HRVATSKI SABOR

2036

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI ZRAKA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. svibnja 2008. godine

Klasa. 011-01/08-01/36
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 16. svibnja 2008.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI ZRAKA

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/04. i 110/07.) u članku 5. stavku 2. iza riječi: »državne uprave« riječi: »uredi državne uprave u županijama,« brišu se.

Članak 2.

U članku 6. iza riječi: »rada u« riječ: »tijelima državne uprave u županiji,« brišu se.
Dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:
»(2) Za potrebe izrade prijedloga nacionalnih planova, nacionalnih programa, nacionalnih izvješća i nacrta prijedloga provedbenih propisa koje prema ovom Zakonu donosi Vlada i izrade provedbenih propisa koje prema ovom Zakonu donosi ministar, odluku o osnivanju stručnog povjerenstva donosi ministar.
(3) Ministar može odlukom iz stavka 2. ovoga članka utvrditi naknadu za rad članovima i tajniku stručnog povjerenstva.«

Članak 3.

U članku 7. točki 8. riječi: »kritična razina« zamjenjuju se riječima: »upozoravajuća razina».
U točki 18. riječi: »emisijska kvota« zamjenjuju se riječima: »emisijska kvota onečišćujućih tvari«.
Točka 21. mijenja se i glasi:
»21. kontrolirane tvari: tvari koje oštećuju ozonski sloj i koje se nadziru prema Montrealskom protokolu o tvarima koje oštećuju ozonski sloj,«.
U točki 22. iza riječi: »fizička osoba« dodaje se riječ: »obrtnik«.
Točka 23. briše se.
Dosadašnje točke 24. do 30. postaju točke 23. do 29.
Iza točke 29. dodaju se točke 30. do 47. koje glase:
»30. zamjenske tvari: fluorirani plinovi koji pridonose globalnom zatopljenju te ih je potrebno nadzirati,
31. kritična razina: razina onečišćenosti, temeljena na znanstvenim spoznajama, iznad koje može doći do štetnih učinaka na receptore, kao što su biljke, drveće ili prirodni ekosustavi, a izuzimajući ljude,
32. dugoročni cilj za ozon: razina onečišćenosti koju treba postići u dužem vremenskom razdoblju, osim kada to nije moguće postići razmjernim mjerama, s ciljem osiguranja učinkovite zaštite ljudskog zdravlja i okoliša,
33. prosječni pokazatelj izloženosti: prosječna razina onečišćenosti utvrđena mjerenjima na mjernim postajama za praćenje pozadinskih gradskih onečišćenja, a koje odražavaju izloženost stanovništva,
34. cilj smanjenja izloženosti: postotak smanjenja prosječnog pokazatelja izloženosti koji je određen s ciljem smanjivanja štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i koje, kada je to moguće, mora se postići u određenom razdoblju,
35. gornja granica koncentracije: razina onečišćenosti koja je utvrđena na temelju znanstvenih spoznaja u cilju sprječavanja neopravdano visokog rizika za ljudsko zdravlje, a koju treba postići unutar određenog razdoblja i koju se, kad je jednom postignuta, ne smije prekoračiti,
36. novo postrojenje: postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i za koje je dozvola za emisije stakleničkih plinova pribavljena ili dopunjena nakon donošenja Plana raspodjele,
37. emisijska kvota: određeni broj prava na emisijske jedinice koje se dodjeljuju postrojenju za određeno razdoblje na temelju Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova,
38. emisijska jedinica: je dozvola za emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikovog dioksida tijekom određenoga razdoblja,
39. fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola: su mehanizam čistog razvoja, mehanizam zajedničkih projekata i trgovanje emisijama, koje stranke Kyotskog protokola kao nadopunu domaćim mjerama smanjenja emisija koriste za izvršenje svojih obveza iz Priloga B Kyotskog protokola.
40. mehanizam čistog razvoja: instrument Kyotskog protokola za provedbu projekata za smanjenje ili uklanjanje emisije u zemljama koje nisu stranke Priloga I Okvire konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC),
41. mehanizam zajedničkih projekata: instrument Kyotskog protokola za provedbu projekata za smanjenje ili uklanjanje emisije među strankama Priloga I UNFCCC,
42. trgovanje emisijama: instrument Kyotskog protokola koji omogućuje trgovinsku razmjenu s emisijskim jedinicama među strankama Priloga I UNFCCC,
43. ponor: proces, aktivnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanjaju staklenički plinovi, aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina, procesom fotosinteze u biljkama,
44. transakcija: evidentirani prijenos prava na emisijske jedinice ostvaren bilo postupkom trgovanja ili na drugi propisani način,
45. međunarodni dnevnik transakcija: središnja elektronička baza podataka Tajništva UNFCCC za praćenje ispravnosti transakcija između registarskih sustava određenih Kyotskim protokolom,
46. dnevnik transakcija Zajednice: središnja elektronička baza podataka Europske komisije za praćenje ispravnosti transakcija između nacionalnih registara država članica Europske unije u shemi trgovanja emisijama,
47. nadzirana osoba: pravna osoba i fizička osoba obrtnik registrirana za obavljanje djelatnosti.«

Članak 4.

U članku 8. stavku 3. iza riječi: »vozila,« dodaju se riječi: »šumarski, poljoprivredni traktori i necestovni pokretni strojevi (kompresori, buldožeri, gusjeničari, hidraulični rovokopači, cestovni valjci, pokretne dizalice, oprema za održavanje putova i drugo)«.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6) Stacionarni izvori u smislu stavka 2. ovoga članka nisu građevine i uređaji u kojima se priprema hrana na otvorenom ili su uvjeti i način rada za te građevine i uređaje određeni posebnim propisom.«

Članak 5.

