VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

2094

Na temelju članka 9. stavka 3. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, broj 178/04), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 8. svibnja 2008. godine donijela

PLAN

ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2008. DO 2011. GODINE

1. SVRHA I CILJEVI PLANA

Zakonska osnova za izradu Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) koji određuje mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj.
Prema članku 9. Zakona o zaštiti zraka, Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka je provedbeni dokument Strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Nositelj izrade Plana je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave nadležnim za područja: zdravlja, industrije, energetike, poljoprivrede, šumarstva, znanosti, voda, mora, prometa, turizma, praćenja meteoroloških uvjeta i drugim relevantnim institucijama. Plan se donosi za razdoblje od četiri godine, od 2008. do 2011. godine.
Svrha Plana je definiranje i razrada ciljeva i mjera po sektorima utjecaja sa prioritetima, rokovima i nositeljima provedbe mjera, s osnovnim ciljem zaštite i trajnog poboljšanja kakvoće zraka na području Republike Hrvatske, posebice na područjima gdje je kakvoća zraka treće i druge kategorije. Ciljevi koji se postavljaju moraju biti specifični, mjerljivi i realno ostvarivi u zadanom četverogodišnjem razdoblju od 2008. do 2011. godine, za koje se donosi Plan.
S tim u svezi, Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka sadržajno obuhvaća: načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta, ocjenu stanja kakvoće zraka, ciljeve i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka, uključujući i međusektorske mjere, prioritetne mjere i aktivnosti i dinamiku provedbe mjera s procjenom troškova i koristi.
Metodološki promatrano, postojeći zakonodavni okvir zaštite zraka kao i horizontalno zakonodavstvo propisuje veliki broj mjera i instrumenata s ciljem zaštite i poboljšanja kakvoće koji se uobičajeno nazivaju postojećim mjerama i instrumentima. Ovaj Plan u cijelosti preuzima postojeće mjere i na njih nadograđuje dodatne mjere koje su se analizom pokazale nužnima za ostvarenje postavljenih ciljeva, ali za koje u trenutku pisanja ovog dokumenta ne postoji uporište u propisima ili su propisi u fazi pripreme, odnosno prijenosa pravne stečevine Europske unije.
Iako je ovo prvi provedbeni dokument strategije zaštite zraka, treba istaknuti da u Hrvatskoj postoji duga tradicija praćenja kakvoće zraka, koja datira još iz 1960-ih, kada su se s istim problemima počele baviti i zapadnoeuropske zemlje. Od tog vremena do danas kakvoća zraka kontinuirano se poboljšavala u naseljenim područjima, gdje su nekad koncentracije sumporovog dioksida i dima bile i trostruko veće od današnjih.
Uza sve strože propise o graničnim vrijednostima emisija i koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku, na poboljšanje kakvoće zraka u urbanim sredinama pozitivno su utjecale i mjere plinofikacije u gradovima sjeverne Hrvatske i priključivanje na toplifikacijsku mrežu. Neki gradovi su vrlo rano propisali mjeru zabrane korištenja ugljena u gradskim središtima, a ovaj energent u Hrvatskoj nije nikad predstavljao značajni faktor u energetskoj opskrbi gradova. Razvoj javnog prijevoza u velikim gradovima, smanjenje dozvoljenog udjela olova u benzinu i održavanje prometnica utjecali su na ublažavanje štetnih utjecaja prometa na kakvoću zraka u naseljenim područjima.
Smanjenje emisija onečišćujućih tvari naročito je bilo izraženo početkom 1990-ih kada je došlo do smanjenja industrijske proizvodnje i zatvaranja velikih izvora emisije (Koksara Bakar, Željezara Sisak, Tvornica aluminija Šibenik). Prelazak na tržišno gospodarstvo i globalizacijski procesi uzrokovali su izostanak investicijskih i operativnih ulaganja u modernizaciju i održavanje postrojenja industrijskog sektora, što je dovelo do starenja opreme, smanjenja efikasnosti i posljedično do povećanja emisija u zrak. U ovom kontekstu treba izdvojiti slučajeve prekomjernog onečišćenja zraka specifičnim tvarima (H2S, NH3, SO2, lebdeće čestice, benzen) u »industrijskim« gradovima: Sisku, Rijeci i Kutini. Kao pozitivni primjer treba navesti korištenje niskosumpornog uvoznog ugljena i ugradnju prvog postrojenja za odsumporavanje visoke efikasnosti u termoelektrani Plomin II. na ugljen.
Mjere prevencije od onečišćenja u budućnosti će se sve više odnositi na sektor prometa. Standard života i povećana mobilnost, uzrokom su sve većeg broja vozila i prijeđenih kilometara, tako da emisija još uvijek raste usprkos velikom smanjenju specifičnih emisija iz novih vozila. Zbog intenziteta prometa u gradovima dolazi do nastajanja smoga i ozona, problema koji će uz onečišćenje vrlo malim česticama biti najveći problemi u budućnosti.
Regionalno gledajući, Hrvatska je u nepovoljnoj situaciji s obzirom na problem zakiseljavanja (acidifikacije), eutrofikacije i prizemnog ozona, koji samostalno, primjenom vlastitih mjera ne može trajno riješiti. U Hrvatskoj, kao i većini drugih država u Europi, tek jedan dio ukupnog taloženja i prizemnog ozona potječe iz vlastitih izvora. Stoga se postavlja cilj zajedničkog rješavanja ovih problema na razini Europe, provedbom obveza iz Gothenburškog protokola uz LRTAP konvenciju. Budući da rješavanje problema Hrvatske ovisi u najvećoj mjeri o smanjenju emisija u drugim državama, posebice susjednim, Hrvatska mora biti zainteresirana za uspješnu provedbu obveza iz međunarodnih ugovora i suradnju s drugim zemljama.
Klimatske promjene su dominantni globalni problem okoliša u 21. stoljeću. Učinci klimatskih promjena postaju sve više vidljivi i očituju se nizom pojava: promjenom temperature, količine oborina, vodnih resursa, podizanjem razine mora, učestalosti ekstremnih meteoroloških prilika, promjenama u ekosustavu i biološkoj raznolikosti, poljoprivredi, šumarstvu, zdravlju, ekonomskim štetama. Znanstvenici predviđaju da će promjene biti sve izraženije. Hrvatska se zbog svojeg zemljopisnog položaja, ekoloških i okolišnih posebnosti i gospodarske orijentacije može smatrati zemljom izuzetno osjetljivom na klimatske promjene. U tom smislu potrebno je načiniti dodatne napore kako bi se smanjili pritisci i prilagodbom ublažile posljedice klimatskih promjena. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je u tom smislu pripremilo prijedlog Nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola s planom djelovanja, čiji su ciljevi i mjere ugrađeni u ovaj dokument.
Konačno, Hrvatska se nalazi u procesu pristupnih pregovora i stjecanja punopravnog članstva u Europskoj uniji, što otvara nove izazove, posebice u usklađivanju s pravnom stečevinom EU iz područja zaštite okoliša. Iskustva deset novih članica EU, od kojih su većina države u tranziciji ka tržišnom gospodarstvu, kao što je i slučaj sa Hrvatskom, govore da je približavanje politici i standardima EU u području zaštite okoliša izuzetno zahtjevno i složeno zbog bitnih razlika u zakonodavnom i administrativnom sustavu.
Stoga, usklađivanje s pravnom stečevinom EU iz područja zaštite okoliša zahtijeva sustavne institucionalne i organizacijske promjene te investicijska ulaganja u najbolje raspoložive tehnike, kako bi se udovoljilo postavljenim ciljevima u pogledu smanjivanja i sprječavanja štetnih utjecaja na sve sastavnice okoliša. U razdoblju do ulaska u EU Hrvatska mora imati razrađene planove djelovanja, uključujući i procjene troškova i koristi primjene zakonodavstva po pojedinim sektorima i podsektorima, kako bi mogla provoditi mjere na troškovno učinkovit način. Može se konstatirati da je Hrvatska u usklađivanju zakonodavstva iz područja zaštite zraka u relativno boljem položaju u odnosu na druge sastavnice okoliša.
Za izradu Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj korišten je veliki broj planskih dokumenata, studija, stručnih elaborata i ostalih podloga. Pritom treba posebno izdvojiti sljedeće polazne dokumente za izradu Plana:
• Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07), i provedbeni propisi doneseni temeljem ovog Zakona,
• Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04), i provedbeni propisi doneseni temeljem ovog Zakona,
• Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02),
• Strategija energetskog razvitka (»Narodne novine« br. 38/02),
• Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013., Vlada Republike Hrvatske, 2006.,
• Strategija približavanja zakonodavstvu EU iz područja zaštite okoliša, 2006.,
• Prijedlog Nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola s planom djelovanja, MZOPUG, 2007.,
• Drugo treće i četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema UNFCCC-u, MZOPUG, 2006.,
• Provedbeni i drugi važeći propisi Republike Hrvatske,
• Planski dokumenti EU iz područja zaštite zraka,
• Izvješće o stanju okoliša, AZO, NN2006.,
• Preliminarna procjena kakvoće zraka na području RH, DHMZ, 2007.,
• Godišnje izvješće o praćenju kakvoće zraka na postajama državne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka za 2006., IMI, 2007.,
• Godišnji izvještaj o praćenju kakvoće zraka na području Republike Hrvatske, IMI, 2007.,
• Programi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka županija, Grada Zagreba, općina i gradova,
• Sektorski planovi za smanjivanje emisija stakleničkih plinova (elektroenergetski sektor, industrija cementa),
• Šesti akcijski program za okoliš EU, 1600/2002/EK,
• Tematska strategija o onečišćenju zraka, EK, 2005.,
• Europski program klimatskih promjena, EK 2006.,
• Temeljni scenarij za program čistog zraka za Europu (CAFE), IIASA, 2005.,
• Master plan energetske učinkovitosti, 2008.-2016., MGRP, UNDP.
Pravna stečevina EU iz područja zaštite zraka regulirana je s propisima koji pokrivaju procjenu i upravljanje kakvoćom vanjskog zraka, emisije iz stacionarnih izvora, kakvoću proizvoda, razmjenu informacija i mobilne izvore. Sukladno horizontalnom zakonodavstvu pravne stečevine EU osigurava se sudjelovanje javnosti, postupak izdavanja dozvola te pristup podacima.
U nastavku daje se pregled pravne stečevine Europske unije iz područja zaštite zraka.
Procjena i upravljanje kakvoćom zraka
• Direktiva Vijeća 96/62/EZ od 27. rujna 1996. o procjeni i upravljanju kakvoćom okolnog zraka
• Odluka Vijeća 97/101/EZ od 27. siječnja 1997. kojom se uspostavlja uzajamna razmjena informacija i podataka dobivenih od mreža i pojedinačnih postaja koje mjere onečišćenost zraka među državama članicama
• Odluka Vijeća 2001/752/EZ od 17. listopada 2001 kojom se dopunjuju aneksi Odluke 97/101/EZ
• Direktiva Vijeća 1999/30/EZ od 22. travnja 1999. o graničnim vrijednostima sumporovog dioksida, dušikovog dioksida i dušikovih oksida, lebdećih čestica i olova u okolnom zraku
• Direktiva 2000/69/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2000. o graničnim vrijednostima benzena i ugljikova monoksida u okolnom zraku
• Direktiva 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2002. o ozonu u vanjskom zraku
• Direktiva 2004/107/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličnim aromatskim ugljikovodicima u okolnom zraku
Industrijsko onečišćenje i emisije
• Direktiva 2001/81/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim graničnim vrijednostima emisija pojedinih atmosferskih onečišćujućih tvari
• Direktiva 2001/80/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija u zrak određenih onečišćujućih tvari iz velikih pogona za sagorijevanje
• Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 4. prosinca 2000 o spaljivanju otpada
• Direktiva 94/63/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-eva) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja
• Direktiva Vijeća 1999/13/EZ od 11. ožujka 1999. o ograničenju emisija hlapivih organskih spojeva koji nastaju upotrebom organskih otapala u određenim djelatnostima i postrojenjima
• Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. kojom se uspostavlja shema trgovanja emisijskim kvotama unutar Zajednice I kojom se dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ kako je dopunjeno Direktivom 2004/101/EZ
• Direktiva 2004/101/EZ kojom je nadopunjena Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola
• Odluka Komisije 280/2004/EZ o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola
• Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ
• Uredba Komisije 916/2007 kojom se dopunjuje Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ
• Odluka 2005/166/EZ kojom se uspostavljaju pravila za primjenu Odluke 280/2004/EZ o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola
• Odluka 2005/381/EZ kojom se uspostavlja Upitnik za izvješćivanje prema zahtjevima Direktive 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice
• Odluka 2007/589/EK kojom se donose upute za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ
• Odluka 2006/780/EZ o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova temeljem sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti temeljem Kyotskog protokola u skladu s Direktivom 2003/87/EZ
Kakvoća proizvoda
• Direktiva 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstva država članica koji se odnose na mjere protiv emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvan-cestovne pokretne strojeve, dopunjena Direktivom 2002/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002
• Direktiva 98/70/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzina i dizelskog goriva, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 93/12/EEZ
• Direktiva Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 93/12/EEZ i koja je dopunjena Direktivom 2005/33/EZ
• Direktiva Komisije 2000/71/EZ od 7. studenog 2000. o prilagodbi mjernih metoda propisanih u aneksima I, II, III i IV. Direktive 98/70/EC Europskog Parlamenta i Vijeća glede tehničkog napretka kako je predviđeno čl. 10. ove Direktive
• Direktiva 2003/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 2003. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 98/70/EZ o kakvoći benzina i dizelskog goriva
• Direktiva 2003/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. svibnja 2003. o promociji upotrebe biogoriva ili obnovljivih goriva za transport
• Direktiva 1999/94/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostupnosti informacija za potrošače o ekonomičnosti goriva i o emisijama CO2 vezanih uz prodaju novih osobnih automobila koja je izmijenjena i dopunjena Direktivom Komisije 2003/73/EZ od 24. srpnja 2003. koja izmjenjuje i dopunjuje Prilog III. Direktive 1999/94/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (također vidi Preporuku Komisije od 26. ožujka 2003. o primjeni na druge medije odredaba Direktive 1999/94/EZ koje se odnose na promotivnu literaturu)
• Odluka 1753/2000/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 2000. kojom se uspostavlja program praćenja prosječnih specifičnih emisija CO2 iz novih osobnih automobila
• Uredba 2037/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
• Direktiva 2004/42/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva koje proizlaze iz upotrebe organskih otapala u nekim bojama i lakovima i proizvodima za lakiranje vozila kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/13/EZ
• Uredba 842/2006 o odrfeđenim fluoriranim stakleničkim plinovima.

2. NAČELA I MJERILA ZA ODREĐIVANJE CILJEVA I PRIORITETA

Za određivanje ciljeva zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj polazi se od opće prihvaćenih i temeljnih načela zaštite okoliša odnosno njegovih sastavnica, koja su propisana krovnim Zakonom o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07) i u Nacionalnom planu djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02) te koja obuhvaćaju sljedeća načela:
Održivi razvitak – ciljevi i mjere koji su iskazani u Planu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka moraju poticati održivi razvitak odnosno cjelokupni razvitak društva koji u zadovoljavanju potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja.
Predostrožnost – radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoliš, pri planiranju i izvođenju zahvata treba primijeniti sve prethodne mjere zaštite okoliša što podrazumijeva korištenje dobrih iskustava kao i uporabu proizvoda, opreme i uređaja te primjenu proizvodnih postupaka i sustava održavanja koji su najpovoljniji za okoliš.
Zamjena drugim zahvatom – zahvat koji bi mogao nepovoljno utjecati na okoliš treba zamijeniti zahvatom koji predstavlja bitno manji rizik ili opasnost, pa i u slučaju kad su troškovi takvog zahvata veći od vrijednosti koje treba zaštititi.
Onečišćivač plaća – onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša koji uključuju i troškove sanacije i pravedne naknade štete.
Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti – građani Republike Hrvatske imaju pravo na pravodobno obavješćivanje o onečišćavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u svezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima izrade i donošenja dokumenata zaštite okoliša.
Pristup pravosuđu – u svrhu zaštite Ustavom zagarantiranog prava na zdrav život i održiv okoliš svaka osoba koja zbog lokacije zahvata ili utjecaja zahvata može dokazati da joj je to pravo trajno narušeno, ima pravo osporavati zakonitost odluka u skladu sa zakonom.
Partnerstvo i podijeljena odgovornost – određivanje ciljeva i njihova realizacija mogući su samo u međusobnom partnerstvu svih dionika, pri čemu svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti.
Promjena ponašanja u proizvodnji i potrošnji – provedba ciljeva nije moguća bez promjene načina ponašanja, te bez promjene odnosa u proizvodnji i potrošnji.
Uporaba većeg broja instrumenata za provedbu ciljeva – potrebno je rabiti veći broj tradicionalnih i ekonomskih instrumenata koji bi pomogli ostvarivanju ciljeva zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i njihovu integraciju u druge sektore koji imaju utjecaj na kakvoću zraka.
Navedena temeljna načela čine okvir unutar kojeg i u skladu s kojim se postavljaju ciljevi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, te koja u tom smislu osiguravaju ispunjavanje ciljeva u skladu s donesenim planskim dokumentima i propisima.
U svrhu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj, nužno je:
• utvrđivanje i ostvarivanje mjera u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini;
• očuvanje kakvoće zraka ako je zrak čist ili neznatno onečišćen, te njezino poboljšavanje u slučajevima onečišćenosti;
• sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime;
• uspostava, održavanje i unaprjeđivanje cjelovitog sustava upravljanja kakvoćom zraka na teritoriju države;
• procjenjivanje i pribavljanje odgovarajućih podataka o kakvoći zraka na temelju standardiziranih metoda i mjerila i osiguravanje njihove dostupnosti javnosti;
• izvršenje obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima kojih je Država strankom, te sudjelovanje u međunarodnoj suradnji u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.
Za određivanje prioriteta u pogledu provedbe ciljeva i mjera definiraju se sljedeća mjerila koja će služiti za njihovu ocjenu:
1. Razina onečišćenja: prioritet treba dati područjima i štetnim tvarima za koje je utvrđena viša razina onečišćenja, promatrano u odnosu na granične vrijednosti, toleratne vrijednosti i kritične razine onečišćenja;
2. Stupanj štetnosti (opasnost, rizik) onečišćujuće tvari na ljudsko zdravlje: prednost treba dati onim ciljevima i mjerama čijim se ostvarenjem utječe na smanjivanje emisija tvari koje imaju izraženija štetna svojstva;
3. Veličina populacije ili ekosustava pod rizikom: u određivanju prioriteta bitan faktor je veličina populacije koja je izložena onečišćenju i/ili površina i raznovrsnost ugroženog ekosustava i kulturnih dobara;
4. Osjetljivost receptora: u pogledu utjecaja na zdravlje osjetljivijom populacijom smatraju se djeca, starije osobe i bolesni. Kod ekoustava osjetljivost se određuje preko kritičnih razina onečišćenja;
5. Stupanj nelagode izazvan onečišćenjem: osim zdravstvenih učinaka i štetnog djelovanja na ekosustav, razlog za djelovanje je i nelagoda zbog onečišćenja, najčešće zbog neugodnog mirisa ili recimo smanjenja vidljivosti;
6. Rok ispunjavanja cilja/provedbe mjere: sukladno predloženim rokovima provedbe mjera prednost se daje provedbi mjera koje imaju kraći rok provedbe ili početak provedbe;
7. Osiguranost financijskih sredstava, ostalih resursa i stručnih podloga: prednost se daje mjerama za koje postoje osigurana financijska sredstva, za koje je proveden postupak natječaja, osim ako nisu u suprotnosti sa prethodna dva mjerila;
8. Sinergijski učinak: prednost se daje mjerama koje osim smanjivanja prioritetnih onečišćujućih tvari imaju pozitivan učinak na smanjivanje ostalih onečišćujućih tvari i/ili na smanjivanje utjecaja na druge sastavnice okoliša (vode, tlo/otpad).
Primjena navedenih mjerila znači da će se prioritet davati onim ciljevima i mjerama koje djeluju na smanjenje emisija onečišćujućih tvari s najvećim stupnjem štetnog djelovanja na ljudsko zdravlje i koje istovremeno imaju kraći rok provedbe, osigurana financijska sredstva, izrađene potrebne stručne i administrativne podloge i koje pozitivno utječu na smanjenje ostalih onečišćujućih tvari, uključujući i smanjeni utjecaj na vode i tlo. U najvećem broju slučajeva, rangiranje ciljeva i mjera po prioritetima odrediti će se prema relativnoj važnosti mjerila.

3. REPUBLIKA HRVATSKA I PREUZETE MEĐUNARODNE OBVEZE U ZAŠTITI ZRAKA

Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (LRTAP Konvencija) – propisuje zakonodavni, organizacijski i znanstveni okvir djelovanja kojeg su razvile zemlje članice UNECE-a
kao odgovor na prepoznate posljedice prekograničnog onečišćenja zraka. Ujedno je i prvi međunarodni pravno obvezujući dokument koji se odnosi na problematiku onečišćenja zraka na široj regionalnoj osnovi. Prema Konvenciji, »europska zračna masa« je zajednički resurs zemalja potpisnica, te zahtijeva koordinaciju mjera suzbijanja onečišćenja i zajedničke standarde emisija. Konvencija je potpisana 1979. godine u Ženevi, a na snagu je stupila 1983. godine. Republika Hrvatska je Konvenciju preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji, 1991. godine. Konvencija je proširena s osam protokola kojima su utvrđene specifične mjere koje stranke LRTAP Konvencije moraju poduzeti radi smanjenja svojih emisija onečišćujućih tvari u zrak. Pripadajući protokoli su sljedeći:
Protokol o dugoročnom financiranju međunarodnog programa monitoringa i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP protokol) – definira instrumente za međunarodnu raspodjelu troškova programa monitoringa koji čini osnovu za ocjenjivanje i utvrđivanje onečišćenja zraka u Europi, te za pristupanje dogovoru u pogledu smanjivanja emisija. EMEP protokol ima 3 važne komponente: prikupljanje podataka o emisijama SO2, NOx, HOS i drugih onečišćujućih tvari; mjerenje kakvoće zraka i taloženja; te modeliranje atmosferske disperzije. Isti je usvojen 1984. godine u Ženevi, na snagu je stupio 1988., a Republika Hrvatska ga je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji, 1991. godine.
Protokol o smanjenju emisija sumpora ili njihovog prekograničnog strujanja za najmanje 30% – ima za cilj smanjenje emisija jednog od najvećih onečišćujućih tvari u zraku. Do 1993. godine emisija istog se smanjila za više od 50%, a prema zadnjim podacima sve stranke Protokola su dosegle ciljano smanjenje. Protokol je usvojen 1985. godine u Helsinkiju, a na snagu je stupio1987. godine. Republika Hrvatska nije ratificirala Protokol.
Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja – ima za cilj nadzirati i smanjiti antropogene emisije dušikovih oksida (NOx), koje zračna strujanja prenose na velike udaljenosti i atmosferskim taloženjem štetno utječu na sastavnice okoliša i ljudsko zdravlje. Osim što emisija NOx utječe na zakiseljavanje i eutrofikaciju kopnenih i vodenih ekosustava, doprinosi također i stvaranju prizemnog ozona. Protokolom se države obvezuju primjenjivati i unaprjeđivati standarde za emisije dušikovih oksida iz stacionarnih i pokretnih izvora, u svrhu učinkovitog nadzora i smanjivanja nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida i njihovih prekograničnih strujanja, uzimajući u obzir najbolje raspoložive i ekonomski izvedive tehnologije koje su navedene u Tehničkom dodatku Protokola. Protokol je usvojen 1988. godine u Sofiji, na snagu je stupio 1991. godine, a Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine.
Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja od velikog je značenja budući da su ovi spojevi vrlo važni za nastajanje prizemnog ozona. Protokol je usvojen 1991. godine, na snagu je stupio 1997., a Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine.
Protokol o daljnjem smanjenju emisije SO2 – primjenjuje pristup zasnovan na učincima, konceptu kritičnog opterećenja, najboljim raspoloživim tehnologijama, očuvanju energije, te primjeni brojnih ekonomskih instrumenata, što je u konačnici dovelo do razlika u obvezama redukcije emisija pojedinih stranaka Protokola. Pristup baziran na učincima ujedno postavlja dugoročne ciljeve u pogledu smanjenja emisija. Protokol je usvojen 1994. godine u Oslu, stupio je na snagu 1998., a Republika Hrvatska ga je ratificirala 1999. godine.
Protokol o teškim metalima – ima za cilj nadzirati antropogene emisije teških metala, koje mogu imati nepovoljni utjecaj na zdravlje ljudi, odnosno okoliš. Protokolom se propisuju temeljne obveze stranaka u pogledu emisija olova (Pb), kadmija (Cd), žive (Hg) i njihovih proizvoda. Stranke su obvezne smanjiti ukupne godišnje emisije u atmosferu navedenih teških metala u odnosu na razinu emisije u početnoj godini primjenjivanja obveze, a to je načelno 1990. ili neka druga između 1985. i 1995. godine. Granične vrijednosti emisije iz stacionarnih izvora, propisane Protokolom, odnose se na emisije krutih čestica, jer je praćenje emisija čestica jednostavnije, a pridržavanje propisanim ograničenjima doprinosi i smanjivanju emisija teških metala. Protokol je usvojen 1998. godine u Aarhusu, na snagu je stupio 5 godina kasnije. Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine, a za Republiku Hrvatsku je stupio na snagu 5. prosinca 2007. godine.
Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima ima za cilj nadzirati, smanjiti ili ukloniti ispuštanje, emisiju i gubitke postojanih organskih spojeva. Protokolom se odmah zabranjuje uporaba ili proizvodnja sljedećih tvari: aldrin, klordan, klordekon, dieldrina, endrin, heksabrombifenil, mirex i toksafen, a za druge je predviđena eliminacija u kasnijoj fazi (DDT, heptaklor, heksaklorbenzen, PCB). Za DDT, HCH (uključujući i Lindan) i PCB, te propisuje način i uvjeti pod kojim bi se te tvari mogle i dalje upotrebljavati. Za PAU, dioksine i furane propisuje se obveza smanjenja ukupnih godišnjih emisija u usporedbi s razinom emisije u početnoj godini primjenjivanja obveze (načelno 1990. ili neka druga između 1985. i 1995. godine). Propisuju se dopuštene granične vrijednosti za dioksine i furane za glavne stacionarne izvore, zatim najbolje raspoložive tehnike i tehnologije za smanjenje emisije. Propisuju se i obveze državama strankama da razviju strategije, politike i programe kako bi se provele obveze iz Protokola, a izrada godišnjeg proračuna emisija je neophodni preduvjet. Protokol je usvojen 1998. godine u Aarhusu, a stupio je na snagu 2003. godine. Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine, a stupio je na snagu za Republiku Hrvatsku 5. prosinca 2007. godine.
Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburški protokol) – istovremeno se ograničava emisija SO2, NOx, NMHOS i NH3, čime se utječe na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizemni ozon (mnogostruki učinci). Stranke protokola obvezne su do 2010. godine smanjiti godišnju emisiju na razinu koja je određena Protokolom i održavati je ubuduće na toj razini. Isto tako obvezne su prikupljati i čuvati podatke o nacionalnim godišnjim emisijama onečišćujućih tvari te o njima periodično izvještavati Izvršno tijelo Konvencije. Smanjenje emisija koje pojedina država treba ostvariti do 2010. godine specifično je za svaku zemlju, a određuje se prema smjernicama, koje su dane u priručniku koji je izdala Konvencija. Protokolom su propisane i granične vrijednosti emisija navedenih onečišćujućih tvari za stacionarne i pokretne izvore. Protokol je usvojen 1999. godine u Gothenburgu, a na snagu je stupio 2005. godine. Republika Hrvatska ratificirati će Protokol u 2008. godini.
Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) – određuje okvir za međunarodno djelovanje kako bi se odgovorilo izazovu klimatskih promjena na globalnoj razini. Ona također smatra klimatski sustav zajedničkim resursom na čiju stabilnost mogu utjecati emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova. Stranke Konvencije, između ostalog, prikupljaju i razmjenjuju informacije o emisijama stakleničkih plinova, nacionalnoj politici i iskustvima, te surađuju u pripremi za prilagodbu klimatskim promjenama. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 1996. godine. Sukladno članku 22. točki 3. Konvencije, Republika Hrvatska je kao zemlja u procesu prelaska na tržišno gospodarstvo preuzela obveze stranke Priloga I., koje se odnose na zadržavanju vlastite emisije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine.
Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime prihvaćen je s ciljem smanjivanja emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova (metana, didušikova oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i sumporova heksafluorida). Protokol je usvojen 1997. godine, na snagu je stupio 2005., a Republika Hrvatska ga je, nakon pozitivnog ishoda pregovora oko visini emisije u baznoj godini, ratificirala 2007. godine.
Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja – ima za cilj očuvanje ljudskog zdravlja i okoliša, te propisuje poduzimanje određenih mjera koje će spriječiti promjene ozonskog omotača. Njezina zadaća jest i poticanje istraživanja i suradnje među državama te razmjena informacija. Važno je napomenuti da je ova Konvencija potvrda usuglašenosti država kako treba pristupiti rješavanju globalnih problema okoliša prije nego se oni znanstveno dokažu. Konvencija je usvojena 1985. godine, na snagu je stupila 1988. godine, a Republika Hrvatska ju je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji 1991. godine.
Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj – utvrđuje obvezu postupnog ukidanja proizvodnje i potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, te predstavlja jedan od najuspješnijih primjera međunarodne suradnje u borbi s globalnim prijetnjama okolišu. Od usvajanja 1987. godine, države članice su nastavile prilagođavati sustav koji su formirale kao odgovor na znanstvene dokaze i razvoj tehnologija. Protokol je stupio na snagu 1989. godine, a Republika Hrvatska ga je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji,1991. godine.
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) – obvezuje stranke Konvencije da svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigura pravo pristupa informacijama o okolišu koje čuva javna vlast kod sebe ili kod nekog drugog, bez obveze iskazivanja interesa, te je nužno da javna vlast učini dostupnim i pruža informacije o okolišu široj javnosti u najvećoj mogućoj mjeri, naročito koristeći tehnologije informiranja i komuniciranja. Konvencija se sadržajno može podijeliti na tri osnovna dijela: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti, te pristup pravosuđu. Konvencija je usvojena 1998. godine, na snagu je stupila 2001. godine, a Republika Hrvatska ju je ratificirala 2006. godine.
Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari – osnovni cilj je poboljšanje pristupa javnosti informacijama putem uspostave jedinstvenog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo u obliku javno dostupne baze podataka. Od Protokola se očekuje da će izvršiti dodatni pritisak na onečišćivače, kako bi se smanjili pritisci na sastavnice okoliša. Usvojen je u Kijevu 2003. godine, ali još uvijek nije stupio na snagu.
Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima – međunarodni je ugovor o zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša u pogledu dotičnih spojeva. Isti su vrlo postojani i mogu biti geografski široko rasprostranjeni. Ujedno se talože u masnom tkivu živih organizama, a toksični učinak imaju i na okoliš i na živi svijet. Cilj ove Konvencije jest primjena mjera koje će eliminirati ili smanjiti emisije takvih spojeva. Usvojena je 2001. godine, na snagu je stupila 2004., a Hrvatska ju je ratificirala 2007. godine.

Tablica 3-1: STATUS MEĐUNARODNIH UGOVORA

Naziv međunarodnog ugovora

 

Usvojen

 

Stupanje na snagu

Broj država stranaka

Ratifikacija od strane RH

Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP)

1979.

1983.

51

1992.

Protokol o dugoročnom financiranju međunarodnog programa monitoringa i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP)

1984.

 

1988.

 

42

 

1992.

 

Protokol o smanjenju emisija sumpora ili njihovog prekograničnog strujanja za najmanje 30%

1985.

1987.

23

-

Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja

1988. 

1991.

31

2007.

Protokol o nadzoru emisija hlaplivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja

1991.

1997.

22

2007.

Protokol o daljnjem smanjenju emisija SO2

1994.

1998.

27

1999.

Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

1998.

2003.

29

2007.

Protokol o teškim metalima

1998.

2003.

29

2007.

Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburški protokol)

1999.

2005.

24

2008.

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC)

1992.

1994.

165

1996.

Kyotski protokol

1997.

2005.

179

2007.

Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja

1985.

1988.

191

1992.

Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

1987.

1989.

191

186

179

1992.

Londonska dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

1990.

1992.

1993.

Kopenhaška izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

1992.

1994.

1997.

Montrealska izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

1997.

1999.

159

2000.

Pekinška izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

1999.

2002.

135

2002.

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija)

1998.

 

2001.

 

41

 

2006.

 

Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari

2003.

 

6

2008.

Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

2001.

2004.

150

2007.

4. OCJENA STANJA KAKVOĆE ZRAKA

4.1. MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

4.1.1. DRŽAVNA MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA

Državna mreža za praćenje kakvoće zraka još je u uspostavljanju. Od predviđene 22 postaje na teritoriju u razdoblju od 2003. do 2007. uspostavljeno je 8 automatskih mjernih postaja u naseljenim i industrijskim područjima. Uspostava kompletne mreže postaja u ruralnim sredinama (7) i nacionalnim parkovima, parkovima prirode i područjima s osjetljivim ekosustavima (5) očekuje se do kraja 2009. godine, u okviru provedbe Phare projekta.
Za potrebe ove ocjene detaljno su analizirani podaci iz državne mreže. U tablici 4.1-1 prikazani su parametri praćenja kakvoće zraka po postajama, a njihov raspored prikazuje slika 4.1-1.

