuću pouzdanost umjeravanja tahografa,
– protiv nje ne smije biti pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– protiv podnositelja zahtjeva, odnosno voditelja ili u radionici zaposlenog tehničara ne smije biti pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti, a koje je bilo počinjeno kod obavljanja poslova vezanih za tahograf,
– voditelj radionice nije osoba kojoj je kao voditelju radionice u posljednjih pet godina oduzeta dozvola,
– mora imati na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa u vezi s postupcima i poslovima koje obavljaju,
– mora imati prostorije i opremu koji omogućavaju da bilješke i dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografima, kao i podaci koji su na njima, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima, te mora osigurati zaštitu osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka,
– mora imati podmirene sve dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– radionici ili osobi čiji je pravni sljednik radionica u posljednjih pet godina nije oduzeta dozvola,
– najmanje jedan od zaposlenika mora biti tehničar koji ispunjava uvjete iz članka 26. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– mora imati voditelja koji obavlja poslove iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona i
– mora imati oglasnu ploču na kojoj će biti sve informacije sukladno članku 26. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ministar propisuje način dokazivanja ispunjavanja uvjeta, sadržaj i oblik zahtjeva za izdavanje ili produžetak dozvole.

Oduzimanje dozvole

Članak 23.

(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti dozvolu radionici ako utvrdi:
– da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 22. ovoga Zakona,
– da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne poštuju odredbe ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih akata,
– da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u postupku izdavanja dozvole odnosno provjere uvjeta za dobivanje dozvole,
– da radionica svoj rad obavlja tako da se način rada dovodi u pitanje (primjerice podešavanjem kalibracijskih parametara ili uređaja u vozilima čime bi mogla utjecati na pogrešno mjerenje sati vozača u vozilima ili lažnu kalibraciju),
– da je radionica podešavala zaštitne elemente na tahografima.
(2) Rješenjem o oduzimanju dozvole, oduzimaju se sve dozvole pojedine radionice.
(3) Rješenjem o oduzimanju dozvole radionici se nalaže da u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole Ministarstvu preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu te na temelju njega donesenim propisima, dužna voditi.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga člana žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravni sudom Republike Hrvatske.

Nadzor nad radionicama

Članak 24.

(1) Nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa. U okviru tog nadzora, potrebno je provjeriti ispunjava li radionica propisane uvjete za dobivanje dozvole te je li njihov rad u skladu s odredbama ovoga Zakona, kao i na temelju njega donesenih propisa.
(2) Ako se kontrolom tahografa utvrdi da tahograf ne radi ispravno Inspekcija cestovnog prometa dužna je obaviti nadzor u radionici koja je provela posljednju provjeru ili izvršila neki drugi zahvat na tahografu.
(3) Ako se nadzorom utvrde nepravilnosti u radionici koje mogu imati obilježja kaznenog djela, a koje bi mogle ugroziti siguran rad tahografa, inspekcija cestovnog prometa će narediti odgovornoj osobi da bez odgađanja zaposlenicima zabrani pristup karticama radionice.
(4) Ako odgovorna osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo će na prijedlog inspekcije cestovnog prometa, radionici oduzeti dozvolu.
(5) Inspekcija cestovnog prometa dužna je o svim obavljanim nadzorima sukladno odredbama ovoga članka obavijestiti Ministarstvo.

Evidencija o radionicama

Članak 25.

(1) Ministarstvo vodi evidenciju o:
– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvole i pratećoj dokumentaciji,
– oduzetim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,
– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,
– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,
– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,
– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,
– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne.
(2) U okviru evidencije iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo evidentira sljedeće osobne podatke: osobno ime i prezime, datum rođenja te mjesto stalnog i eventualno privremenog prebivališta tehničara.
(3) Ministar će detaljnije propisati evidenciju iz stavka 1. ovoga članka te način njezinog vođenja.
(4) Ministarstvo dostavlja informacije o trenutačnom stanju radionica odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to zatraže.

Tehničar, voditelj i oglasna ploča radionice

Članak 26.