U članku 9. stavku 1. iza zagrade riječi: »provedbeni je dokument strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša i sadrži» zamjenjuju se riječima: »određuje prioritetne ciljeve zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Državi i sadrži osobito«.

Članak 6.

Iza članka 9. dodaje se članak 9.a koji glasi:

»Članak 9.a

(1) Radi provedbe ispunjenja ugovornih obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima iz područja zaštite zraka, klime i ozonskog sloja donose se nacionalni akcijski planovi, nacionalni programi i nacionalna izvješća.
(2) Prijedlog nacionalnih akcijskih planova, nacionalnih programa i nacionalnih izvješća izrađuje Ministarstvo, a donosi Vlada.
(3) Nacionalni akcijski planovi, nacionalni programi i nacionalna izvješća objavljuju se u »Narodnim novinama«.«

Članak 7.

Članak 10. mijenja se i glasi:
»(1) Skupština županije, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba donosi Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka koji je sastavni dio programa zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba.
(2) Gradsko, odnosno općinsko vijeće donosi Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka za područje grada odnosno općine u kojem je razina onečišćenosti zraka iznad tolerantnih vrijednosti (TV).
(3) Upravno tijelo u županiji nadležno za zaštitu okoliša daje prethodnu suglasnost na Program iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Program iz stavka 2. ovoga članka sadrži osobito: utvrđivanje mjesta prekomjernog onečišćenja, opće informacije, nadležno odgovorno tijelo, vrstu i procjenu onečišćenja, porijeklo onečišćenja, analizu stanja, pojedinosti o provedenim mjerama, mjere za smanjivanje onečišćenja zraka, redoslijed i rokove ostvarivanja mjera te procjenu sredstava za provedbu Programa.
(5) Program iz stavka 1. i 2. ovoga članka objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(6) Program iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi se za razdoblje od četiri godine.
(7) Program iz stavka 2. ovoga članka gradsko, odnosno općinsko vijeće dužno je donijeti u roku od 30 dana od utvrđene razine onečišćenosti zraka iznad tolerantnih vrijednosti (TV).«

Članak 8.

U članku 12. stavku 2. iza riječi: »općinskom» riječ: »vijeću« zamjenjuje se riječju: »poglavarstvu«.

Članak 9.

U članku 14. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Nacrt Plana iz članka 9. ovoga Zakona, nacrt nacionalnoga akcijskog plana, nacionalnog programa i nacionalnog izvješća iz članka 9.a i Izvješća iz članka 11. ovoga Zakona mora biti javno objavljen radi pribavljanja mišljenja, prijedloga i primjedbi javnosti.«

Članak 10.

U članku 17. stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Ocjenjivanje onečišćenosti zraka na teritoriju Države osigurava Ministarstvo i objavljuje podatke o razinama onečišćenosti zraka na internetskoj stranici.«
Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:
(8) Ocjenjivanje onečišćenosti zraka na teritoriju Države provodi se najmanje jedanput u tri godine.«

Članak 11.

Članak 18. mijenja se i glasi:
»(1) Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti (GV), tolerantne vrijednosti (TV), ciljne vrijednosti i dugoročne ciljeve za ozon utvrđuju se sljedeće kategorije kakvoće zraka:
– prva kategorija kakvoće zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV) i dugoročni ciljevi za ozon,
– druga kategorija kakvoće zraka – umjereno onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) i dugoročni ciljevi za ozon, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) i ciljne vrijednosti za ozon,
– treća kategorija kakvoće zraka – prekomjerno onečišćen zrak: prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) i ciljne vrijednosti za ozon.
(2) Kategorija kakvoće zraka iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar posebno.
(3) Određivanje područja i naseljenih područja te njihovo razvrstavanje prema kategorijama kakvoće zraka utvrđuje Vlada.
(4) Kategorije kakvoće zraka utvrđuju se jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu.
(5) Godišnje izvješće o praćenju kakvoće zraka na području Države s popisom kategorija kakvoće zraka izrađuje Agencija za zaštitu okoliša i objavljuje na internetskoj stranici.«

Članak 12.

Članak 23. mijenja se i glasi:
»(1) Poslove praćenja kakvoće zraka u postajama iz državne mreže za praćenje kakvoće zraka: prikupljanje podataka, provjera kakvoće mjerenja i podataka, obrada i prikaz rezultata, dostava podataka u informacijski sustav zaštite zraka, održavanje i servisiranje postaja i opreme te izgradnja novih postaja u državnoj mreži obavlja Državni hidrometeorološki zavod.«
(2) Nadzor nad poslovima praćenja kakvoće zraka u postajama iz državne mreže za praćenje kakvoće zraka obavlja Ministarstvo.«

Članak 13.

U članku 26. stavku 1. riječ: »aktu« zamjenjuje se riječju: »rješenju«, a riječi: »dozvoli izdanoj prema posebnom propisu« zamjenjuju se riječima: »rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša prema Zakonu o zaštiti okoliša«.
U stavku 2. riječi: »izdanoj prema posebnom propisu»zamjenjuju se riječima: »o obavljanju djelatnosti prema posebnom propisu.«

Članak 14.