Tablica 4.1-1: MJERENJA PARAMETARA KAKVOĆE ZRAKA NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA, 2007. GODINA

Postaja

 

Parametri kakvoće zraka

 

Zagreb-1

 

SO2, NO2, CO, O3 (od veljače 2003. – travnja 2006.); PM10, benzen, UVB zračenje, meteorološki parametri, te koncentracije Pb,Cd i Mn (do 2007.) te Ni (do 2007.) i policikličkih aromatskih ugljikovodika iz uzoraka ukupnih lebdećih čestica (ULČ, 2003. i 2004. godina) te iz uzoraka PM10 od 2005. godine na dalje

Zagreb-2

SO2, NO2, CO, PM10, meteorološki parametri

Zagreb-3

SO2, NO2, CO, O3 (od travnja 2006. na dalje), PM10, meteorološki parametri

Rijeka-1

SO2, NO2, CO, H2S, PM10, benzen, meteorološki parametri

Rijeka-2

SO2, NO2, CO, O3, PM10, UVB zračenje, meteorološki parametri

Sisak

 

SO2, NO2, CO, H2S, PM10, benzen, meteorološki parametri te koncentracije Pb, Cd, Ni i policikličkih aromatskih ugljikovodika iz uzoraka PM10 (od 2007)

Kutina

SO2, NO2, CO, NH3, H2S, PM10, meteorološki parametri

Osijek

SO2, NO2, CO, PM10, benzen, meteorološki parametri

 

4.1.2. MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE OBORINE I ATMOSFERSKO TALOŽENJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI

Mjerenja kemijskog sastava oborine redovito se provode na meteorološkim postajama DHMZ-a od 1981. godine. U tu mrežu uključene su i dvije postaje: Puntijarka i Zavižan, čiji su podaci u međunarodnoj razmjeni u okviru EMEP programa LRTAP konvencije. Mjerenja obuhvaćaju parametre navedene u tablici 4.1-2. i u razdoblju 1981. – 2004. provođena su na 31 lokaciji u Hrvatskoj. Broj postaja postupno se smanjivao tako da se danas mjerenja obavljaju na 18 postaja. Na svim postajama analiziraju se dnevni uzorci oborine. Oni su podloga za proračun depozicije (taloženja) svih ionskih komponenata, s težištem na ionima sulfata, nitrata i amonija koji su najodgovorniji za probleme zakiseljavanja (acidifikacije) i eutrofikacije okoliša.

Tablica 4.1-2: KOMPONENTE KEMIJSKOG SASTAVA OBORINE

Medij

Indikator kakvoće

Gustoća mjerenja

Oborina

 

Količina oborine; SO42-, NO3-, Cl-, pH, NH4+, Na+, Mg2+, Ca2+, K+, provodljivost

dnevno uzorkovanje

Meteorološki pokazatelji

Smjer i brzina vjetra, temperatura zraka, relativna vlažnost zraka, količina i tip oborine

kontinuirano mjerenje

 


Slika 4.1-1. AUTOMATSKE POSTAJE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA U DRŽAVNOJ MREŽI, 2007.
 

Slika 4.1-2. MREŽA POSTAJA DHMZ-A ZA PRAĆENJE KEMIJSKOG SASTAVA OBORINE, 2007.


Slika 4.1-3. DRŽAVNA MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA (U USPOSTAVLJANJU, 2007.)

Slika 4.1-4. MREŽA POSTAJA ZA PRAĆENJE KVALITETE OBORINE DHMZ-A, 2007

Slika 4.1-2 prikazuje prostorni raspored mjernih postaja kao i mrežu 50 km x 50 km (EMEP mreža) u kojoj se modelom daljinskog prijenosa proračunavaju koncentracije i taloženje onečišćujućih tvari. Rezultati mjerenja koriste se za verifikaciju i provjeru pouzdanosti modela. Na slikama 4.1-3 i 4.1-4. prikazana je postojeća mreža za praćenje kakvoće oborine s označenim zonama i planirana mreža postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka. Nakon uspostavljanja državne mreže, mreža DHMZ-a bit će većim dijelom ukinuta jer će državna mreža u većem dijelu preuzeti njezine funkcije. Mjerenja će se obavljati samo na postajama koje su značajne za analizu i istraživanje specifičnih atmosferskih procesa i uvjeta.

4.1.3. LOKALNE MREŽE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA

Lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka su teritorijalno ustrojene i imaju najdulju tradiciju mjerenja osnovnih onečišćujućih tvari: SO2, dima, ukupne taložne tvari i sadržaja metala u ukupnoj taložnoj tvari. Ova mjerenja uspostavljena su u mnogim zemljama Europe 1960-ih godina na poticaj Svjetske zdravstvene organizacije. To je razdoblje u cijeloj Europi bilo obilježeno visokim razinama onečišćenja, osobito sumporovim dioksidom, lebdećim česticama dominantno kiselog kemijskog sastava, kiselim kišama i fotokemijskim onečišćenjem, što je dovelo do odumiranja živog svijeta u rijekama i jezerima sjeverne Europe i umiranja šuma u srednjoj i istočnoj Europi. Razine onečišćenja i smog u urbanim sredinama bili su uobičajena pojava, osobito zimi. Ovi zabrinjavajući trendovi onečišćenja potaknuli su međunarodnu koordiniranu aktivnost Svjetske zdravstvene i Svjetske meteorološke organizacije u području zaštite zdravlja ljudi i zaštite okoliša od atmosferskog onečišćenja. Zbog toga su pri zavodima za javno zdravstvo osnovani odjeli za higijenu okoliša s ciljem mjerenja i analiza uzoraka kakvoće zraka u svrhu praćenja i zaštite zdravlja ljudi. Paralelno s tim, u okviru meteoroloških službi osnovani novani su odjeli i laborata praćenje kakvoće zraka i oborine u ruralnim sredinama, radi praćenja stanja i učinaka nastalih atmosferskim onečišćenjem okoliša.
Tijekom vremena, neke od lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka su, prateći razvoj znanosti u ovome području, jačale i razvile se, dok je većina uglavnom postupno zaostajala zbog nedostatka sredstava za modernizaciju i stručnu podršku. Ako se promatraju vrste onečišćujućih tvari koje se prate u lokalnim mrežama, može se reći da su danas u Hrvatskoj najrazvijenije lokalne mreže u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, te djelomično u Gradu Zagrebu, zahvaljujući opredijeljenosti Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada da održi kontinuitet mjerenja i prati razvoj ovoga područja.
U 2006. godini mjerenja su provedena u 12 županija na ukupno 137 mjernih mjesta (tablica 4.1-3):

Tablica 4.1-3: PREGLED OPSEGA MJERENJA PO ŽUPANIJAMA, 2006. GODINA

Županija

 

Broj mjernih mjesta

Parametri

u okviru državne mreže

u okviru lokalnih mreža

Bjelovarsko--bilogorska

-

3

SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT

Grad Zagreb

3

7

SO2, NO2, dim, O3, NH3, PM10, koncentracije Pb, Cd, Mn te sulfata i BaP u PM10, PM2.5, ukupna taložna tvar te koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT

Istarska

-

32

SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT, meteorološki parametri

Karlovačka

 

-

 

5

SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT

Krapinsko-zagorska

-

 

1

 

SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT

Osječko-baranjska

 

1

 

20

 

SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT 

Primorsko-goranska

 

2

 

24

 

SO2, dim, NO2, CO, O3, H2S, NH3, PM10, ukupna taložna tvar, koncentrancentracije Pb i Cd u UTT, en, ksilen, toluen, meteorološki parametri

Sisačko-moslavačka

 

2

 

12

 

SO2, dim, NO2, H2S, NH3, PM10, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd, Hg, Ni te As u UTT, merkaptani, benzen, fluoridi, meteorološki parametri

Splitsko-dalmatinska

 

-

 

15

 

SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT

Šibensko-kninska

 

-

 

 

6

SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT

Virovitičko-podravska

-

 1

SO2, dim, NO2

Zadarska

-

 3

SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar


Tablica 4.1-4: PREGLED RASPODJELE MJERENJA RAZINA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI SO2, NOx, PM10, PM2,5, BENZENA i UTT po županijama, 2006. godina

th="49" style="width: 37.0pt; height: 5.7pt; border-left: medium none; border-right: 1.0pt solid black; border-top: medium none; border-bottom: 1.0pt solid black; padding-left: 2.25pt; padding-right: 2.25pt; padding-top: 2.0pt; padding-bottom: 2.25pt">

2

Županija

Broj mjernih mjesta

Parametri

 

u okviru državne mreže

u okviru lokalnih mreža

SO2

 

NOx

 

PM10

 

PM2,5

 

benzen

 

UTT

 

Bjelovarsko--bilogorska

-

3

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

X

Grad Zagreb

3

7

X

 

 

 

 

 

 

3

6

 

X

 

 

 

 

 

3

6

 

 

X

 

 

 

 

1

– 

 

 

 

 

X

 

 

-

5

 

 

 

 

 

X

Istarska

 

-

 

10

X

 

 

 

 

 

 

 

6

 

X

 

 

 

 

 

 

1

 

 

X

-

 

 

 

 

22

 

 

 

 

 

X

Karlovačka

-

3

X

 

 

 

 

 

 

 

2

 

 

 

 

 

X

Krapinsko-
-zagorska

-

1

X

 

 

 

 

X

Osječko-baranjska

1

3

X

 

 

 

 

 

 

1

1

 

X

 

 

 

 

 

1

 

 

 

X

 

 

 

 

1

 

 

 

 

 

X

 

 

-

19

 

 

 

 

 

X

Primorsko-
-goranska

2

19

X

 

 

 

 

 

 

2

9

 

X

 

 

 

 

 

2

 

 

X

 

 

 

 

1

2

 

 

 

 

X

 

 

-

12

 

 

 

 

 

X

Sisačko-moslavačka

2

7

X

 

 

 

 

 

&text"> 

12

 

X

 

 

 

 

 

2

-

 

 

X

 

 

 

 

1

-

 

 

 

 

X

 

 

-

10

 

 

 

 

 

X

Splitsko-dalmatinska

-

4

X

X

 

 

 

 

 

 

3

 

 

X

X

 

 

 

 

15

 

 

 

 

 

X

Šibensko-
-kninska

-

1

X

X

 

 

 

 

 

 

6

 

 

 

 

 

X

 

25pt">

 

 

 

 

 

 

 

 

Virovitičko--podravska

-

1

X

X

 

 

 

 

Zadarska

-

3

X

-

 

 

 

X

Mjerenja se ne provode u 9 županija: Brodsko-posavskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Međimurskoj, Požeško-slavonskoj, Varaždinskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Zagrebačkoj županiji.
Za izradu Izvješća o praćenju kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za 2006. godinu (IMI, 2007) korištena su izvješća i podaci 18 pravnih osoba koje imaju suglasnost MZOPUG-a za praćenje kakvoće zraka.

4.2. OCJENA KAKVOĆE ZRAKA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

Ocjena kakvoće zraka na području Hrvatske izrađena je na temelju hrvatskih propisa1, i u skladu s naputcima i direktivama EU. Svrha ocjene bila je utvrditi stupanj onečišćenosti za sve onečišćujuće tvari za koje postoje:
• podaci o emisijama onečišćujućih tvari,
• podaci mjerenja razina onečišćujućih tvari u zraku i/ili
• podaci proračuna matematičkim modelima,
te izraditi podloge za određivanje područja (zona) i naseljenih područja (aglomeracija) u Republici Hrvatskoj s obzirom na prostornu razdiobu emisija onečišćujućih tvari, zadane kriterije i kategorije kakvoće zraka, geografska obilježja i klimatske uvjete koji su značajni za praćenje kakvoće zraka.
U svrhu izrade ocjene kakvoće zraka analizirani su2:
• podaci mjerenja na postajama državne mreže za praćenje kakvoće zraka;
• podaci objavljeni u godišnjim izvješćima s mjernih postaja lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka na području Hrvatske3;
• podaci mjerenja kemijskog sastava oborine na postajama DHMZ-a i
• podaci proračuna koncentracija onečišćujućih tvari i njihovog taloženja za područje Hrvatske, dobiveni primjenom regionalnog modela za proračun prijenosa i taloženja onečišćujućih tvari na području Europe (EMEP program LRTAP konvencije).
Ocjena je obuhvatila mjerenjem zabilježene koncentracije onečišćujućih tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, benzen, ugljikov monoksid, ozon, amonijak, sumporovodik, poliaromatske ugljikovodike, te teške metale: olovo, kadmij, mangan i talij u lebdećim česticama i ukupnoj taložnoj tvari u gore navedenim gradovima.
Modelom daljinskog prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari (EMEP) procijenjene su koncentracije i taloženje tvari na cjelokupnom teritoriju Hrvatske (razina onečišćenja u ruralnim sredinama) s obzirom na onečišćujuće tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, ozon, AOT40, amonijak, poliaromatske ugljikovodike (benzo(a)piren, dioksine i furane),
te teške metale: olovo, kadmij, i živu u prostornoj mreži 50 km x 50 km.
Na osnovi podataka mjerenja kemijskog sastava oborine na postajama DHMZ-a i podataka proračuna modelom regionalnog i daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari (EMEP), analizirani su uvjeti zakiseljavanja i eutrofikacije područja Hrvatske u prostornoj mreži 50 km x 50 km koja se odnosi na ruralna područja i područja nacionalnih parkova, parkova prirode i osjetljivih ekosustava.
Osim toga, analizirani su prostorni podaci o emisijama onečišćujućih tvari u prostornoj mreži 50 km x 50 km (sumporov dioksid, dušikovi oksidi, hlapivi organski spojevi, amonijak, ugljikov monoksid i lebdeće čestice), te podaci o emisijama iz katastra emisija u okoliš (KEO).
Analizirani su klimatološki podaci: prostorna raspodjela temperature zraka, relativna vlažnost zraka i količine oborine za posljednje standardno klimatološko razdoblje (1961. – 1990.), kao i podaci o gustoći naseljenosti po županijama (1991. godina).
Pri izradi preliminarne ocjene kao podloge za određivanje karakterističnih područja i naseljenih područja u Republici Hrvatskoj (zone i aglomeracije) korištene su smjernice Europske agencije za okoliš i Europske komisije: »Izvješće o preliminarnoj procjeni u okviru EZ direktiva o kakvoći zraka (Guidance report on preliminary assessment under EC air quality directives)« i »Smjernice o procjeni u okviru EZ direktiva o kakvoći zraka (Guidance on assessment under the EU air quality directives)«.
Metodologija i kriteriji primijenjeni u izradi procjene zasnivaju se na analizi i ocjeni čimbenika koji su značajni za raspodjelu i razinu onečišćenosti pojedinog područja, analizi podataka mjerenja kakvoće zraka tamo gdje su uspostavljena i analizi rezultata modela za proračun onečišćenja na području Hrvatske. Stoga su korišteni sljedeći kriteriji za procjenu i razgraničenje teritorija Države:
• geografska obilježja Hrvatske;
• meteorološki i klimatski uvjeti;
• prostorna razdioba godišnje emisije po onečišćujućim tvarima;
• položaj i godišnje emisije najvećih pojedinačnih izvora emisije;
• rezultati mjerenja onečišćujućih tvari na postajama za praćenje kakvoće zraka u gradovima i naseljima;
• rezultati mjerenja onečišćenja oborine na glavnim meteorološkim postajama;
• rezultati proračuna koncentracija i taloženja onečišćujućih tvari na području Hrvatske modelom daljinskog prijenosa i
• kategorija onečišćenosti područja s obzirom na onečišćujuće tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, olovo, benzen, ugljikov monoksid, ozon, poliaromatske ugljikovodike, kadmij, arsen, nikal, živu, amonijak i sumporovodik.
Za svako područje procijenjena je razina koncentracija za svaku onečišćujuću tvar, ako su za to postojali izmjereni i/ili modelirani podaci. U područjima gdje nema podataka iz mjerenja, procjena je izvršena na osnovi rezultata modela, podataka o emisijama onečišćujućih tvari i drugim čimbenicima. Budući da je broj mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka nedovoljan za potpunu ocjenu stanja na području Hrvatske, u preliminarnoj procjeni nisu obuhvaćeni svi parametri s jednakom težinom. Najveća težina dana je mjerenim podacima, dok su ostale informacije koristile kao pomoćno sredstvo.
Uvažavajući sve navedene i analizirane informacije izrađeno je i predloženo prostorno razgraničenje Hrvatske u 7 područja/zona i 6 naseljenih područja/aglomeracija − urbanih i industrijski razvijenih područja dručja (tablica 4.2-1., sl-1.).
_______
1 Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04)
Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05)
Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05)
Uredba o ozonu u zraku (»Narodne novine« br. 133/05)
Pravilnik o praćenju kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 155/05)
2 Izvori podataka:
– Agencija za zaštitu okoliša
– Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
– Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada
– Državni hidrometeorološki zavod
– EMEP program UNECE Konvencije o dalekosežnom prekograničnom prijenosu onečišćenja: izvještaji, podaci o emisijama i rezultati proračuna

3 Godišnji izvještaj o praćenju kakvoće zraka na teritoriju Republike Hrvatske za 2006. godinu, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, AZO, srpanj 2007
Studija mogućnosti smanjenja onečišćenja zraka u gradu Sisku, Ekonerg, Zagreb, 2005.



Tablica 4.2-1
: PROSTORNI OBUHVAT POJEDINIH ZONA/PODRUČJA S OBRAZLOŽENJEM
 

Područje

Obrazloženje

HR 1

 

Osječko-baranjska županija (izuzimajući Grad Osijek), Vukovarsko-srijemska županija, Brodsko-posavska županija, Požeško-slavonska županija, Virovitičko-podravska županija 

 

• prema geografskim obilježjima pripadaju istočnom dijelu nizinskog područja Hrvatske, što određuje i druge parametre i uvjete koji su značajni s obzirom na onečišćenje zraka
• pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika
• imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari
• imaju slične karakteristike s obzirom na prevladavajuće izvore emisije onečišćujućih tvari (dominantno poljoprivredno područje)

HR 2

 

Bjelovarsko-bilogorska županija, Koprivničko-križevačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Varaždinska županija, Međimurska županija, Zagrebačka županija (izuzimajući Grad Zagreb)

 

• prema geografskim obilježjima pripadaju sjevernom dijelu nizinskog područja Hrvatske
• pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika
• imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – povišeno opterećenje područja taloženjem nitrata i amonijaka
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području visokih emisijskih vrijednosti po svim analiziranim parametrima

HR 3

Karlovačka županija, Sisačko-moslavačka županija (izuzimajući gradove Kutinu i Sisak)

 

• prema geografskim obilježjima pripadaju središnjem dijelu blago brdovitog područja Hrvatske
• pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika
• imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja taloženjem sulfata i nitrata
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području povišenih emisijskih vrijednosti s obzirom na neke parametre

HR 4

Istarska županij

 

• prema geografskim obilježjima pripada području Istarskog poluotoka karakterističnih geografskih obilježja s prirodnom fizičkom preprekom masiva Učke na istoku
• ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od ostalog dijela primorske Hrvatske
• ima slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja ozonom, taloženjem sulfata i nitrata, lebdećih čestica
• nalazi se u neposrednoj blizini emisijskih žarišta (Tršćanski zaljev, riječko područje)
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području srednje visokih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara

HR 5

Primorsko-goranska županija (izuzimajući grad Rijeku) i Ličko-senjska županija

 

• prema geografskim obilježjima pripada središnjem planinskom području Hrvatske
• ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od ostalog dijela Hrvatske
• područje maksimalnog opterećenja suhim i oborinskim taloženjem sulfata i nitrata te kiselim taloženjem iz lebdećih čestica
• područje maksimalnog opterećenja uslijed daljinskog prijenosa polutanata (zbog fizičkih i klimatskih obilježja)
• nalazi se u neposrednoj blizini emisijskih žarišta (Tršćanski zaljev, riječko područje, industrijska područja BIH)
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području niskih i srednje visokih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara

HR 6

Zadarska županija i Šibensko-kninska županij 

 

• prema geografskim obilježjima pripada središnjem dijelu obalnog područja Hrvatske
• ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od sjevernog i južnog dijela obalnog područja Hrvatske
• ima slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja ozonom s visokim potencijalom stvaranja fotokemijskog onečišćenja
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području nižih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara

HR 7

Splitsko-dalmatinska županija (izuzimajući Grad Split) i Dubrovačko-neretvanska županija

 

• prema geografskim obilježjima pripada južnom dijelu obalnog područja Hrvatske, geografski i klimatski čini zaokruženu cjelinu
• ima karakteristične klimatske uvjete i karakteristične uvjete s obzirom na regionalni prijenos onečišćujućih tvari
• prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području niskih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara

 
 

Slika 4.2-1: PODRUČJA (ZONE) I NASELJENA PODRUČJA (AGLOMERACIJE)
Analiza podataka pokazala je da je onečišćenost zraka s obzirom na sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, ugljikov monoksid, benzen i koncentraciju ozona dovoljno niska u svim zonama (1-7), tako da su sva područja/zone svrstana u I. kategoriju kakvoće zraka. Međutim, analiza podataka koji su dobiveni proračunski (EMEP modelom) s obzirom na ozonski parametar AOT40, odnosno s obzirom na koncentracije ozona iznad praga od 40 µg/m3 u razdoblju svibanj-srpanj, cijelo područje Hrvatske je pod povećanim rizikom za vegetaciju jer je broj sati izloženosti za vegetaciju povišenim koncentracijama ozona iznad propisane granice.
Unutar područja identificirano je 6 naseljenih područja/aglomeracija: Zagreb, Sisak, Kutina, Rijeka, Osijek i Split. U ovim aglomeracijama (koja uključuju i industrijska područja) situacija je složenija. Ta su naseljena područja većim dijelom u prvoj kategoriji kakvoće zraka s obzirom na sumporov dioksid, ugljikov monoksid i benzen, te s obzirom na ostale parametre ili u drugoj (NOx, benzen, ozon) ili u trećoj kategoriji (lebdeće čestice, H2S, SO2) kakvoće zraka, ovisno o blizini lokalnih izvora onečišćenja (rafinerija nafte u Sisku i Rijeci, Tvornica čađe u Kutini) Karakteristično je da su za naseljena područja u trećoj kategoriji kakvoća zraka s obzirom na lebdeće čestice (PM10).
Općenito se može reći da je, osim u naseljenim područjima i industrijskim sredinama, stanje kakvoće zraka zadovoljavajuće i najvećim dijelom I. kategorije kakvoće zraka. Izuzetak su koncentracije ozona u ljetnim mjesecima kada dolazi do prekoračenja AOT40. Pritom treba naglasiti da postoje dva razloga za ovo prekoračenje. Jedan je vezan uz činjenicu da u tom razdoblju Sunčevo zračenje generira povišene vrijednosti ozona, što je prirodna pojava uvjetovana geografsko-klimatskim uvjetima, a drugi razlog je daljinski, prekogranični prijenos prekursora ozona (fotokemijski reaktivnih spojeva NMHOS i NOx) i već stvorenog ozona. Proračuni prekograničnog prijenosa provedeni EMEP modelima pokazuju da su povišene koncentracije ozona u Hrvatskoj uglavnom posljedica emisije prekursora u susjednim državama. Smanjenje emisije NOx kod nas ima vrlo mali efekt na poboljšanje stanja, a smanjenje emisije NMHOS-eva gotovo je bez efekta na našem području
Neovisno o tome koji razlog stvaranja ozona dominira, njegove posljedice po okoliš i zdravlje ljudi su štetne. Isto tako, ova je pojava prisutna u zapadnoj i srednjoj Europi i mediteranskim zemljama gdje dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti AOT40 iz istih razloga. To ukazuje na potrebu da se problem ozona sagledava, ne samo kao problem unutar Hrvatske, već u međunarodnom okruženju kroz pravne mehanizme Konvencije o daljinskom, prekograničnom prijenosu onečišćujućih tvari i njezinih protokola (poglavito Gothenburškog protokola iz 1998. godine koji regulira i međusobno usklađuje emisije onečišćujućih tvari iz izvora NOx, NMHOS, NHx i SOx spojeva koji su ujedno i prekursori odgovorni za stvaranje fotokemijski štetnog ozona).
Uzimajući u obzir sve navedene analize i parametre onečišćenja, u tablici 4.2-2 daje se razgraničenje teritorija države prema kategorijama kakvoće zraka.

Tablica 4.2-2: RAZINE ONEČIŠĆENOSTI PO POJEDINIM ZONAMA I AGLOMERACIJAMA

Oznaka područja i naseljenog
područja

Razina onečišćenosti kakvoće zraka

 

onečišćujuće tvari

Ozon*

HR 1

<">

I

II (AOT40)

HR 2

I

II (AOT40)

HR 3

I

II (AOT40)

HR 4

I

II (AOT40)

HR 5

I

II (AOT40)

HR 6

I

II (AOT40)

HR 7

I

II (AOT40)

HR ZG

I, II

II (AOT40)

HR RI

I, II

II (AOT40)

HR ST

I

II (AOT40)

HR OS

I

II (AOT40)

HR SI

I, II, III

II (AOT40)

HR KT

I, II, III

II (AOT40)

* razina onečišćenosti za ozon odnosi se na vegetaciju i preliminarnog je karaktera jer prema Ureema Uredbi o ozonu vrednovanje počion 2010. godine.

Detaljnije razgraničenje stupnja onečišćenosti područja Repub­like Hrvatske, po pojedinim štetnim tvarima, koje osim graničnih vrijednosti i tolerantnih vrijednosti, uzima u obzir i donje i gornje granice procjenjivanja, dano je u tablici 4.2-3.

Tablica 4.2-3: RASPODJELA KONCENTRACIJA ONEĆIŠĆUJUĆIH TVARI NA POJEDINOM PODRUČJU ONEČIŠĆENOSTI

Oznaka područja i naseljenog područja

SO2

 

NOX

 

PM104

 

Ozon5

 

CO

 

Benzen

 

PAU

 

Pb

 

Kadmij

 

Mangan

Talij

 

NH3

 

H2S

 

Područje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HR 16

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 26

7

7

7

3

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 36

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 46

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 56

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 66

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

HR 76

7

7

7

3

7

7

7

 

 

 

 

 

 

Naseljeno područje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HR Zg7

7

4

4

34

7

6

2

7

7

7

7

7

7

HR Ri7

6

6

4

3

7

6

 

 >

 

 

 

7

2

HR St7

7

6

6

3

7

 

 

 

 

 

 

 

 

HR Os7

7

6

6

3

7

6

 

 

 

 

 

 

 

HR Si7

18

6

4

3

7

6

 

 

 

 

 

 

1

Hr Kt7

7

6

4"> 4

3

7

6

 

 

 

 

 

2

1

Napomena: Podaci za olovo, kadmij, mangan i talij odnose se na ove metale u lebdećim česticama PM10.
Gdje je:
• Oznaka 1 za prekoračeni iznos granične vrijednosti i dopuštenog odstupanja, odnosno za prekoračenu ciljnu vrijednost i dopušteno odstupanje ukoliko se radi o ozonu (III. kategorija)
• Oznaka 2 za koncentracije između granične i tolerantne vrijednosti s dozvoljenim brojem dana odstupanja (II. kategorija)
• Oznaka 3 za koncentracije ozona zmeđu granične i tolerantne vrijednosti s prekoračenjem broja dana dozvoljenih odstupanja (II. kategorija)
• Oznaka 4 za koncentracije između gornje granice procjenjivanja i granične vrijednosti s dozvoljenim brojem dana odstupanja (II. kategorija)
• Oznaka 5 za koncentracije između gornje granice procjenjivanja i granične vrijednosti s prekoračenjem broja dana dozvoljenih odstupanja (II. kategorija)
• Oznaka 6 za koncentracije između donje i gornje granice procjenjivanja s dozvoljenim brojem dana odstupanja (I. kategorija)
• Oznaka 7 za koncentracije ispod donje granice procjenjivanja, na osnovi raspoloživih mjerenja u Državnoj i/ili lokalnim mrežama za praćenje kakvoće zraka (I. kategorija).
U skladu s gornjom tablicom i unijetim vrijednostima za svaki parametar i svaku zonu, predlaže se razgraničenje teritorija Države kako slijedi, uz preliminarnu procjenu razina onečišćenosti prema kategorijama kakvoće zraka. Prazna polja u tablici 4.2-3. ostavljena su na svim mjestima gdje nije bilo moguće, zbog nedostatka podataka i informacija, donijeti zaključak o razini kakvoće zraka. Uspostavom mjernog sustava koji će obuhvatiti sve parametre iz tablice 4.2-3 omogućit će se u budućnosti procjena svih traženih parametara.
________
4 Vrijednosti PM10 za područja HR1-HR7 dobivena proračunom modelom daljinskog prijenosa onečišćenja su u rasponu 10-20 µg/m3 što je u okvirima preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, a nije obuhvaćeno Uredbom o graničnim vrijednostima (nisu propisane granice procjenjivanja s obzirom na zaštitu ekosustava i vegetacije za PM i NH3). Zbog toga se kao najprimjerenija primjenjuje oznaka 7.
5 U područjima HR1-HR7 kategorija je određena na osnovi vrijednosti AOT40 dobivene proračunom EMEP modelom. Vrijednost AOT40 od 18.000 µg h m-3 prekoračena je na cijelom teritoriju RH i u razdoblju svibanj-srpanj (poljoprivredne kulture) i u razdoblju travanj-rujan (šume) i prema rezultatima EMEP modela i prema rezultatima mjerenja na postojećim postajama.
6 Vrijednosti procjene za područja HR1-HR7 dobivene su proračunom modelom daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari na području Europe (EMEP) za 2003. i 2004. godinu
7 Određeno na osnovi podataka mjerenja u Državnoj mreži i lokalnim mrežama za praćenje kakvoće zraka
8 TV od 350 µg/m3 prekoračena više od 24 puta tijekom godine

 

4.3. STANJE KAKVOĆE ZRAKA U NASELJIMA

U poglavlju 4.2. dano je razgraničenje područja Republike Hrvtaske prema stupnju onečišćenja zraka. Ovdje se detaljnije prikazuje stanje kakvoće zraka u naseljima za 2006. godinu (tablica 4.3ica 4.3-1). Pregled je pripremljen lju Godišnjeg izvješća o praćenju kakvoće zraka na postajama državne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka i Godišnjeg izvješća o praćenju kakvoće zraka na postajama lokalnih mreža na području Republike Hrvatske (IMI, 2007).

Tablica 4.3-1: OCJENA STANJA KAKVOĆE ZRAKA II. I III. KATEGORIJE U NASELJIMA U 2006. GODINI

<

Grad/naselje

II. kategorija

III. kategorija

Zagreb

PM10, PM2.5, BaP, NO2, O3

PM10 (jedno mjerno mjesto)

Rijeka

SO2, NO2, PM10, O3

H2S, SO2, O3 (jedno mjerno mje­sto)

Urinj

SO2

PM10

Opatija

O3

 

Bakar

SO2, benzen

H2S, SO2, PM10

Viškovo

PM10

O3

Zoljan

NO2

 

Bjelovar

SO2

 

Kutina

NH3, PM10

H2S (jedno mjedno mjerno mjesto)

Sisak Caprag

PM10

H2S, SO2

Šibenik centar

NO2,

 

Split Poljud

NO2

 

Solin

NO2

 


4.4. ZAKISELJAVANJE, EUTROFIKACIJA I PRIZEMNI OZON

Zakiseljavanje i eutrofikacija
Do zakiseljavanja dolazi zbog emisije sumporova dioksida, dušikovih oksida (NO, NO2) i amonijaka (NH3). Plinovi SO2, NO, NO2 oksidiraju se u atmosferi do sumporne i dušične kiseline. Njihovo uklanjanje iz atmosfere moguće je neposrednom apsorpcijom na tlo (tzv. suho taloženje), ili ispiranjem kišom i snijegom (tzv. mokro taloženje) iz čega je i proizašao naziv ‘kisele kiše’. Kako vrijeme zadržavanja u atmosferi iznosi 1-3 dana, a prosječna udaljenost prijenosa 500-1000 km po danu, jasno je vidljivo kako se značajne količine ovih onečišćujućih tvari izmijene između europskih država.
Općenito, opterećenje štetnim spojevima sumpora i dušika u Hrvatskoj smanjilo se u odnosu na razdoblje 1990. – 1999., a skoro prepolovilo u odnosu na razdoblje 1981. – 1989. godine (Slika 4.4-1, 4.4-2). Trend ukupnog smanjenja emisija na području Europe značajno utječe na stanje onečišćenja u Hrvatskoj.

Slika 4.4-1 TREND KONCENTRACIJA SULFATA ZA POSTAJE ZAVIŽAN (PLAVO) I PUNTIJARKA (CRVENO), 1981. – 2004.


Slika 4.4-2 TREND KONCENTRACIJA NITRATA ZA POSTAJE ZAVIŽAN (PLAVO) I PUNTIJARKA (CRVENO), 1981. – 2004.

Zbog izrazitog utjecaja sulfata morskoga podrijetla i velike količine oborine, taloženje je najveće na području južnoga Jadrana. Doprinos morskih sulfata na području Dubrovnika je čak oko 60%, pa se može smatrati da je taloženje antropogenog podrijetla u prosjeku oko 10-12 kg/ha.
Najveće opterećopterećenje sumpornim i dušikovim spojevima je u u Gorskoga kotara, što je posljedica dominantnog utjecaja prekograničnog prijenosa onečišćenja, osobito iz Italije, Bosne i Hercegovine, Njemačke i Srbije (Slika 4.4-3). Kod taloženja sulfata i nitrata dominantnu ulogu ima velika količina oborine. Koncentracije i taloženje dušikovih spojeva koji nastaju emisijom amonijaka, prvenstveno u poljoprivrednim i stočarskim područjima (amonijevi ioni u oborini) najviše su u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj; uz vlastite emisije veliki doprinos opterećenju daju emisije iz susjedne Italije i Mađarske. Iako koncentracije amonijevih iona u gorskoj Hrvatskoj nisu visoke, zbog količine oborine taloženje je usporedivo s onim u istočnoj Hrvatskoj.