(1) Tehničar može biti osoba:
– koja ima najmanje srednju stručnu spremu prometnog, elektrotehničkog, strojarskog i preciznomehaničarskog smjera,
– koja je stručno osposobljena, što se dokazuje potvrdom o završenom školovanju za ispitivanje i ugradnju tahografa prema programu odobrenom od ministarstva nadležnog za obrazovanje i potvrdom o stručnoj osposobljenosti kod nekog od proizvođača tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje. Stručna osposobljenost dokazuje se i potvrdom pravne ili fizičke osobe, kod koje je zaposlena osoba koja je završila školovanje za instruktora stručnog obrazovanja. Potvrda o stručnoj osposobljenosti ne smije biti starija od tri godine.
– koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno pri obavljanju poslova s tahografima i
– protiv koje zbog kaznenog djela iz podstavaka 3. ovoga stavka nije pokrenut kazneni postupak,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(2) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa, može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.
(3) Voditelj može biti osoba koja:
– je u radnom odnosu u radionici i koju je odgovorna osoba radionice imenovala za obavljanje poslova radionice, i
– protiv koje nije pokrenut postupak za kazneno djelo u vezi s obavljanjem poslova s tahogafima,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(4) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka, rad s memorijskim karticama radionice, te obavlja sljedeće poslove:
– brine da ovlaštenim tehničarima budu uručene, te da upotrebljavaju svoje kartice sukladno propisima,
– brine da se kartice radionice, kliješta za plombiranje, te odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na sigurnom mjestu ili blagajni,
– brine da se o gubitku, krađi odnosno neispravnosti memorijskih kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i Ministarstvo,
– brine se o roku važenja dozvole i pravovremenom podnošenju zahtjeva za njezino produljenje,
– brine o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u upotrebi.
(5) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču bilo kojeg vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s dozvolom.
(6) Radionica mora na vidljivom mjestu imati oglasnu ploču koju veličinom i oblikom mogu uočiti svi korisnici, a obvezno mora sadržavati:
– oznaku dozvole i oznaku plombiranja,
– obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.
(7) Radionica je u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa dužna s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni sukladno odredbama ovoga Zakona, uključujući osobne podatke. Te podatke dužna je pohraniti na siguran način najmanje jednu godinu, a smije ih proslijediti samo prijevozniku u čijem je vozilu bio tahograf ili kod kojega je zaposlen vozač na kojeg se odnose podaci o radnom vremenu i odmorima te nadzornim tijelima sukladno ovom Zakonu.

VII. MEMORIJSKE KARTICE

Kartice

Članak 27.

(1) Kartica vozača i kartica prijevoznika izdaju se na vrijeme od pet godina, kartica nadzornog tijela na dvije godine, kartica radionice na jednu godinu.
(2) Kartica radionice izdaje se na ime pojedinog tehničara koji je osposobljen sukladno odredbama članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, kartica nadzornog tijela na ime pojedine osobe koja je karticom ovlaštena za provođenje nadzora u skladu s člankom 44. stavkom 2. točkom a) ovoga Zakona.
(3) Kartica radionice mora imati sigurnosni pin.

Nadležnost izdavanja kartica

Članak 28.

(1) Poslove izdavanja kartica iz članka 27. ovoga Zakona, kao javnu ovlast, obavlja pravna osoba koju je na temelju javnog natječaja, u skladu s odredbama ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: izdavatelj kartica) ovlastilo Ministarstvo.
(2) Javnu ovlast izdavatelj kartica dobiva na rok od 10 godina.
(3) U Republici Hrvatskoj javna ovlast iz stavka 1. ovoga članka daje se samo jednom izdavatelju kartica.

Javna ovlast izdavatelja kartica

Članak 29.

(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:
– odlučivanje o izdavanju ili oduzimanju kartica, uključujući uručivanje kartica, vođenje evidencije iz članka 25. ovoga Zakona, te davanje podataka iz evidencije;
– upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektroničkih ključeva.
(2) Izdavatelj kartica dužan je javnu ovlast provoditi na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.

Izdavanje kartica

Članak 30.