Članak 27. mijenja se i glasi:
»(1) U slučajevima kada postoji sumnja da je došlo do onečišćenosti zraka čija je kakvoća takva da može narušiti zdravlje ljudi, kakvoću življenja i/ili štetno utjecati na bilo koju sastavnicu okoliša, moraju se obaviti mjerenja posebne namjene ili obaviti procjena razine onečišćenosti.
(2) Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, odnosno grada i općine utvrđuje opravdanost sumnje iz stavka 1. ovoga članka i donosi odluku o mjerenjima posebne namjene sa sadržajem i razdobljem mjerenja ili procjeni razine onečišćenosti.
(3) Na zahtjev inspekcije zaštite okoliša da se utvrdi opravdanost sumnje iz stavka 1. ovoga članka gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine dužno je donijeti odluku o mjerenju posebne namjene ili procjeni razine onečišćenosti u roku od tri dana.
(4) Ako gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine ne donese odluku iz stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo će osigurati mjerenja posebne namjene ili procjene razine onečišćenosti na trošak i odgovornost jedinice lokalne samouprave čije poglavarstvo nije donijelo odluku.
(5) Ako se mjerenjem ili procjenom utvrdi prekomjerna onečišćenost zraka, a onečišćivač je poznat, troškove mjerenja ili procjene snosi onečišćivač.
(6) Ako se mjerenjem ili procjenom utvrdi da nije došlo do prekomjerne onečišćenosti ili je došlo do prekomjerne onečišćenosti, a onečišćivač nije poznat, troškove snosi jedinica lokalne samouprave čije je poglavarstvo donijelo odluku iz stavka 2. ovoga članka.«

Članak 15.

Članak 30. mijenja se i glasi:
»(1) Granične vrijednosti (GV) za pojedine onečišćujuće tvari u zraku i dugoročne ciljeve za ozon u zraku propisuje Vlada.
(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka, ovisno o svojstvima onečišćujuće tvari, propisuju se i gornje granice procjenjivanja, donje granice procjenjivanja, granice tolerancije odnosno tolerantne vrijednosti (TV), ciljne vrijednosti, osnovne sastavnice navedenih vrijednosti, gornja granica koncentracije, prosječni pokazatelj izloženosti, cilj smanjenja izloženosti, kritične razine i upozoravajuće razine i posebne mjere zaštite zdravlja ljudi koje se pri njihovoj pojavi poduzimaju te rokovi za postupno smanjivanje granica tolerancije i za postizanje ciljnih vrijednosti za ozon.«

Članak 16.

U članku 32. stavku 1. iza riječi: »razine« dodaju se riječi: »ili upozoravajuće razine«, a iza riječi: »ljudi« dodaju se riječi: »ili vegetacije«.
U stavku 3. iza riječi: »razina« dodaju se riječi: »ili upozoravajućih razina«.

Članak 17.

U članku 33. stavku 1. iza riječi: »dužni su« dodaje se riječ: »osobito«.
U podstavku 5. iza riječi: »otpad« dodaju se riječi: »koji se koristi«.
U stavku 2. riječ: »Katastar»zamjenjuje se riječju: »Registar«, a iza riječi: »okoliša« dodaju se riječi: »prema Zakonu o zaštiti okoliša«.

Članak 18.

U članku 37. podstavak 3. mijenja se i glasi:
»– primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u rješenju o procjeni utjecaja na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša donesenim prema Zakonu o zaštiti okoliša,«
Podstavak 4. mijenja se i glasi:
»– primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u dozvoli koju izdaje nadležno tijelo u jedinici lokalne samouprave za obavljanje djelatnosti ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš i ako se ne utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša za postrojenje,«
Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2) Mjere zaštite zraka iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka utvrđuju se elaboratom zaštite okoliša za područje zaštite zraka kojeg izrađuje ovlaštena pravna osoba prema Zakonu o zaštiti okoliša.«

Članak 19.

U članku 38. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:
»(1) Granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, praćenje emisija, upis podataka o stacionarnom izvoru u registar Ministarstva, način smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak te način i rok dostave izvješća o emisijama Agenciji za zaštitu okoliša propisuje Vlada.
(2) Granične vrijednosti sastavnica i/ili drugih značajki kakvoće proizvoda, način utvrđivanja i praćenja kakvoće proizvoda, način dokazivanja sukladnosti, označivanje proizvoda te način i rok dostave izvješća o kakvoći proizvoda Agenciji za zaštitu okoliša propisuje Vlada.«

Članak 20.

U članku 39. stavku 1. iza riječi: »članka 9.» dodaju se riječi: »i nacionalnom programu smanjivanja emisija onečišćujućih tvari iz članka 9.a stavka 1.«.

Članak 21.

U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka određuju se uvjeti koje moraju udovoljavati pravne i fizičke osobe obrtnici koje obavljaju djelatnost održavanja i/ili popravka te isključivanja iz uporabe proizvoda koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari te uvjeti za pravne osobe koje obavljaju djelatnost prikupljanja, obnavljanja i oporabe uporabljenih kontroliranih i zamjenskih tvari.«
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Dozvolu za obavljanje djelatnosti održavanja i/ili popravka, isključivanja iz uporabe proizvoda koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari te prikupljanja, obnavljanja i oporabe uporabljenih kontroliranih i zamjenskih tvari iz stavka 2. ovoga članka izdaje Ministarstvo.«

Članak 22.

U članku 41. stavku 1. podstavak 1. briše se.