Slika 4.4-3. DOPRINOS POJEDINIH DRŽAVA TALOŽENJU SUMPORA (SOX-S), OKSIDATIVNOG DUŠIKA (NOX-N I REDUKTIVNOG DUŠIKA (NH3-N)

U Hrvatskoj su kartirani šumski ekosustavi, s obzirom na zakiseljavavanje i eutrofikaciju. Istraživanja su provedena za područje Gorskog kotara, istočne Slavonije, sjeverozapadne Hrvatske i Istre. Kartiranjem je obrađeno 60 najosjetljivijih receptora. Rezultati kartiranja pokazuju da su, u odnosu na zakiseljavanje, na malom dijelu prostora prekoračene kritične razine, ali s gledišta eutrofikacije ugroženi su značajni dijelovi Hrvatske. U tijeku su istraživanja za određivanje kritičnih razina slatkovodnih voda.
Propadanje šuma dijelom se povezuje sa taloženjem sumpora i dušikovih spojeva iz atmosfere. Praćenje stanja oštećenosti šuma pokazuje da je prema pregledu u 2005. godini, u Hrvatskoj oštećenje (klasa oštećenja 2-4 oštećenosti9) prisutno na 27,1% stabala. Na šumama četinjača oštećenje je prisutno na 79,5% stabala, a na šumama listača na 19,2%. Od 1995. godine stanje propadanja za šume četinjača poraslo je dok je za šume listača smanjeno, a ukupno je ostalo na približno istoj razini kao prije deset godina. U drugim državama Europe značajno oštećenje šuma pristuno je u rasponu od 9 do 35%.
_______
9 Oštećenost šuma prema međunarodnom programu ocjenjuje se s 5 klasa: klasa 2 oštećenje 11-25%, klasa 3 oštećenje 26-60%, klasa 4 oštećenje više od 60%

Prizemni ozon
Osim ozona prisutnog u sloju stratosfere gdje djeluje kao zaštita od prodora ultraljubičastog zračenja sunca, antropogenim djelovanjem nastaje ozon i na manjim visinama, u području troposfere. Ovaj ozon može biti štetan za ljude, životinje, biljke i materijale. Osnovno djelovanje ozona i ostalog fotokemijskog smoga na zdravlje je iritacija očiju i sluzokože, a u većim koncentracijama može izazvati glavobolju i probleme s disanjem. Utvrđeno je štetno djelovanje ozona na biljke već pri koncentracijama neznatno višim od trenutnih pozadinskih razina.
Ozon nastaje nizom kemijskih reakcija čiji slijed je kompleksan, ali relativno dobro poznat. Takozvani prekursori u formiranju ozona su primarni polutanti, dušikovi oksidi (NOx) i hlapivi organski spojevi poznati kao HOS-evi, osobito nezasićeni HOS-evi.
Koncentracija prizemnog ozona ovisi o nizu faktora: intenzitetu sunčevog zračenja, atmosferskoj konvekciji, visini podignute inverzije, koncentraciji dušikovih oksida i HOS, te njihovom omjeru. Najpovoljniji omjer HOS-eva prema koncentracijama dušikovih oksida za stvaranje ozona je u rasponu od 4:1 do 10:1.
Kako bi se smanjile razine ozona, potrebno je smanjiti emisije i dušikovih oksida i HOS. Međutim, u nekim područjima je važnije smanjiti emisije dušikovih oksida, dok su u drugima HOS-evi prioritet. Odlučujući faktor je koliko puta svaka molekula dušikova oksida sudjeluje u reakcijama stvaranja ozona prije nego reagira tvoreći nitratnu kiselinu. U područjima velikog opterećenja zraka onečišćujućim tvarima, kao što je u središnjoj Europi, ova transformacija je relativno brza. U tom slučaju je emisija HOS-eva limitirajući faktor u stvaranju ozona. Što je zrak manje onečišćen, to više ozona nastaje od svake molekule dušikova oksida, odnosno dušikovi oksidi su dominirajući faktor u stvaranju ozona.
Pri određivanju politike zaštite na regionalnoj i lokalnoj skali za hlapive organske spojeve, promatra se za svaki HOS njegov potencijal fotokemijskog stvaranja ozona (Photocemical Creation Potential – POCP). POCP se definira kao promjena u produkciji ozona uslijed promjene emisije dotičnog. Vrijednost POCP-a varira i može biti znatno različita za kratkotrajne i dugotrajne koncentracije. Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj navodi glavne HOS-eve koji imaju najveći potencijal za stvaranje prizemnog ozona.
Značajne količine HOS-eva koje potječu iz prirode također sudjeluju u fotokemijskim reakcijama. Problem je osobito prisutan u mediteranskim obalnim područjima, u čijoj vegetaciji prevladavaju biljke koje u svojim tkivima stvaraju i u atmosferu ispuštaju eterična ulja.
Pojava prekoračenja kritičnih razina u Europi vezana je za ruralna područja, pri čemu je područje Mediterana posebno ugroženo zbog povećanog sunčevog zračenja, klimatskih prilika i međugraničnog prijenosa onečišćenja. U područjima relativno malih emisija i čistog zraka dominantni utjecaj na stvaranje ozona ima dodatna emisija NOx, dok u urbanim područjima emisija HOS-eva.

4.5. PREKORAČENJE UPOZORAVAJUĆIH I KRITIČNIH RAZINA

Kritične razine za SO2 i NO2 te upozoravajuće i kritične razine za ozon propisane su Uredbom o kritičnim razinama, »Narodne novine« br. 133/05 (poglavlje 6.2).

Sumporov dioksid
Prema podacima mjerenja u 2006. godini, na postajama Državne mreže (8 postaja) do prekoračenja kritičnih razina koncentracija SO2 došlo je jedino u Sisku, Kritične koncentracije u Sisku prekoračene su u 10 dana tijekom 2006. godine (3-satni pomični prosjeci viši od 500 µg/m3). Prekoračenja su se pojavila uglavnom u tijeku sezone grijanja, ali i dva puta, i tijekom ljeta, kada nije bilo utjecaja kotlovnica i malih ložišta za grijanje.
Premda u drugim gradovima nije došlo do prekoračenja kritičnih razina mjerenja pokazuju da postoji izvjestan rizik za njihovu pojavu. Na postaji Zagreb-3 u 2006. godini satne koncentracije od 500 µg/m3 bile su prekoračene 7 puta, na postaji Rijeka-2 ukupno 1 put, u Sisku 125 sati godišnje.
Analize su pokazale da je glavni uzrok visokih koncentracija u Sisku Rafinerija nafte, a tek ponekad doprinos ima i Termoelektrana Sisak. U Rijeci su uzroci pojave maksimalnih koncentracija emisije iz Rafinerije nafte Urinj, TE Rijeka i emisije iz pogona INA-Maziva na Mlaki. U Zagrebu, na postaji Zagreb-3 glavni uzrok je Termoelektrana-toplana Zagreb na Žitnjaku.

Slika 4.5-1: MAKSIMALNE SATNE KONCENTRACIJE SO2 NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA 2006. GODINU I KONCENTRACIJE 98 PERCENTILA

Na postajama lokalnih mreža, praćenje kakvoće zraka provodi se 24-satnim uzorkovanjem, pa nije moguća ocjena da li je došlo do prekoračenja kritičnih razina. Ipak, o riziku pojave kratkotrajnih kritičnih koncentracija, može se posredno zaključivati i na temelju maksimalnih 24-satnih koncentracija. Analiza 58 postaja iz lokalnih mreža potvrđuje zaključke koji su dobiveni s državne mreže automatskih postaja. Najveći rizik pojave je u Sisku gdje su na tri lokalne postaje dnevne maksimalne koncentracije prelazile 150 µg/m3. U Rijeci se najviše koncentracije pojavljuju u Kraljevici, Mlaki, Kostreni i postaji Rijeka-1 u gradu. Na ovim postajama dnevne maksimalne koncentracije bile su 100-250 µg/m3, pa je isto moguća pojava kritičnih kratkotrajnih onečišćenja. U 2006. godini visoke maksimalne dnevne koncentracije SO2 pojavile su se na postaji Karlovac-2, na razini 350 µg/m/m3. U Zagrebu su na svim postajama područne mrežealne dnevne koncentracije SO2 relativno male što potvrđuje da je visoka koncentracija izmjerena na postaji državne mreže Zagreb-3 posljedica snažnog utjecaja jednog točkastog izvora.

Dušikovi oksidi
Niti na jednoj postaji Državne mreže u 2006. godini nije došlo do prekoračenja kritične koncentracije za NO2, odnosno trosatnog prosjeka 400 µg/m3. Iz slike 4.5-2. vidi se da su i maksimalne satne koncentracije bile znatno ispod kritičnih razina, tako da se može konstatirati da za NO2 ne postoji rizik pojave kritičnih razina.

Slika 4.5-2: MAKSIMALNE SATNE KONCENTRACIJE NO2 NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA 2006. GODINU

Ozon
Koncentracije ozona mjerene su u državnoj mreži za praćenje kakvoće zraka na jednoj postaji (Zagreb-1) u 2004. i 2005. godini, a u 2006. godini na dvije postaje (Zagreb-3 i Rijeka-2). Osim toga, u 2006. godini uspostavljena su mjerenja koncentracija ozona na dvije glavne meteorološke postaje DHMZ-a (Gradište i Makarska). Od lokalnih mreža raspoloživi su podaci s postaje Sv. Katarina u Istri (ruralna postaja). Na postaji Zagreb-1 prekoračena je upozoravajuća razina u ukupno 25 sati u 2004. godini i 3 sata u 2005. godini. Maksimalna satna koncentracija iznosila je 205 µg/m3, što je niže od kritične razine. U Rijeci je prekoračena upozoravajuća razina u ukupno 4 sata, s maksimumom 187 µg/m3. U 2006. godini na postaji Zagreb-3 nije bilo prekoračenja kritične razine niti upozoravajuće. Na Sv. Katarini maksimalna koncentracija iznosila je 174 µg/m3, što je ispod upozoravajuće razine. Na postajama u Makarskoj i Gradištu prekoračene su upozoravajuće razine veći broj sati, a maksimalne vrijednosti iznosile su 217 i 221 µg/m3.
Premda su koncentracije ozona relativno visoke na čitavom području Hrvatske, one su tek vrlo kratkotrajno prelazile upozoravajuće razine, a niti u jednom slučaju nisu prekoračene kritične razine.
U tablici 4.5-1 dan je prikaz broja prekoračenja upozoravajućih i kritičnih koncentracija ozona.

Tablica 4.5-1: PREKORAČENJE UPOZORAVAJUĆIH I KRITIČNIH RAZINA ONEČIŠĆENJA OZONOM U 2006. GODINI

Mjerna postaja

 

Broj sati s prekoračenjem upozoravajuće razine
(180
μg/m3)

Broj sati s prekoračenjem kritične razine (240μg/m3)

 

Maksimalna satna vrijednost, μg/m3

 

Zagreb – 3*

0

0

141

Rijeka – 2

4

0

187 

Gradište

36

0

221

Makarska

190

0

217

Sv. Katarina

0

0

174

* Podaci s mjerne postaje Zagreb – 3 za ozon su podaci od 10.4.2006., jer je mjerenje ozona 28. 3. 2006. s mjerne postaje Zagreb – 1 prebačeno na mjernu postaju Zagreb – 3. Maksimalna satna vrijednost za ozon s mjerne postaje Zagreb – 1 u 2006. godini u razdoblju do kraja ožujka iznosi 138,2 μg/m3, što znači da također nije prekoračena upozoravajuća razina onečišćenja ozona.





Slike 4.5-3: JEDNOSATNE MAKSIMALNE KONCENTRACIJE OZONA NA POSTAJI DRŽAVNE MREŽE (RIJEKA-2) I POSTAJAMA DHMZ-a (MAKARSKA I GRADIŠTE)
 

4.6. EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI NA PODRUČJU DRŽAVE

U nastavku se daje prikaz trenda emisija onečišćujućih tvari na području Republike Hrvatske u razdoblju 1990. do 2005. godine podijeljenih u četiri karakteristične skupine: (1) tvari koje uzrokuju zakiseljavanje, eutrofikaciju i stvaranja prizemnog ozona (SO2, NOx, NMHOS i NH3), (2) teške metale (Pb, Hg, Cd), (3) postojane organske onečišćujuće tvari (policiklički aromatski ugljikovodici, policiklički dibenzodioksini i policiklički dibenzofurani) i (4) čestice (PM10, PM2.5). U prikazima je crvenom linijom označena i dozvoljena količina emisije preuzeta iz međunarodnih ugovora.

Slika 4.6-1: EMISIJA SO2


Slika 4.6-2: EMISIJA NOx


Slika 4.6-3: EMISIJA NMHOS



Slika 4.6-4: EMISIJA NH3
Usporedbom 1990. i 2005. godine može se konstatirati da je došlo do značajnog smanjenja emisija SO2 zbog uporabe goriva s manjim sadržajem sumpora i ugradnje uređaja za odsumporavanje u termoelektranama na ugljen. Sektor koji najviše doprinosi emisiji SO2 je izgaranje u termoenergetskim postrojenjima i rafinerijama. Crvenom linijom označena je dozvoljena kvota emisija određena Gothenburškim protokolom, koja iznosi 70.000 t/god
Emisija NOx u 2005. je niža za približno 12% u odnosu na 1990. godinu, međutim prisutan je blagi trend porasta u razdoblju 2000.-2005., kao posljedica povećanja potrošnje goriva u cestovnom prometu koji najviše doprinosi emisiji NOx s približno 37%. Dozvoljena kvota emisija za Hrvatsku prema Gothenburškom protokolu iznosi 87.000 t/god.
Emisija NMHOS je 2005. godine bila niža za 13% u odnosu na 1990. godinu. Sektor koji najviše doprinosi emisiji NMHOS je uporaba otapala i ostalih proizvoda. Obveza prema Gothenburškom protokolu je zadržati emisiju NMHOS do 2010. godine na razini od 90.000 tona. Ponovni izračun emisije NMHOS urađen u 2007. godini godini uzrokovao je promjenu vrijednosti emisija za razdoblje od 1990. do 2003. Rekalkulirana vrijedisije u 1990. godini je za 12,3% više od dosadašnje procijenjene vrijednosti.
Emisija NH3 u 2005. godini iznosila je približno 43.000 tona, što je za 33% niže nego 1990. Dominantan izvor ove emisije je poljoprivreda, s doprinosom od 89% ukupnoj emisiji NH3 Ponovni izračun emisije NH3 koji je proveden u 2005. godini za razdoblje 1990.-2003. uzrokovao je porast emisija u cijelom promatranom razdoblju, tako da nova vrijednost emisije NH3 u 1990. godini iznosi 57.300 t što je za 35% više od vrijednosti emisije ove tvari u 1990. godini navedene u Gothenburškom protokolu.


Slika 4.6-5: EMISIJA Pb (kg/god)


Slika 4.6-6: EMISIJA Hg (kg/god)


Slika.4.6-7: EMISIJA Cd
Emisija teških metala iz antropogenih izvora postaje interes međunarodnih ugovora (Protokol o teškim metalima), nakon što je nizom istraživanja utvrđeno da se ova onečišćenja prenose atmosferom na velike udaljenosti i da atmosfersko taloženje na nekim područjima čini značajan, ako ne i dominantan, udio u onečišćavanju tla i voda. Teški metali su veoma postojani, tako da cjelokupan iznos emisije prije ili kasnije dospijeva u tlo ili vode. Zbog svoje postojanosti, visoke otrovnosti i sklonosti da se akumuliraju u ekosustavu, teški metali su opasni i za žive organizme. Trend emisija Pb i Cd u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1990. – 2005. pokazuje kontinuirani pad, posebice kod emisija Pb, što je rezultat sve većeg udjela bezolovnog benzina u ukupnoj bilanci motornih goriva. Emisija Hg u 2005. je niža u odnosu na 1990., međutim u razdoblju od 2000. do 2005. prisutan je porast emisija kao posljedica povećanja izgaranja krutih goriva u termoelektranama na ugljen.

Slika 4.6-8: EMISIJA PAU (kg/god)

 



Slika 4.6-9: EMISIJA DIOX (g I-teq/god)

Postojane organske onečišćujuće tvari (POO) su toksične organske tvari, vrlo postojane (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju). Imaju svojstvo nakupljanja u živim organizmima (bioakumuliranje, najčešće u masnom tkivu). Mogu biti prenošene na velike udaljenosti. Zbog svojstva djelomične hlaplivosti nalaze se u parnoj fazi ili se adsorbiraju na čestice u atmosferi te tako štetno djeluju na okoliš i ljudsko zdravlje. Za proračun emisije, prema preporuci Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, uzeta su četiri policiklička aromatska ugljikovodika: benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren. Najznačajniji izvori emisije PAU su procesi izgaranja goriva u domaćinstvima, proizvodnja koksa i primarna proizvodnja aluminija u kojima se koriste Söderbergove anode. Prestanak rada ovih postrojenja u Hrvatskoj početkom 1990-ih uzrokovao je smanjenje emisija za 39%.
Dioksini i furani su postojani organski spojevi koji nastaju kao produkt izgaranja organskih tvari, koje sadrže klor (Cl) na temperaturama između 250˚C i 400˚C i mogu se susresti u svim sektorima. Najveće emisije dioksina i furana na području Hrvatske nastaju pri izgaranju ogrjevnog drva u domaćinstvima. Ostali procesi koji doprinose ovoj emisiji jesu procesi proizvodnje čelika u elektrolučnim pećima, izgaranja goriva u energetskim postrojenjima (termoelektrane, toplane i postrojenja za pretvorbu energije) kao i pri spaljivanju otpada i kremiranju. U 2005. godini emisija dioksina i furana iznosila je 91,4 g I-teq, što je 43% niže od emisije u 1990. godini.
U usporedbi sa 1990., emisija PM10 i PM2.5 je niža u 2005. godini za 38 odnosno 36%. Dominantni izvori emisije jesu procesi izgaranja fosilnih goriva i industrijski procesi.

Slika 4.6-10: EMISIJA PM10 (t/god)



Slika 4.6-11: EMISIJA PM2.5 (t/god)

U tablici 4.6-1 prikazana je emisija SO2 i NOx iz velikih pojedinačnih stacionarnih izvora u 2005. godini.

Tablica 4.6-1: EMISIJA SO2 i NOx IZ VELIKIH IZVORA EMISIJE U HRVATSKOJ U 2005. GODINI

Izvor emisije

 

SO2

NOx

t/god

%

t/god

%

1

TE Plomin 1

4.069,0 

6,3

2.225,0

3,0

2

TE Plomin 2

612,0

0,9

1.547,0

2,1

3

TE Rijeka

6.415,0

10,0

1.138,0

1,5

4

TE Sisak

3.188,7

4,9

919,9

1,2

5

EL-TO Zagreb

1.592,0

2,5

1.023,0

1,4

6

TE-TO Zagreb

1.708,5

2,7

422,3

0,6

7

TE-TO Osijek

1.181,6

1,8

285,9

0,4

8

Toplana Karlovac

912,0

1,4

171,0

0,2

Petrokemija Kutina

2.850,3

4,4

2.442,9

3,3

10

Rafinerija nafte Sisak

7.531,5

11,7

1.500,2

2,0

11

Rafinerija nafte Rijeka (Urinj)

7.431,8

11,5

1.168,4

1,6

12

Šećerana Osijek

797,2

1,2

161,8

0,2

13

Ina Maziva Rijeka (Mlaka)

1.703,0

2,6

178,6

0,2

14

Našicecement

75,6

0,1

818,6

1,1

15

Dalmacijacement

2.80,4

0,4

3.418,1

4,6

16

Holcim (cementara Koromačno)

267,1

0,4

2.187,5

2,9

Ukupno veliki izvori emisije

40.616

63,0

19.608

26,3

Ukupno HRVATSKA

64.423

 

74.596

 


5. CILJEVI ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA

Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: Plan) provedbeni je dokument Strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Plan obuhvaća razdoblje od 4 godine, od 2008. do zaključno 2011. godine.
Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02) utvrdila je temeljne ciljeve zaštite i poboljšanja kakvoće zraka te propisala dugoročne mjere za ostvarenje ciljeva. Osnovni ciljevi su: uskladiti postojeću legislativu s pravnom stečevinom EU, smanjiti emisije štetnih tvari na razine koje neće utjecati na zdravlje ljudi i okoliš te revidirati i nadograditi sustav monitoringa emisija i kakvoće zraka.
Ciljevi iz Strategije ostaju važeći, ali ih je potrebno dijelom aktualizirati i konkretizirati. Temeljem ocjene stanja provedbe ciljeva Strategije i ostalih okolnosti koje određuju sustavno i cjelovito djelovanje u području zaštite zraka, postavljaju se sljedeći opći ciljevi za razdoblje od 2008. do 2011. godine:
 

Opći ciljevi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u RH za
razdoblje od 2008. do 2011.

C1.

Postupno smanjenje onečišćenja zraka s ciljem zaštite zdravlja ljudi, okoliša i materijalnih dobara

C2.

Smanjenje emisije onečišćujućih tvari s ciljem ispunjenja obveza prema međunarodnim konvencijama i protokolima (regionalna onečišćenja, zaštita ozonskog sloja i ublaženje klimatskih promjena)

C3.

 

Promicanje politike održivog razvoja, integracijom ciljeva politike zaštite zraka u sektorske strategije i planove, posebice glede pitanja smanjenja emisije stakleničkih plinova i Kyotskog protokola

C4.

Ubrzanje prijenosa pravne stečevine i pozitivne prakse EU iz područja zaštite zraka

C5.

 

Nadogradnja institucionalnih i organizacijskih kapaciteta za provedbu postavljenih ciljeva, posebice na lokalnoj razini

C6.

 

Kontinuirano unaprjeđivanje sustava za praćenje i izvješćivanje o emisijama i kakvoći zraka, posebice u pogledu osiguranja i kontrole kvalitete podataka

C7.

Unaprjeđenje sustava za informiranje javnosti i dostupnosti informacija o pitanjima zaštite zraka 

C8.

Poticanje znanstveno-istraživačkih programa, posebice iz područja klimatskih promjena

C9.

Unaprjeđenje aktivnosti i suradnje na međunarodnom planu

Za ostvarenje ciljeva predlažu se mjere i aktivnosti, kratkoročne i dugoročne, ovisno o vidu onečišćenja i jačini utjecaja. Mjere i aktivnosti obično doprinose ispunjenju više ciljeva pa njihovo strogo razvrstavanje i grupiranje prema ciljevima nije uvijek razložno. U postupku izbora najpogodnijih mjera i aktivnosti, poštivana su načela i mjerila navedena u poglavlju 2. U nastavku su razrađeni opći ciljevi, definiranjem posebnih ciljeva tamo gdje je moguće.

C1. – Postupno smanjenje onečišćenja zraka s ciljem zaštite zdravlja ljudi, okoliša i materijalnih dobara
Postavljaju se sljedeći pojedinačni ciljevi:
• u područjima gdje je postignuta prva kategorija kakvoće zraka, preventivnim mjerama spriječiti pogoršanje kakvoće zraka i omogućiti trajno poboljšanje;
• postizanje prve kategorije kakvoće zraka na cjelokupnom teritoriju Države do kraja 2011. godine, a za ozon se rok treba tek utvrditi. Prema Zakonu o zaštiti zraka to je razina koncentracija pri kojima je zrak čist ili neznatno onečišćen, pri čemu nisu prekoračene GV niti za jednu onečišćujuću tvar;
• osigurati interventne mjere tamo gdje postoji rizik pojave onečišćenja s razinama iznad kritičnih vrijednosti;
• smanjiti utjecaj na ekosustave, usjeve i materijalna dobra zbog zakiseljavanja, eutrofikacije i stvaranja prizemnog ozona.

C2. – Smanjenje emisije onečišćujućih tvari s ciljem ispunjenja obveza prema međunarodnim konvencijama i protokolima (regionalna onečišćenja, zaštita ozonskog sloja i ublaženje klimatskih promjena)

Republika Hrvatska stranka je svih međunarodnih ugovora iz područja zaštite atmosfere. Obveze se odnose na aktivno promicanje politike smanjenja emisije onečišćujućih tvari i izgradnju trajnih kapaciteta za izvještavanje o ostvarenom napretku. Konvencije i protokoli postaju pravno važeći za Hrvatsku tek nakon nakon njihova potvrđivanja (ratifikacije) u Hrvatskom saboru i kao međunarodni ugovori po pravnoj su snazi iznad ostalih zakona u državi. U poglavljuedene su međunarodne obveze Republike Hrvatske koje se odnose na zaštitu zraka. Također u okviru pojedinih poglavlja koja obrađuju mjere za ostvarenje ciljeva, detaljno su prikazani kvantitativni ciljevi postavljeni međunarodnim ugovorima.

C3. – Promicanje politike održivog razvoja, integracijom ciljeva politike zaštite zraka u sektorske strategije i planove, posebice glede pitanja smanjenja emisije stakleničkih plinova i Kyotskog protokola
Učinkovita i djelotvorna provedba politike zaštite zraka zahtijeva, zbog svoje složenosti, integraciju u sektorske planove i strategije te komunikaciju između nadležnih tijela tijekom njihove provedbe. Ovim se postižu i sinergijski međusektorski učinci. Pitanje smanjenja emisija stakleničkih plinova ovdje se ističe kao prioritetno zbog visine troškova i ravnomjerne raspodjele obveze na pojedine sektore.

C4. – Ubrzanje prijenosa pravne stečevine i pozitivne prakse EU iz područja zaštite zraka
Proces približavanja i stjecanja punopravnog članstva u Europskoj uniji otvara nove izazove zemljama kandidatima, posebice u usklađivanju sa pravnom stečevinom na području zaštite okoliša. Iskustva deset novih članica EU, od kojih su većina države u tranzicijskom procesu ka tržišnom gospodarstvu, kao što je i slučaj sa Hrvatskom, govore da je približavanje politici i standardima EU na području zaštite okoliša izuzetno zahtjevno i složeno zbog bitnih razlika u zakonodavnom i administrativnom sustavu.
S tim u svezi, usklađivanje s EU zakonodavstvom u području zaštite okoliša – zraka zahtijeva sustavne institucionalne i organizacijske promjene i investicijska ulaganja u najbolje raspoložive tehnike, kako bi se udovoljilo postavljenim ciljevima u pogledu smanjivanja i sprječavanja štetnih utjecaja na okoliš. U razdoblju do ulaska u EU Hrvatska mora imati razrađene planove djelovanja uključujući i procjene troškova i koristi primjene zakonodavstva po pojedinim sektorima i podsektorima, kako bi mogla provoditi mjere na troškovno učinkovit način.

C5. – Nadogradnja i osnaživanje institucionalnih i organizacijskih kapaciteta za provedbu postavljenih ciljeva, posebice na lokalnoj razini
S obzirom na to da je zakonodavni okvir iz područja zaštite zraka jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave namijenio značajnu ulogu u provedbi politike zaštite zraka, kao jedan od ciljeva postavlja se i nadogradnja i osnaživanje institucionalnih i organizacijskih/ljudskih kapaciteta za provođenje ciljeva postavljenih ovim Planom, ali i općenito politike zaštite zraka. Dosadašnja iskustva pokazuju određene nedostatke i slabosti u razvoju programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i operacionalizacije postavljenih ciljeva upravo na lokalnoj razini.

C6. – Kontinuirano unaprjeđivanje sustava za praćenje i izvješćivanje o emisijama i kakvoći zraka, posebice u pogledu osiguranja i kontrole kvalitete podataka
Važan preduvjet za učinkovit sustav praćenja i izvješćivanja o emisijama i kakvoći zraka je jasno definirana organizacija, nadležnosti i odgovornosti institucija koje sudjeluju u njegovom upravljanju i unaprjeđivanju, što obuhvaća niz koraka u prikupljanju i obradi podataka, proračunavanju, kontroli i verifikaciji podataka i emisijama i kakvoći zraka, te dokumentiranju, arhiviranju i izvješćivanju nadležnim domaćim i međunarodnim institucijama.

C7. – Unaprjeđenje sustava za informiranje javnosti i dostupnosti informacija o pitanjima zaštite zraka i kakvoći zraka
Potrebno je osigurati pravo pristupa informacijama razumljivima za javnost, čime se ostvaruju preduvjeti za aktivnije sudjelovanje javnosti u odlučivanju o zaštiti zraka i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša, odnosno zraka.

C8 – Poticanje znanstveno-istraživačkih programa, posebice iz područja klimatskih promjena
Ovaj cilj podrazumijeva aktivniju suradnju između znanstvenih institucija i tijela državne uprave u razvoju i provedbi istraživačkih i tehnologijskih projekata koji bi se odnosili na pitanja istraživanja atmosfere, smanjenja emisija onečišćujućih tvari te prilagodbe i smanjivanja štetnih utjecaja na pojedine sastavnice okoliša.

C9. – Unaprjeđenje aktivnosti i suradnje na međunarodnom planu, posebice u prijenosu tehnologija
Ovaj cilj se u užem smislu odnosi na prijenos okolišno prihvatljivih tehnologija, koje su za potrebe ovog Plana definirane kao široki skup procesa koji se odnose na prijenos znanja, iskustva i opreme za ublažavanje štetnih utjecaja na kakvoću zraka i prilagodbu utjecajima, među različitim dionicima poput državne uprave, agencija, privatnog sektora, financijskih institucija, nevladinih organizacija i istraživačkih/obrazovnih institucija s njima komparativnima u drugim zemljama. On obuhvaća proces učenja za razumijevanje, uporabu i repliciranje tehnologije, uključujući sposobnost da se ona odabere i prilagodi lokalnim uvjetima i integrira s domaćim tehnologijama. Također, ovaj cilj se odnosi i na stvaranje strateških saveza u pogledu lobiranja i pregovaranja oko budućih obveza u procesu prilagodbe pravnoj stečevini EU iz područja zaštite okoliša i međunarodnim ugovorima.

6. POSTOJEĆE MJERE ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA

Temeljni dokumenti koji definiraju politiku i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj jesu: Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02), Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07) i Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04). Ovi dokumenti propisuju donošenje niza provedbenih propisa akata kojima se između ostalog utvrđuje: način ocjene kakvoće zraka, način praćenja kakvoće zraka, praćenje emisija, granične vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora, granične i kritične vrijednosti onečišćujućih tvari u zraku, zahtjevi na tehničke uređaje i gorivo, nadzor provedbe, zahtjevi za kvalitetu podataka i mjerenja. U tablici 6.1.dan je popis zakona i provedbenih propisa koji se izravno ili posredno odnose na područje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.

Tablica 6.1.: PREGLED ZAKONODAVSTVA KOJI SE IZRAVNO ILI POSREDNO ODNOSE NA PODRUČJE ZAŠTITE ZRAKA
 

Horizontalno zakonodavstvo zaštite okoliša relevantno za zaštitu zraka

»Narodne novine«, broj

Zakon o zaštiti okoliša

110/07

Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš

46/02

Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša

75/02

Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

107/03

Statut Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

193/03, 73/04

Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša

74/99, 79/99

Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš

59/00, 136/04, 85/06

Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša

35/08

Pravilnik o znaku zaštite okoliša

64/96

Uredba o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša

7/97

Plan intervencija u zaštiti okoliša

82/99, 86/99, 12/01

Pravilnik o priznanjima i nagradama za dostignuća na području zaštite okoliša

26/02, 36/02

Popis pravnih osoba koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša

71/05

Naputak o obrascu, sadržaju i način uvođenja očevidnika o obavljenim inspekcijskim pregledima inspektora zaštite okoliša

79/95

 

Uredba o tehničkim standardima zaštite okolie okoliša od emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina

135/06

Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i približnim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida

73/07

 

Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida

77/07

 

Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid

71/04

 

Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada za emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov oksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid

95/04

 

Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid

120/04

 

Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid 

120/04

 

Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon

02/04

 

Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon

20/04

 

Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon

44/04

 

Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

183/04

 

Pravilnik o uvjetima i načinu dodjeljivanja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te kriterijima i mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda

183/04

 

Pravilnik o postupku objavljivanja natječaja i o odlučivanju o odabiru korisnika Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

183/04

 

Pravilnik o načinu praćenja namjenskog korištenja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i ugovorenih prava i obaveza

183/04

 

Zakonodavstvo u području zaštite zraka

 

Zakon o zaštiti zraka

178/04

Kakvoća zraka

 

Uredba o utvrđivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka

04/02

Program mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka

43/02

Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku

133/05

Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku

133/05

Uredba o ozonu u zraku

133/05

Pravilnik o praćenju kakvoće zraka

155/05

Pravilnik o razmjeni informacija o podacima iz mreža za trajno praćenje kakvoće zraka

135/06

Pravilnik o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija iz stacionarnih izvora

79/06

 

Emisije u zrak

 

Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora

21/07

Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora

01/06

Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj

01/07

Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

120/05

Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina

135/06

Uredba o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila

94/07

Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisiji CO2 novih osobnih automobila

120/07

 

Pravilnik o tehničkim pregledima vozila (EKO TEST)

136/04

Zakonodavstvo s međusektorskim utjecajem

 

Kakvoća goriva

 

Uredba o kakvoći tekućih naftnih goriva

53/06

Odluka o određivanju godišnje količine tekućih naftnih goriva koja se smije stavljati u promet na domaćem tržištu, a ne udovoljava graničnim vrijednostima i drugim značajkama kakvoće tekućih naftnih goriva propisanim Uredbom o kakvoći naftnih goriva

90/06

 

Uredba o kakvoći biogoriva

141/05

Odluka o postotku biogoriva u ukupnom udjelu goriva u 2007. godini i količini biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište u 2007. godini

43/07

 

Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva

120/07

Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš utvrdila je temeljne ciljeve zaštite i poboljšanja kakvoće zraka te propisala dugoročne mjere za ostvarenje ciljeva. Osnovni ciljevi su: uskladiti postojeću legislativu s pravnom stečevinom EU, smanjiti emisije štetnih tvari na razine koje neće utjecati na zdravlje ljudi i okoliš te revidirati i dograditi sustav praćenja emisija i kakvoće zraka.
U nastavku se donosi pregled prioritetnih postojećih mjera za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka grupiranih u dvije skupine: (1) postojeće zakonodavne mjere sa područja zaštite okoliša i (2) postojeće zakonodavne mjere s međusektorskim utjecajem.