(1) Kartice iz članka 27. ovoga Zakona izdaju se na temelju zahtjeva.
(2) Obvezni sadržaj i obrazac zahtjeva propisuje ministar.

Uvjeti za davanje javne ovlasti izdavatelju kartica

Članak 31.

(1) Javna se ovlast daje pravnoj osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:
– da u Republici Hrvatskoj raspolaže odgovarajućim prostorijama za obavljanje javne ovlasti,
– da ima zaposlenike koji su sukladno propisima Republike Hrvatske ovlašteni za vođenje upravnog postupka,
– da ima dovoljan broj drugih stručnih zaposlenika,
– da ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za obavljanje poslova koji su sastavni dio javne ovlasti,
– da se ne radi o radionici u smislu ovoga Zakona,
– da protiv nje nije pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– da protiv uprave ili njezinog člana, odnosno odgovorne osobe nije pokrenut kazneni postupak za djelo za koje se pokreće po službenoj dužnosti,
– da član uprave odnosno odgovorna osoba u posljednjih pet godina nije bila član uprave ili odgovorna osoba u izdavatelju kartica kojemu je oduzeta ta javna ovlast,
– da ima podmirene dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– da ne postoje druge okolnosti na osnovi kojih je moguće utemeljeno zaključiti da neće primjereno provoditi javnu ovlast i
– da njoj ili osobi čiji je univerzalni pravni sljednik izdavatelj kartica u posljednjih pet godina ta javna ovlast nije oduzeta.
(2) Ponuditelj može dokazivati da ispunjava uvjete koji se odnose na prostorije, opremu i stručne zaposlenike za pružanje usluga u vezi s personalizacijom i izradom kartica, te u vezi s generiranjem ključeva za elektronički potpis, a kod kojih se radi o poslovima s podizvođačima, s kojima ima za vrijeme na koje se daje javna ovlast ugovorom uređen odnos u vezi s osiguravanjem ovih usluga, odnosno može navesti da će ih pružiti nakon dobivanja javne ovlasti u skladu s ovim Zakonom.
(3) Ministar propisuje način dokazivanja uvjeta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Uvjete za davanje javne ovlasti izdavatelj kartica mora ispunjavati za cijelo vrijeme trajanja javne ovlasti.

Mjerila za izbor

Članak 32.

(1) Mjerila za izbor na javnom natječaju su sljedeća:
– predviđeni prosječni vlastiti troškovi izdavanja pojedine kartice, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi niže prosječne vlastite troškove,
– rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi kraći rok,
– izlaženje u susret potrošačima koji se odnose na uredovno vrijeme, načini podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć potrošačima i drugo, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi bolja rješenja za potrošača.
(2) Mjerila iz stavka 1. ovoga članka poredana su na način da mjerilo iz stavka 1. podstavaka 1. ovoga članka ima najveći, a mjerilo iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ima najmanji učinak.

Javni natječaj

Članak 33.

(1) Javni natječaj raspisuje Ministarstvo.
(2) Javni se natječaj objavljuje u »Narodnim novinama.»
(3) Javni natječaj mora sadržavati najmanje:
– napomenu da se radi o objavi javnog natječaja radi davanja javne ovlasti izdavanja kartica te druge identifikacijske oznake javnog natječaja,
– napomenu da se javna ovlast daje u skladu s ovim Zakonom, te provedbenim propisima,
– predmet javne ovlasti i napomenu da se daje samo jedna javna ovlast,
– krajnji rok početka i vrijeme trajanja javne ovlasti,
– postupak izbora nositelja javne ovlasti,
– uvjete koje mora ispunjavati nositelj javne ovlasti,
– mjerila za izbor nositelja javne ovlasti,
– mjesto, vrijeme i uvjete plaćanja za podizanje dokumentacije za natječaj,
– mjesto i rok za davanje ponude,
– naslov, prostoriju, datum i sat javnog otvaranja ponuda.
(4) Ministarstvo je dužno na dan objave javnog natječaja i za cijelo vrijeme trajanja roka za davanje ponuda omogućiti svim zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti svima koji uplate traženi iznos.
(5) Ministar propisuje sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja ponuda.