Članak 23.

U članku 45. stavku 2. riječi: »iz stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 1.«

Članak 24.

Iza članka 45. dodaje se članak 45.a koji glasi:

»Članak 45.a

Ako zbog značajnog prekograničnog onečišćenja zraka iz druge države na teritorij Republike Hrvatske dolazi do pojave upozoravajućih razina, kritičnih razina ili prekoračenja graničnih vrijednosti (GV), tolerantnih vrijednosti (TV), ciljne vrijednosti, dugoročnih ciljeva ili gornje granice koncentracije onečišćujućih tvari, Ministarstvo će pokrenuti aktivnosti s nadležnim tijelom druge države kako bi se donijeli zajednički planovi i programi za smanjivanje onečišćenja zraka primjenom prikladnih mjera.«

Članak 25.

Članak 46. mijenja se i glasi:
»Sprječavanje i smanjivanje onečišćenja koja utječu na promjenu klime uređuje se praćenjem emisija stakleničkih plinova na teritoriju Države, Planom raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, trgovanjem emisijama i primjenom ostalih fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola te drugih mjera koje pridonose zaštiti klime.«

Članak 26.

Iza članka 46. dodaje se članak 46.a koji glasi:

»Članak 46.a

(1) Praćenje emisije stakleničkih plinova obuhvaća: izračun i izvješćivanje o antropogenim emisijama iz izvora i uklanjanja pomoću ponora, uspostavu Nacionalnog registra emisija stakleničkih plinova, izradu izvješća o provedbi politike i mjera za ublažavanje klimatskih promjena, te o projekcijama emisija stakleničkih plinova, izradu Nacionalnog izvješća prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime.
(2) Popis stakleničkih plinova iz stavka 1. ovoga članka, način praćenja emisija stakleničkih plinova, rokove za izradu izvješća i način izrade inventara stakleničkih plinova propisuje Vlada.«

Članak 27.

Članak 47. mijenja se i glasi:
»(1) Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: Plan raspodjele) temelji se na Planu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i Strategiji energetskog razvitka primjenom najboljih raspoloživih tehnika.
(2) Plan raspodjele sadrži osobito:
– ukupan iznos emisijskih jedinica unutar određenog razdoblja,
– podatke o dosadašnjim emisijama stakleničkih plinova,
– popis djelatnosti kojima se ispuštaju staklenički plinovi,
– emisijske kvote koje se dodjeljuju za postrojenje za određeno razdoblje te razmjeran dio emisijske kvote za postrojenje za svaku kalendarsku godinu unutar određenog razdoblja,
– način dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova operaterima postrojenja,
– procjenu budućih emisija stakleničkih plinova,
– određivanje pričuve emisijskih jedinica za nova postrojenja,
– način korištenja mehanizama Kyotskog protokola,
– rok dodjele emisijskih jedinica za postrojenja.
(3) Plan raspodjele donosi se za određena vremenska razdoblja, a prvi se donosi za razdoblje od 2010. do 2012. godine.
(4) Plan raspodjele izrađuje Ministarstvo u suradnji sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za energetiku i industriju.
(5) Plan raspodjele donosi Vlada i objavljuje se u »Narodnim novinama«.«

Članak 28.

Iza članka 47. dodaju se članci 47.a, 47.b, 47.c, 47.d, 47.e, 47.f, 47.g i 47.h koji glase:

»Članak 47.a

(1) Za postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi operater je dužan pribaviti dozvolu za emisije stakleničkih plinova.
(2) Operater je dužan podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova najkasnije do 30. lipnja 2009. godine Ministarstvu.
(3) Dozvola za emisije stakleničkih plinova za novo postrojenje izdaje se prije podnošenja zahtjeva za uporabnu dozvolu.
(4) Protiv dozvole za emisije stakleničkih plinova nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Djelatnosti i staklenički plinovi iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se propisom iz članka 47.h ovoga Zakona.
(6) Emisije stakleničkih plinova dodijeljene dozvolom iz stavka 1. ovoga članka mogu biti predmet trgovanja.

Članak 47.b

(1) Operater je dužan obavijestiti Ministarstvo o planiranim izmjenama tehničko-tehnoloških karakteristika ili proširenju postrojenja te o promjeni osobe operatera.
(2) O potrebi izmjene dozvole iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Ministarstvo.

Članak 47.c

(1) Operater je dužan odmah obavijestiti Ministarstvo o danu prestanka rada postrojenja.
(2) Po zaprimljenoj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi odluku o stavljanju dozvole za emisije stakleničkih plinova izvan snage.

Članak 47.d

(1) Registar emisija stakleničkih plinova je standardizirana i informatizirana središnja baza podataka čija je svrha obračunavanje, držanje i transakcije emisijskih jedinica.
(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka vodi Agencija za zaštitu okoliša.
(3) Podaci iz registra emisija stakleničkih plinova dostupni su javnosti.
(4) Obvezujuće upute o standardiziranom i zaštićenom sustavu registra kojim se propisuje detaljni funkcionalni i tehnički opis Registra, zahtjevi u odnosu na njegovo upravljanje, rad i održavanje, način kreiranja i održavanja korisničkih računa, te sustav komunikacije između Registra, dnevnika transakcija Zajednice, međunarodnog dnevnika transakcija Ministarstvo objavljuje na svojoj internetskoj stranici u obliku priručnika.
(5) Priručnik iz stavka 4. ovoga članka sadrži i upute za povezivanje Registra i dnevnika transakcija Zajednice.