6.1. POSTOJEĆE ZAKONODAVNE MJERE IZ PODRUČJA ZAŠTITE OKOLIŠA

6.1.1. HORIZONTALNO ZAKONODAVSTVO U PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠA
 

Mjere propisane u programima zaštite okoliša

Zakon o zaštiti zraka propisuje da skupština županije, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba donosi Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka koji je sastavni dio Programa zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba. Ured državne uprave u županijama nadležan za zaštitu okoliša daje prethodnu suglasnost na Program. Za ocjenu provedbe programa izrađuju se Izvješća o stanju kakvoće zraka svake dvije godine, a u slučaju da je na području razina onečišćenosti iznad tolerantnih vrijednosti (TV), svake godine.
Do danas je od ukupno 20 županija i Grada Zagreba, programe zaštite okoliša donijelo 10 županija i Grad Zagreb. Županije koje još nisu donijele programe bile su dužne donijeti ih u 2007. godini.

Tablica 6.1-1: PREGLED STATUSA DOKUMENATA ZAŠTITE OKOLIŠA NA LOKALNOJ RAZINI

Županija

 

Programi zaštite okoliša

Izvješće o stanju okoliša

Izvješće o stanju kakvoće zraka

Zagrebačka

studeni 2003.

prosinac 2005.

-

 

Krapinsko-zagorska

listopad 1997.

-

 

Sisačko-moslavačka

prosinac 2003.

veljača 2003.

2007.

Karlovačka

-

2004.

2004.

Varaždinska

svibanj 2003.

2002.-2005.

-

Koprivničko-križevačka

ožujak 2006.

lipanj 2004.

-

Bjelovarsko-bilogorska

srpanj 2003.

ožujak 2007.

-

Primorsko-goranska

2006.-2009.

prosinac 2002.

-

Ličko-senjska

-

srpanj 2004.

-

Virovitičko-podravska

2003.

studeni 2004.

2006.

Požeško-slavonska

-

-

-

Brodsko-posavska

siječanj 2003.

veljača 2005.

-

Zadarska

lipanj 2006.

lipanj 2006.

-

Osječko-baranjska

prosinac 2005.

prosinac 2004.

2006.

Šibensko-kninska

-

-

-

Vukovarsko-srijemska

ožujak 2007.

prosinac 2006.

-

Splitsko-dalmatinska

<">

 

-

2007.

Istarska

svibanj 2006.

2006.

2006.

Dubrovačko-neretvanska

-

-

-

Međimurska

-

-

-

Grad Zagreb

svibanj 1999.

srpanj 2006.

2007.

 

Utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša na postrojenje

Mjere zaštite okoliša za nove zahvate ili rekonstrukcije propisuju se u sklopu postupka procjene utjecaja na okoliš. Prema Zakonu o zaštiti okoliša, za sva nova i postojeća postrojenja koja svojim radom mogu prouzročiti emisije u zrak, vode i/ili tlo, operater je obvezan, prije početka gradnje i puštanja u rad, odnosno nakon značajne promjene u radu ili rekonstrukcije postrojenja ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša. U postupku dobivanja uporabne dozvole provodi se provjera jesu li izgradnjom ispunjeni uvjeti iz dozvola. U tijeku je priprema polaznih dokumenata vezanih uz određivanje graničnih vrijednosti emisija sukladno najboljim raspoloživim tehnikama i uspostava institucionalnog i organizacijskog ustroja za izdavanje dozvola sa objedinjenim uvjetima zaštite okoliša.
 

Mjere primjene ekonomskih instrumenata po načelu »onečišćivač plaća«

Od ekonomskih instrumenata, u primjeni su naknade na emisiju sumporovog dioksida i dušikovih oksida, uvedene 2004. godine, i od 2007. godine naknade na emisiju ugljikovog dioksida. Obveznici naknade na emisiju SO2 i NOx su svi izvori tih emisija koji su podatke obvezni dostavljati u Registar onečišćavanja okoliša. Jedinična naknada na emisiju jedne tone SO2 i NOx iznosi 310 kuna. Mjere za smanjenje emisije imaju za jedan red veličine više granične troškove od jedinične naknade pa operateri nisu stimulirani ulagati u njih.
Naknada na emisiju CO2 uvedena je u 2007. godini, s iznosom od 11 kuna/t, u 2008. iznosit će 14 kuna/t i u 2009. godini 18 kuna/t. Pri naplati se primjenjuju različiti korektivni koeficijenti, ovisno o godišnjoj količini emisije, podrijetlu emisije, ulaganjima u projekte i programe energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije, te izradi i provedbi programa smanjenja emisije korištenjem najboljih raspoloživih tehnika.
Također je od 2004. godine uvedena posebna naknada za okoliš na vozila na motorni pogon koja se jednom godišnje plaća pri registraciji, odnosno ovjeri tehničke ispravnosti vozila. Visina ove naknade izračunava se množenjem jedinične naknade, koja je različita za pojedine vrste vozila i korektivnog koeficijenta koji ovisi o starosti vozila, radnom obujmu motora, te vrsti motora i pogonskoga goriva. Tako prikupljena sredstva u Fond zaštite okoliša i energetske učinkovitosti koriste se za provedbu mjera za smanjenje emisija u okoliš. Za poboljšanje kakvoće zraka značajna je i politika obnove voznog parka osobnih automobila u Hrvatskoj. Trošarine za uvoz polovnih automobila za 50% su više od trošarine za nove automobile. Ta je mjera znatno povećala prodaju novih osobnih automobila.

Informacijski sustav o kakvoći zraka
Prema Zakonu o zaštiti zraka informacijski sustav o kakvoći zraka, kao dio informacijskog sustava zaštite okoliša za potrebe Ministarstva vodi Agencija za zaštitu okoliša. Informacijski sustav o kakvoći zraka sadrži, između ostalog: podatke o kakvoći zraka iz državne i lokalnih mreža, podatke o prekoračenju kritičnih razina i mjere zaštite ljudi i okoliša u takvim prilikama te druge podatke važne za kakvoću zraka. Podatke o kakvoći zraka iz informacijskog sustava o kakvoći zraka Agencija za zaštitu okoliša razmjenjuje s međunarodnim tijelima sukladno obvezama iz međunarodnih ugovora i drugim međunarodnim obvezama.
Informacijski sustav kakvoće zraka u AZO-u je u razvoju. Trenutno je preko portala MZOPUG-a moguće pregledavati dnevne i mjesečne podatke mjerenja na postajama Državne mreže. Istarska županija ima pristup podacima mjerenja na automatskim postajama u Istri. Postaje Državne mreže u gradovima imaju postavljene displeje s prikazima trenutnih mjerenja.

Registar onečišćavanja okoliša
Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (»Narodne novine« br. 35/08) propisuje operaterima odnosno vlasnicima postrojenja godišnju obvezu dostave podataka o ispuštanjima onečišćujućih tvari u zrak na propisanim obrascima nadležnim tijelima u županiji odnosno Gradu Zagrebu. Agencija za zaštitu okoliša izrađuje izvješće o podacima iz registra koje je dostupno javnosti. Registar onečišćavanja okoliša usklađen je sa zahtjevima europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR).

6.1.2. ZAKONODAVSTVO U PODRUČJU ZAŠTITE ZRAKA

Opće mjere s ciljem zaštite i poboljšanja kakvoće zraka
Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične (GV) i tolerantne vrijednosti (TV) kakvoće zraka, sukladno članku 18. Zakona o zaštiti zraka utvrđene se sljedeće kategorije kakvoće zraka:
• prva kategorija – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti kakvoće zraka (GV) niti za jednu onečišćujuću tvar,
• druga kategorija – umjereno onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) za jednu ili više onečišćujućih tvari, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu onečišćujuću tvar,
• treća kategorija – prekomjerno onečišćen zrak: prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili više onečišćujućih tvari
Zakon o zaštiti zraka propisuje opće mjere zaštite i poboljšanja kakvoće zraka:
• usklađivanjem dokumenata prostornog uređenja s programima zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, odnosno cjelovitim planiranjem;
• propisivanjem graničnih vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora i graničnih vrijednosti u vezi sa sastavom određenih proizvoda i/ili drugih značajki kakvoće proizvoda;
• primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u aktu o procjeni utjecaja na okoliš ili dozvoli izdanoj po posebnom propisu za određeni zahvat, pri projektiranju, gradnji i uporabi izvora onečišćivanja zraka;
• primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u dozvoli izdanoj prema posebnom propisu ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš;
• propisivanjem emisijskih kvota za pojedine onečišćujuće tvari;
• poticanjem primjene čistijih tehnologija i obnovljivih izvora energije;
• poticanjem uvođenja mjera energetske učinkovitosti.
Principi kojih se je potrebno pridržavati prilikom provedbe mjera obuhvaćaju:
• u području prve i druge kategorije kakvoće zraka novi zahvat u okoliš ili rekonstrukcija postojećeg izvora onečišćivanja zraka ne smije ugroziti postojeću kategoriju kakvoće zraka;
• u područjuodručju treće kategorije kakvoće zraka ne može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka niti za rekonstrpostojećeg, ako se tom gradnjom ne osigurava;
• zamjenu postojećeg, nezadovoljavajućeg stacionarnog izvora novim, kojim se smanjuje onečišćenost zraka;
• povišenje razine onečišćenosti zraka u okolici stacionarnog izvora ne prelazi 10% tolerantne vrijednosti kakvoće zraka (TV), pod uvjetom da je u tijeku provođenje sanacijskog programa za postojeće izvore onečišćivanja;
• p području treće kategorije kakvoće zraka može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka ili za rekonstrukciju postojećeg ako se mjerenjima posebne namjene dokaže da kakvoća zraka više nije treće kategorije.

Ocjena stanja kakvoće zraka i razgraničenje područja Republike Hrvatske prema razini onečišćenosti zraka
Ocjena se provodi temeljem mjerenja na postajama državne mreže, postajama lokalnih mreža i postajama posebne namjene u okviru lokalnih mreža. Opseg i lokacije mjerenja državne mreže za praćenje kakvoće zraka propisuje Uredba o utvrđivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 4/02) i Program mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 43/02). Pravne osobe koje mjere kakvoću zraka moraju imati dozvolu/suglasnost za obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka temeljem Pravilnika o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 79/06).
Granične, tolerantne i ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja i vegetacije određene su Uredbom o graničnim vrijednostima kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 133/05) i Uredbom o ozonu (»Narodne novine« br. 133/05). U ocjeni stanja kakvoće zraka podaci državne mreže upotpunjuju se podacima lokalne mreže i mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda. Postupanje s podacima i njihova dostupnost utvrđena je Pravilnikom o razmjeni informacija o podacima iz mreža za trajno praćenje kakvoće zraka.

Mjere propisane planovima mjera za smanjivanje onečišćenja zraka
Prema Zakonu o zaštiti zraka, ako je na nekom području utvrđena druga kategorija kakvoće zraka, gradsko odnosno općinsko vijeće obvezno je donijeti Plan mjera za smanjivanje onečišćenja zraka, kako bi se postupno postigle granične vrijednosti. Plan mjera donosi se na temelju ocjene stanja kakvoće zraka. Zakon o zaštiti zraka propisuje sadržaj Plana. Izrada plana financira se iz proračuna gradova i općina, a isto tako provedba mjera, ako se radi o skupnim izvorima emisije. Onečišćivač je dužan provesti i financirati mjere smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, utvrđenih u Planu mjera.
Plan mjera za smanjivanje onečišćenja zraka do sada je izradio grad Sisak, u okviru Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Sisku, te Kutina u okviru Programa zaštite okoliša (2008. – 2012). Grad Zagreb je započeo s izradom plana.

Mjere propisane sanacijskim programima za područja u kojima je prekoračena tolerantna vrijednost kakvoće zraka
U području treće kategorije kakvoće zraka (prekoračene TV), gradsko odnosno općinsko vijeće donosi odluku o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor i rok u kojem se program mora izraditi. Prema članku 44. stavku 3. Zakona o zaštiti zraka, sanacijski program mora sadržavati: opis posljedica prekomjerne onečišćenosti zraka, područje za koje se izrađuje sanacijski program, mjere i odabrana tehnološka i druga rješenja čijom će se primjenom ostvariti poboljšanje kakvoće zraka, procjenu troškova i koristi, procjenu kakvoće zraka nakon provedbe mjera, plan praćenja kakvoće zraka i učinaka provedenih mjera, rok provedbe sanacijskog programa i financijski plan provođenja programa. Status provedbe mjera za dovođenje kakvoće zraka u okvire tolerantnih vrijednosti, je sljedeći:

Sisak (naselje Caprag)
Na zahtjev Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, INA Industrija nafte d.d. izradila: je Sanacijski program za smanjenje emisija/imisija sumporovodika iz INA rafinerije nafte Sisak (2000.), Operativni plan za provedbu Sanacijskog programa za smanjenje emisija/imisija sumporovodika iz INA rafinerije nafte Sisak (2003.), te Sanacijski program za smanjenje emisija/imisija benzena iz INA rafinerije nafte Sisak (2006.).
U 2007. godini Gradsko vijeće grada Siska prihvatilo je Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, za razdoblje do 2011. godine. Program sadrži plan mjera za smanjenje onečišćenja zraka u područjima druge kategorije kakvoće zraka, sukladno članku 43. Zakona o zaštiti zraka, te sve mjere donesene u okviru sanacijskih programa za smanjenje emisije/imisije sumporovodika i benzena sukladno članku 44. istog Zakona, uključujući i prihvaćene revizije istih u pogledu rokova provedbe.
Praćenje poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Sisku kao i aktivnosti modernizacije rafinerije u Sisku obavljat će i posebna Radna skupina sastavljena od predstavnika mjerodavnih ministarstava, Sisačko-moslavačke županije, Grada Siska i nevladine udruge, čije je osnivanje određeno Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 22. ožujka 2007. godine.

Rijeka (područje Mlaka)
Napori u rješavanju problema utjecaja na kakvoću zraka rafinerije u Mlaki traju već 10 godina. Rezultat tih napora je uspostava neposredne komunikacije s Rafinerijom, i osnivanje posebnog Povjerenstva za uspostavu sustava za cjelovito i trajno praćenje utjecaja rafinerije INA Maziva Rijeka na onečišćavanje zraka (1999.). Doneseni su: Program mjera za smanjivanje onečišćavanja na utjecajnom području rafinerije INA d.d. – Maziva Rijeka i Odluka o posebnim mjerenjima onečišćenja zraka (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 10/01). U listopadu 2002. na utjecajnom području Rafinerije je postavljena automatska mjerna postaja, a u rujnu 2004. godine povezana je na centralni sistem za prikupljanje i obradu podataka u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Glavni tehnički zahvati iz programa mjera izvedeni su do kraja 2005. godine. Temeljem obveze iz odluke o posebnim mjerenjima i ugovora sa rafinerijom, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a prati i izvještava povjerenstvo o kakvoći zraka na utjecajnom području rafinerije. Putem internetskih stranica Grada Rijeke i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a, od 2005. godine zainteresiranoj javnosti dostupni su i podaci o prosječnim satnim i dnevnim vrijednostima onečišćenja zraka, izmjerenim na automatskoj mjernoj postaji u Trogirskoj ulici. Ove podatke Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem prati u okviru svojih dnevnih zadataka.
Opisane aktivnosti rezultirale su smanjenjem onečišćavanja zraka iz rafinerijskih izvora te posljedično poboljšanjem kakvoće zraka u okruženju rafinerije (prelazak iz III. u II. kategoriju kakvoće), što je konstatirano Zaključkom Poglavarstva klasa: 022-05/05-01/25-132 od 8. 6. 2005. godine.
Mjerenjima u 2006. i 2007. godini utvrđeno je da je na ugroženom području došlo do ponovnog pogoršanja stanja (prijelaz iz II. u III. kategoriju), zbog prekomjernog onečišćenja H2S i SO2. U istom razdoblju primljene su mnogobrojne pritužbe građana na neugodni miris. Analize su potvrdile da je glavni uzrok emisija iz rafinerije Mlaka.
Gradsko vijeće grada Rijeke 12. srpnja 2007. godine, ocijenilo je da se nove pojave prekomjernog onečišćavanja zraka poduzetim i zakonskim mjerama zaštite zraka ne mogu pouzdano i trajno spriječiti. Tim slijedom pokrenut je postupak za trajno zaustavljanje rada Rafinerije nafte Rijeka – Lokacija Mlaka do 1. siječnja 2010. godine. Temeljeći svoj zahtjev na odrena odredbama članka 58. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 82/94 i 128/99) u izradi je zahtjev Vladi Republike Hrvatske za donošenje konačke.
Do trajnog zaustavljanja rada postrojenja traži se da se primijene kratkoročne mjere, kako bi se na utjecajnom području postigla što je moguća bolja kakvoća zraka, koja ne smije biti lošija od II. kategorije. Odlukom skupštine od 12. srpnja 2007. godine donesena je odluka o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor emisija u zrak: postrojenje Rafinerije nafte Rijeka – Lokacija Mlaka, s rokovima provedbe.

Općina Kostrena
Općina Kostrena nije pokrenula sanacijski program za PM10, jer su koncentracije porijeklom iz više različitih izvora, potrebna je analiza stanja.
Kutina
Mjerenja provedena u državnoj postaji Kutina-1 i u mjernim postajama lokalne mreže u 2006. godini pokazala su da je kakvoća zraka bila druge kategorije i to s obzirom na amonijak i lebdeće čestice, te treće kategorije obzirom na sumporovodik. Tijekom 2007. godine Grad Kutina je putem svog Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i kulturne baštine pokrenuo aktivnosti za izradu Plana mjera za smanjivanje onečišćivanja zraka u Gradu Kutini i Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Kutini. Oba dokumenta su pripremljena u siječnju 2008. godine.
U Planu mjera su obrađene mjere kojima bi kakvoća zraka prešla iz druge kategorije u prvu kategoriju, a na područjima prve kategorije kakvoća zraka ostala nepromijenjena. U Programu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Kutini obrađene su mjere kojima bi kakvoća zraka prešla iz treće kategorije u drugu. U dokumentima je ocijenjeno da je glavni uzročnik onečišćenja zraka Petrokemija Kutina.
Prioritetne mjera za smanjivanje onečišćenja zraka sumporovodikom u proizvodnji čađe spaljivanjem plinova procesa proizvodnje čađe, definirane su u Sanacijskom programu kojeg je izradila Petrokemija Kutina u 2007. godini i za koje je Gradsko vijeće donijelo suglasnost. Rok za realizaciju Programa je travanj 2008.

Mjere za postizanje graničnih vrijednosti u zadanom roku ako su prekoračene
U tablici 6-2.1. navedeni su rokovi u kojima se moraju postići granične vrijednosti. Za čestice vrijede dvije faze za postizanje GV-a: prva do 31. studenoga 2010., i druga s rokom do 31. prosinca 2015. godine. U drugoj fazi GV za prosječnu godišnju vrijednost snižava se sa 40 na 20 μg/m3, a 24-satna vrijednost (50 μg/m3) umjesto 35 puta godišnje smije biti prekoračena samo 7 puta godišnje. Po kriteriju II. faze mnogo više gradova u Hrvatskoj bi imalo prekoračenje PM10. Ovdje treba voditi računa o činjenici da čestice PM10 čine krute tvari i različiti aerosoli, pri čemu je u ukupnoj masi značajan dio sulfata i nitrata. Zbog toga svako smanjenje emisije SO2 i NOx znači i smanjenje onečišćenja sa PM10 i PM2,5.
Za NO2 rok dosezanja je 2014. godina. Dosezanje GV-a za PM10 i NO2 ovisit će u najvećoj mjeri o uspjehu u pogledu smanjenja onečišćenja iz prometa i supstituciji lož ulja čistijim gorivom. Mnogi gradovi u Europi imaju koncentracije veće od GV za PM10 i NO2, i već se dugo vremena bore sa suzbijanjem ovih onečišćenja.

Tablica 6.2-1: ROK DOSIZANJA PROPISANIH GRANIČNIH VRIJEDNOSTI (GV)

Onečišćujuća tvar

Rok dosizanja

SO2

2010.

NO2

2014

PM10, I faza

2010

PM10, II faza

2015.

PM2,5

2015.

Benzo(e)piren

 2012.

H2S

2010.

Benzen

2010.

CO

2010.

Mjere za sprječavanje prekoračivanja kritičnih razina
Kritična razina je razina onečišćenosti čije prekoračenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj izloženosti, pri čijoj se pojavi žurno moraju poduzeti odgovarajuće propisane mjere. Upozoravajuća razina je razina iznad koje pri kratkotrajnoj izloženost postoji opasnost za zdravlje ljudi, određenih osjetljivih dijelova stanovništva i kod koje je potrebno obavješćivati o najnovijem stanju. Zakonodavni okvir za suzbijanje kritičnih razina onečišćenosti zraka daje Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05). Ovom se Uredbom propisuju kritične razine sumporovog dioksida, dušikovog dioksida i ozona u zraku te posebne mjere zaštite zdravlja ljudi i okoliša koje se pri njihovoj pojavi moraju poduzeti.
Kritične razine za sumporov dioksid izražen kao SO2 i dušikove okside izražene kao NO2 u zraku jesu: 

Onečišćujuća tvar

Vrijeme usrednjavanja

 

Kritična razina

 

SO2

trosatni pomični prosjek

500 µg m-3

NO2

trosatni pomični prosjek

400 µg m-3


Kritične i upozoravajuće razine za ozon u zraku jesu: 

Razina

Vrijeme usrednjavanja

Kritična razina

upozoravajuća razina

jednosatni prosjek

180 µg m-3

kritična razina

jednosatni prosjek

240 µg m-3


Prekoračenje kritične razine onečišćujućih tvari u zraku mora se mjeriti ili predviđati (za ozon) najmanje tijekom tri uzastopna sata.
Praćenje kritičnih i upozoravajućih razina provodi se u postajama iz državne i lokalne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka prema Programu mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka i programima mjerenja kakvoće zraka u lokalnim mrežama.
U slučaju prekoračenja upozoravajuće ili kritične razine, poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine na čijem je području došlo do prekoračenja dužno je poduzeti propisane posebne mjere zaštite zdravlja ljudi i okoliša te odrediti način njihovog provođenja prema Planu intervencija u zaštiti okoliša.
Posebne mjere zaštite zdravlja ljudi i okoliša koje se moraju poduzimati prilikom pojave kritičnih i upozoravajućih razina odnose se na ograničenja i zabrane koje se odnose na promet i stacionarne izvore. Izuzeća od zabrane prometovanja odnose se na javni prijevoz i taksi vozila, invalidska vozila, službena vozila policije, vojske, željeznice i pošte, vozila opskrbe građana, vozila vatrogasne službe, hitne pomoći, prijevoz bolesnika, liječnika i lijekova.
Poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine dužno je o pojavi prekoračenja kritične i upozoravajuće razine osigurati obavješćivanje javnosti putem medija više puta tijekom dana. Putem medija objavljuje prestanak kritične razine i upozoravajuće razine. Sadržaj informacija za objavu u medijima propisan je Uredbom.

Propisivanje graničnih vrijednosti emisije, faktora emisije i značajki kakvoće proizvoda

Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07) propisuje granične vrijednosti za industrijska postrojenja, djelatnosti u kojima se koriste tvari koje uzrokuju emisiju hlapivih organskih spojeva, uređaje za izgaranje, plinske turbine i procese termičke obrade otpada. Granične vrijednosti su u skladu sa EU direktivom za velika ložišta i plinske turbine, direktivom za spaljivanje otpada, direktivom o sprječavanju emisije HOS-eva. Za određena industrijska postrojenja prenesene su granične vrijednosti sukladno najboljim raspoloživim tehnikama.
U odnosu na Uredbu iz 1997. godine, nova Uredba iz 2007. godine propisuje znatno strože vrijednosti emisije za velika ložišta. Za postrojenja snage preko 100 MW podrazumijeva primjenu tehnika za smanjenje emisije visoke efikasnosti. Na ložištima na kruto i tekuće gorivo GVE za SO2 može se postići primjenom tehnologije odsumporavanja dimnih plinova, a GVE za NOx primjenom DENOX postrojenja. U prijašnjoj uredbi emisije NOx bile su propisane na razini koja je omogućavala primjenu tzv. primarnih mjera za smanjenje emisije NOx. Najveća postrojenja danas trebaju imati primjenu primarnih mjera i ugrađeno DENOX postrojenje čime se emisija smanjuje za 75-90%. Postrožene su GV za čestice, za velika ložišta na kruto i tekuće gorivo, tako da su za postrojenja snage iznad 100 MWt smanjene sa 50 mg/m3 na 30 mg/m3. Ovim smanjenjem ujedno se smanjuju emisije teških metala i drugih toksičnih tvari. Uredba ima prijelazne odredbe, u kojima se za postojeća postrojenja daju rokovi prilagodbe.

Homologacija vozila s obzirom na emisiju štetnih tetnih spojeva
Naredba o homologaciji vozila s obzirom na emisiju štetnih spojeva u skladu s gorivom koje upotrebljava motor (»Narodne novi 88/06) propisuje obvezu homologacije osobnih i lakih teretnih vozila, s obzirom na emisije ugljikovog monoksida, dušikovih oksida i ugljikovodika, za vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj, kao i za rabljena vozila prema utvrđenom postupku ispitivanja i propisanim graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari.

Praćenje i nadzor emisija onečišćujućih tvari iz stacionarnih izvora
Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07), Pravilnikom o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 01/06) i rješenjima izdanim temeljem postupka procjene utjecaja na okoliš, utvrđuju se mjere praćenja i nadzora emisija onečišćujućih tvari iz stacionarnih izvora. Praćenje emisije ovisno o značajkama izvora može biti kontinuirano ili povremeno, a svaki izvor emisije treba prije puštanja u pogon napraviti prva mjerenja temeljem kojih se utvrđuje program praćenja. Izvori emisije s kontinuiranim mjerenjima moraju uspostaviti vezu za dostavu podataka mjerenja u Agenciju za zaštitu okoliša, a podaci trebaju biti dostupni javnosti. Pravne osobe koje provode mjerenja moraju dobiti dozvolu za obavljanje poslova mjerenja emisija. Zakonodavni okvir za nadzor je uspostavljen u potpunosti, potrebna je njegova dosljedna provedba.

Izrada Programa smanjivanja emisija SO2, NOx i krutih čestica u zrak i usklađenja emisija postojećih velikih uređaja za loženje i plinskih s graničnim vrijednostima emisije (GVE)
Prema članku 129. i 168. Uredbe o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07), vlasnik ili korisnik velikog uređaja za loženje i plinske turbine bio je dužan dostaviti Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva do 31. prosinca 2007. godine Program smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak i usklađenja emisija postojećih velikih uređaja za loženje i plinskih turbina s GVE. Postojeći stacionarni izvori su oni stacionarni izvori koji su bili u radu ili za koje je građevinska dozvola izdana do stupanja na snagu Uredbe. Uredba je stupila na snagu 1. ožujka 2007. godine. Svrha Programa smanjivanja emisija je omogućiti operateru da odgovarajućim mjerama postigne emisije koje će biti jednako vrijedno smanjenju emisije postignutom uz primjenu graničnih vrijednosti.
Program mora sadržavati:
• tehničke podatke o velikom uređaju za loženje (tip goriva, snagu postrojenja, godišnji broj sati rada, i sl.),
• godišnje emisije SO2, NOx i krutih čestica za razdoblje od 2000. do 2006. godine,
• ukupni godišnji protok otpadnih plinova od 2000. do 2006. godine,
• mjere za postizanje smanjenja emisija (na primjer promjena vrste goriva, promjena u vođenju procesa izgaranja, uvođenje novih uređaja za izgaranje goriva, primjena uređaja za smanjenje emisija, prestanak rada postrojenja i dr.),
• vremenski raspored provedbe mjera iz Programa,
• procjena sredstava potrebnih za ostvarenje mjera iz Programa,
• analiza troškova i time stvorene koristi.
Temeljem dostavljenih pojedinačnih programa, MZOPUG je obvezan izraditi Plan smanjenja emisija SO2, NOx i krutih čestica za postojeće velike uređaje za loženje i plinske turbine. Plan donosi Vlada Republike Hrvatske.

Mjere smanjenja emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-eva)
Granične vrijednosti emisija za određene aktivnosti pri kojima dolazi do emisije HOS propisane su Uredbom o graničim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, glava VI. (»Narodne novine« br. 21/07), Uredbom o tehničkim standardima zaštite okoliša od emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina (»Narodne novine« br. 135/06) i Uredbom o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila (»Narodne novine« br. 94/07). Uredba o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila ima za cilj ograničiti ukupni sadržaj hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila, kako bi se spriječilo i smanjilo onečišćivanje zraka uslijed emisija tih spojeva u zrak.

Mjere za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj
Mjere za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj (u daljnjem tekstu: TOOS) propisane su Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (»Narodne novine« br. 120/05), donesene su na temelju Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) i Zakona o potvrđivanju Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj.
Sukladno Uredbi, TOOS obuhvaća:
• kontrolirane tvari: klorofluorougljici (CFC), drugi potpuno halogenirani klorofluorougljici, haloni, ugljik tetraklorid, 1,1,1-trikloretan, metilbromid, bromofluorougljikovodici (HBFC), klorofluorougljikovodici (HCFC) i bromoklormetan,
• zamjenske tvari: fluorougljikovodici (HFC), perfluorugljici (PFC) i mješavine zamjenskih tvari.
Sukladno zahtjevima Montrealskog protokola i propisima EU, Uredbom su propisane mjere postupnog smanjivanja potrošnje kontroliranih tvari i postupanje s tim tvarima, a koje obuhvaćaju:
• mjere zabrane proizvodnje, prodaje, uvoza/izvoza i ispuštanja kontroliranih tvari,
• mjere postupnog smanjivanja potrošnje kontroliranih tvari,
• mjere postupanja s proizvodima koji sadrže TOOS,
• tehničke i organizacijske mjere prikupljanja, obnavljanja, oporabe i zbrinjavanja TOOS,
• preventivne mjere za sprječavanje nekontroliranog propuštanja TOOS.
Proizvodi koji sadrže kontrolirane i zamjenske tvari obuhvaćaju:
– rashladne i klimatizacijske uređaje;
– proizvode u obliku aerosola, osim onih koji se primjenjuju u medicini;
– otapala;
– sustave i aparate za gašenje požara;
– polimerne materijale.
U razdoblju od 1990. do 2005. godine za 80% smanjena je potrošnja TOOS-a u Republici Hrvatskoj kao rezultat provedbe projekata predviđenih u Nacionalnom programu za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj (IM/0902-95-43, 1996), koji su obuhvaćali: institucionalno osnaživanje, postupno ukidanje freona CFC-11 u proizvodnji fleksibilnih poliuretanskih pjena i farmaceutskoj industriji, zamjena metil bromida kod uzgoja duhana i gospodarenje rashladnim sredstvima.

Mjere zabrane proizvodnje, prodaje, uvoza/izvoza i ispuštanja TOOS
• zabrana proizvodnje kontroliranih tvari, osim u za to propisanim slučajevima;
• zabrana proizvodnje proizvoda koji sadrže kontrolirane tvari;
• zabrana uvoza odnosno izvoza kontroliranih tvari bez dozvole;
• zabrana prodaje kontroliranih tvari na malo;
• zabrana ispuštanja u zrak kontroliranih i zamjenskih tvari;
• zabrana uvoza i izvoza kontroliranih tvari i proizvoda koji sadrže te tvari u države koje nisu stranke Protokola;
• zabrana uvoza uporabljenih, obnovljenih i/ili oporabljenih kontroliranih tvari.

Mjere postupnog smanjivanja potrošnje kontroliranih tvari
• zabrana uvoza u svrhu stavljanja u promet na domaće tržište klorofluorougljika od 1. siječnja 2006. godine;
• zabrana potrošnje halona od 1. siječnja 2010. godine;
• zabrana potrošnje drugih potpuno halogeniranih klorofluorougljikq (CFC);
• dopušta se godišnji uvoz u svrhu stavljanja u promet na domaće tržište ugljik tetraklorida, 1,1,1-trikloretana do 500 kg za prijeko potrebne namjene;
• dopuštena je uporaba CFC-a koji se koriste u tehnološkim procesima kao kao procesni agensi;
• dopušta se potrošnja klorofluorougljikovodika (HCFC) do 31. prosinca 2015. godine;
• zabrana potrošnje bromofluorougdika (HBFC) i bromoklormetana;
• zabrana potrošnje metil bromida od 1. siječnja 2006. godine osim za karantenu,
• dopuštena je uporaba kontroliranih tvari koje su prikupljene, obnovljene i/ili oporabljene za održavanje i popravljanje rashladnih i klimatizacijskih uređaja, kao i sustava i aparata za gašenje požara za njihova trajanja, kojima su fizikalno-kemijska svojstva podudarna novoj tvari.

Mjere postupanja s proizvodima koji sadrže kontrolirane tvari
• zabrana uvoza i stavljanje u promet na domaće tržište proizvoda koji sadrže CFC, HCFC i halone.

Tehničke i organizacijske mjere prikupljanja, obnavljanja, oporabe i zbrinjavanja TOOS
• kontrolirane i zamjenske tvari koje su sadržane u proizvodima prilikom servisiranja ili isključivanja iz uporabe ovih proizvoda, a najkasnije na odlagalištu otpada, moraju se prikupiti, obnoviti i/ili oporabiti;
• prikupljene kontrolirane i zamjenske tvari koje se ne mogu obnoviti u postupku održavanja i/ili popravljanja proizvoda i/ili opreme na licu mjesta, odnosno koje su prikupljene pri isključivanju proizvoda i/ili opreme iz uporabe, osim aparata i sustava za zaštitu od požara, moraju se predati pravnim osobama koje unutar svoje registrirane djelatnosti imaju posebno ustrojenu jedinicu – Centar za obavljanje djelatnosti prikupljanja, obnavljanja i oporabe kontroliranih i zamjenskih tvari;
• trgovac i poduzetnik koji uvozi kontrolirane i zamjenske tvari u svrhu stavljanja u promet na domaće tržište ili za svoje potrebe dužan je uplatiti naknadu u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svrhu pokrića troškova zbrinjavanja/uništavanja otpadnih kontroliranih i zamjenskih tvari.

Preventivne mjere za sprječavanje nekontroliranog propuštanja TOOS
• obvezna provjera propuštanja uređaja koji sadrže > 3 kg kontrolirane ili zamjenske tvari svakih 12 mjeseci;
• obvezna provjera propuštanja uređaja koji sadrže > 30 kg kontrolirane ili zamjenske tvari svakih 6 mjeseci;
• obvezna ugradnja uređaja za detekciju propuštanja u sustavima koji sadrže 300 kg kontrolirane ili zamjenske tvari do 31. 12. 2007. godine.