Odluka o odabiru

Članak 34.

(1) U odluci o odabiru pravne osobe za izdavatelja kartice Ministarstvo određuje rok za početak obavljanja javne ovlasti kao i vrstu i visinu financijskog osiguranja u svrhu zakonitog i primjerenog obavljanja javne ovlasti.
(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) Visina financijskog osiguranja mora biti takva da pokriva očekivane troškove Ministarstva u vezi s eventualnim oduzimanjem javne ovlasti, novim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova izdavatelja kartice u Ministarstvu do trenutka kada novi izdavatelj kartica počinje provoditi javnu ovlast.

Oduzimanje javne ovlasti

Članak 35.

(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti javnu ovlast izdavatelja kartica ako utvrdi:
– da izdavatelj kartica ne ispunjava uvjete iz članka 31. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica odnosno zaposlenik prilikom obavljanja javne ovlasti krši odredbe ovoga Zakona te na temelju njega donesene podzakonske akte,
– da je pravomoćnom presudom izdavatelj kartica ili zaposlenik izdavatelja kartica osuđen za kazneno djelo u svezi s obavljanjem poslova javne ovlasti,
– da je izdavatelj kartica dao lažne izjave, podatke ili dokumente u ponudi, odnosno u postupku provjere uvjeta iz članka 31. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica ne omogućava ili sprečava nadzor iz članka 36. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica cijenu za izdavanje kartica i druge usluge naplaćuje u suprotnosti s propisom članka 37. ovoga Zakona, te na opravdani zahtjev izdavatelja kartica, ali ne prije isteka pet godina od početka provođenja javne ovlasti.
(2) Protiv rješenja o oduzimanju javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) U rješenju o oduzimanju javne ovlasti Ministarstvo će odrediti rok prestanka javne ovlasti izdavatelja kartica.
(4) Rješenjem o oduzimanju javne ovlasti, dotadašnjem izdavatelju kartica se nalaže da novom izdavatelju kartica danom prestanka javne ovlasti bez naplate troškova u elektroničkom obliku i na papiru preda svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i koje vodi a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve izrađene, ali neuručene kartice. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno odluci, navedena dokumentacija i evidencije mu se oduzimaju. Ova se odredba primjenjuje i u slučaju prestanka javne ovlasti uslijed isteka vremena.
(5) Ako je to radi obavljanja upravnih poslova koji su predmet javne ovlasti nužno, dotadašnji izdavatelj kartica dužan je opremu za obavljanje poslova (računala s nužno potrebnom programskom opremom, uređaji za personalizaciju i izradu kartica, blanketi kartica, druga potrebna oprema) dati u najam novom izdavatelju kartica. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno ovoj odluci, Ministarstvo može odlukom na određeno vrijeme, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci, navedenu opremu oduzeti. Dotadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na odštetu.

Nadzor nad izdavanjem kartica

Članak 36.

Upravni nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja Ministarstvo. U okviru nadzora Ministarstvo je dužno utvrditi ispunjava li izdavatelj kartica i dalje propisane uvjete za izdavatelja kartica te obavlja li poslove u skladu s propisima.

Cijena izdavanja kartice

Članak 37.

(1) Troškove obavljanja javne ovlasti izdavatelj kartica podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za izdavanje kartica, odnosno za druge usluge.
(2) Cijenu za izdavanje kartice, odnosno drugih usluga propisuje ministar tako da izdavatelju kartica osigura pokriće troškova koji se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi.

Evidencije

Članak 38.