Članak 47.e

(1) Operater iz članka 47.a stavka 1. ovoga Zakona je dužan otvoriti korisnički račun u Registru emisija stakleničkih plinova. Ako operater ne otvori korisnički račun ne smije obavljati transakcije emisijskim jedinicama.
(2) Na korisničkom računu iz stavka 1.ovoga članka vode se raspoložive emisijske jedinice kojima operater raspolaže u određenom razdoblju. Raspoložive emisijske jedinice mogu biti veće ili manje u odnosu na dozvolu za emisije stakleničkih plinova ovisno o tome je li operater prodavao ili kupovao emisijske jedinice na tržištu.
(3) Operater postrojenja dužan je najkasnije do 30. travnja tekuće godine izvršiti prijenos emisijskih jedinica u Registru emisija stakleničkih plinova u iznosu koji odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno izvješću iz članka 47.g stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Za pokrivanje operativnih troškova korisničkog računa operater plaća naknadu Agenciji za zaštitu okoliša.
(5) Visina naknade određuje se odlukom ministra.

Članak 47.f

(1) Operater koji ne izvrši prijenos emisijskih jedinica u Registru do 30. travnja tekuće godine u iznosu koji odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja iz prethodne kalendarske godine dužan je platiti naknadu zbog prekomjerne emisije stakleničkih plinova u iznosu od 750,00 kuna po toni ekvivalenta ugljikovog dioksida koju postrojenje ispusti, a koju operater nije pokrio (opravdao) emisijskim jedinicama.
(2) Plaćanje naknade iz stavka 1. ovoga članka ne oslobađa operatera obveze da izvrši prijenos emisijskih jedinica koji je jednak količini prekomjernih emisija i koje ulaze u obračun za sljedeću kalendarsku godinu.
(3) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao polog za kupovinu emisijskih jedinica koje će Država morati kupiti ako dođe do prekomjernih emisija stakleničkih plinova prema preuzetim međunarodnim obvezama.
(4) Visina novčane naknade iz stavka 1. ovoga članka može se izmijeniti odlukom Vlade.
(5) Ako operater ne izvrši prijenos emisijskih jedinica u Registru iz članka 47.e stavka 3. ovoga Zakona u propisanom roku Ministarstvo će narediti Agenciji za zaštitu okoliša da povuče emisijske jedinice s korisničkog računa operatera u Registru.
(6) Imena operatera koji su prekršili obvezu prijenosa emisijskih jedinica u Registru objavljuju se jednom godišnje na internetskoj stranici Ministarstva.

Članak 47.g

(1) Operater kojem je izdana dozvola iz članka 47.a stavka 1. ovoga Zakona, obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti provjereno izvješće Agenciji za zaštitu okoliša do 15. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.
(2) Podaci iz izvješća iz stavka 1. ovoga članka moraju se prethodno provjeriti. Provjeru obavlja pravna osoba koja je ovlaštena prema Zakonu o zaštiti okoliša za obavljanje stručnih poslova provjere proračuna stakleničkih plinova za potrebe sastavnica okoliša. Pravna osoba koja je izradila izvješće iz stavka 1. ovoga članka ne može raditi provjeru.
(3) Operateru čije provjereno izvješće nije ocijenjeno zadovoljavajuće sukladno propisanim mjerilima, nije dozvoljeno vršiti transakcije emisijskim jedinicama sve dok ne dostavi zadovoljavajuće izvješće.
(4) Obvezujuće upute o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja iz članka 47.a stavka 1. ovoga Zakona Ministarstvo objavljuje na svojoj internetskoj stranici u obliku priručnika.

Članak 47.h

(1) Način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova propisuje Vlada.
(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka uređuje se način izdavanja i način izmjene dozvole za emisije stakleničkih plinova za postojeća i nova postrojenja, način i mjerila za raspodjelu emisijskih kvota, način izrade Plana raspodjele, način korištenja jedinica mehanizama čistog razvoja i mehanizma zajedničkih projekata, obveze operatera postrojenja koje svojom djelatnošću može prouzročiti emisije stakleničkih plinova, način praćenja i izvješćivanja o emisijama, mjerila za praćenje i provjeru podataka iz izvješća o emisijama, način provjere i osiguranja kvalitete podataka, način rada Registra, način naplate troškova Registra, način raspolaganja emisijskim jedinicama, način raspolaganja pričuvom emisijskih jedinica, pristup informacijama, način izvješćivanja Europskoj komisiji te način sudjelovanja javnosti.«

Članak 29.

Članak 48. mijenja se i glasi:
»(1) Fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola obuhvaćaju ulaganja kapitala u projektne aktivnosti, odnosno programe namijenjene smanjivanju emisija stakleničkih plinova u svrhu pribavljanja jedinica smanjenja emisija, odnosno ovjerenih smanjenja emisija kao nadopuna domaćim mjerama kojima se sprječavaju i smanjuju onečišćavanja koja utječu na promjenu klime.
(2) Projektne aktivnosti, odnosno programi u okviru fleksibilnih mehanizama, njihovo vrednovanje i prihvatljivost ocjenjuje povjerenstvo koje imenuje ministar.
(3) Način provedbe postupka primjene fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola, sastav povjerenstva za ocjenjivanje projektnih aktivnosti, odnosno programa te način izvješćivanja o njihovoj provedbi propisuje Vlada.«

Članak 30.