Mjere za smanjivanje emisija postojanih organskih onečišćujućih tvari i teških metala
S ciljem smanjenja emisije postojanih organskih onečišćujućih tvari, u okviru Konvencije o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima donesen je 1998. godine Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima kojim se propisuju mjere i metode smanjenja onečišćenja zraka navedenim tvarima. Republika Hrvatska je ratificirala Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 2007. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 05/07) koji je stupio na snagu 5. prosinca 2007.
Republika Hrvatska je također ratificirala Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 11/06) koja je stupila na snagu 30. travnja 2007. godine. Cilj ovog međunarodnog ugovora je ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza POO-a na globalnoj razini.
Postojane organske onečišćujuće tvari koje su predmet navedenih međunarodnih ugovora, obuhvaćaju tvari navedene u tablici 6.2-2.

Tablica 6.2-2: POSTOJANE ORGANSKE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI

<">

Onečišćujuća tvar

 

LRTAP konvencija

Stockholmska konvencija

Aldrin

Dodatak I.

 

Dodatak A
(osim Klordekon i

Heksabrombifenil koji nisu obuhvaćeni Konvencijom)

 

Klordan

Klordekon

Dieldrin

Endrin

Heptaklor

Heksabrombifenil

Heksaklorobenzen (HCB)

Mirex

Toksafen

PCB

DDT

Dodatak B

Lindan (HCH)

Dodatak II. i III.

Nije obuhvaćen Konvencijom

Dioksini/furani (PCDD/PCDF)

Dodatak III.

 

Dodatak C

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAU)

Nisu obuhvaćeni Konvencijom

U Republici Hrvatskoj trenutačno ne postoji proizvodnja, uvoz, izvoz, te uporaba POO pesticida, što je u skladu s važećim propisima. Uporaba klordana je zabranjena 1971., aldrina, dieldrina i DDT-a 1972., HCB-a 1980., toksafena 1982., endrina 1989. i lindana 2001. godine. Mireks nije nikada imao dozvolu za korištenje u Hrvatskoj.
Važeći zakonski propisi u Hrvatskoj dopuštaju uvoz PCB-a i opreme koja sadrži PCB spojeva. Međutim, uporaba PCB spojeva je dopuštena samo u zatvorenim sustavima. U Hrvatskoj se nisu proizvodile, niti se trenutno proizvode, smjese tekućeg PCB-a, ali je ranije postojala proizvodnja transformatora koji su sadržavali PCB-e. PCB spojevi u zemlji se primjenjuju samo u zatvorenim sustavima (kao dielektrici u transformatorima i kondenzatorima), dok uporaba PCB-a u otvorenim sustavima (boje, premazi i dr.) nije utvrđena.
U okviru projekta »Pokretanje aktivnosti koje će omogućiti pravovremenu provedbu Stockholmske konvencije za POO spojeve u Hrvatskoj« izrađen je nacrt Nacionalnog provedbenog plana za provedbu Stockholmske konvencije, koji definira aktivnosti i mjere s ciljem smanjivanja i ukidanja proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza POO-a. Nacionalni provedbeni plan izradit će se u 2008. godini.
S ciljem smanjenja emisije teških metala, u okviru Konvencije o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima donesen je 1998. godine Protokol o teškim metalima kojim se propisuju mjere i metode smanjenja onečišćenja zraka navedenim tvarima. Republika Hrvatska ratificirala je Protokol u travnju 2007. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 05/07), a stupio je na snagu za Republiku Hrvatskurvatsku 5. prosinca 2007.
Mjere za smanjenje emisija teških metala uključuju poštivanje graničnih vrijednosti emisija metala za pojedine procese iz i tehnološke procese propisane u Uredbi o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. br. 21/07) i propisanog sadržaja olova u motornim gorivima, sukladno Uredbi o kakvoći tekućih naftnih goriva (»Narodne novine« br. 53/06).

Nadzor emisije cestovnih vozila (EKO test)
Prilikom redovitih godišnjih tehničkih pregleda vozila, temeljem Pravilnika o tehničkim pregledima vozila (»Narodne novine« br. 136/04, 11/07), provode se ispitivanja ispušnih plinova motornih vozila (EKO test) na vozilima pogonjenim benzinskim, odnosno dizelskim motorima. EKO test se sastoji od vizualne kontrole uređaja te mjerenja sastava ispušnog plina. Izmjerene i izračunate vrijednosti ispušnog plina uspoređuju se s proizvođačkim podacima za EKO test, a ako proizvođački podaci nisu poznati, izmjerene i izračunate vrijednosti se uspoređuju s propisanim vrijednostima. Od 1. listopada 2004. godine ne smije se ovjeriti tehnički pregled vozila ako se na EKO testu utvrdi da vozilo ne zadovoljava propisane uvjete. Iznimno za vozila bez ugrađenog katalizatora, smije se ovjeriti redovni tehnički pregled, ako izmjerene vrijednosti ispušnih plinova ne prelaze propisane vrijednosti.

Mjere inspekcijskog nadzora
Prema Zakonu o zaštiti zraka inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona i propisa donesenih na temelju njega te pojedinih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba obavlja inspektor zaštite okoliša. Inspekcijski nadzor koji se odnosi na provedbu Zakona i propisa donesenih na temelju njega kojima se propisuju granične vrijednosti u vezi sa sastavom proizvoda i/ili drugih značajki kakvoće proizvoda provodi gospodarski inspektor Državnog inspektorata na način propisan posebnim zakonom. Zakonom o zaštiti zraka propisane su novčane kazne kojima će se kazniti pravna i fizička osoba za kršenje odredbi Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

Mjere praćenja i izvješćivanja o emisijama onečišćujućih tvari u zrak na području Republike Hrvatske u skladu s međunarodnim obvezama
Obveza praćenja i izvješćivanja o emisijama onečišćujućih tvari na području Republike Hrvatske u zrak proizlazi iz odredbi:
• Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP Konvencija) i Protokola u vezi sa zajedničkim praćenjem i procjenom dalekosežnog prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u Europi (EMEP Protokol).
• Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskog protokola.
U organizacijskom smislu uspostavljen je decentralizirani model u kojem Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva prenosi dio poslova i zadaća u procesu praćenja i izvješćivanja na domaće javne i stručne institucije – ovlaštenike. Ključnu ulogu u planiranju i vođenju informacijskog sustava, prikupljanju podataka i izradi izvješća o emisijama onečišćujućih tvari u zrak ima Agencija za zaštitu okoliša.

6.2. POSTOJEĆE ZAKONODAVNE MJERE S MEĐUSEKTORSKIM UTJECAJEM

6.2.1. PROPISIVANJE KAKVOĆE GORIVA

Kakvoća goriva propisana je Uredbom o kakvoći tekućih naftnih goriva (»Narodne novine« br. 53/06). Kakvoća tekućih naftnih goriva prvi put je bila propisana Uredbom iz 1997. godine koja je više puta dopunjena i izmjenjena. U procesu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, u 2006. godini donesena je nova Uredba. Od 1. siječnja 2006. godine zabranjeno je stavljanje u promet na domaće tržište motornog benzina s olovom.
Nova Uredba o kakvoći tekućih naftnih goriva (»Narodne novine« br. 53/06) u potpunosti je usklađena s direktivama 98/70/EC i 1999/32 i propisuje kako slijedi:
• dozvoljene granične vrijednosti značajki kakvoće bezolovnog motornog benzina, dizelskog goriva, plinskog ulja, loživih ulja, petroleja i brodskih goriva;
• područja primjene tekućih naftnih goriva;
• obvezu stavljanja u promet na domaće tržište s ravnomjernom zastupljenosti na cijelom području države, od 1. siječnja 2008. godine, određenih količina motornog benzina i dizelskog goriva s količinom sumpora do najviše 10 mg/kg;
• obvezu dobavljača za izdavanjem Izjave o sukladnosti s propisanim graničnim vrijednostima prilikom stavljanja goriva u promet na domaće tržište;
• za utvrđivanje kakvoće tekućih naftnih goriva moraju se koristiti CEN/ISO metode ispitivanja koje su dane u prilogu I. Uredbe;
• ispitivanje kakvoće tekućih naftnih goriva može obavljati samo akreditirani laboratorij prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025;
• označivanje benzina i dizelskog goriva na benzinskim postajama;
• praćenje kakvoće tekućih naftnih goriva koji su stavljeni u promet na domaće tržište prema godišnjem programu praćenja kakvoće goriva kojeg donosi Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a osigurava dobavljač.
U novu Uredbu o kakvoći tekućih naftnih goriva prenesene su sve odredbe Direktive 98/70/EC. Međutim, kako se u provedbi odredbi Direktive koje se odnose na propisanu kakvoću benzina i dizelskog goriva mogu očekivati poteškoće zbog financijskih razloga Uredbom je dana ovlast Vladi Republike Hrvatske da odredi godišnju količinu tekućih naftnih goriva, koja se smije stavljati na domaće tržište, a ne udovoljava propisanim graničnim vrijednostima. Vlada ovu odluku donosi na temelju usuglašenog prijedloga Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske iz 2004. godine, INA-Industrija nafte d.d. Zagreb izradila je u 2005. godini Program modernizacije rafinerija i postupnog ukidanja stavljanja u promet tekućih naftnih goriva koja ne udovoljavaju propisanim standardima s detaljnim financijskim i vremenskim planom za razdoblje od 2005. do 2009. godine. Financijska sredstva potrebna za program modernizacije rafinerija iznose oko 850 milijuna eura.
Prema Programu modernizacije rafinerija i planiranoj dinamici ulaganja u modernizaciju rafinerija, planirano je da od 2009. godine INA d.d. proizvodi tekuća naftna goriva – bezolovni benzin i dizelsko gorivo europske kakvoće (EURO V) te će time udovoljiti standardima prema direktivama EU. Modernizacijom će se također postići da će INA od 2011. godine proizvoditi plinska, loživa ulja i brodska goriva kakvoće koja udovoljava EU propisima. Smanjit će se i emisije sumpora u zrak iz stacionarnih izvora koji koriste kao energent loživa ulja proizvedena u hrvatskim rafinerijama, što je važno i zbog obveza Hrvatske prema ratificiranom Protokolu o daljnjem smanjenju emisije sumpora Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka.
Nadležno tijelo za provedbu Uredbe o kakvoći tekućih naftnih goriva je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Podatke o kakvoći tekućih naftnih goriva za potrebe Ministarstva prikuplja Agencija za zaštitu okoliša i unosi ih u informacijski sustav o kakvoći zraka. Inspekcijski nadzor obavlja gospodarski inspektor državnog inspektorata.

7. DODATNE MJERE ZA ZAŠTITU I POBOLJŠANJE KAKVOĆE ZRAKA

7.1. MJERE I AKTIVNOSTI ZA PREVENTIVNU ZAŠTITU KAKVOĆE ZRAKA

Mjere i aktivnosti razvrstane su u dva tipa: mjere administrativno organizacijskog tipa (imaju oznaku (A) i mjere investicijskog tipa i provedbe (I).

7.1.1. MJERE ZA JAČANJE ADMINISTRATIVNIH I ORGANIZACIJSKIH SPOSOBNOSTI

Ü MPA-1. Praćenje provedbe propisa, te unaprjeđenje propisa u skladu s novim propisima Europske unije< unije
Provedbene propise iz područja zaštite zraka potrebno je aktualizirati do 2011. godine, s obzirom na nove spoznaje o štetnosti na zdravli i ekosustav, te s obzirom na postignuti napredak i stupanj onečišćenosti zraka.
Ü MPA-2. Strateška studija utjecaja na okoliš i preciznije definiranje sadržaja i metodologije obrade u studijama utjecaja na okoliš
Novim Zakonom o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07) uvodi se novi djelotvoran instrument za prevenciju od onečišćenja – strateška procjena utjecaja na okoliš. Također dobar novi instrument je proveđenje postupka definiranja sadržaja Studije utjecaja na okoliš za neki zahvat, ako to želi nositelj zahvata.
Strateška procjena obvezno će se provoditi za planske dokumente koje donosi Hrvatski sabor, županijske skupštine, odnosno Skupština grada Zagreba, a koji se odnose na prostorno uređenje. Također, strateška procjena provoditi će se za planove iz sektora poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike, rudarstva, prometa, telekomunikacija, turizma, gospodarenja vodama, ukoliko se tim planskim dokumentima utvrđuju okviri budućih zahvata za koje je utvrđena obveza procjene utjecaja na okoliš.
Uvodi se i instrument prethodne ocjene o potrebi provedbe strateške procjene utjecaja na okoliš za nove prostorno planske dokumente nižeg reda i njihove izmjene.
Pravilnikom Nositelj zahvata može, prije izrade studije o utjecaju zahvata na okoliš, pisanim zahtjevom od Ministarstva, odnosno od nadležnog upravnog tijela u županiji te u Gradu Zagrebu, zatražiti da mu se, s obzirom na namjeravani zahvat, izda uputa o sadržaju studije. U studiji utjecaja na okoliš treba se preciznije definirati sadržaj, analiza i metode.
Kvaliteta studija je vrlo različita i ponekad se primjenjuju podaci, metode i postupci nedostatni za pravilnu ocjenu. Vrlo se rijetko provode istražni radovi na lokaciji. Zbog relativno velike konkurencije tvrtki koje rade studije, cijena studija postaje sve niža i one ne mogu kvalitetno odgovoriti na sve veće zahtjeve iz propisa i upite javnosti.
Predmet diskusije često je primjena metodologija po pojedinim temama. Recimo sve češće se diskutira o analizi troška i koristi. Dosljedno provođenje ove analize, što je obveza SUO, skoro da ne može financirati niti jedan nositelj zahvata. Potrebno je dati detaljnije upute u metodološkom smislu i/ili pripremiti tehničke priručnike. U strateškim i studijama utjecaja na okoliš te u studijama na okoliš treba promicati upotrebu metode analiza čitavog životnog ciklusa proizvoda, kako ne bi ostvarene koristi na jednoj lokaciji imale veće štete na drugoj.
Ü MPA-3. Određivanje područja i naseljenih područja u Republici Hrvatskoj prema razini onečišćenosti zraka
Dokumentom Preliminarna procjena kakvoće zraka na teritoriju Države (DHMZ, 2007) napravljena je ocjena stanja i razgraničenje područja Hrvatske (opis u Poglavlju 4). Razgraničenje predstavlja temelj za daljnje preventivne aktivnosti i aktivnosti sanacije koje su propisane Zakonom o zaštiti zraka. Potrebno je donijeti provedbeni propis o određivanju područja i naseljenih područja Republike Hrvatske prema kategorijama kakvoće zraka utvrđenim za 2006. godinu.
Ü MPA-4. Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša (prijenos IPPC direktive)
Za postrojenje koje svojim radom može prouzročiti emisije kojima se onečišćuju zrak, vode, i/ili tlo, operater je obvezan, prije početka gradnje i puštanja u rad, odnosno nakon značajne promjene u radu ili rekonstrukcije postrojenja, ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša. Objedinjeni uvjeti utvrđuju se s ciljem cjelovite zaštite okoliša sprječavanjem u najvećoj mjeri i otklanjanjem onečišćenja, prvenstveno na svom izvoru, te osiguranjem promišljenog gospodarenja prirodnim dobrima, nadzorom onečišćenja i uspostavljanjem održive ravnoteže između ljudskog djelovanja i socijalno-ekonomskog razvoja, s jedne strane, te prirodnih dobara i regenerativne sposobnosti prirode, s druge strane. Postrojenja za koje su potrebni objedinjeni uvjeti i način pridobivanja dozvole za nova i postojeća postrojenja propisat će Vlada Republike Hrvatske.
Ü MPA-5. Homologacija motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve
Potrebno je za sve motore s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve utvrditi postupak homologacije.
Ü MPA-6. Mjere zaštite zraka u novim programima zaštite okoliša županija i Grada Zagreba
Županije i Grad Zagreb prema novom Zakonu o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) trebaju donijeti Program zaštite okoliša, u okviru kojih će se propisati i mjere zaštite zraka u skladu s ovim Planom.
Ü MPA-7. Uspostava informacijskog sustava kakvoće zraka
• županije i gradovi trebaju definirati lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka;
• AZO treba osigurati uvjete za prikupljanje, kontrolu, arhiviranje i prikazivanje podataka mjerenja kakvoće zraka;
• uspostaviti registar onečišćavanja okoliša, po uzoru na Europski registar emisije (EPRTR);
• osigurati dostupnost podataka o kontinuiranim mjerenjima emisijama velikih izvora. AZO treba osigurati tehničke uvjete i izdati naputke o načinu spajanja i protokolu prijenosa podataka;
• prostorni raspored emisija u GIS sustavu za Hrvatsku. Do 2011. godine potrebno je na nacionalnoj razini izraditi bazu podataka o emisijama u GIS sustavu s mogućnosti prikaza kolektivnih izvora u mreži 50 km x 50 km i 10 km x10 km, a za gradove 1 km x 1 km. Projekt treba omogućiti praćenje emisija po županijama i područjima i naseljenim područjima, te pomoći u međunarodnom izvještavanju za potrebe UNECE/EMEP i drugih izvješća i istraživanja;
• potrebno je razviti metodološke osnove za analize.
Ü MPA-8. Obrazovanje i usavršavanje djelatnika uprave i inspekcije
Obrazovanje i usavršavanje treba organizirati za djelatnike tijela državne uprave i upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samoprave i inspektore. Pregled postojećih programa zaštite okoliša pokazao je nisku razinu općih znanja o zaštiti zraka u nekim županijama. Zbog velikog broja novih zakonskih propisa iz svih područja zaštite okoliša, službenicima državne uprave i inspektorima je teško slijediti nova znanja o najboljim tehnikama za smanjenje emisije, uređajima za mjerenje emisije i kakvoće zraka. Potrebno je svake dvije godine održati zajednički edukativni seminar na kojem se mogu i razmjeniti iskustva iz svakodnevne prakse.
Ü MPA-9. Poboljšanja u sustavu mreža za praćenje kakvoće zraka
• ubrzati uspostavu/modernizaciju lokalnih mreža i njihovo uključivanje u nacionalni sustav praćenja kakvoće zraka;
• unaprjeđenje sustava kvalitete mjerenja;
• potpomoći uspostavu nacionalnog referalnog laboratorija;
• unaprjediti koordinaciju u izgradnji, korištenju i održavanju mreža za trajno praćenje kakvoće zraka;
• operativnu brigu o državnoj mreži povjeriti nezavisnoj stručnoj instituciji u sastavu tijela državne uprave (razvoj, pogon, održavanje, osiguranje kvalitete, trening).
Ü MPA-10. Stručni ispiti i akreditacija ustanova
Novim Zakonom o zaštiti okoliša, svi koji rade u zaštiti okoliša moraju položiti stručni ispit. Ova mjera će znatno unaprijediti opće znanje i time efikasnost cijelog sustava.
Praćenje kakvoće zraka i mjerenjmjerenje emisija onečišćujućih tvari u zrak obavljaju pravne osobe registrirane za ove djelatnosti. Pravne osobe moraju biti stručno i tehnički osposood nezavisne Hrvatske akreditacijske agencije, prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 za obavljanje poslova praćenja kakvoće zraka i mjerenja emisija, sukladno Pravilniku o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 79/06).
Pravne osobe koje su do stupanja na snagu ovog Pravilnika dobile suglasnost za obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka ili emisija u zrak prema Uredbi o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (»Narodne novine«, br. 7/97) dužne su dostaviti potvrdu nacionalnog akreditacijskog tijela o pokrenutom postupku za ocjenu stručne i tehničke osposobljenosti prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.
Ü MPA-11. Jačanje institucionalnog okvira i koordinacije među dionicima
Temeljne državne institucije koje planiraju i provode politiku zaštite zraka su MZOPUG, AZO i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Preporučuje se jača koordinacija između ovih institucija, uključujući i inspekcijske službe ministarstva na operativnom planu. Također treba unaprijediti kontakte i koordinaciju s lokalnim odjelima po županijama, kao i s institucijama koje su imenovane od lokalne samouprave za vođenje poslova zaštite zraka. Ovaj nedostatak je do sada bio posebice vidljiv u uspostavi Katastra emisija u okoliš, razmjeni informacija o mjerenjima kakvoće zraka, izgradnji informacijskog sustava kakvoće zraka, izradi nekvalitetnih planova te pojavi nekoordiniranog djelovanja radi sprječavanja kritičnih opterećenja i poduzimanja mjera za sanacijske programe.
U podizanju sustava kvalitete na svim razinama potrebna je suradnja i razmjena informacija s Državnim zavodom za mjeriteljstvo (DZM), Hrvatskim zavodom za norme (HZN) i Hrvatskom akreditacijskom agencijom (HAA), te budućim akreditiranim laboratorijima.
U stručnim poslovima MZOPUG i AZO su do sada ostvarivali potporu u zaštiti zraka, u suradnji s DHMZ-om i nabavom usluga preko javnih natječaja. Poslovi dugoročnog karaktera nemaju osiguran stabilan kadrovski kontinuitet, jer se pojedini poslovi ugovaraju na razini projekta i godišnjim ugovorima. Primjer je održavanje Državne mreže za praćenje kakvoće zraka, izrada godišnje bilance emisije, projekcije i slično. Administrativni razlozi često su razlogom kašnjenja u izvještavanju prema međunarodnim institucijama. Poslove koji traže visoku specijalističku kadrovsku osposobljenost trebalo bi ugovarati dugoročno za višegodišnje razdoblje ili razdoblje realizacije Plana. Dobar primjer je uvođenje ovlaštenika za poslove izvještavanja o emisiji stakleničkih plinova, a to su institucije kojima se daje ovlaštenje za usko specijalizirane poslove. Praksa je u svijetu da se za određene specijalističke teme definiraju fokalna središta ili referentni centri, naročito za pitanja suradnje u okviru tema međunarodnih konvencija i protokola.
Ü MPA–12. Obrazovanje i podizanje javne svijesti
Dosadašnje inicijative i ostvareni projekti obrazovanja i informiranja u zaštiti zraka su malobrojni. FZOEU je predvidio sredstva, ali nije bilo niti jednog prijavljenog projekta iz područja zaštite zraka. Javnost treba upoznati s osnovnim načelima zaštite zraka, mogućim opcijama, koristima koje se postižu smanjenjem onečišćenja i mjerama koje može poduzeti svaki pojedinac. Podizanje javne svijesti može biti katalizator svake akcije. Osobito jaki učinak je u poticanju primjene obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti
Obrazovanje je potrebno za emitere koji su obvezni izvještavati u Registar onečišćavanja okoliša. AZO će organizirati tečejave u županijama za izvore emisija, vezano za izvještavanje i korištenje novog softwera.

7.1.2. MJERE INVESTICIJSKOG TIPA I PROVEDBA

Ü MPI-13. Dovršenje državne mreže za praćenje kakvoće zraka
Državnu mrežu treba dovršiti uz sljedeće nadopune:
• Jedna dodatna postaja u Brodsko-posavskoj županiji (Slavonski Brod). Postaja treba omogućiti praćenje prekograničnog onečišćenja iz susjedne države Bosne i Hercegovine, posebice rafinerijskog postrojenja u Bosanskom Brodu.
• Uspostava mjerenja PM2,5 na postajama državne mreže i lokalnih mreža. U Državnoj mreži za praćenje kakvoće zraka za sada se ne provode mjerenja PM2,5. U planu je uspostava mjerenja PM2,5 na 9 ruralnih postaja i 5 gradskih postaja. Ruralne postaje su: Desinić, Karojba (Višnjan), Ravni kotari, Komiža, Srđ (Žarkovica), Dugi otok, Delta Neretve, Plitvička jezera, Kopački rit, a gradske su: Zagreb-1, Rijeka-1, Kaštelanski zaljev, Split i Osijek. Predlaže se prioritetno postavljanje mjernih uređaja na gradske postaje gdje se treba ocijeniti onečišćenost zraka glede utjecaja ovih čestica na zdravlje ljudi.
• Uspostaviti mjerenje ozona u Sisačko moslavačkoj županiji. Prema razgraničenju područja Republike Hrvatske, jedina zona u kojoj nema mjerenja ozona je Sisačko-moslavačka županija.
Ü MPI-14. Strategija i plan korištenja ukapljenog plina na otocima
Vlada Republike Hrvatske je u studenom 2007. godine prihvatila Strategiju korištenja ukapljenog naftnog plina (UNP) na otocima i Program korištenja ukapljenog naftnog plina na otocima (2008. – 2012.), a kojima se predviđa poticanje korištenje energetski i po okoliš prihvatljivijeg zamjenskog energenta UNP-a na otocima u Hrvatskoj. Sredstva za provedbu Programa u ukupnom iznosu od 34,4 mil. kuna osigurat će se u državnom proračunu Republike Hrvatske na pozicijama Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, te u Financijskom planu i Programu rada Fonda. Za provedbu Programa u razdoblju od 2008. do 2012. godine FZOEU će osiguratu financijska sredstva u ukupnom iznosu od 17 mil. kuna. FZOEU će financirati: izradu publikacija u sklopu informativno-promotivne kampanje, pilot-projekte ugradnje sustava za korištenje UNP-a i sunčeve energije u objektima u vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, izradu projektnih rješenja te izvedbu instalacija UNP-a i solarne energije za kućanstva.

7.2. KRATKOROČNE MJERE PRI RIZIKU OD PREKORAČENJA KRITIČNIH RAZINA

7.2.1. MJERE ZA JAČANJE ADMINISTRATIVNO-
-ORGANIZACIJSKIH SPOSOBNOSTI

Ü MKA-1. Ispitati potrebu donošenja kritične razine za H2S i amonijak
Zakonodavstvo EU, na temelju preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, 2005) preporučuje za sada definiranje kritičnih/upozoravajućih razina za sumporov dioksid, dušikov dioksid i ozon. Hrvatska je u potpunosti preuzela EU pristup. U SAD pristup je recimo takav da za sve tzv. ‘kriterijske’ štetne tvari (PM10, SO2, NO2, ozon) postoji indeks kakvoće zraka (AQI) u rasponu od 0-500 sa 6 kategorija po kojima je zrak: dobar, umjereno onečišćen, nezdrav za osjetljive, nezdrav, vrlo nezdrav i opasan. S obzirom na to da se u Hrvatskoj u nekim gradovima pojavljuju vrlo visoke koncentracije H2S i NH3, ima razloga analizirati razložnost uvođenja/neuvođenja kritičnih razina za ove onečišćujuće tvari (u nastavku).
Koncentracije H2S kratkotrajno se pojavljuju u razinama koje su i 20 puta više od GV vrijednosti (na pr. U 2006. u Sisku su maksimalne satne koncentracije bile na razini 190-330 µg/m3, dnevne 80 µg/ 80 µg/m3.).Prema SZO-u najniži prag kod kojeg je zamijećeno štetno djelovanje iznosi 15000 µg/m3 (Lowest-observed-adverse-effects level – pri čemu dolazi do iritacije očiju. Uz pretpostavku pripadnih faktora nesigurnosti ocjene SZO preporučuje vrijednost 150 µg/m3, kao maksimalnu 24-satnu vrijednost. Za zaštitu od neugodnih mirisa SZO preporuča granicu od 7 µg/m3, za 30-minutni prosjek. Hrvatski propis za H2S nije postavljen s gledišta zaštite zdravlja, već zbog praga mirisa, dakle s ciljem da se spriječi dodijavanje mirisom (GV je 7 µg/m3 i smije biti prekoračena 7 sati tijekom kalendarske godine). Proizlazi da je H2S u Sisku, i u situacijama s najvećim koncentracijama, pet puta manja od LOAEL-a.
Prekoračenje vrijednosti 24-satnih koncentracija amonijaka (NH3) zabilježeno je u Kutini, gdje je GV prekoračen 6 puta. Maksimalna 24-satna koncentracija amonijaka u Kutini u 2006. godini iznosila je 565 µg/m3. Prema SZO-u prag mirisa za amonijak kreće se u rasponu od 500 do 2700 µg/m3. Najniži prag kod kojeg je zamijećeno štetno djelovanje (LOAEL) je 3000 µg/m3 uz pojavu iritacije kože. Kod 8-satnog izlaganja koncentraciji od 17500 µg/m3 dolazi do porasta koncentracije uree u krvi. Dakle, kao i u slučaju H2S, hrvatski propis nije postavljen s gledišta zaštite zdravlja, već zbog praga mirisa. Također proizlazi zaključak da je maksimalna 24-satna koncentracija zabilježena u Kutini pet puta manja od LOAEL.
Ü MKA-2. U državnoj/lokalnoj mreži dopuniti program mjerenja mjerenjem ozona u Sisačko-moslavačkoj županiji
Državna mreža za praćenje kakvoće zraka, prema Programu mjerenja kakvoće za trajno mjerenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 43/02) i Uredbi o utvrđivanju lokacija postaja u državnoj mreži za praćenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 04/02), imat će ukupno 22 postaje, od toga u ruralnim područjima 7, u zaštićenim područjima 5 i 10 u naseljima i industrijskim centrima.
Do sada je izgrađeno 8 postaja u naseljenim područjima. S gledišta reprezentativnosti za kritične razine, može se reći da su za SO2 i NO2 lokacije dobro odabrane. Lokacije za O3 u urbanim sredinama nisu područja gdje se očekuju maksimumi tako da u ovom trenutku postaje iz državne mreže ne daju pravu sliku stanja. Upotpunjavanju slike pomažu mjerenja DHMZ-a, u Makarskoj, Gradištu i lokacija lokalne mreže u Istri – Sv. Katarina.
Kada bude dovršena, državna mreža imat će 22 postaje. U svakoj od zona kakvoće zraka utvrđenih ovim Planom, nalazit će se barem jedna postaja i to u ruralnim i zaštićenim područjima, što je s obzirom na postojeći rizik i prirodu onečišćenja ozonom, zadovoljavajuće. U naseljenim dijelovima mjerenjem ozona pokrivene su glavne aglomeracije emisije: Zagreb i Rijeka. Nedostaje jedino mjerenje u Sisačko-moslavačkoj županiji. Plan izgradnje državne mreže treba proširiti postajom za ozon u ovoj županiji. U izgradnji prioritet treba biti uspostava postaje u Splitu koja je interesantna zbog velikog sunčevog zračenja, a potom Risnjak zbog očekivanog utjecaja izvora sa područja Kvarnera i Istre i prekograničnog onečišćenja. Pored ovih postaja, bit će raspoloživi podaci s postaja DHMZ-a i lokalnih mreža.
Ü MKA-3. Izrada softverske aplikacije za automatsko dojavljivanje o koncentracijama upozoravajuće i kritične razine
MZOPUG u suradnji s AZO treba osigurati da se pojava upozoravajućih razina i kritičnih razina na vrijeme automatski indicira, i da ta informacija bude raspoloživa nadležnoj lokalnoj samoupravi, Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje i MZOPUG/inspekciji zaštite okoliša.
Ü MKA-4. Naputak MZOPUG za operativnu provedbu Planova za interventne mjere u slučaju pojave kritičnog onečišćenja zraka (koordinacijski aspekti, protokoli prijenosa informacija i sustav kvalitete mjerenja)
Operativna provedba Plana interventnih mjera mora biti koordinirana s MZOPUG/inspekcijom zaštite okoliša. Kada lokalna samouprava izdaje priopćenje za javnost o tome moraju biti obaviješteni MZOPUG/inspekcija zaštite okoliša i AZO. Na internet stranici portala za praćenje kakvoće zraka treba se pojaviti obavijest. Svaka aktivnost u tijeku kritičnih onečišćenja treba biti koordinirana između MZOPUG/inspekcije zaštite okoliša i nadležne jedinice lokalne samouprave. Naredbe prema izvorima emisije trebaju biti evidentirane, neke akcije mogu imati posljedice na nacionalnu energetiku, promet i slično. Specifičnosti i detalje treba razraditi u tijeku pripreme Plana, kada lokalna samouprava treba konzultirati MZOPUG.
Ü MKA-5. Izraditi/revidirati operativne planove za provedbu Uredbe o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/06)
Uredba daje zakonsku osnovu za provedbu svih potrebnih aktivnosti, a one su Uredbom operativno prenesene u nadležnost lokalnih zajednica. Prema Uredbi, od lokalnih zajednica se traži da u slučaju prekoračenja informiraju javnost i poduzmu mjere za smanjenje onečišćenja. Uredba se počela provoditi u 2007. godini.
Grad Sisak, gdje je i najveći rizik od kritičnih onečišćenja, u 2007. godini je u okviru Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, usvojio operativni plan intervencija. On podrazumijeva da se podaci o 10-minutnim vrijednostima onečišćujućih tvari s automatske mjerne postaje Sisak-1 pomoću specijalnog softvera dostavljaju u Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (Županijski centar 112 Sisak). U slučaju prekoračenja upućuje se poziv dežurnoj službi INA- Rafinerije nafte Sisak, Termoelektrane Sisak, kao i drugim ovlaštenim osobama. Ukoliko prekoračenje traje neprekidno 3 sata, osim prethodno navedenog, voditelj smjene će putem Centra 112 obavijestiti HTV da emitira obavijest o prekoračenju kritične razine sumpornog dioksida za područje Grada Siska, te poziva lokalne radijske postaje: Radio Sisak i Radio Quirinus da također obavijeste građane. Kritična razina sumporovog dioksida može trajati nekoliko sati nakon njezine pojave (tri sata s koncentracijom više od 500 µg/m3). Ukoliko satna koncentracija ne opadne ispod 500 µg/m3, tada interveniraju inspekcija zaštite okoliša i Eko-stožer.
Planove trebaju prioritetno izraditi ostali gradovi, kako je definirano u tablici:

Tablica 7.2-1: PRIORITETI ZA IZRADU I REVIDIRANJE PLANOVA ZA SLUČAJ POJAVE UPOZORAVAJUĆIH I KRITIČNIH RAZINA ONEČIŠĆENJA

Područje

Onečišćujuće tvari

Grad Sisak

SO2 (Plan u funkciji)

Županija Primorsko-goranska – Grad Rijeka

SO2, O3(1)

Grad Zagreb i Zagrebačka županija

SO2, O3(1)

Istarska županija

O3(1)

Županija Splitsko-dalmatinska

O3(2)

(1) odluku o ozonu trebaju potvrditi rezultati mjerenja u 2007. godini, a propisivanje mjera treba biti temeljeno na analizi lokalnog formiranja ozona
(2) nakon instalacije postaje za ozon u Splitu


Za provedbu aktivnosti Plana intervencija, uopće za donošenje odluke o početku djelovanja, potrebno je imati prognoze onečišćenja. Neki izvori emisije u sklopu svojih sanacijskih programa takve modele već imaju (Rafinerija Mlaka). Modeli bi trebali uzimati u obzir glavne izvore za koje se traži primjena mjera smanjenja emisije, uzimajući u obzir razvoj meteorološke prognoze. Modeli trebaju biti jednostavni za primjenu. Kasnije prema potrebi će se nadograđivati, posebice kad se radi o pitanju stvaranja ozona.
Ü MKA-6. Nadopuniti propise, vezano za pogon postrojenja do je u tijeku kvar na uređaju za smanjenje emisije, u tijeku puštanja u pogon, obustave, probnog pogona
Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07), člankom 128, dopušta se rad postrojenja u slučaju kvara na uređaju za smanjenje emisije, najviše 24 sata kontinuirano, a ukupno 120 sati godišnje. Ovaj članak treba nadopuniti. Prvo, ne bi trebalo dopustiti rad postrojenja u slučaju ispada filtera za čestice na velikim termoenergetskim postrojenjima, jer bi moglo izazvati vrlo visoka onečišćenja sa štetnim utjecajem na zdravlje. Drugo, odluka o nastavku pogona postrojenja (duljina trajanja) treba biti usklađena s Planom interventnih mjera i s propisima iz područja gradnje.
Ü MKA-7. Brzo djelovanje inspekcije
Prema Zakonu o zaštiti okoliša, inspekcija može u bilo kojem trenutku obaviti pregled postrojenja i izdati rješenje o mjerama, ako postoji sumnja da su prekoračene granične vrijednosti emisije, čime se ugrožava zdravlje ljudi, imovine i okoliša. Planom djelovanja u slučaju kritičnog onečišćenja treba predvidjeti inspekcijski uvid u stanje emisije kod izvora koji najviše doprinose onečišćenju na promatranom području, kao početni korak u scenariju djelovanja.