(1) Izdavatelj kartica vodi evidenciju o izdanim karticama. Evidencija obuhvaća najmanje sljedeće podatke, uključujući i navedene osobne podatke:
1. o stanju zahtjeva za izdavanje kartica:
– osobno ime i prezime podnositelja zahtjeva,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu,
2. o vozačevoj kartici:
– osobno ime i prezime vozača,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu.
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
3. o kartici nadzornog tijela:
– naziv nadzornog tijela,
– adresa nadzornog tijela te osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– osobno ime i prezime za nadzor zadužene službene osobe,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi da mu se pošalje kartica,
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
4. o kartici prijevoznika:
– tvrtka, odnosno ime pravne, odnosno fizičke osobe koja raspolaže prijevoznim sredstvom:
– adresa odnosno sjedište prijevoznika,
– osobno ime i prezime ovlaštene osobe,
– elektronička adresa;
5. o kartici radionice:
– naziv odnosno tvrtka radionice,
– adresa odnosno sjedište radionice,
– osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– elektronička adresa,
– osobno ime i prezime tehničara – imatelja kartice,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresa stalnog prebivališta,
– adresa na koju želi da mu se pošalje PIN kod (nije adresa radionice),
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
6. za sve vrste kartica:
– naziv nadležnog izdavatelja,
– broj kartice,
– datum početka važenja kartice,
– datum isteka važenja kartice,
– status kartice (zaplijenjena/od strane nadležnog organa/, suspendirana /privremeno oduzeta/, oduzeta /trajno nevažeća/, zamjenjuje se, izgubljena, ukradena, oštećena, istekao rok važenja, produžena, zamijenjena, otkazana, nadoknađena);
7. za sve vrste kartica njihovo ukupno stanje o:
– broju dostavljenih (preuzetih) kartica,
– personaliziranim karticama,
– otpremljenim karticama,
– greškama kod izrade,
– zalihama kartica,
– karticama u optjecaju,
– vraćenim (nepreuzetim) karticama,
– oštećenim karticama.
(2) Izdavatelj kartica dužan je voditi i evidenciju o elektroničkim ključevima i drugim elektroničkim zapisima na karticama u elektroničkom obliku.
(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka izdavatelj kartica pribavlja iz evidencija koje već vode druga tijela, odnosno nositelji javnih ovlasti, osim podataka za koje još ne postoji službena evidencija. Druga tijela i nositelji javnih ovlasti dužni su izdavatelju kartica proslijediti tražene podatke te u suradnji s njim omogućiti najjednostavniji način izmjene, odnosno uvida u evidencije i podatke.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice stranka je dužna u pisanom obliku izjaviti da dopušta korištenje podataka iz stavka 1. ovoga članka. Ako se radi o korištenju osobnih podataka, izdavatelj kartica je dužan navesti koje će osobne podatke iz određenih službenih evidencija koristiti.
(5) Izdavatelj kartice vozača i kartice radionice, podatke koje vodi sukladno ovom članku prosljeđuje i razmjenjuje s nadležnim tijelima drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
(6) Radi izvršavanja nadzora Ministarstvo i nadzorna tijela iz ovoga Zakona imaju pristup podacima iz evidencija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i odgovarajućim podacima nadležnih tijela drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).

VIII. POSTUPCI PROVJERE

Sustavi provjere

Članak 39.

(1) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici (u daljnjem tekstu: nadležna tijela za provjere) dužni su organizirati i provoditi odgovarajuće i redovite provjere u svrhu pravilne i dosljedne provedbe i primjene odredbi ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, na cesti i u prostorima prijevoznika i tvrtki, za sve kategorije prijevoza.
(2) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati svake godine i moraju obuhvatiti širok i reprezentativan presjek mobilnih radnika, vozača, prijevoznika, tvrtki i vozila u svim kategorijama prijevoza obuhvaćenim odredbama ovoga Zakona.
(3) Provjere iz stavka 2. ovoga članka, moraju se organizirati na način da se od 1. lipnja 2008. provjerava 1% dana koje odrade vozači vozila obuhvaćenim ovim Zakonom.
(4) Postotak provjera iz stavka 3. ovoga članaka povećat će od 1. siječnja 2009. na najmanje 2%, a od 1. siječnja 2010. na najmanje 3%.
(5) Nadležna tijela za provjere dužna su najmanje 30% ukupnog broja provjeravanih radnih dana provjeravati na cesti, a najmanje 50% u prostorima tvrtki.
(6) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati sljedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana, te broj i vrstu prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o prijevozu putnika ili tereta.

Statistika

Članak 40.