Iza članka 51. dodaje se članak 51.a koji glasi:

»Članak 51.a

Fizičke osobe koje u svojstvu radnika kod pravne osobe iz članka 51. ovoga Zakona obavljaju poslove praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija iz stacionarnih izvora dužne su položiti stručni ispit iz područja zaštite zraka prema Zakonu o zaštiti okoliša.«

Članak 31.

U članku 57. stavku 1. iza riječi: »okoliša« dodaju se riječi: »koji se vodi prema Zakonu o zaštiti okoliša«.
U podstavku 11. riječ: »katastra« zamjenjuje se riječju: »registra«.
U stavku 2. iza riječi: »samouprave« riječi: »uredi državne uprave u županijama« brišu se.
Stavci 3., 4. i 5. brišu se.

Članak 32.

Članak 63. mijenja se i glasi:
»(1) Ako se u provedbi upravnog nadzora, odnosno nadzoru koji provodi inspektor zaštite okoliša, utvrdi da su rješenjem nadziranog tijela, koje je konačno u upravnom postupku, povrijeđene materijalne odredbe ovoga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, Ministarstvo će takvo rješenje ukinuti po pravu nadzora.
(2) Ako se u provedbi upravnog nadzora, odnosno nadzoru koji provodi inspektor zaštite okoliša utvrdi da su dozvolom izdanom na temelju ovoga Zakona, koja je konačna u upravnom postupku, povrijeđene materijalne odredbe ovoga Zakona, Ministarstvo će tu dozvolu ukinuti po pravu nadzora.
(3) Ako se u provedbi nadzora utvrdi da su rješenjem inspektora zaštite okoliša koje je konačno u upravnom postupku povrijeđene odredbe ovoga Zakona, Ministarstvo će takvo rješenje poništiti po pravu nadzora.
(4) Rješenje o poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora može se donijeti u roku od godine dana od dana konačnosti akta koji se ukida, odnosno poništava, a u koji rok se ne uračunava dostava rješenja.
(5) Nakon prve neuspješne dostave rješenja o poništenju odnosno ukidanju po pravu nadzora dozvole, odnosno rješenja iz stavka 1. ovoga članka, dostava se provodi stavljanjem tog rješenja na oglasnu ploču Ministarstva. Obavijest o tome ostavlja se na nekretnini na koju se odnosi rješenje o poništenju, odnosno ukidanju.
(6) Rješenje o poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora u slučaju dostave iz stavka 5. ovoga članka smatra se dostavljenim danom stavljanja na oglasnu ploču.
(7) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se protiv njega može pokrenuti upravni spor.«

Članak 33.

Članak 64. mijenja se i glasi:
»Na inspekcijski nadzor koji se provodi po ovom Zakonu na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 182., 183.,.184., 185., 186., 187., 189., 192., 193.,.194., 195., 211., 212., 221. i 223. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br.110/07.).«

Članak 34.

U članku 67. stavku 2. podstavku 10. riječ: »akt« zamjenjuje se riječju: »rješenju«, a iza riječi: »okoliš« dodaju se riječi: »i rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša«.

Članak 35.

Članak 68. mijenja se i glasi:
»U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten pregledati stacionarne izvore onečišćavanja zraka.«

Članak 36.

Članci 69. i 70. brišu se.

Članak 37.

Članak 72. mijenja se i glasi:
»U provedbi inspekcijskog nadzora, u slučaju povrede ovoga Zakona i/ili propisa donesenih na temelju njega, inspektor ima pravo i obvezu nadziranoj osobi rješenjem narediti mjere s rokom izvršenja i to:
– otklanjanje nedostataka,
– otklanjanje nezakonitosti u postupanju,
– zabranu obavljanja radnji u proizvodnom postupku,
– zabranu uporabe postrojenja i uređaja,
– mjerenje emisije iz stacionarnih izvora,
– zabranu uporabe postrojenja i uređaja koji su prouzročili prekoračenje granične vrijednosti emisije,
– zabranu obavljanja djelatnosti praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak,
– zabranu obavljanja djelatnosti održavanja i popravka proizvoda koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari te prikupljanje, obnavljanje i oporabu uporabljenih kontroliranih i zamjenskih tvari ako nema dozvolu,
– zabranu transakcije emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
– provedbu mjera zaštite zraka iz rješenja o procjeni utjecaja na okoliš i rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša
– provedbu mjera zaštite zraka iz Plana mjera kojeg je izdalo nadležno tijelo u jedinici lokalne samouprave,
– provedbu mjera zaštite zraka iz sanacijskog, odnosno cjelovitoga sanacijskog programa, te poduzimati i druge radnje u svrhu sprječavanja onečišćenja zraka protivno ovome Zakonu.«

Članak 38.

Iza članka 72. dodaje se članak 72.a koji glasi:

»Članak 72.a

(1) Inspektor će nadziranoj osobi rješenjem narediti otklanjanje nezakonitosti u postupanju u primjerenom roku ako utvrdi da:
– ne vodi i ne izrađuje propisane očevidnike, evidencije, bilance, odnosno ne donosi propisane planove i programe,
– ne izrađuje propisana izvješća, evidencije i obrasce,
– izvješća, evidencije, bilance, obrasce i podatke iz očevidnika ne dostavlja nadležnim tijelima,
– nije u Registar postrojenja prijavio postrojenje u kojem se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapljive organske spojeve,
– nije otvorio korisnički račun u Registru stakleničkih plinova.
(2) Inspektor će nadziranoj osobi rješenjem narediti otklanjanje nedostataka ako utvrdi da dokumente iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne vodi i ne izrađuje na propisani način.
(3) Ako nadzirana osoba ne izvrši rješenje kojim joj je naređena mjera otklanjanja nezakonitosti i nedostataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, inspektor će osobu prisiliti na izvršenje upravnom mjerom iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona.«

Članak 39.