7.2.2. MJERE INVESTICIJSKOG TIPA I PROVEDBE

Ü MKI-8. Osigurati uvjete kod stacionarnih izvora emisije i u prometu za interventno smanjenje emisije (primjenom tehničkih i organizacijskih mjera)
U izradi Plana treba voditi računa o tehničkoj izvodljivosti i troškovima mjera. Kad se radi o interventnom smanjenju emisije sumporovog dioksida, rješenje je u primjeni goriva sa manje sumpora ili privremena redukcija proizvodnje. Korištenje goriva sa manje sumpora znači da postrojenje mora imati dodatni spremnik sa niskosumpornim gorivom, što je priličan trošak, a negdje lokacijski nije moguće ostvariti. Smanjenje proizvodnje, budući da se u konkretnom slučaju radi o rafinerijama Sisak i Rijeka, te termoelektrani Rijeka, predstavlja također veliki trošak, a postoje i vremenska ograničenja za provedbu. Rafinerije i termoelektrana su dio energetskog sustava pa promjenu proizvodnje treba najaviti dovoljno unaprijed. Za toplane u Zagrebu smanjenje proizvodnje vrlo je delikatno tijekom zime, jer se time stvaraju problemi u opskrbi daljinskog grijanja. Ukoliko se prognozira da bi onečišćenje moglo biti kraćeg trajanja od nekoliko sati do jednog dana, prioritetno treba primijeniti mjere za smanjeno izlaganje stanovništva. To znači da se preporučuje manje zadržavanje na otvorenom prostoru i smanjeno provjetravanje prostorija (upute su dane u Uredbi o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku, »Narodne novine« br. 133/05). U unutarnjim prostorima, koncentracije SO2, NO2 i ozona za oko polovicu su manje nego u vanjskom zraku, tako da zadržavanje u zatvorenom prostoru već predstavlja dobru razinu zaštite. Kad se radi o pojavi kritičnih razina ozona, budući da ozon nastaje kemijskim reakcijama plinova uzročnika (najviše kao posljedica reakcije NO2 i HOS-eva) uz prisutnost sunčevog zračenjaračenja, govorimo o epizodi prognoziranog onečišćenja u trajanju od nekoliko dana. Visoke koncentracije mogu se pojaviti ljeti, pa djelovanje mora bitreno na promet i velike izvore emisije HOS-eva i NOx. Ovdje treba voditi računa da postrojenja jedino mogu smanjiti proizvodnju, kako bi kratkotrajno smanjila emisiju NOx, što treba vrlo pažljivo analizirati s gledišta troškova i koristi.

7.3. MJERE ZA POSTIZANJE TOLERANTNIH VRIJEDNOSTI, AKO SU PREKORAČENE

Zakon o zaštiti zraka propisuje da se na području za koje je utvrđeno da je kakvoća zraka treće kategorije provode sanacijske mjere, kako bi se kratkoročno postigle tolerantne vrijednosti (TV), a dugoročno granične vrijednosti (GV). Tolerantne vrijednosti predstavljaju privremeno blažu granicu. Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05) utvrđuje tolerantne vrijednosti za SO2, NO2, dim, PM10, PM2,5, benzo(a)piren, H2S, benzen i CO. Tolerantne vrijednosti, smatraju se prihvatljivima do rokova koji su utvrđeni Uredbom, a to je 31. prosinac 2010. godine, s izuzecima za PM2,5 (2015.), benzo(a)piren (2012.) i TV godišnja srednja vrijednost za NO2 (2014.). Dulji rokovi utvrđeni su za tvari koje su najviše posljedica emisija iz prometa jer će za njihovo rješavanje biti potrebno više godina. Uspostavljena shema tolerantnih vrijednosti u skladu je s EU Direktivom o procjeni i upravljanju kakvoćom vanjskog zraka (96/62/EZ) i pratećim propisima EU o graničnim vrijednostima emisijama.
Prekoračenje TV, odnosno treća kategorija kakvoće zraka, pojavljuje se u urbano industrijskim aglomeracijama Siska, Rijeke (Mlaka, Kostrena, Viškovo), Zagreba i Kutine.

Tablica 7.3-1: PREKORAČENE TOLERANTNE VRIJEDNOSTI (TV), PREMA MJERENJIMA U 2006. GODINI, NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE I LOKALNIH MREŽA

Postaja

Onečišćenje

Vrsta prekoračenja

Sisak 11)

 

 SO2

 1-satne

H2S

 1-satne, prosječne godišnje

Sisak – predgrađe2)

H2S, SO2

24-satne

Rijeka 11)

H2S

1- satne

s="T-98bezuvl">Rijeka 21)

O3

8-satne i 24-satne

Rijeka-Trogirska ulica2)

H2S, SO2

1-satne

Zagreb – Prilaz baruna Filipovića2)

PM10

24-satne

Kutina 11)

H2S

1-satne

Kostrena – Urinj2)

PM10

 24-satne

Viškovo – Viševac2)

O

8-satne i 24-satne

1) postaje državne mreže
2) postaje lokalne mreže


Glavni uzroci onečišćenja sumporovim dioksidom i sumporovodikom su rafinerije u Rijeci i Sisku, te Tvornica čađe i Petrokemija u Kutini. Onečišćenju česticama (PM10) doprinose emisije iz prometa, emisije iz ložišta i fugitivne emisije. Napominje se ovdje da tolerantna vrijednost ne znači i zdravstveno opasno stanje jer su vrijednosti sa sigurnim efektima na zdravlje ljudi deset do sto puta veće. Izuzetak su neke tvari kao recimo lebdeće čestice za koje nema praga štetnog djelovanja.

Potrebne dodatne mjere i aktivnosti
Ü MTI-(1-5). Provedba sanacijskih programa za postizanje II. kategorije kakvoće zraka
Sisak (Sisak (MTI-1)
Grad Sisak ima usvojen sanacijski program po kojem treba postupati. INA treba poduzeti maksimalne napore u rekonstrukciji postrojko bi se udovoljilo postavljenim rokovima. U kratkoročnom smislu, pomoglo bi kad bi INA imala model prognoziranja onečišćenja i temeljem prognoziranja primjenjivala određene mjere smanjenja emisije. Iskustva u tome postoje u Rafineriji Mlaka.
Rijeka (MTI-2)
Provedbom programa kratkoročnih mjera u Rafineriji Rijeka mora se postići kakvoća zraka II. kategorije. Dosljednim provođenjem programa Rafinerija Mlaka treba pokazati da su mjere provedive i da mogu biti učinkovite, te da nije opravdano trajno zatvaranje pogona, jer bi to izazvalo veliku gospodarsku i društvenu štetu. U međuvremenu Rafinerija treba izraditi dugoročni program za smanjenje utjecaja kojim će pokazati da primjenom dodatnih mjera, utjecaj može biti u granicama koje će omogućavati postizanje I. kategorije kakvoće zraka. Od 2010. godine više nema tolerantnih vrijednosti (TV) i Rafinerija se zajedno s ostalim izvorima s područja mora uklopiti u nove strože granične vrijednosti.
Kutina (MTI-3)
Petrokemija d.d. je izradila sanacijski program za smanjenje emisije H2S koji je prihvaćen od strane Gradskog vijeća, krajem 2007. godine. Mjere iz sanacijskog programa su definirane kao prioritetne u Programu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka grada Kutine. Mjere se trebaju realizirati u tijeku 2008. godine
Zagreb (PM10)(MTI-4)
U Zagrebu onečišćenje PM10 posljedica je različitih izvora: prometa, velikih ložišta, toplana, malih ložišta, emisije industrije i fugativne emisije. U slučaju kad nisu poznati uzroci onečišćenja, sanacijski program donosi lokalna uprava. U okviru programa potrebno je proučiti prostorni raspored i dominantne izvore onečišćenja. U obzir treba uzeti činjenicu da PM10 čine krute čestice, sulfati, nitrati i različiti oblici onečišćujućih tvari u obliku aeorosola. Smanjenjem onečišćenja PM10 smanjuje se i onečišćenje sa PM2,5. PM2,5 čestice mjere se od 1999. godine na jednoj mjernoj postaji u gradu Zagrebu gdje je bila II kategorija kakvoće zraka u 2006. godini (Zagreb-Ksaverska cesta). Podaci mjerenja PM2,5 postaju prioritetni u pogledu onečišćenja zraka u urbanim sredinama u narednih deset godina. U izradi Programa za postizanje TV treba voditi računa o tome da je do 2010. godine potrebno postići koncentracije ispod GV vrijednosti. Za kratkoročne mjere preostale su samo dvije godine, pa je potrebno pažljivo odabrati troškovno učinkovite mjere. Za PM2,5 rok postignuća GV je do 2015. godine.
Kostrena (MTI-5)
U Općini Kostreni onečišćenje česticama posljedica je emisije iz Rafinerije, TE Rijeka i tvornice Viktor Lenac. Kostrena namjerava u 2008. godini napraviti plan, a trenutačno je na usvajanju Sanacijski plan za smanjenje utjecaja benzena.
Ü MTI-6. Utvrđivanje objektivnog stanja na lokacijama za koje postoje pritužbe građana
Poznato je da na nekim lokacijama u Hrvatskoj, u bližoj okolici izvora emisije, postoje pritužbe građana na kakvoću zraka, najčešće je to vezano na neugodne mirise i čestice. Lokalne uprave trebaju utvrditi objektivno stanje na tim lokacijama, organizacijom ciljanih mjerenja ili modeliranjem onečišćenja.

7.4. MJERE ZA POSTIZANJE GRANIČNIH VRIJEDNOSTI AKO SU PREKORAČENE

Do prekoračenja GV u 2006. godini došlo je u 16 gradova u Hrvatskoj. Najveća opterećenja su u Sisku, Rijeci, Bakru, Kutini i Zagrebu. Među tvarima koje su uzročnici II. kategorije najviše su zastupljeni PM10, NO2, SO2 i O3.
U tablici 7.4-1. dan je pregled II. kategorije kakvoće zraka, po pojedinim postajama (koncentracije veće od GV, a manje od TV).

Tablica 7.4-1. PREKORAČENJE GV NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE I LOKALNIH MREŽA, U 2006. GODINI

O3

Područje 

 

Onečišćujuća tvar

Vrsta prekoračenja

Zagreb-11)

 

PM10

 24-satne

BaP

prosječne godišnje

 

 

Zagreb-21)

 

PM10

24-satne

NO2

prosječne godišnje 

Zagreb-31)

 

PM10

prosječna godišnja i 24-satne

O3

8-satne

Zagreb – Đorđićeva2)

 

NO2

prosječne godišnje

PM10

24-satne

Zagreb – Ksaverska cesta2)

 

NO2

prosječne godišnje, 24-satne

8-satne

PM10

prosječne godišnje, 24-satne

BaP, PM2.5

prosječne godišnje

Zagreb – Prilaz baruna Filipovića2)

PM10

24-satne

Zagreb – Peščenica2)

PM10

24-satne

Zagreb-Siget2)

 

NO2

prosječne godišnje

O3

24 satne

PM10

prosječna godišnjgodišnja i 24 – satna

Zagreb-Susedgrad2)

PM10

prosječna godišnja i 24 satna

Kutina-11)

NH3, PM10

prosječna godišnja i 24 satna

Kutina-Meteorološki krug (K3)2)

NH3

 24-satna

Sisak -11)

PM10

prosječna godišnja i 24-satna

Sisak – predgrađe2)

PM10

 24-satna

Bjelovar – Matice hrvatske2)

SO2

24 –satna

Pazin – kam. Vranja-22)

UTT

 

prosječna mjesečna

 

Opatija – Gorovo2)

O3

8-satne i 24-satne

Rijeka – Čandekova ulica2)

SO2

24-satne

Rijeka – F. la Guardia2)

NO2

24-satne

Rijeka – Krešimirova ulica2)

 

PM10

24-satne

O3

8-satne

Rijeka – Mlaka2)

SO2

24-satne

ss="T-98bezuvl">Kostrena – Urinj2)

SO2

1-satne, 24-satne

Kostrena – Paveki2)

 

SO2

1-satne, 24-satne

benzen

prosječne godišnje

Viškovo – Viševac2)

PM10

24-satne

Split – Poljud2)

NO2

24-satne

Šibenik – središte grada2)

NO2

24-satne

Šibenik – Vukovac (2)

UTT

prosječne mjeseč mjesečne

1) postaje državne mreže
2) postaje lokalne mreže


tavku su prikazane dodatne mjere. Od postojećih mjera vrlo značajna je prilagodba velikih ložišta novim GVE vrijednostima, posebice onima koje se odnose na emisije SO2.
Ü MGA-1. Lokalni planovi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka
Planove imaju gradovi Rijeka i Sisak. U izradi su za Kostrenu i grad Zagreb. Planove trebaju još izraditi: Pazin, Viškovo, Našice, Bjelovar, Šibenik, Split, Solin i Kaštel Sućurac.
Najrašireniji je problem onečišćenja sa PM10, SO2 i NO2. U Gradu Zagrebu PM10 se prekoračuje na čitavom području grada, i to prosječne godišnje i kratkotrajne 24-satne vrijednosti. PM2,5 se za sada mjeri u Zagrebu na jednoj mjernoj postaji (Zagreb-Ksaverska cesta) i na tri postaje u području Splitjko-dalmatinske županije (Kaštel Sućurac, Sv. Kajo, grad Solin i Centar grada Splita). Za PM10 i PM2,5 postoje najjači evidentni dokazi da utječe na zdravlje, kroničnim i akutnim utjecajima na funkcije dišnih organa i kardiovaskularne funkcije. Grad Zagreb kao najgušće naseljeno područje Hrvatske mora što prije početi rješavati ovaj problem. Iz mjerenja se može zaključiti da je najveći doprinos ovom onečišćenju u Zagrebu prvenstveno od prometa, a zatim od ložišta. U Rijeci, Sisku i Kutini nešto jači utjecaj dolazi i od velikih točkastih izvora.
Planovi za PM10 trebaju predložiti mjere tako da se postigne prva kategorija kakvoće zraka do 2010. godine (kriteriji prve faze iz Uredbe 133/05), odnosno do 2015. godine (kriteriji druge faze iz Uredbe 133/05). Za NO2 planovi trebaju predložiti mjere za postizanje prve kategorije nakon 2014. godine.
Problem s NO2 uglavnom je vezan za promet, osim u Našicama, Splitu i Solinu gdje vjerojatno jedan dio emisije potječe iz tvornica cementa.
Temeljem konzultacija obavljenih s gradovima koji nisu donijeli planove, proizlazi da gradovi nemaju dovoljno kadrovskih i financijskih resursa da počnu rješavati ovo pitanje. Da bi se odredile troškovno učinkovite mjere usklađene s principom održivog razvoja, potrebna je kvalitetna stručna analiza stanja. Donosioci odluka uglavnom nisu spremni financirati potrebna prethodna istraživanja, što uključuje prometne studije, dodatna mjerenja, modeliranja, izradu prostornog katastra emisija. Ključno je u svemu naći stabilne izvore financiranja na razini lokalne zajednice, pri čemu se treba voditi računa o štetama koje uzrokuje onečišćenje zraka. Država može pomoći financiranjem općih studija, istraživačkim projektima, pilot projektima. U ovom Planu predlaže se izrada jedne nacionalne studije za sektor prometa (poglavlje Promet) koja bi trebala pomoći lokalnim zajednicama u kreiranju troškovno učinkovite politike.
Emisije SO2 u Rijeci i Sisku vezane su za rad rafinerije i djelomice termoelektrana. To bi se trebalo riješiti provedbom GVE uredbe, čime će nakon 2010. godine biti korišteno niskosumporno loživo ulje. Grad Zagreb donio je zabranu korištenja ugljena u kotlovnicama. Postojeće kotlovnice na ugljen u gradu treba zamijeniti i nastaviti s plinofikacijom i širenjem sustava daljinskog grijanja. Toplane treba graditi kao kogeneracijska postrojenja, koliko god je to tehnički i ekonomski moguće. Lokalne uprave trebaju se aktivno uključiti u poticanje mjera energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energije. Nova izgradnja i renoviranja javnih ustanova trebaju biti po najvišim standardima energetskih ušteda.
Onečišćenje pretjeranog taloženja vezano je uz lokalne izvore i poznate onečišćivače i te probleme treba hitno riješiti.
Pitanje mjera za smanjenje koncentracije ozona obrađuje se u poglavlju 7.6.
Ü MGA-2. Program tehničke i financijske potpore izradi lokalnih planova za zaštitu i unaprjeđenje kakvoće zraka – poticaji FZOEU
Dosadašnja iskustva pokazuju da se u gradovima s prekoračenim GV ili TV dugo raspravljalo s onečišćivačima, tko više doprinosi onečišćenju, pri čemu jedni optužuju druge ili lokalni izvori upiru prst na promet i mala ložišta. Vrlo se rijetko naručuju istraživanja koja na to mogu dati odgovor. U većini slučajeva za gradove su takva istraživanja preskupa, a izvori ih ne žele financirati jer to nisu obvezni prema Zakonu. Kadrovska osposobljenost za izradu planova je niska, a konzultantske tvrtke obave posao koji ne daje prave odgovore. Izvješća o stanju okoliša pokazuju nisku razinu znanja, čak i nepoznavanje elementarnih činjenica. Primjerice, u puno planova može se vidjeti da ‘stručnjaci’ zbrajaju emisije raznih onečišćujućih tvari i daju ukupne iskaze, što je stručno neprihvatljivo. Planom se predviđa uspostava programa tehničke i financijske potpore izradi i provedbi lokalnih planova za zaštitu zraka. Ova potpora osobito će biti potrebna kad počne borba sa ozonom, vrlo sitnim česticama, gradskim smogom i toksičnim tvarima.
Rješavanju pitanja prekoračenja GV-a pomoći će u velikoj mjeri i sljedeće mjere, koje su propisane postojećom regulativom ili bi se dogodile neovisno od Plana.
Ü MGI-3. Nastavak plinofikacije Hrvatske i prioritetna upotreba plina u malim ložištima kućanstava
Gradovi sjeverne Hrvatske već niz godina imaju raspoloživ prirodni plin. S izgradnjom i početkom korištenja plinovoda od Pule do Karlovca, u studenom 2006., otvorena je mogućnost za plinofikaciju Istarske županije, Primorsko-goranske županije i bolja opskrba plinom Karlovačke županije. Ogranak plinovoda bit će izgrađen na potezu Bosiljevo – Split, tako da plinofikacija počinje napredovati prema Dalmaciji.
Ključnu ulogu u postizanju smanjenja onečišćenjem PM10 i NO2 imat će raspoložive količine prirodnog plina za Hrvatsku. Termoelektrane toplane u gradu Zagrebu, Osijeku i Sisku danas koriste prirodni plin i loživo ulje, ali plina nema dovoljno kada su vrhunci/pikovi potrošnje i najveća onečišćenja zraka. Izvjesne rezerve postižu se spremanjem plina u podzemna spremišta, ali ukupna dobava plina i veličina podzemnih skladišta INE nisu dovoljna. Plin treba prioritetno koristiti u malim kućnim ložištima, dok u termoelektranama plin treba koristiti u kogeneracijskim postrojenjima visoke učinkovitosti pretvorbe energije.
Očekuje se da bi Hrvatska nakon 2012. godine mogla ugovoriti nove kvote za uvoz plina, čime bi se stvorili dobri uvjeti za smanjenje emisije NOx i PM10 u svim gradovima, posebice Zagrebu, Osijeku i Sisku. Treba imati u vidu da izgaranjem plina također dolazi do emisije NOx, no te su količine za 30-50% manje nego pri korištenju tekućeg goriva.
Ü MGI-4. Poticanje upotrebe centraliziranih toplinskih sustava u gradovima
Cilj je gradove osloboditi emisije, a to se može postići primjenom daljinskog grijanja. U Hrvatskoj postoji duga tradicija korištenja centraliziranih toplinskih sustava. U spojnom procesu proizvodnje električne i toplinske energije ostvaruju se proizvodnja korisne energije uz faktore korisnosti 75 – 90%.
Ü MGI-5. Plin prioritetno za kogeneracijska postrojenja
Korištenja prirodnog plina u klasičnim postrojenjima direktnog procesa, u postojećim termoelektranama, a kao zamjena loživom ulju ili ugljenu nije ekonomično i nije rješenje koje treba poticati. Treba imati na umu da se na taj način gubi 30 – 40% energije. Korištenje prirodnog plina treba biti usmjereno na nova visokoučinkovita kogeneracijska postrojenja.

7.5. MJERE ZA SMANJIVANJE UKUPNIH EMISIJA MISIJA IZ PROMETA

U prometu se u razdoblju od 2000. – 2005. godine povećavala potrošnja goriva s prosječnom stopom od 4,4% g. Spomenuto povećanje je posljedica intenzivnog povećanja potrošnje dizelskog goriva, sa stopom od 5,2% u posljednjih pet godina, dok je potrošnja motornog benzin padala za 2%. Dizelsko gorivo u 2005. godini bilo je zastupljeno sa 53,9%, a benzin sa 38,4%. Cestovni promet čini 99,7% potrošnje goriva u prometu, željeznički promet 2,4% gradski javni promet 1,8%, zračni 5,2%, ostali promet 0,1%.
U Hrvatskoj je u 2004. godini bilo 1,65 mil. vozila, od toga 1,29 mil. osobnih automobila. Postojeća flota vozila u Hrvatskoj je stara u prosjeku oko 10 godina. Broj vozila povećava se godišnje za 4-5%. Značajan dio prometa u Hrvatskoj čine tranzitni promet i prijevoz turista. Ovi oblici prometa imat će daljnje povećanje potrošnje.
Motori s unutarnjim izgaranjem emitiraju niz različitih štetnih tvari: dušikove okside, (NOx), hlapive organske spojeve (HOS), sumporove okside (SOx), ugljični monoksid (CO), stakleničke plinove, sitne čestice (PM10, PM2,5), teške metale, benzen, 1-3 butadien, formaldehid, acedaldehid i ostale toskične i potencijalno toksične spojeve. Te emisije su primarno ovisne o tehnologiji vozila/motora i svojstvima goriva. S obzirom na to da učinkovitost tehnika za smanjenje emisije na vozilima ovisi i o gorivu, učinkovite mjere moraju obuhvatiti standarde za gorivo i standarde za vozila/motore. Osim mjera za smanjenje emisije vozila, učinkovite su mjere kojima se zamjenjuje cestovni promet drugim oblicima prijevoza.
Osim emisije zbog izgaranja goriva, do emisija dolazi zbog ishlapljivanja goriva, posebice benzina. Kočenjem obloga kočnica i trošenjem guma na kotačima dolazi do emisije čestica. Osobito velike emisije nastaju suspendiranjem prašine se ceste, što je izraženi problem u mnogim gradovima i vjerojatno među glavnim uzrocima povišenih onečišćenja na nekim lokacijama. Značajan doprinos emisiji, osim cestovnog prometa, imaju emisije drugih pokretnih izvora i strojeva.
Standardi emisije za vozila iskazuju se u obliku grama emitirane tvari po prijeđenom kilometru, prosječno za tipični ciklus vožnje. Standardi emisije postoje za laka vozila (osobni automobili i laka komercijalna vozila) i teška teretna vozila (kamioni i autobusi). Za laka vozila EU regulativa skraćeno se označava sa (EURO 1., EURO 2., itd.) a za teška teretna vozila (EURO I., EURO II., itd). Standardima se ograničuje emisija CO, HC, NOx i PM. Zakonodavni okvir EU sastoji se od niza direktiva, s prvom iz 1970. godine. Navode se ovdje glavne direktive za definiranje EURO standard emisije:

EURO 1 (1993.)

za osobe automobile za osobne automobile i laka teretna vozila

91/441/EEZ

93/59/EEZ

EURO 2 (1996.)

za osobna vozila

94/12/EC, 96/69/EZ

EURO 3 (2000.)

za sva vozila

98/69/EZ

EURO 4 (2005.)

za sva vozila

98/69/EC, 2002/80/EZ

EURO 5 (2008./9/10)

za sva vozila

COM(2005)683 prijedlog

EURO 6 (2014.)

za sva vozila

EU Tematska strategija (2006)

Na snazi je EURO 4 propis, a u prijedlogu su EURO 5., za primjenu od rujna 2009. godine i EURO 6. za primjenu od 2014. godini. EURO 5. će u odnosu na EURO 4. laka vozila imati pet puta manju emisiju PM i 66% manju emisiju NOx. Emisija iz benzinskih motora neće se bitno smanjiti, za 23% NOx. Benzinski motori po EURO 4. standardu imaju oko četiri puta manju emisiju NOx, zanemarivu emisiju čestica, ali imaju dvostruko veću emisiju CO i imaju emisiju HC, što dizelski motori nemaju.
U ukupnoj emisiji Hrvatske, cestovni promet najviše doprinosi emisiji olova, NOx, CO i čestica. Vidi se da u udjelu u nacionalnoj emisiji NOx, cestovni promet ima doprinos 36%; ta brojka u gradovima može biti znatno veća. Od emisije iz cestovnog prometa, u emisiji NOX, osobni automobili čine 54%, a teška teretna vozila 31% emisije. Treba uočiti da u emisiji NMHOS-eva udio cestovnog prometa iznosi oko 20%, što upućuje da su problemi prekursora ozona znatnim dijelom i na ostalim izvorima emisije.

Slika 7.5-1: UDIO EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U UKUPNIM EMISIJAMA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U HRVATSKOJ U 2005. GODINI, (Izvor: EKONERG, 2006)
U trendu emisije vidi se da emisija CO i NMHOS opada, dok su ostale onečišćujuće tvari na približno istoj razini. Emisija NMHOS opada jer se smanjuje udio benzina u potrošnji i novi automobili imaju manje fugitivne emisije. Broj vozila s ugrađenim katalizatorom u 2005. godini iznosio je 552.000, a godišnje se povećava 10% (vozila pregledana u stanicama za tehnički pregled vozila).

Slika 7.5-2: TREND EMISIJE IZ CESTOVNIH VOZILA U RAZDOBLJU OD 2000. DO 2005. GODINE (Izvor: EKONERG, 2006)
U prometu će biti najteže suzbiti porast emisije. Implementacija mjera vrlo sporo djeluje, a one se u najvećoj mjeri odnose na napredak u tehničkim karakteristikama motornih vozila. U automobilskoj industriji zahtjeve regulative treba najaviti 5 – 10 godina unaprijed, a potpuna zamjena flote vozila traje i do 20 godina.
Kako bi se smanjile ukupne emisije iz prometa, nije dovoljno samo povećati energetsku učinkovitost automobila ili smanjiti emisije ispušnih plinova iz motornih vozila. Potrebno je organizirati cijeli transportni sustav na drugačiji način i smanjiti potrebu građana za putovanjem skratiti vrijeme putovanja. Iz tog razloga Hrvatska treba staviti veći naglasak na uspostavu održive organizacije transportnog sustava. To je područje u kojem se mogu napraviti bitni pomaci, a mjere vezane na efikasnost vozila i njihovu manju emisiju ‘u rukama’ su vlasnika tehnologije i bit će rezultat globalnih dogovora industrije automobila i proizvođača goriva.
U sektoru prometa predlažu se sljedeće mjere, dodatno na one koje su predviđene Nacionalnim planom dijelovanja za okoliš. Mjere za promet postavljene su i u Poglavlju 8.
Ü MPRA-1. Prostorno i urbanističko planiranje uvažavanjem principa održivog transporta
Prostorno i urbanističko planiranje treba biti takvo da smanjuje potrebu za putovanjima, povećava atraktivnost javnog prevoza, potiče korištenje nemotornog prijevoza, potiče oblike prijevoza robe i ljudi s manjom potrošnjom goriva i emisijama. U svakom bi planu trebao biti uvažen ovaj princip, a kroz stratešku studiju treba ocjeniti jesu li županijski planovi doista implementirali ova načela.
Ü MPRA-2. Povećati poticajna sredstva za projekte održivog prometa u FZOEU
Fond treba snažnije financirati pripremu projekata održivog prometa, promidžbene aktivnosti za čisti promet, pilot projekte dobre prakse u prometu te sufinancirati provedbu projekata. Projekte u prometu nije jednostavno pripremiti, jer zahtijevaju suradnju raznih sektora, a lokalne uprave nemaju kvalitetne prometne studije i baze podataka o gustoći prometa.
Ü MPRA-3. Izrada studije »Analiza mogućnosti smanjenja utjecaja prometa na onečišćenje zraka u gradovima Hrvatske«
Ova studija treba odgovoriti na neka pitanja koja si postavljaju lokalni planeri i gradske uprave. Studija treba pomoći izradi urbanističkih i razvojnih planova te programa za zaštitu i unapređenje kakvoće zraka. Recimo, trebalo bi analizirati selektivnu restrikciju pristupa u zone onečišćenja, opravdanost velikih gradskih garaža, parkirališta i garaža na ulazu u gradove, mogućnosti i načine poticanja prijevoza biciklom, subvencije za kvalitetni javni prijevoz, koristi gradskih tunela i podzemnog prijevoza, uvođenje električnih vozila, tehničke mogućnosti inteligentne regulacije prometa, itd. Potrebno je ukazati na koristi i troškove pojedinih mjera, te proporučiti moguće načine financiranja. Dobar primjer je recimo što je MZOPUG prvi izradio studiju isplativosti za upotrebu biodizela za javni prijevoz, a na taj rad se nastavio grad Zagreb i Osijek. Predlaže se izrada jedne studije koju bi financirao FZOEU, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uz moguću participaciju lokalnih uprava. Za ovakve studije nema stručnog potencijala u većini Županija i nije efikasno da se istraživanja ponavljaju.
Ü MPRA-4. Ocjena stanja u gradovima na razini prometnica i ulica
Postaje Državne mreže i lokalnih mreža ne pokrivaju čitava područja gradova. Gradovi gdje su moguće pojave različitih razina, trebali bi napraviti zoniranje s obzirom na onečišćenje. Preporučuje se upotreba mobilnih postaja, povremenih mjerenja i modeliranja kako bi se upotpunila slika stanja. Također, za gradove sa II. i III. kategorijom zraka preporučuje se izrada katastra emisija kolektivnih izvora i prometa u GIS-u.
Ü MPRA-5. Pilot-projekt ograničavanja i naplate ulaza vozila u zone povene povećanog onečišćenja zraka (CO, NOx, NMHOS i PM)
U mnogim gradova u svijetu pokazalo se da je efikasna mjera za smanjenje onečišćenja zabrana vozilima velike emisije i/ili selektivna naplata. Način provođenja ove mjere treba ispitati na pilot-projektu i dobra iskustva potom proširiti. Za operativnu provedbu potrebno je odrediti kategorije vozila, visinu naknade ovisno o emisiji, kriterije za selektivni pristup, tehničku organizaciju naplate i ograničavanja pristupa, način praćenja učinkovitosti mjere na kakvoću zraka, admistrativne i financijske aspekte
Treba znati da primjerice jedno vozilo kategorije EURO 1. ima emisiju kao tri vozila EURO 4., jedan kamion kao desetak osobnih automobila. Mjera je primjenjiva za gradove koji imaju II. i III. kategoriju kakvoće zraka i gdje je glavni uzrok onečišćenja promet.
Ü MPRA-6 Upotreba plinskog goriva i biogoriva, osobito u javnom gradskom prijevozu i na otocima
Korištenjem plina smanjuje se emisija čestica, NMHOS i SO2, a isto tako i emisija stakleničkih plinova (Poglavlje 8.) Za ovu mjeru postoji snažan ekonomski poticaj s obzirom na to da je cijena plina mnogo niža od tekućeg goriva. Ovo je jedna od prioritetnih mjera u gradovima gdje je kakvoća zraka II. i III. kategorije, a pogodna je i za otoke.
Ü MPRA-7. Primjena MARPOL propisa za brodove
Potrebno je slijediti propise MARPOL konvencije za brodove.