(1) Nadležna tijela za provjere dužna su osigurati da statistički podaci prikupljeni od provjera u skladu s odredbom članka 39. ovoga Zakona budu razvrstani na one:
a) za provjere na cesti:
– vrsta ceste (autocesta, državna ili županijska, odnosno lokalna cesta) država registracije pregledanog vozila, u cilju izbjegavanja diskriminacije,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni);
b) za provjere u tvrtkama:
– vrsta prijevozne djelatnosti (unutarnji ili međunarodni prijevoz, prijevoz putnika ili tereta, javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe),
– veličina voznog parka,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni).
(2) Nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su čuvati podatke o provjerama prikupljene u prethodnoj godini.
(3) Tvrtke u kojima su vozači zaposleni dužne su čuvati jednu godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje im dostave nadležna tijela za provjere, o provjerama izvršenim u prostorima tih tvrtki ili u pregledu vozača tih tvrtki na cesti.

Provjere na cesti

Članak 41.

(1) Provjere na cesti moraju se organizirati na različitim mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju obuhvatiti svi segmenti cestovne mreže, u cilju sprečavanja izbjegavanja mjesta provjere.
(2) Trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama, kao i koncesionari, u suradnji s inspekcijom i policijskim službenicima dužna su osigurati:
a) da se u dovoljnoj mjeri osiguraju mjesta za provjere na ili u blizini postojećih cesta, te da prema potrebi servisne stanice i ostale sigurne lokacije mogu funkcionirati kao mjesta provjere,
b) da se provjere provode po sustavu slučajne rotacije, uz odgovarajuću geografsku ravnomjernost.
(3) Provjere na cesti iz stavka 2. ovoga članka moraju se obavljati bez diskriminacije, a ovlaštene osobe prilikom obavljanja provjera posebno su dužne na nediskriminirajući način provjeravati:
a) državu registracije vozila,
b) državu prebivališta vozača,
c) državu poslovnog nastana tvrtke,
d) polazište i odredište vožnje,
e) vrstu tahografa (analogni ili digitalni).
(4) Provjere na cesti obuhvaćaju sljedeće:
a) dnevno i tjedno vrijeme vožnje, prekide vožnje, dnevno i tjedno vrijeme odmora, podatke za prethodne dane koji se moraju nalaziti u vozilu i/ili podatke pohranjene za isto razdoblje na kartici vozača i/ili u memoriji tahogafa, i/ili na ispisima,
b) sve slučajeve prekoračenja dopuštene brzine vozila, koji se definiraju kao razdoblja dulja od jedne minute tijekom kojih brzina vozila prelazi 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za vozila kategorije M3,
c) ako je moguće, trenutačne brzine vozila koje zabilježi tahograf tijekom najviše 24 prethodna sata korištenja vozila,
d) ispravan rad tahografa (utvrđivanje moguće zlouporabe uređaja i/ili kartice vozača i/ili listića).
(5) Nadležna tijela za provjere moraju imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i moraju biti opremljena opremom za provjeru koja omogućuje:
a) preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i kartice vozača za digitalni tahograf, očitavanje podataka, te analizu i/ili prijenos nalaza u središnju bazu podataka radi analize,
b) provjeru tahografskih listića.
(6) Ministarstvo će surađivati i razmjenjivati podatke prikupljene iz provjera s nadležnim tijelima drugih država.

Provjere u prostorima tvrtki

Članak 42.

(1) Provjere u prostorima tvrtki moraju se planirati na način da se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i tvrtki, posebno ukoliko su se tijekom pregleda na cesti utvrdile teže povrede odredbi ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provjere dužno je tijekom provjere uzeti u obzir sve informacije koje dostavi nadležno tijelo druge države, a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.
(3) Provjere koje su obavljene u prostorijama tijela nadležnih za provjere, na temelju traženih dokumenata ili podataka koje su tvrtke predale po njihovom zahtjevu, smatraju se provjerama izvršenim u prostorijama tvrtke.
(4) Provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju, osim provjera iz članka 41. stavka 4. ovoga Zakona i sljedeće provjere:
a) tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja odmora,
b) pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje,
c) tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s kartica vozača.
(5) Nadležno tijelo za provjere u prostorima tvrtki mora imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i članka 41. stavka 4. ovoga Zakona i mora biti opremljeno opremom za provjeru u skladu s odredbom članka 41. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Nadležno tijelo za provjere, ukoliko je to moguće, može provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su otpremnici, agenti, špediteri i dr., ukoliko se utvrdi kršenje propisa.