U članku 75. stavku 1. dodaje se novi podstavak 3. koji glasi:
»– ako nije obavio povremena mjerenja u propisanim rokovima».
Dosadašnji podstavci 3. i 4. postaju podstavci 4. i 5.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
(3) Inspektor će nadziranoj osobi rješenjem narediti provedbu kontinuiranog mjerenja emisije iz stacionarnog izvora u primjerenom roku ako utvrdi da ih ne provodi ili ih ne provodi na propisani način.«
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
»(4) Ako nadzirana osoba ne postupi prema rješenju inspektora i ne izvrši naređene mjere iz stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ovoga članka, na izvršenje će se prisiliti upravnom mjerom iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona. Ako nadzirana osoba i nakon izrečene upravne mjere ne postupi prema rješenju inspektora iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak i odgovornost izvršenika.«

Članak 40.

U članku 77. stavku 1. podstavku 1. iza riječi: »iz« dodaju se riječi: »Plana mjera i«
Podstavak 2. mijenja se i glasi:
»– iz rješenja o procjeni utjecaja na okoliš, odnosno rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša ako ih ne provodi.«

Članak 41.

U članku 78. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:
»(2) Inspektor će nadziranoj osobi rješenjem zabraniti održavanje i popravak proizvoda koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari ako utvrdi da:
– nema dozvolu Ministarstva,
– ne ispunjava uvjete na osnovi kojih je dobila dozvolu Ministarstva, do ispunjavanja uvjeta,
– s kontroliranim i zamjenskim tvarima ne postupa na propisani način.
(3) Ako nadzirana osoba iz stavka 1. podstavka 2., i stavka 2. podstavka 2. i 3. ovoga članka ne postupi po rješenju, inspektor će predložiti Ministarstvu oduzimanje dozvole, odnosno suglasnosti.«
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
»(4) Inspektor će nadziranoj osobi rješenjem narediti otklanjanje nezakonitosti u postupanju ako utvrdi da:
– vlasnik i/ili korisnik uređaja koji sadrži kontrolirane i zamjenske tvari s tim tvarima ne postupa na propisani način,
– uvoznik, izvoznik i/ili osoba koja stavlja u promet kontrolirane i zamjenske tvari, ne radi na propisani način.
(5) Ako nadzirana osoba ne postupi prema rješenju inspektora iz stavka 4. ovoga članka na izvršenje će se prisiliti upravnom mjerom iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona.«

Članak 42.

Iza članka 78. dodaje se članak 78.a koji glasi:

»Članak 78.a

(1) Inspektor će nadziranoj osobi operateru postrojenja rješenjem zabraniti transakcije emisijskim jedinicama stakleničkih plinova ako utvrdi da nema dozvolu Ministarstva.
(2) Ako nadzirana osoba ne postupi po rješenju inspektora, na izvršenje će se prisiliti upravnom mjerom iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona.«

Članak 43.

U članku 79. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6) Ako nadzirana osoba ne postupi prema rješenju inspektora iz stavka 2. ovoga članka, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak i odgovornost izvršenika.«

Članak 44.

U članku 80. stavku 1. brojka: »77.« zamjenjuje se brojkom: »78«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Način pečaćenja iz stavka 1. ovoga članka određen je Zakonom o zaštiti okoliša.«

Članak 45.

Članak 81. i 82. briše se.

Članak 46.

Članak 83. mijenja se i glasi:
»(1) Ako nadzirana osoba ne izvrši rješenjem naređenu mjeru iz članka 73., 75., 77. članka 78. stavka 4. i članka 78.a stavka 1. ovoga Zakona, inspektor će nadziranu osobu prisiliti na izvršenje novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna za pravnu osobu i fizičku osobu obrtnika.
(2) Novčani iznos prisilne mjere iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se u korist Državnog proračuna u roku od trideset dana od dana utvrđenja da nije postupljeno prema naređenom u rješenju. Ako nadzirana osoba istekom roka od trideset dana ne dostavi inspektoru dokaz o uplati novčane kazne, naplati će se pristupiti prisilnim putem bez donošenja posebnog akta o izvršenju.«

Članak 47.

U članku 84. stavku 1. iza riječi: »iz članka 75.« dodaju se riječi: »stavka 1. i 2. i članka 79. stavka 6.», a riječ: »izvršenje» zamjenjuje s riječju: »rješenje«.

Članak 48.

Članak 85. mijenja se i glasi:
(1) Protiv rješenja, zaključka o obustavi postupka izvršenja i zaključka o troškovima izvršenja koje je donio inspektor u područnoj jedinici može se u roku od petnaest dana od dana zaprimanja rješenja, odnosno zaključka izjaviti žalba Ministarstvu.
(2) Ako inspektor u područnoj jedinici Ministarstva utvrdi da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, a novim aktom nije zamijenio žalbom osporeni akt, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od pet dana od dana primitka žalbe dostaviti žalbu sa spisom koji se odnosi na predmet u Ministarstvo na rješavanje.
(3) Žalba izjavljena protiv rješenja, odnosno zaključka iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njihovo izvršenje.
(4) Žalbu iz stavka 3. ovoga članka rješava posebno povjerenstvo Ministarstva koje imenuje ministar prema Zakonu o zaštiti okoliša.
(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka protiv inspekcijskog rješenja, odnosno zaključka inspektora u Ministarstvu žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor, kojim se ne odgađa njegovo izvršenje.«

Članak 49.