7.6. MJERE SMANJIVANJA NEPOVOLJNIH UTJECAJA ZAKISELJAVANJA, EUTROFIKACIJE I PRIZEMNOG OZONA

Provedbom Gothenburškog protokola još uvijek će u velikom dijelu Europe biti prekoračene kritične razine opterećenja za zakiseljavanje i eutrofikaciju šumskih ekosustava i površinskih voda10. U 1990. godini je prekoračenje za zakiseljavanje utvrđeno na 60% površine šumskog zemljišta, dok će 2010. iznositi 20%. U odnosu na eutrofikaciju, i u 2010. godini ostaje prekoračenje na 45% šumske vegetacije. Ciljne koncentracije ozona za zaštitu zdravlja ljudi od 120 µg/m3 teško će se postići u cijeloj Europi. Dugoročni cilj akumuliranog prekoračenja iznad 40 µg/m3 (AOT40) za vegetaciju ispod vrijednosti 6.000 ug/m3/h realno se može postići tek za desetak i više godina. Iz tog razloga će kvote smanjenja emisije, određene Gothenburškim protokolom, uskoro biti revidirane i pooštrene.
U Hrvatskoj je u pogledu smanjenja emisije ‘kiselih’ plinova napravljen značajan napredak. Emisija SO2 je u odnosu na 1990. godinu smanjena za čak 62%, emisija NOx i amonijaka za oko 20%. U posljednjim godinama emisija NOx i NH3 polako počinje rasti. Ukupno je emisija plinova koji doprinose zakiseljavanju smanjena za 40%.
_______
10 Kritično opterećenje definira se kao kvantitativna procjena razine izlaganja jednoj ili više štetnih tvari ispod koje prema današnjem stupnju saznanja neće doći do značajnog štetnog učinka na određenu osjetljivu jedinku okoliša. Osjetljiv element ekosustava može biti dio ekosustava i-ili cijeli ekosustav.

7.6.1. POTREBNE DODATNE MJERE I AKTIVNOSTI

Republika Hrvatska samostalno, poduzimajući vlastite mjere ne može riješiti problem zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona. U Hrvatskoj kao i većini drugih država u Europi tek jedan dio ukupnog taloženja i prizemnog ozona potječe iz vlastitih izvora. Pokazano je u prethodnim poglavljima da su koncentracije prizemnog ozona u Makarskoj i Gradištu, ruralnim postajama, veće nego u Rijeci i Zagrebu ili okolici TE Plomin. Postavlja se stoga cilj zajedničkog rješavanja ovih problema na razini Europe, ispunjavanjem obveza Gothenburškog protokola i LRTAP konvencije. Budući da rješavanje problema Hrvatske ovisi u najvećoj mjeri o smanjenju emisija u drugim državama, posebice susjednim, Hrvatska mora biti zainteresirana za uspješnu provedbu obveza iz protokola. To znači i uključenja u rad mnogobrojnih radnih skupina, kroz čiji rad se stručnim podlogama i proračunima definiraju obveze pojedinih država.
Osim smanjenja ukupne emisije prekursora, prema obvezama LRTAP konvencije potrebno je istražiti i primijeniti mjere koje ne iziskuju pretjerane troškove za vlastite izvore emisije. Obalno područje od primarnog je interesa, a posebice Kvarnerski zaljev i Istra. Modeliranje onečišćenja za tipične zone u Europi, i u okviru istraživanja za potrebe razvoja europske politike suzbijanja prizemnog ozona, pokazale su da na Mediteranu (npr. Atena), lokalni utjecaji mogu biti snažniji zbog dnevnih recilkulacija zraka i topografije.
Hrvatska je Nacionalnim planom za okoliš postavila cilj smanjenja emisije SO2, NOx, NH3 i NMHOS-eva, u skladu s Protokolom o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona.
Cilj je u 2010. godini smanjiti emisiju, u odnosu na 1990. godinu, za sljedeće iznose:

SO2 

61%

NOx 

0%

NMVOC

14%

85pt">

NH3

19%

Ü MZA-1. Izrada nacionalnog Plana za smanjivanje emisija sumporova dioksida, dušikovih oksida i čestica za velika ložišta
Do kraja 2008. godine MZOPUG će izraditi cjeloviti Nacionalni plan smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica za velika ložišta i plinske turbine.
Ü MZA-2. Provedba Nacionalnog plana za smanjenje emisije postojećih velikih ložišta i plinskih turbina
Operateri su do kraja 2007. dostavili Programe smanjenja emisija SO2, NOx, i čestica u zrak te usklađivanja s GVE koji propisuje nova Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07). Očekuje se da će do 2012. doći do značajnog smanjenja emisije, ali ne toliko rekonstrukcijama na postrojenjima, već izgradnjom zamjenskih novih ložišta. Hrvatska elektroprivreda je odabrala strategiju ubrzanog postupnog izlaska iz pogona svojih starih proizvodnih jedinica i zamjenu starih jedinica novim postrojenjima na prirodni plin visoke učinkovitosti. Ugradnja postrojenja za odsumporavanje i DENOX uređaja bila bi preskupa za stare kotlove. Do 2012. godine izgradit će se plinska kogeneracijska postrojenja u TE Sisak 230 MWe (50 MWt za toplifikaciju) i 100 MWe (80 MWt za toplifikaciju) u TE-TO Zagreb. Time će se smanjiti potrošnja loživog ulja u termoelektranama. Nakon 2010. godine smije se koristiti loživo ulje ispod 1% sumpora. To će bitno smanjiti emisije SO2, a posredno i emisije PM10 iz termoelektrana u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Sisku.
Ü MZA-3. Programi smanjenja emisije HOS-eva za aktivnosti kod kojih su prekoračene GVE
Uredbom o GVE propisano je da se za djelatnosti/aktivnosti kod kojih dolazi do prekomjernih emisija HOS-eva moraju izraditi, do kraja 2007. dodine, programi za smanjenje emisija HOs-eva.
Ü MZA-4. Propisivanje nacionalne kvote emisije i okvirnih mjera za njezino postizanje
Hrvatska je obvezna prenijeti Direktivu 2001/81/EZ o nacionalnim kvotama emisije za određene onečišćujuće tvari (NEC direktiva). NEC direktiva je napravljena kao instrument provedbe Gothenburškog protokola, s tim što su kvote emisije za pojedine države i strože nego je to određeno Protokolom. Pritom će se uzeti u obzir i najavljene revizije Gotenburškog protokola i NEC direktive. Kvote smanjenja emisije i provedbena pravila bit će utvrđena posebnom uredbom.
Ü MZA-5. Izraditi Nacionalni plan za smanjenje onečišćenja ozonom
Problem prizemnog ozona prisutan je na većem području Republike Hrvatske, kako u ruralnim, tako i u gradskim područjima. S obzirom na složenost problema, vezano za čimbenike regionalnog onečišćenja, lokalnih izvora emisije, klimatskih faktora i orografije, lokalnim upravama neće biti jednostavno utvrditi troškovno učinkovite mjere. Plan bi trebao dati okvirne smjernice s uputama za pojedine sektore i utvrđena područja. Plan može utvrditi okvirne kvote emisije prekursora ozona i smjernice za pojedina područja Hrvatske. Za izradu plana važna je uspostava Registra emisija u okoliš i izrada prostornog rasporeda emisija Hrvatske u GIS sustavu.
Ü MZA-6. Bilateralni razgovori o planovima za smanjenje emisije
Najveći prekogranični doprinos onečišćenju daju Italija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Mađarska i Njemačka. Potrebno je ostvariti bilateralnu razmjenu informacija o stanju, mjerama i planovima. U tom smislu potrebno je iskoristiti obveze Espoo konvencije o ocjeni prekograničnog utjecaja novih zahvata, za države iz EU.
Ü MZA-7. Aktivno sudjelovanje u radnim skupinama LRTAP/UNECE protokola
Trenutačno se priprema revizija Gothenburškog protokola; napravljene su prve simulacije scenarija za 2020. godinu, i s tim u vezi, novih obveza država. Hrvatska se još nije uključila u ove analize te su podaci koji se koriste relativno stari ili su pretpostavljeni na najbolji mogući način od međunarodnih institucija koje rade proračune. S obzirom na to da o rezultatima ovisi koliki će biti uspjeh zaštite od zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona, Hrvatska se mora aktivno uključiti u radne skupine, prioritetno u izradu nacrta novog Gothenburškog protokola. Za svaku od tema potrebno je definirati nacionalna fokalna središta (za neka postoje), definirati nadležnosti između suradničkih institucija i osigurati kontinuirana sredstva za financiranje
Ü MZA-8. Projekt modeliranja ozona na području Kvarnerskog zaljeva i Istre
Čitavo jadransko obalno područje pod povećanim je rizikom od ozona. Osobito je interesantno analizirati područje Istre i Kvarnera, s obzirom na razvojne planove, kao i zbog toga što je na ovom području prisutno više velikih izvora emisija prekursora ozona, a prekoračenja tolerantnih koncentracija ozona pojavljuju se u urbanim i ruralnim područjima. Za utvrđivanje mjera potrebno je prvo dijagnosticirati uzroke i procese nastanka ozona. Iskustva će se koristiti za druga područja. Projekt uključuje određivanje prostornog rasporeda emisije, ciljana mjerenja prekursora ozona, pripremu meteoroloških podataka, povezivanje s regionalnim europskim modelima, izbor i kalibraciju modela, proračun složenim modelima, interpretaciju rezultata, i preporuke za politiku zaštite.
Ü MZA-9. Zakiseljavanju, eutrofikaciji i prizemnom ozonu dati primjereni značaj u strateškim studijama utjecaja na okoliš
Pri propisivanju sadržaja strateške studije utjecaja na okoliš, naglašenu ulogu trebaju imati aspekti acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona.
Ü MZA-10. Izradba koda dobre poljoprivredne prakse
Za smanjenje emisije amonijaka potrebno je izraditi kod dobre poljoprivredne prakse i uvesti poticajne financijske mjere za njihovo korištenje.
Ü MZA-11. Osnivanje i potporu fokalnim središtima po pitanjima LRTAP konvencije
U okviru LRTAP konvencije postoji niz radnih skupina za emisije, strategiju, učinke, kartiranje i računanje kritičnog opterećenja, međunarodni kooperativni projekt za šume (ICP Forest), međunarodni kooperativni projekt za vode (ICP waters), radna grupa integralno modelsko procjenjivanje. Države se obvezuju na suradnju u svim radnim skupinama. Hrvatska je do sada bila aktivna u suradnji o pitanjima emisija, kartiranju kritičnog opterećenja šumskih ekosustava, praćenju stanja propadanja šuma, a trenutačno se radi na međunarodnom projektu ICP Waters. Potrebno je za ključna pitanja imenovati tehničke fokalne centre i financirati prioritetne aktivnosti i projekte. Trenutačno je prioritetno održati aktivnosti vezane za inventar emisije, projekcije emisije i na istraživanjima vezanim zzanim za kritično opterećenje i dinamičko modeliranje.
Ü MZA-12. Smanjivanje emisija hlapivih orgspojeva u određenim proizvodima
Uredba o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila (»Narodne novine« br. 94/07) u potpunosti je usklađena s Europskom direktivom 2004/42/EZ o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva, nastalih upotrebom organskih otapala u nekim bojama i lakovima te proizvodima za završnu obradu vozila, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/13/EZ.
Osnovna svrha ove Uredbe je ograničiti ukupni sadržaj hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila, kako bi se sprječilo i smanjilo onečišćivanje zraka uslijed emisija tih spojeva u zrak.
Uredbom se propisuju granične vrijednosti sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila koji se smiju stavljati na tržište u Republici Hrvatskoj, rokovi za postizanje tih vrijednosti, označivanje, način utvrđivanja njihove kakvoće i način dokazivanja sukladnosti.

7.7. MJERE ZA SMANJIVANJE EMISIJE POSTOJANIH ORGANSKIH ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI I TEŠKIH METALA

Ü MPOA-1. Određivanje graničnih vrijednosti emisija POO u zrak iz stacionarnih izvora za koje ne postoje propisane vrijednosti te primjena tehničkih smjernica
Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 21/07) propisuje GVE za dioksine i furane u otpadnom plinu spalionica otpada, te u otpadnom plinu kod suspaljivanja otpada u industrijskim i energetskim postrojenjima i iznosi 0,1 ng/m3. Ova granična vrijednost je u skladu sa EU Direktivom 2000/76/EZ koja se odnosi na sve tipove spalionica otpada, te na suspaljivanje otpada.
Potrebno je analizirati i odrediti granične vrijednosti emisije POO, odnosno tehničke mjere za smanjenje emisija POO u onim tehnološkim procesima koji potencijalno predstavljaju izvore emisije POO, kao što su primjerice:
• proizvodnja celuloze korištenjem elementarnog klora ili kemikalija koje generiraju elementarni klor za bijeljenje;
• sekundarna proizvodnja bakra;
• postrojenja za sinteriranje u industriji željeza i čelika;
• sekundarna proizvodnja aluminija;
• sekundarna proizvodnja cinka.
Ü MPOA-2. Donijeti tehničke smjernice za smanjenje/uklanjanje proizvodnje i uporabe tvari i proizvoda koji sadrže POO, prema Stockholmskoj konvenciji
S ciljem smanjenja/uklanjanja ispuštanja nusprodukata u okoliš potrebno je donijeti tehničke smjernice za smanjenje/uklanjanje proizvodnje i uporabe tvari i proizvoda koji sadrže POO, a koji će biti određeni u detaljnijem inventaru POO.
Ü MPOA-3. Donijeti program za provedbu IPPC direktive i primjenu najboljih raspoloživih tehnika za smanjenje emisija POO
U izradi programa o primjenjivanju načela najboljih raspoloživih tehnika. Program može slijediti smjernice iz UNEP-ovog dokumenta Best available techniques (BAT) and best available practices (BEP) for reducing and/or eliminating emission of POPs by-products.
Ü MPOA-4. Razviti i primijeniti sustav nadzora nad provedbom propisa za POO
Nadzor nad provedbom propisa moguć je samo uz djelotvoran inspekcijski nadzor. Potrebno je poboljšati sustav inspekcijskog nadzora radi učinkovitijeg nadzora nad provedbom propisa o POO.
Ü MPOA-5. Dobrovoljni dogovori sa tvrtkama ili industrijskim grupacijama
Jedna od temeljnih odrednica politike zaštite okoliša, u skladu s politikom zaštite okoliša Europske unije, te zahtjevima koji proizlaze iz Stockholmske konvencije je ostvariti partnerstvo gospodarskog razvoja i okolišnih standarda. Partnerski pristup moguće je ostvariti kroz dogovore sa tvrtkama ili industrijskim grupacijama, a s ciljem smanjenja/uklanjanja ispuštanja nusprodukata u okoliš. Potrebno je posebnim dogovorima i olakšicama poticati investiranje u zaštitu okoliša, uvođenje čišćih i održivih tehnologija, te primjenjivanje BAT metodologija.
Ü MPOA-6. Provesti kartiranje kritičnog opterećenja s obzirom na teške metale i uspostaviti monitoring
U sklopu međunarodnog kooperativnog programa »Kartiranje i modeliranje kritičnog opterećenja«, LRTAP konvencije, utvđena je metodologija za kartiranje kritičnog opterećenja teških metala. Kartiranje se provodi za šumske ekosustave, vegetaciju i površinske vode. U Hrvatskoj je potrebno provesti kartiranje i temeljem ocjene ugroženosti predložiti adekavatan monitoring.
Ü MPOA-7. Izvješćivanje i aktivnosti na obavješćivanju javnosti
Za uspješnu provedbu Plana iznimno je važna aktivnost edukacije, izvješćivanja i obavješćivanja interesnih skupina i javnosti. Cilj je omogućiti jednostavan i pravodoban pristup informacijama, te potaknuti i omogućiti sudjelovanje u procesu donošenja odluka. Potrebno je razviti mehanizme za razmjenu informacija, te je potrebno izraditi edukacijske programe i organizirati treninge.
Programom aktivnosti treba obuhvatiti sljedeće:
• izraditi edukacijske programe i organizirati treninge za provedbu Plana;
• izraditi upute i provoditi procjenu napretka provedbe Plana, te izvješćivati u skladu sa zahtjevima Stockholmske konvencije;
• pružiti informacije javnosti i svim zainteresiranim stranama o provedbi Plana.
Ü MPOI-7 Postupno uklanjanje tvari i proizvoda onečišćenih sa ili iz kojih mogu nastati POO, postupanje i konačno zbrinjavanje otpada onečišćenog POO, sanacija lokacija onečišćenih POO
Prema zahtjevima Stockholmske konvencije potrebno je:
• razraditi detaljne ciljeve, uključujući provedbene postupke za postupno uklanjanje tvari i proizvoda onečišćenih sa ili iz kojih mogu nastati POO;
• razraditi provedbene postupke za postupanje i konačno zbrinjavanje otpada onečišćenog sa POO;
• utvrditi potencijalne lokacije onečišćene sa POO te razraditi ciljeve i provedbene postupke za sanaciju tih lokacija.

8. SMANJIVANJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA, POTICANJE PORASTA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I UPORABU OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

8.1. KLIMATSKE PROMJENE

Smatra se da je pitanje klimatskih promjena dominantni problem okoliša u 21. stoljeću. Promjena klime i njezini utjecaji očituju se nizom pojava: promjenom temperature, količine i raspodjele oborina, podizanjem razine mora, učestalosti ekstremnih meteoroloških prilika, promjenama u vodnim resursima, ekosustavima i biološkoj raznolikosti, poljoprivredi, šumarstvu, zdravlju, te znatnim ekonomskim štetama.
Globalna temperatura je u posljednjih 100 godina porasla za 0,7 °C, a u Europi za 1 °C. Najtoplija godina u Europi bila je 2000. godina, dok je sedam najtoplijih godina zabilježeno u proteklih 14 godina. Projekcije pokazuju da bi porast globalne prosječne godišnje temperature mogao iznositi 1,4 – 5,8 °C u idućih stotinu godina, odnosno 2,0 – 6,3 °C u Europi.
Kako na globalnoj razini, tako je i u Hrvatskoj desetljeće između 1991. i 2000. godine bilo najtoplije u 20. stoljeću. Porast srednje godišnje temperature zraka u tom je razdoblju bio veći u obalnom području nego na kopnu. Trend godišnjih količina oborina ukazuje na njihovo smanjenje tijekom 2jekom 20. stoljeća na cijelom području Hrvatske. Doprinos smanjenju godišnjih količina oborine daju promjene učestalosti dana s kišom manjeg intenziteta i povećana ost suhih dana.
Prema scenariju klimatskih promjena za Hrvatsku, u budućoj klimi između 2040. i 2050. doći će do porasta temperature, naročito prizemne (do 2 m visine), bez obzira na sezonu. Zagrijavanje će biti veće ljeti nego zimi, ponegdje u sezonskom srednjaku i preko 2,5 stupnja.
Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Konvencija je potpisana na samitu u Rio de Janeiru, 1992. godine, i od tada ju je ratificiralo 190 država.
Republika Hrvatska postala je stranka UNFCCC-a 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN-MU 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije. Time se Hrvatska između ostalog obvezala zadržati svoje emisije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine.
Protokol uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime usvojen je 1997., a stupio je na snagu 16. veljače 2005. godine, nakon što je ratificiran od 55 država Priloga I. Konvencije čija emisija ukupno prelazi 55% emisije članica Priloga I. (emisija iz 1990. godine).
Republika Hrvatska je potpisala Kyotski protokol 1999. godine, ali ga nije ratificirala zbog pregovora o baznoj godini. Za Hrvatsku je u Dodatku B Protokola utvrđena obveza smanjenja emisije stakleničkih plinova za 5% u odnosu na baznu godinu u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Nakon pet godina pregovora, na Dvanaestoj konferenciji stranaka UNFCCC, održanoj u studenome 2006. u Nairobiju, usvojena je Odluka 7/CP.12 o visini emisije stakleničkih plinova Hrvatske u baznoj godini. Konferencija stranaka je odlučila: »da će Hrvatskoj, pozivajući se na članak 4.6 Konvencije, biti dozvoljeno da doda 3500 Gg CO2 eq na razinu emisije stakleničkih plinova iz 1990. godine u svrhu definiranja razine emisije bazne godine za provedbu svojih obveza prema članku 4.2 Konvencije«.
Hrvatski sabor donio je 27. travnja 2007. godine Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (NN-MU 5/07). Kyotski protokol je stupio na snagu za Republiku Hrvatsku, kao 174. državu koja ga je potvrdila, 28. kolovoza 2007. godine. S ciljem osiguranja provedbe obveza stranaka u pogledu smanjenja emisija utvrđenih Protokolom usvojena je odluka kojom se utvrđuju postupci i mehanizmi koji se odnose na pridržavanje navedenih obveza. U svezi s količinskim ograničenjem emisija, odlukom je propisano da će se strankama Protokola koje će u razdoblju od 2008. do 2012. godine ispuštati veće količine emisija od dozvoljenih, premašena kvota pomnožiti s 1,3 te oduzeti od dozvoljene kvote u drugom obvezujućem razdoblju od 2012. do 2020. godine.

8.2. POLITIKA KLIMATSKIH PROMJENA EU

Europska unija predvodi u globalnim naporima za sprečavanje klimatskih promjena i namjerava takvu poziciju zadržati u budućnosti. Raspoznato je da su koristi ranog djelovanja višestruko veće od šteta koje će se pojaviti u budućnosti i rizika za konkurentnost europskog gospodarstva. Kroz prvi Program klimatskih promjena (2000. – 2004.) i drugi program (2005.-), zacrtava se dugoročni put ka gospodarstvu temeljenom na minimumu ugljika, s najvećim promjenama u proizvodnji i potrošnji energije te transportu.
Udjel emisija EU iznosio je 2003. godine 14% ukupne globalne emisije stakleničkih plinova. Kyotskim protokolom EU je preuzela cilj smanjenja emisije za 8% (EU-15), s tim što su internom shemom dogovorene različite obveze za pojedine države.
Opća uprava za okoliš EU podupire cilj kojim se porast globalne temperature ograničava na maksimalno 2 ºC u odnosu na predindustrijsko doba. U skladu s tim, EU je nedavno postavila cilj smanjenja emisije za 20% u 2020. u odnosu na 1990. godinu, s tim što je spremna smanjiti emisije i do 30% ako to učine druge industrijalizirane države.

8.3. EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U HRVATSKOJ

Godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje se, sukladno smjernicama Tajništva UNFCCC i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama11, kontinuirano od 2001. godine, kad je prvi puta izrađen u okviru pripreme Prvog nacionalnog izvješća. Do sada je Hrvatska Tajništvu UNFCCC-a dostavila četiri izvješća o emisiji, a posljednje 2006. godine. Svakim izvješćem poboljšava točnost proračuna s gledišta metodologije i ulaznih podataka. U okviru godišnjeg izvješća obveza je i napraviti rekalkulaciju emisije za cjelokupni historijski niz emisije, od posljednje godine do bazne 1990. godine.
Prema Odluci 7/CP.12 Konferencije stranaka UNFCCC-a, na emisiju iz 1990. godine dodaje se 3500 Gg CO2 eq, što znači da emisija bazne godine Hrvatske iznosi 34620 Gg CO2 eq12.
Ukupna emisija stakleničkih plinova u 1990. godini iznosila je 31124 Gg CO2 eq, a u 2004. godini 29432 Gg CO2 eq. U 2004. godini, ugljikov dioksid (CO2) činio je 76,6% emisije, metan (CH4) 10,2% i didušikov oksid (N2O) 12,4%, a ostatak čine klorofluoro-ugljikovodici (HFC, PFC) i sumporov heksafluorid (SF6).
________
11 Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC, engl.
12 Tijekom izrade Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka Republike Hrvatske izrađeno je Izvješće o inventaru stakleničkih plinova za razdoblje od 1990. do 2005. godine (NIR 2007). Zbog rekalkulacije provedene u pojedinim sektorima, emisija stakleničkih plinova iznosi 31.552 Gg CO2 u 1990. godini, što je za 1,38% više nego u prethodnom izvješću koje je obuhvaćalo razdoblje od 1990. do 2004. godine (vidi tablicu 13-1).



Tablica 8.3.-1
: EMISIJE/UKLANJANJA STAKLENIČKIH PLINOVA ZA RAZDOBLJE 1990. – 2004. (Gg CO2 eq), po sektorima

Sektor 

1990.

1995.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Prosječni porast
2000. – 2004. %

Energetika

22.489

16.391

18.858

19.907

21.137

22.536

22.050

3,8

Industrijski procesi

3.930

2.021

2.840

2.816

2.704

2.823

3.181

2,8

Poljoprivreda

4.406

3.121

3.095

3.196

3.235

3.278

3.558

3,4

Gospodarenje otpadom

298

380

475

504 

533

555

642

7,2

Ukupna emisija

31.124

21.913

25.268

26.424

27.609

29.192

29.432

3,7

Promjena korištenja zemljišta i šumarstvo

-14.437

-20.535

-19.285

-17.777

-16.796 

-16.648

-16.321

-4,2

Neto emisio emisija

16.687 

1.378

5.983

8.647

10.813

12.544

13.111

17,8


Tablica 8.3.-2: EMISIJE/UKLANJANJA STAKLENIČKIH PLINOVA ZA RAZDOBLJE 1990. – 2004. (Gg CO2-eq), PO PLINOVIMA

Staklenički plin

1990.

1995.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Ugljikov dioksid

23.035

16.250

19.417

20.434

21.498

22.883

22.551

Metan

3.233

2.532

2.544

2.690

2.745

2.925

3.015

Didušikov oksid

3.920

3.123

3.284

3.251

3.317

3.221

3.677

HFC-i, PFC-i, SF6

937

8

23

49

49

164

189

Ukupna emisija

31.124

21.913

25.268

26.424

27.609

29.192

29.432

Ugljikov dioksid (uklanjanje)

-14.437

-20.535

-19.285

-17.777

-16.796

-16.648

-16.321

Neto emisija

16.687

1.378

5.983

8.647 

10.813

12.544

13.111


Na slici 8.3-1 prikazan je doprinos pojedinih sektora ukupnoj emisiji i ponorima stakleničkih plinova u 2004. godini. Najveći doprinos ima sektor energetike (74,9%), slijedi poljoprivreda (12,1%), industrijski procesi (10,8%) i gospodarenje otpadom (2,2%). Ova struktura je uz neznatne promjene zadržana tijekom cijelog promatranog razdoblja od 1990. do 2004. godine. U razdoblju od 2000. do 2004. godine emisija je rasla po stopi od 3,7%, a samo u sektoru energetike 3,8%. »Pokrivenost« emisija stakleničkih plinova uklanjanjem ugljikova dioksida u sektoru šumarstva iznosila je 55,5%.
Emisija ukupnih stakleničkih plinova Hrvatske po stanovniku je među najmanjima, u usporedbi s državama EU i članicama Priloga I. Ukupni doprinos Hrvatske emisiji stakleničkih plinova osobito je malen kad se promatra neto emisija. Više od polovice emisije apsorbira se u drvni prirast. Udjel emisija iz proizvodnje električne energije manji je nego u drugim državama, zbog velikog udjela hidroelektrana u proizvodnji i činjenice da je električna energija iz drugih republika bivše Jugoslavije kompenzirana većim uvozom, u razdoblju sve do posljednjih godina.

Slika 8.3.-3. EMISIJE I UKLANJANJE STAKLENIČKIH PLINOVA U HRVATSKOJ PO SEKTORIMA, U RAZDOBLJU 1990. – 2004.(Gg CO2 eq)
 

8.4. CILJEVI DO 2012. GODINE

Cilj je obuzdavanje porasta emisije stakleničkih plinova tako da u razdoblju od 2008. do 2012. godine emisija bude barem za 5% manja od emisije bazne godine13. Ovaj se cilj treba ostvariti primjenom troškovno učinkovitih mjera, po mogućnosti bez značajnog međunarodnog kupovanja prava na smanjenje emisije.
Do 2012. godine postavljaju se sljedeći pojedinačni ciljevi:
• uspostava nužnih organizacijsko-administrativnih kapaciteta za provedbu UNFCCC i Kyotskog protokola;
• maksimalno ubrzati prijenos pravne stečevine EU iz područja politike klimatskih promjena;
• integracija politike klimatskih promjena u sektorske strategije;
• aktivno sudjelovanje Hrvatske u određivanju sheme obveza za razdoblje nakon 2012. godine;
• uspostava istraživačko-razvojnog programa namijenjenog pitanjima klimatskih promjena.
Glavne mjere su:
• primjena obnovljivih izvora energije;
• unaprjeđenje energetske učinkovitosti u proizvodnji, prijenosu i potrošnji energije;
• primjena goriva s manje ugljika, posebice prirodnog plina;
• mjere u industrijskim procesima gdje je to ekonomično;
• mjere u gospodarenju otpadom.
Prioritetne pojedinačne mjere su:
• korištenje vjetroelektrana;
• korištenje biomase za proizvodnju topline;
• poboljšanje izolacije i energetska učinkovitost u zgradarstvu;
• korištenje biomase u kogenerkogeneracijskim postrojenjima;
• korištenja biodizela i ostalih biogoriva u transportu
Ove mjere utvrđene su kao prioritetne kroz vrednovanje apekata razvojnih korzvodljivosti i doprinosa ciljevima suzbijanja klimatskim promjenama.
U nastavku daje se pregled glavnih aktivnosti i mjera. Za svaku od mjera utvrđeni su glavni instrumenti provedbe, uglavnom su to propisi ili shema financiranja.
________
13 Promatrano kao godišnji prosjek u razdoblju od 2008. do 2012. godine

8.5. MJERE I AKTIVNOSTI U SEKTORU PROIZVODNJE ENERGIJE

Sektor proizvodnje energije obuhvaća postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije u javnim elektranama i toplanama te postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i plina.
Glavne aktivnosti i mjere su:
Ü MCI-1. Poticanje primjene obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije
Do 2010. godine minimalni udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije bit će 1100 GWh/god, što će činiti 5,8% ukupne električne energije. Najveći dio ove proizvodnje ostvarit će se izgradnjom vjetrolektrana, a potom u postrojenjima na biomasu i nešto u malim hidroelektranama, geotermalnim elektranama i sunčanim elektranama. Primjena obnovljivih izvora najviše će doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova u razdoblju do 2012.
U Hrvatskoj je trenutačno instalirano ukupno 17,15 MW u vjetrolektranama, na dvije lokacije: na otoku Pagu (VE Ravne-1) i u zaleđu Šibenika (VE Trtar-Kritolin). Priprema se izgradnja još nekoliko vjetroparkova, sa snagama 10 – 30 MW, a interes domaćih i stranih investitora je vrlo velik. HEP je 2006. godine osnovao posebno poduzeće HEP – Obnovljivi izvori energije d.o.o., s vrlo ambicioznim planovima izgradnje.
Hrvatska ima relativno velike potencijale korištenja biomase iz šumarstva, poljoprivrede i drvno-prerađivačke industrije. Ovdje se računa na korištenje biomase koja nastaje kao sporedni proizvod i otpad u šumarstvu, poljoprivredi i industriji. Energetske plantaže (plantaže brzorastućeg drveća, energetske trave, alge i plantaže uljane repice) za sada nisu pogodna rješenja za Hrvatsku.
Danas u Hrvatskoj ima 16 malih hidroelektrana ukupne snage 27 MW (elektrane snage do 5 MW) od kojih su dvije industrijske, a tri u privatnom vlasništvu. Posljednje su izgrađene 1997. godine. Očekuje se da će do 2012. godine biti izgrađeno desetak novih elektrana ukupne proizvodnje 24 GWh u 2010.
Od ostalih obnovljivih izvora energije perspektivu ima korištenje geotermalne energije, posebice za toplinske potrebe. Za proizvodnju električne energije predvidivi su kapaciteti oko 5 MW, do 2012. godine
Ova mjera provodi se Uredbom o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (»Narodne novine« br. 33/07) i u kojoj su postavljeni ciljevi udjela proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Uredbom o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine« br. 33/07) utvrđuje se naknada koja se sakuplja od potrošača, kao dodatak na cijenu električne energije, s ciljem sakupljanja sredstava za financiranje poticajne tarife. Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine« br. 33/07) za različite vidove obnovljivih izvora utvrđuju se poticajne tarife (izvori ispod 10 MW), pri čemu se razlikuju izvori do 1 MW, i iznad 1 MW. Najveće poticajne tarife imaju sunčeve elektrane i elektrane na geotermalnu energiju.
Osim navedenog, planira se da će bez posebnog poticaja doći do realizacije nekih mjera s određenim učinkom na smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Dio smanjenja mogao bi doći zbog ušteda u sektoru proizvodnje nafte i plina, kao rezultat modernizacije rafinerija. Plan pretpostavlja kontinuiranu isporuku električne energije iz NE Krško, uz malo povećanje proizvodnje s obzirom na neke zahvate povećanja kapaciteta (proširenje rashladnog sustava). U referentnom scenariju je povećanje učinkovitosti pretvorbe energije u termoelektranama do koje će doći zbog zamjene starih elektrana novima. Sa dvije nove, kombi kogeneracijske termoelektrane na plin, koje se namjeravaju izgraditi do 2010. godine, smanjit će potrošnja lož ulja.
Ü MCI-2. Poticanje primjene kogeneracije (zajednička proizvodnja toplinske i električne energije)
Zajedničkom proizvodnjom električne i toplinske energije povećava se učinak pretvorbe goriva u korisnu energiju i postiže ukupni stupanj pretvorbe 75-90%. Kogeneracija je ekonomski opravdana tamo gdje postoje dugotrajne potrebe za energijom i gdje postoji dovoljno velik toplinski konzum, po mogućnosti i potreba za industrijskom parom.
U Hrvatskoj kogeneracija ima dugogodišnju tradiciju, s prvim postrojenjima još početkom 20. stoljeća. Kad se govori o primjeni kogeneracije razlikujemo: kogeneraciju za potrebe daljinskog grijanja u sklopu javnih toplana, industrijska kogeneracijska postrojenja te male i mikro kogeneracije u sektoru usluga i kućanstvima.
Danas u Hrvatskoj instalirani kogeneracijski kapaciteti iznose 675 MW (492 MW javne toplane i 180 MW industrijske toplane) što je oko 14% ukupnih kapaciteta za proizvodnju električne energije. U 2004. godini je velikim javnim toplanama proizvedeno 2.120 GWh električne energije, od čega se oko 1.270 GWh može smatrati kogeneracijskom proizvodnjom. U industrijskim toplanama proizvedeno je još 535 GWh, tako da je ukupna kogeneracijska proizvodnja u 2004. godini iznosila 13,5% proizvedene električne energije.
Porast kogeneracijske proizvodnje u javnim elektranama promatra se kao scenarij uobičajene prakse, odnosno scenarij ‘bez mjera’. Plan postavlja dodatni proizvodni cilj od 400 GWh iz novih industrijskih kogeneracija u 2010. godini. Taj je cilj propisan Uredbom o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (»Narodne novine« br. 33/07), a gore navedenim podzakonskim aktima definiraju se poticajne tarife i način sakupljanje sredstava za poticaje.