Sustav ocjene rizika

Članak 43.

(1) Ministarstvo će uvesti sustav ocjene rizika za tvrtke, koji će se temeljiti na broju i težini povreda odredbi ovoga Zakona, koje je pojedina tvrtka počinila te na informacijama o prekršajima dobivenim u suradnji s drugim državama.
(2) Povredom iz stavka 1. ovoga članka smatra se:
a) prekoračenje maksimalnoga dnevnog, tjednog ili dvotjednog vremena vožnje za 20% ili više,
b) nepridržavanje minimalnoga dnevnog ili tjednog razdoblja odmora za 33% ili više,
c) nepridržavanje minimalnog prekida vožnje,
d) nepodešavanje tahografa sukladno posebnom propisu.
(3) Nadležna tijela za provjere dužna su tvrtke s visokom ocjenom rizika provjeravati češće i detaljnije.

X. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE

Nadležnost i ovlasti u vezi s inspekcijskim nadzorom

Članak 44.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom AETR-a i ovoga Zakona obavljaju:
a) inspekcija cestovnog prometa,
b) policijski službenici u okviru nadzora nad sigurnošću cestovnog prometa (Poglavlje III. ovoga Zakona);
(2) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici imaju sljedeće ovlasti:
a) zabraniti upotrebu vozila u kojem oštećenje ili neispravan rad tahografa nije otklonjen u roku od tjedan dana od dana nastanka kvara ili otkrića nepravilnosti u radu a vozač nije na listić ili listiće zapisa ili na privremeni listić koji se prilaže listiću zapisa ili vozačkoj kartici, na koji upisuju podatke koji mu omogućavaju identifikaciju (broj vozačke kartice i/ili ime i/ili broj vozačke dozvole), uključujući njegov potpis, upisivao sve podatke za različita razdoblja koja više nisu zabilježena ili nisu ispravno zabilježena tahografom,
b) u slučaju sumnje da tahograf ne radi ispravno, uputiti vozilo na izvanredni pregled tog uređaja te svih drugih elemenata vezanih uz tahograf, koji moraju biti ugrađeni u vozilo radi njihova ispravna rada; troškove pregleda snosi vlasnik vozila u koje je uređaj ugrađen,
c) zahtijevati od vozača da omogući kontrolu tahografa i dostavi na uvid popise sa zabilježenim podacima, karticu ili ispis s tahografa te dopusti pregled popisa sa zabilježenim podacima, kartice ili ispise s tahografa,
d) privremeno oduzeti popis s bilježenim podacima ili ispis s tahografa kao dokaz u postupku odnosno u istu svrhu dati izraditi prijepis podataka iz kartice,
e) privremeno oduzeti karticu, pod uvjetom da se utvrdi da je kartica krivotvorena ili da vozač koristi tuđu karticu ili da je kartica čiji je nositelj dobivena na temelju lažnih izjava i/ili krivotvorenih dokumenata, te je dostaviti nadležnom izdavatelju uz navođenje razloga za privremeno oduzimanje kartice,
f) isključiti vozilo iz prometa dok se ne ispravi uzrok prekršaja, odnosno prisiliti vozača na korištenje dnevnog odmora,
g) predložiti nadležnim tijelima oduzimanje, suspendiranje ili ograničenje licencije za obavljanje djelatnosti ili vozačke dozvole.
(3) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.