Članak 86. mijenja se i glasi:
»(1) Ako se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon i/ili propis donesen na temelju njega, Ministarstvo će nadležnom tijelu podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu zbog prekršajnog ili kaznenog djela.
(2) Ako se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon i/ili propis donesen na temelju njega, inspektor ima pravo i obvezu poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje za koje je ovlašten na temelju ovoga Zakona i posebnog zakona.«

Članak 50.

U članku 87. stavku 1. podstavak 3. mijenja se i glasi:
»– u okolici stacionarnog izvora ne obavlja mjerenja prema rješenju o procjeni utjecaja na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (članak 26. stavak 1.).«

Članak 51.

U članku 88. stavku 1. podstavak 2. briše se.
Dosadašnji podstavci 3. do 8. postaju podstavci 2. do 7.
Iza podstavka 7. dodaju se podstavci 8. do 15. koji glase:
»– ne podnese pisani zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova u propisanom roku (članak 47.a stavak 3.),
– ne obavijesti Ministarstvo o planiranim promjenama (članak 47.b stavak 1.),
– ne obavijesti Ministarstvo o promjeni osobe operatera (članak 47.b stavak 1.),
– ne obavijesti Ministarstvo o prestanku rada postrojenja (članak 47.c stavak 1.),
– ne otvori korisnički račun u Registru emisija stakleničkih plinova (članak 47.e stavak 1.),
– ne provodi praćenje emisija stakleničkih plinova i ne dostavlja provjereno izvješće Agenciji za zaštitu okoliša do 15. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu (članak 47.g stavak 1.),
– nema provjereno izvješće (članak 47.g stavak 2.),
– nema provjereno izvješće, a provodi transakciju emisijskih jedinica (članak 47.g stavak 3.).«
Dosadašnji podstavci 11., 12. i 13. postaju podstavci 16., 17. i 18.

Članak 52.

U članku 89. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– ne dostavlja podatke u registar Ministarstva na propisani način (članak 38. stavak 1.),
– ne dostavlja godišnje izvješće o emisijama onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora na propisani način (članak 38. stavak 1.),
– ne dostavlja podatke o kakvoći i količini proizvoda koji se stavljaju u promet na domaće tržište na propisani način (članak 38. stavak 2.),
– ne postupa s kontroliranim i zamjenskim tvarima na propisan način (članak 40. stavak 1.),
– ne postupa s proizvodima koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari ili su pomoću tih tvari proizvedeni na propisan način (članak 40. stavak 1.),
– ne osigura obuku zaposlenim radnicima prema programu stručnog usavršavanja (članak 40. stavak 3.),
– obavlja poslove održavanja i/ili popravka, isključivanja iz uporabe proizvoda koji sadrže ili koriste kontrolirane i zamjenske tvari te prikupljanja, obnavljanja i oporabe uporabljenih kontroliranih i zamjenskih tvari a nema dozvolu Ministarstva (članak 40. stavak 4.).«

Članak 53.

Članak 90. briše se.

Članak 54.

Iza članka 92. dodaje se članak 92.a koji glasi:

»Članak 92.a

(1) Svako neispunjenje obveza određenih provedbenim propisima ovoga Zakona: onečišćivača, pravne osobe ovlaštene za obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak, pravne ili fizičke osobe obrtnika koja postupa s kontroliranim i/ili sa zamjenskim tvarima, kao i za neispunjenje propisanih obveza u utvrđenom roku i na propisani način smatrat će se prekršajem u smislu ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka onečišćivač, pravna osoba onečišćivač, pravna osoba ovlaštena za obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak te pravna osoba koja postupa s kontroliranim i/ili sa zamjenskim tvarima kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka, novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 30.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i onečišćivač fizička osoba obrtnik te fizička osoba obrtnik koja postupa s kontroliranim tvarima i/ili sa zamjenskim tvarima novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 70.000,00 kn.«

Članak 55.

U cijelom tekstu Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/04. i 110/07.), riječi: »tvari koje oštećuju ozonski sloj«, »županijsko poglavarstvo«, »gradsko poglavarstvo«, »općinsko poglavarstvo«, »web-stranice« i »fizička osoba« u određenom rodu, broju i padežu zamjenjuju se riječima: »kontrolirane i zamjenske tvari«, »župan«, »gradonačelnik», »načelnik općine«, »internetske stranice« i »obrtnik« u odgovarajućem rodu, broju i padežu.

Članak 56.

Pravne osobe iz članka 54. stavka 1. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine», br. 178/04., 110/07.) mogu obavljati poslove praćenja kakvoće zraka i praćenje emisija i bez potvrde nacionalnog akreditacijskog tijela do 31. prosinca 2009.

Članak 57.

Obvezuje se Vlada da propise iz članka 47.h i 48. Zakona donese u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 58.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o zaštiti zraka.

Članak 59.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 12. stavka 1. ovoga Zakona koji stupa na snagu 31. prosinca 2009.

Klasa: 351-01/08-01/01
Zagreb, 9. svibnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.