X. PERKRŠAJNE ODREDBE

Članak 45.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik:
– ako u vozilima čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili trajno prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača nije ugrađen tahograf (članak 2. stavak 3.),
– ako u novom vozilu koje se prvi put registrira u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili trajno prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, nije ugrađen digitalni tahograf (članak 2. stavak 4.),
– koji mobilne radnike raspoređuje na rad tako da im prosječno tjedno radno vrijeme tijekom četiri mjeseca iznosi više od 48 sati (članak 4.)
– ako mobilnim radnicima ne omogući korištenje stanke sukladno članku 5. ovoga Zakona,
– koji noćni rad mobilnih radnika određuje na način da njihovo ukupno radno vrijeme tijekom svakog 24-satnog razdoblja iznosi više od deset sati (članak 7.),
– ako poslodavac ne postupi sukladno odredbi članka 9. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 46.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako naredi ili dopusti da vozač ne koristi dnevne, tjedne odmore i prekide vožnje sukladno odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Vozač koji postupi suprotno odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od:
– 700,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za najviše pola sata,
– 1.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od pola do najviše jednog sata,
– 2.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od jednog do najviše dva sata,
– 3.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od dva do najviše tri sata,
– 4.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od tri sata.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se vozač ako ne navede razloge postupanja suprotno od odredbi članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona.

Članak 47.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako:
– postupi u suprotnosti s odredbom članka 14. ovoga Zakona,
– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara (članak 20. stavak 9.),
– ako u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje su dužne voditi (članak 23. stavak 3.),
– ako zaposli tehničara i voditelja u suprotnosti s odredbom članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona,
– ako omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 26. stavka 2.),
– ako ne postupi u skladu s odredbom članka 26. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 48.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako postupi u suprotnosti s odredbom članka 18. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Razmjena izvješća i informacija

Članak 49.

(1) Ministarstvo će dostavljati Europskoj komisiji izvješće o provedbi odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, navodeći stajališta poslodavaca i mobilnih radnika, svake dvije godine.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se Europskoj komisiji najkasnije do 30. rujna, nakon dvogodišnjeg razdoblja na koje se izvješće odnosi.
(3) Izvješće mora sadržavati odredbe o korištenju iznimki sukladno odredbi članka 17. ovoga Zakona, ukoliko su iznimke propisane.
(4) Ministarstvo je dužno informacije o provjerama iz članaka 39-42. ovoga Zakona dostavljati Europskoj komisiji svake dvije godine na propisanom obrascu.
(5) Razmjena podataka, iskustava i znanja između Republike Hrvatske i ostalih država aktivno će se promicati.

Nastavak rada radionica

Članak 50.

(1) Do izdavanja dozvola radionicama sukladno ovom Zakonu, a najdulje 15 mjeseci nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, važe rješenja Ministarstva izdana ispitnim mjestima za analogne tahografe, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 105/04. i 142/06.) i podzakonskih akata na temelju toga Zakona.
(2) Ispitna mjesta koja u roku iz stavka 1. ovoga članka ne ishode rješenja sukladno ovom Zakonu prestaju s radom, što će rješenjem utvrditi Ministarstvo.

Rok za donošenje propisa

Članak 51.

(1) Obvezuje se ministar da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donese propise iz članka 9. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 20. stavka 10., članka 22. stavka 2., članka 25. stavka 3., članka 30. stavka 2., članka 31. stavka 3. i članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.
(2) Obvezuje se ministar da donese odluku o raspisivanju prvoga javnog natječaja Ministarstva sukladno članku 33. stavku 1. ovoga Zakona najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.

Prestanak važenja propisa

Članak 52.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:
– odredbe članaka 235., 236., 237. i 238. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 105/04. i 142/06.),
– odredbe članaka 43., 47., 56., 57. i 58., 59. i 63. Pravilnika o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i ispitivanju ograničivača brzine (»Narodne novine«, br. 120/05.),
– Pravilnik o ukupnom trajanju vremena upravljanja vozilom, o odmorima vozača i vođenju evidencije rada i odmora vozača (»Narodne novine«, br. 87/05.).
(2) Do donošenja propisa sukladno ovlaštenjima iz ovoga Zakona, ostaje na snazi, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona:
– Pravilnik o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i ispitivanju ograničivača brzine (»Narodne novine«, br. 120/05.).

Stupanje na snagu

Članak 53.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbi članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 49. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Klasa: 340-01/08-01/01
Zagreb, 9. svibnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.