8.6. MJERE I AKTIVNOSTI U SEKTORIMA POTROŠNJE ENERGIJE – INDUSTRIJA, KUĆANSTVA I USLUGE

Energetska potrošnja u industriji doprinosi s 10% ukupnoj emisiji stakleničkih plinova. U razdoblju od 1990. do 1995. godine emisija se u ovom sektoru smanjila s 5.600 Gg CO2/god na razinu od 3.200 Gg CO2/god, u 2003. godini. Do smanjenja emisije najvećim dijelom je došlo zbog prestanka rada koksare Bakar, visokih peći u Željezari Sisak, smanjenja proizvodnje u cementarama i proizvodnje umjetnih gnojiva. Zbog prestanka rada Tvornice lakih metala u Šibeniku znatno je smanjena potrošnja električne energije (ova emisija bilancirana je u sektoru Energetskih postrojenja). Najveću zastupljenost u emisiji ima sektor proizvodnje građevinskog materijala i mineralnih proizvoda, s udjelom od 60%, kemijska industrija (15,1%) te proizvodnja hrane (14,7%).
Sektoru kućanstva i usluga treba posvetiti najveću pažnju, jer su tu potencijali smanjenja emisije relativno najveći. Oko 40% emisije nastaje zbog potrošnje energije u ovom sektoru. Poteškoća je što primjena ovih mjera zahtijeva provedbu kroz dulje razdoblje. Mnoge mjere postaju isplative ako se novi uređaji i tehnike primjenjuju tek po isteku vijeka trajanja stare opreme ili je potrebno renoviranje (poboljšanje izolacije zgrada).
U tijeku 2007. godine u okviru MGRP-a, u suradnji s UNDP-om izrađen je Master plan energetske učinkovitosti, za razdoblje 2008.-2016. (MPEU) Master-plan se odnosi na sektor kućantva, usluga i industrije i postavlja ciljeve u skla u skladu s europskom direktivom o uštedi energije 2006/32/EC. Cilj je povećanje energetske učinkovitosti 1% godišnje. Plan zaštite zraka uvažava mjere iz MPEU-a i postašto ambicozniji cilj u sektoru kućanstva i uslauga s povećenjem učinkvotosti oko 1,5% godišnje a u sektoru industrije 1% godišnje.
Ü MCI-3. Smanjenje potrošnje fosilnog goriva korištenjem biorazgradivog komunalnog otpada u toplanama ili iskorištenje bioplina sa odlagališta
Kad se govori o termičkom iskorištenju otpada, podrazumjeva se da je u skladu sa Planom gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« br. 85/07), u kojem se koncept gospodarenja otpadom svodi na tri osnovna načela – izbjegavanje, vrednovanje, odlaganje. To ujedno i znači provođenje mjera sanacije i zatvaranja odlagališta, razvoj i uspostavu regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, s predobradom otpada prije konačnog zbrinjavanja ili odlaganja, što uključuje i postupke mehaničko-biološke obrade otpada.
Ističe se ovdje da kod termičke obrade, smanjenju emisije stakleničkih plinova doprinosi samo dio otpada koji je biogenog projekla (drvo, papir, slama, ljuske, itd.)
Termičkom obradom komunalnog otpada, uz proizvodnju električne i/ili toplinske energije, smanjuje se značajno emisija stakleničkih plinova u odnosu na odlaganje otpada na neuređeni deponij na kojem nema sustava za kolektiranje i spaljivanje bioplina. Ako se termičko spljivanje uspoređuje sa varijantom odlaganja na deponij gdje postoji sustav za kolektiranje metana i ako se taj metan sav koristi u energetske svrhe onda je razlika relativno manja, pod pretpostavkom da se promatra dulje vremensko razoblje. Međutim treba imati u vidu da energetsko iskorištenje bioplina sa deponije nije ekonomski opravdano za male deponije i da se teško mogu postići veće termičke snage. Prva energana na odlagališni plin u Hrvatskoj radi od 2004. na zagrebačkom odlagalištu Prudinec-Jakuševac (snaga 2x1 MW). Sva ostala odlagališta na kojima se dlagališni plin ne može koristiti za proizvodnju energije potrebno je tijekom sanacije opremiti sustavima za prikupljanje i obradu plina. U ocjeni koristi izgradnje postrojenja za termičku obradu otpada potrebno je analizirati varijante promatranjem cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom.
U pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova ovaj Plan pretpostavlja izgradnju jednog postrojenja za termičku obradu otpada, temeljem odluke Grada Zagreba da pristupi izgradnji ovakvog postrojenja.
Ü MCI-4. Smanjenje potrošnje fosilnog goriva korištenjem biorazgradivog komunalnog otpada u cementnoj industriji
Pretpostavlja se zamjena fosilnog goriva tzv. gorivom iz otpada (RDF – Refuse Derived Fuel) u cementnoj industriji, do 2012. godine u iznosu 20%. Plan gospodarenja otpadom definira tehnološke postupke obrade i iskorištavanja komunalnog otpada prije konačnog zbrinjavanja u okviru centara gospodarenja otpadom, pri čemu su postupci mehaničko-biološke obrade otpada pretpostavljeni kao postupci za proizvodnju RDF-a. Korištenje RDF-a rezultira smanjenom potrošnjom primarnih izvora energije – konvencionalnih fosilnih goriva. Komponenta biološkog podrijetla u RDF-u smatra se neutralnom s obzirom na CO2, a time se direktno ostvaruje i smanjenje emisije CO2. Spaljivanje otpada fosilnog porijekla nema pozitivnog učinka na smanjenje emisije stakleničkih plinova (otpadna ulja, plastika, gume, itd.), ali se time štedi fosilno gorivo. Preduvjet za provedbu ove mjere je osiguravanje otpada u stabilnoj količini, sastavu i strukturi. Instrumenti provedbe za ove dvije mjere još nisu razrađeni i postoji određeni rizik za njihovo ostvarenje. On je vezan uz prihvaćanje projekata na lokalnoj razini, usklađivanja interesa komunalnih službi, energetike i cementne industrije. U svemu vrlo bitna je i percepcija javnosti prema ovim projektima. Oni su vrlo značajni jer bi se primjenom svih mjera u gospodarenju otpadom (smanjenje emisije metana, supstitucija fosilnog goriva) moglo ostvariti smanjenje za 780 Gg CO2 eq u 2012. godini ili 2,2% emisije bazne godine.
Ü MCA-5. Program kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora Hrvatske putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak
Program kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora energije dio je darovnice GEF/IBRD Republici Hrvatskoj za provedbu Projekta obnovljivih izvora energije. Temeljni cilj Darovnice je poticanje razvoja ekonomski i ekološki održivog tržišta obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj te kreiranje poticajnog okruženja za ulaganja u projekte korištenja obnovljivih izvora energije. Krediti se odobravaju za pripremu projekata obnovljivih izvora energije uključujući biomasu, male hidroelektrane (do 10 MW), geotermalnu i sunčevu energiju (projekti vjetroelektrana nisu obuhvaćeni ovim programom). Sredstvima kredita financira se priprema projekata javnog i privatnog sektora. Provedbena agencija za projekte je Hrvatska banaka za obnovu i razvitak. FZOEU sudjeluje u projektu kao partner – sufinancijer u dijelu pripreme i financiranja razvoja kokretnih projekata. Uloga Fonda je ocjenjivanje projekata kandidata za kredit s tehničko-tehnološkog aspekta i preuzimanje garancijskih obveza za vraćanje kredita ako ne dođe do njegove realizacije. U provedbi programa postoje prepreke jer izgradnju obnovljivih regulira niz propisa iu nadležnosti različitih tijela državne uprave čiji rad nije dovoljno usuglašen.
Ü MCA-6 Poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (»Narodne novine« br. 107/03) osnovan je ovaj Fond s ciljem financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata u području zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije te ublažavanja klimatskih promjena. Sredstva za financiranje osiguravaju se iz namjenskih prihoda Fonda od naknada onečišćivača okoliša, što uključuje naknade za emisije dušikovih oksida, sumporova dioksida, ugljikova dioksida, korisnika okoliša, naknade za opterećivanje okoliša otpadom i posebne naknade za okoliš, za vozila na motorni pogon.
U sufinanciranju projekata FZOEU udružuje sredstva i koordinira aktivnosti s financijskim instrumentima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak. U programima sufinanciranja obveza FZOEU u punoj mjeri treba uvažavati Strategiju provedbe UNFCCC i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj.
Dosadašnja iskustva rada FZOEU-a pokazuju da nema dovoljno kvalitetnih projekata. Jedan od razloga je što su uvjeti poticanja do sada bili najviše na kreditnoj osnovi relativno niskog financijskog učešća. Pokazalo se da poduzetnici nemaju dovoljno informacija, znanja i kapaciteta za pripremu projekata. Praksa kojom Fond financira energetske preglede dobar je način pokretanja projekata. Ubuduće, Fond dio sredstava treba predvidjeti za pripremu projekata, uspostaviti projektni ciklus, recimo po uzoru na Globalni fond za okoliš, gdje se razvoj projekta odvija kroz nekoliko faza, ovisno o visini sufinanciranja. Za Hrvatsku je ovo osobito važno jer se ekonomičnost nekih mjera može postići jedino ako se mali projekti agregiraju, čime se postiže sinergija i smanjuju organizacijski i drugi troškovi. Fond treba posvetiti pažnju svim fazama životnog ciklusa nekog tehnološkog rješenja. To znači od točke proizvodnje i pripreme goriva, uređaja za transformaciju i proizvodnju energije, zbrinjavanje i ponovo korištenje nusproizvoda i otpada. U ocjeni projekata treba uzeti u zeti u obzir sljedeće kriterije:
ekonomičnost (isplativost, marginalni trošak smanjenja emisije CO2, komercijalna raspoloživost primijenjene tehnolobr> – doprinos ciljevima Strategije i zaštiti okoliša (smanjenje stakleničkih plinova, smanjenje ostalih onečišćenja, ušteda energije i fosilnog goriva);
razvojne koristi (kreiranje radnih mjesta, izgradnja kapaciteta i know-how, utjecaj na izvoz i razvoj, sigurnost u poljoprivredi)
Projekte koji imaju vrlo visoku isplativost i veliki učinak smanjenja emisije Fond treba financirati u punom iznosu, ponajprije na principu ESCO modela (naplata iz ušteda energije). Međutim, da bi ESCO model profunkcionirao potreban je niz pomaka, među kojima su i aspekti reguliranja pravnih odnosa stranaka u poslu. Pokazuje se da tvrtke nemaju povjerenje u ovakav koncept i da je za one koji razumiju njegovo djelovanje prevelik rizik da sredstva neće biti vraćena ulagaču. Ako klijent ne plaća usluge ESCO tvrtki ona ima vrlo male mogućnosti da će u primjerenom vremenu povratiti svoja ulaganja. Potrebno je naći instrumente za smanjenje rizika raznih stranaka u poslu, klijenata, ESCO tvrtke i banaka. Fond bi mogao pokriti rizik, ili barem veći dio rizika, sve dok se ne postigne operativnost sudstva.
Od naknade na emisiju CO2 fond će imati na raspolaganju 10-20 miliuna EUR godišnje, od čega barem 80% treba poslužiti za poticanje projekata i programa, a ostatak za financiranje izgradnje kapaciteta, sufinanciranje istraživanja i operativne troškove. Sredstva namijenjena za poticanje projekata, mogu se dijelom iskoristiti za kupovinu kvota emisije na međunarodnom tržištu, ako cijene kvota emisije na međunarodnom tržištu budu niže od troškova domaćih mjera.
Ü MCA-7. Poticanje energetske učinkovitosti provedbom projekta »Uklanjanje barijera učinkovitom korištenju energije u sektoru kućanstva i usluga«
Ovaj četverogodišnji projekt Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) započet je u srpnju 2005. godine, s glavnim ciljem poticanja primjene ekonomski isplativih energetski efikasnih tehnologija i postupaka u sektorima domaćinstva i usluga u Hrvatskoj čime bi se smanjila potrošnja energije i uz to vezane emisije stakleničkih plinova. Projekt je financiran od strane Globalnog fonda za zaštitu okoliša (GEF) u visini od 4,4 milijuna USD, dok se tijekom projekta očekuje i sufinanciranje od strane domaćih financijskih institucija u visini od 7,9 milijuna USD. Ciljne skupine projekta su domaćinstva, objekti uslužnih djelatnosti i javni objekti, koji su odgovorni za oko 40 ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. Projekt radi na podizanju razine javne svijesti, pomaže lokalnim upravama u županijama i gradovima u primjeni mjera na javnim objektima, pomaže izgradnji kapaciteta za sustavno gospodarenje energijom na lokalnim razinama. U 2006. godini pokrenuta su dva pilot-projekta poboljšanja energetske efikasnosti: »Sustavno gospodarenja energijom u gradovima – Grad Sisak« i »Dovesti svoju kuću u red». Na sustavnoj izgradnji kapaciteta radi se u Sisačko-moslavačkoj županiji, Karlovačkoj županiji, Splitskoj županiji, gradu Sisku, Koprivnici, Bjelovaru, Karlovcu i Splitu.
FZOEU sudjeluje u sufinanciranju informacijske kamapanje ovog projekta s ukupno 9. mil. kuna u razdoblju 2007. – 2009. godina. Predviđa se uključivanje Fonda u projekt ‘Sustavno gospodarenje energijom u gradovima i županijama’ s ukupno 20 mil. kuna za 2008. i 2012. godinu, i u program ‘Dovedimo svoju kuću u red’ s ukupno više od 47 mil. kuna za razdobljje od 2008. do 2012. godine. Ukupno predviđeno sudjelovanje Fonda premašit će 76 mil. kuna.
Ü MCA-8. Program energetske učinkovitosti poduzeća HEP ESCO
Projekt energetske učinkovitosti u Hrvatskoj inicirali su Međunarodna banka za obnovu i razvitak (IBRD) i Globalni fond za okoliš (GEF), u suradnji s Hrvatskom elektroprivredom d.d. (HEP) i Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak (HBOR). Cilj je projekta povećati potražnju potrošača i tržišno utemeljenu ponudu usluga i projekta energetske učinkovitosti.
U tu svrhu HEP je osnovao društvo za pružanje energetskih usluga HEP ESCO koje priprema, financira i provodi projekte energetske učinkovitosti. Ukupna vrijednost projekta uz sudjelovanje domaćih banaka procjenjuje se na 40 milijuna USD, tijekom šest godišnjeg razdoblja provedbe projekta. HEP ESCO-u odobren je zajam Svjetske banke u iznosu od 4,4 mil. USD i donacija GEF-a u iznosu od 5 milijuna USD. Korisnici projekta su vlasnici i stanari različitih tipova zgrada, potrošači toplinske energije, udruge građevinske industrije, proizvođači građevinske opreme i materijala, izvođači obnove zgrada, lokalni uredi za uličnu rasvjetu i dr. HEP ESCO trenutačno vodi više od 50 projekata na području javne rasvjete, zgradarstva, industrije i sustava opskrbe energijom, u različitim fazama razvoja, izvedbe i financiranja. U razdoblju do 2012. godine predviđeno je financiranje u iznosu 10 mil. USD godišnje.
Ü MCI-9 Mjere povećanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu
Za povećanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu moguće je primijeniti niz mjera, no svakako najznačajnije je smanjenje toplinskih gubitaka. Za mjeru poboljšanja toplinske izolacije novih zgrada postavlja se cilj da novi stanovi imaju toplinske gubitke maksimalno do 100 kWh/m2 što je niže od današnjih prosjeka nove gradnje u EU (100-150 kWh/god). U odnosu na današnje prosječno stanje, s toplinskim gubicima 200-250 kWh/m2, to je poboljšanje za više od 70%.
Instrument za provedbu ove mjere je skup zakona kojima se prenosi Direktiva 2002/91/EZ o energetskim karakteristikama zgrada. Ova Direktiva je do sada djelomično prenesena u hrvatsko zakonodavstvo. Odredbama Zakona o gradnji i pripadajućim podzakonskim aktima – Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 79/05, 155/05, 74/06), prenesen je dio vezan uz minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada, a Pravilnikom o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekuće i plinovito gorivo (»Narodne novine« br. 135/05) propisani su zahtjevi za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekuće i plinovito gorivo od 4 kW do 400 kW, uređuje se dodjela znaka za energetsku učinkovitost, postupke za ocjenu sukladnosti.
Potpuni prijenos direktive provest će Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izmjenama i dopunama Zakona o gradnji te kroz donošenje provedbenih propisa u 2008. godini kojima će se urediti:
• područje klimatizacije i ventilacije u zgradama (izrada ovog propisa je u tijeku);
• projektiranje, građenje i održavanje sustava za grijanje zgrada;
• certificiranje novih i postojećih zgrada, načini, metode certificiranja i sadržaj certifikata;
• uvjeti i mjerila za davanje ovlaštenja osobama koje izdaju certifikate, koje obavljaju audit zgrada te ispitivanja određenih dijelova građevine u svrhu određivanja energetskih svojstava;
• program edukacije za nezavisne stručnjake koji će vršiti certifikaciju zgrada i ispitivanje zgrada u vezi s energetskim svojstvima.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva provest će prijenos direktive donošenjem provedbenih propisa u području energetike i industrije u 2008. godini kojima će se urediti:
• način provođenja redovitih kontrola toplovodnih kotlova i sustava za kondicioniranje zraka;
• uvjeti i mjerila za davanje ovlaštenja osobama koje će provoditi te kontrole;
• program edukacije za nezavisne stručnjake koji će obavljati kontrolu kotlova i sustava za kondicioniranje zraka.
ÜÜ MCA-10. Označavanje energetske učinkovitosti kućanskih uređaja
Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja iz 2005. godine (e novine« br. 133/05) kućanski uređaji koji za pogon koriste električnu energiju, a proizvode se ili se uvoze u Republiku Hrvatsku, prije stavljanja na tržište moraju biti označeni oznakom energetske učinkovitosti. Pravilnik se odnosi na električne hladnjake, ledenice, kućanske perilice, sušilice rublja, perilice posuđa, svjetlost u kućanstvima, klimatizacijske uređaje i pećnice. U skladu s europskim normama utvrđene su klase: A++, A+, A, B, C, D, E. Klase A++ zamrzivača i hladnjaka troše i do 70% manje energije od starih uređaja. Za primjenu ove mjere potrebna je kontinuirano raditi na podizanju javne svijesti i edukaciji, a posebice je važna edukacija prodavača i izgradnja njihovog aktivnog stava.
Ü MCA-11. Uspostava okvira za postavljanje zahtjeva ekološkog projektiranja
Ova mjera provest će se prijenosom Direktive EU za eko-projektiranje. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva prenijet će direktivu kroz posebni propis u 2008. godini.

8.7. MJERE I AKTIVNOSTI U PROMETU

Rast potrošnje goriva u prometu u razdoblju 1998.-2003. godine iznosio je prosječno 4,4% godišnje, a posljednjih godina čak 7,6%. Spomenuti rast posljedica je intenzivnog povećanja potrošnje dizelskog goriva za 9,9% i motornog benzina za 0,6% u posljednjih pet godina. U prometu će biti najteže suzbiti porast emisije stakleničkih plinova. Implementacija mjera vrlo sporo djeluje i uglavnom se odnose na napredak u tehničkim karakteristikama vozila. Iskustva pokazuju da mjere u prometu ponekad mogu rezultirati negativnim efektom, npr. povećanje protočnosti vozila može povećati ukupni promet, a tako i emisiju.
Mjere u sektoru prometa imaju značajni utjecaj na smanjenje emisije ostalih štetnih tvari i opisane su prethodnim poglavljima. Ovdje se ističe za hrvatske gradove učinkovita mjera izgradnje biciklističkih staza, unapređenja kvalitete javnog prijevoza i inteligentna regulacija prometa.
Ü MCI-12. Povećanje atraktivnosti željezničkog transporta
Potrebno je unaprijediti kvalitetu željezničkog prijevoza kako bi postao atraktivan za prijevoz ljudi i robe. To podrazumjeva razvoj prigradskog putničkog željezničkog prometa, terminala na ulaze u gradove, terminala za prijevoz kamiona, elektrifikaciju pruga, otvaranje novih koridora, uvođenje izletničkih vlakova za prijevoz bicikla, skračivanje vremena vožnje, prilagodba voznog reda potrebama korisnika, usklađivanje reda vožnje s Jadrolinijom, itd. U gradovima treba poticati putnički javni promet željeznicom atraktivnom politikom cijena, objedinjavanjem zona prijevoza. U Hrvatskoj su po ovom pitanju u posljednje vrijeme napravljeni neki dobri projekti i inicijative, recimo terminal za kamione u Spačvi, produljenje putničkih perona oko Zagreba, itd.
Ü MCI-13. Uvođenje biogoriva
Vrlo značajan instrument provedbe mjere je Uredba o kakvoći biogoriva (»Narodne novine« br. 141/05) koja postavlja nacionalni indikativni cilj da će u 2010. godini 5,75% ukupne potrošnje tekućeg goriva biti zamijenjeno biogorivom. Odluka o postotku biogoriva u ukupnom udjelu goriva u 2007. godini i količini biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište u 2007. godini (»Narodne novine« br. 43/07), utvrđuje postotak od 0,9% biogoriva u ukupnoj energetskoj potrošnji goriva u 2007. godini, što je ekvivalentno količini od 22.000 tona biodizela. U Hrvatskoj je započela proizvodnja biodizela, tvornica u Ozlju ima kapacitet 20.000 t/god, a u Virovitici proizvodi se 6300 t/god iz otpadnog jestivog ulja. Planira se i izgradnja postrojenja većih kapaciteta za proizvodnju bioetanola. Strategija predviđa da će ukupno 15% dizelskog i benzinskog goriva biti zamijenjeno biogorivima u 2010. godini. Za ostvarenje ovog cilja potrebna je proaktivna politika u poljoprivredi. Trenutačno postoji veliki manjak vlastite proizvodnje pa novi proizvodni kapaciteti računaju na uvoznu sirovinu.
Ü MCA-14. Poticanje upotrebe vozila s manjom emisijom CO2
Osobna vozila proizvedena 1995. godine imala su emisije oko 180 g CO2/km, 2003. godine oko 164 g CO2/km. Europskim klimatskim programom uspostavljen je cilj razvoja vozila s malom potrošnjom, s emisijom 140 g CO2/km (odgovara potrošnji 4,5 l/100 km za dizel i 5 l/100 km za benzinska vozila) do 2008. – 2009. godine, i 120 g CO2/km do 2010.-2012. godine. EU pregovara s udruženjima proizvođača automobila iz Koreje, Japana i Europe (KAMA, JAMA, ACEA) o postizanju prethodno navedenih ciljeva koji se zasada ne ostvaruju planiranim tempom. Ovako malu emisiju imaju i hibridna vozila. Kako bi ova mjera imala efekte potrebno je pružiti bolje informacije kupcima, za što već od 1999. godine u EU postoji obveza označavanja ekonomičnosti potrošnje vozila i emisije CO2 iz novih putničkih vozila. Značajno smanjenje potrošnje goriva i do 25% može se postići ekonomičnom vožnjom, bez ikakvih dodatnih tehničkih mjera. U studenome 2007. usvojen je Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisiji CO2 novih osobnih automobila (»Narodne novine« br. 120/07), prema kojem svaki dobavljač novih osobnih vozila namijenjenih prodaji, na svakom prodajnom mjestu, uključujući i promotivne sajmove, mora osigurati podatke o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2. Osim navedenog, jednom godišnje se izrađuje vodič s popisom svih modela novih osobnih automobila koji su u tekućoj godini dostupni za kupovinu na tržištu u Republici Hrvatskoj te s istaknutim popisom deset modela novih osobnih automobila koji se odlikuju najekonomičnijom potrošnjom goriva, poredanih po rastućim vrijednostima službene specifične emisije CO2. Također vodič sadrži savjet vozačima o tomu da pravilno korištenje i redovito održavanje osobnog automobila te vozačke navike smanjujući potrošnju goriva i s tim u vezi emisiju CO2.
Ü MCA-15. Poticanje upotrebe plina u vozilima
U Hrvatskoj se za promet motornih vozila koristi oko 15.000 t ukapljenog naftnog plina (UNP, engleski LPG) godišnje što je 4% ukupne potrošnje ukapljenog naftnog plina i oko 1% potrošnje dizelskog goriva i motornog benzina. Danas u Hrvatskoj ima 90 stanica za punjenje ukapljenim naftnim plinom, a procjenjuje se da ukupno 30.000 automobila ima ugrađene uređaje za korištenje plina. Centar za vozila Hrvatske je u 2006. godini izdao 10.492 atesta za automobile s ugrađenim plinskim instalacijama (3.463 u 2005.). Osim UNP-a, u Hrvatskoj se počinje koristiti komprimirani prirodni plin (KNP, engleski CNG), kojeg za sada koristi samo stotinjak vozila, s ukupnom potrošnjom od 90.000 m3 godišnje. U odnosu na benzin, primjenom UNP-a ne postiže se značajno smanjenje emisije CO2 jer je razlika emisije po utrošenom GJ goriva tek oko 10%, s tim što vozila s pogonom na plin imaju nešto veću potrošnju. Razlike bi bile značajne ako bi vozila s pogonom na plin u budućnosti zamijenila vozila na dizelsko gorivo. Pretpostavlja se da će broj motornih vozila na UNP-om do 2010. godine biti upeterostručen (150.000 vozila). Poticaj koji trenutačno postoji vrlo je atraktivan jer su troškovi goriva za vožnju s plinom više nego upola manji od vožnje tekućim gorivom, tako da se ugradnja uređaja za plin vrlo brzo ispaćuje.

8.8. MJERE I AKTIVNOSTI U SSTI U SEKTORU INDUSTRIJSKIH PROCESA (NE-ENERGETSKA EMISIJA)

Ovaj sektor sudjeluje u ukupnoj emisiji s oko 11%, od čega 90% potječe iz proizvodnjea, dušične kiseline i amonijaka. Smanjenje emisije u procesu proizvodnje cementa može se ostvariti smanjenjem udjela klinkera u cementu (energetske mjere u cementnoj industriji utvrđuju se u sektoru energetske potrošnje u industriji). Ova mjera biti će uvjetovana sama po sebi tržištem i novim standardima proizvoda, ne može se nametnuti propisima.
Ü MCA-16. Mjera smanjenja emisije N2O u proizvodnji dušične kiseline
Mjera za smanjenje emisije N2O u proizvodnji dušične kiseline je primjena neselektivne katalitičke redukcije (NSCR) kojom se N2O pomoću amonijaka reducira u N2, uz efikasnost konverzije 80 – 90%. Navedena mjera je zbog relativno niskog graničnog troška i visokog potencijala smanjenja emisije izuzetno atraktivna i isplativa. Mjeru je moguće provesti propisivanjem granične vrijednosti emisije N2O u objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, a otvorit će se mogućnost za njezino sufinanciranje kroz poticajnu shemu FZOEU ili korektivne faktore u okviru naknada na CO2.

8.9. MJERE I AKTIVNOSTI U SEKTORU GOSPODARENJE OTPADOM

U ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj gospodarenje otpadom sudjeluje s oko 2%. Sukladno Strategiji gospodarenja otpadom polazi se od mjera koje se zasnivaju na tri načela: izbjegavanje, vrednovanje, odlaganje. Pravilnim gospodarenjem s otpadom postižu se efekti smanjenja emisije izdvajanjem biorazgradivog dijela prije odlaganja i nadalje metana na samom odlagalištu, a još se veće smanjenje ostvaruje korištenjem otpada umjesto fosilnog goriva.
Ü MCI-17. Spaljivanje ili termičko iskorištenje metana sakupljenog na odlagalištima otpada
Na odlagalištima komunalnog otpada potrebno je osigurati spaljivanje metana ili njegovo termičko iskorištenje gdje god je to moguće. Zbog primjene mjera oporabe otpada, udio biorazgradivog otpada koji će se odlagati na odlagalištima u budućnosti će se postepeno smanjivati.

8.10. MJERE I AKTIVNOSTI U SEKTORU POLJOPRIVREDE

Ovaj sektor čini 12% emisije stakleničkih plinova. U poljoprivredi je moguća primjena niza mjera: uskladištenje ugljika u poljoprivrednim tlima, poboljšanja u primjeni organskih i mineralnih gnojiva u svrhu smanjenja emisije didušik oksida, smanjenje emisije uslijed smanjenja unutrašnje fermentacije, anaerobna fermentacija povezana s razgradnjom organskih gnojiva i proizvodnja bioplina. Poljoprivreda bi trebala osigurati sirovinu za proizvodnju biogoriva za što postoje predispozicije. Do 2010. godine trebalo bi posaditi uljane repice na novih 90.000 – 100.000 ha poljoprivrednog zemljišta i poticati sadnju ostalih kultura za biogorivo. Predviđa se korištenje određene količine bioplina i biljnih ostataka za energetske svrhe, no u odnosu na druge mjere ova ima relativno mali značaj. Primjena ostalih mjera u poljoprivredi nosi socio-gospodarske rizike koje u ovom trenutku nije moguće dovoljno sagledati. Ostale mjere dolaze u obzir kad se napravi plan za smanjenje emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi, predviđen za 2009. godinu.
Ü MCA-18. Plan za djelovanja u sektoru poljoprivrede s gledišta prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja emisije stakleničkih plinova
Plan treba analizirati potencijale mjera u poljoprivredi i socio-gospodarske aspekte njihove primjene.

8.11. MJERE I AKTIVNOSTI U SEKTORU KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA, PROMJENE U KORIŠTENJU ZEMLJIŠTA I ŠUMARSTVO

Sektor korištenja zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (Land Use, Land Use Change and Forestry – LULUCF) omogućuje prema pravilima Kyotskog protokola dvije vrste aktivnosti koje mogu biti izvori emisije ili ponori. Ponori emisije su ako u državi dolazi do porasta ukupne zalihe ugljika u biomasi, uzrokovano ljudskim aktivnostima. Ponori se mogu postići sadnjom šuma na površinama koje nisu obrasle šumom, s tim što se promatraju aktivnosti nakon 1990. godine. U Hrvatskoj je kao šumsko zemljište raspoloživo oko 300.000 ha površine, na kojem bi se pošumljavanjem i sadnjom brzo rastućih pionirskih vrsta drveća mogle ostvarivati zalihe ugljika od nekoliko tisuća Gg CO2/god. U Hrvatskoj je nakon 1990. godine bilo vrlo malo nove sadnje šuma te ponori zbog novog pošumljavanja nisu iskoristivi za prvo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola, do 2012. godine. Ova je mjera zanimljiva za razdoblje nakon Kyotskog protokola. Drugi način je da se iskoristi uklanjanje ponorima stakleničkih plinova uzrokovano aktivnostima revegetacije, gospodarenja šumama i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem. Za korištenje ovog načina Hrvatska treba učiniti odabir aktivnosti i o tome obavijestiti Konferenciju stranaka, najkasnije godinu dana nakon što je postala punopravna stranka Protokola. Umanjenje po drugoj osnovi, temeljem aktivnosti gospodarenja šumom, moguće je do ograničene kvote, za Hrvatsku najviše do 972 Gg CO2/god. Za podnošenje zahtjeva o korištenju članka 3.4 treba izraditi stručne analize i pripremiti podatke prema propisanim zahtjevima.
Ü MCA-19. Odluka o korištenju članka 3.4 Kyotskog protokola
Ocjenjuje se da uz postojani prirast šuma koji je Hrvatska do sada imala, a koji se ne bi trebao promijeniti u doglednoj budućnosti, ima razloga aplicirati se za primjenu članka 3.4. Potrebno je analizirati sve aspekte ove odluke, i temeljem stručne analize donijeti konačnu odluku o izboru aktivnosti, što treba uključiti u Inicijalno izvješće, koje je Hrvatska dužna dostaviti Tajništvu UNFCCC-a do kraja kolovoza 2008. godine.
Uz navedene mjere, u šumarstvu treba povećati efikasnost eksploatacije, kao i korištenje drva. Ostaci drvne mase u svim fazama procesa obrade moraju se iskoristiti. Mjere u energetici podrazumijevaju veće korištenje šumske biomase za proizvodnju električne energije u malim kogeneracijskim toplanama, industrijskim kotlovnicama i kućnim individualnim ložištima. Treba spomenuti aktivnosti »Hrvatskih šuma d.o.o.« su 2002. godine pokrenule pilot porjekt toplana na šumsku biomasu pod nazivom »16 Uprava šuma-16 toplana na biomasu«. Do sada su izgrađene toplane u Ogulinu i Gospiću, a planiraju se u Delnicama, Našicama, Đurđevcu i Krasnu. Ove toplane dio su centraliziranog toplinskog sustava na koji se, osim objekta Uprave šuma priključuju i obližnji korisnici u jedinici lokalne samouprave, npr. javne ustanove, bolnice, škole, gradska poglavarstva, vrtići itd. U ožujku 2007. godine osnovana je tvrtka »Šumska biomasa d.o.o.«, kao trgovačko društvo sa zadaćom prikupljanja prostornog i sitnog energetskog drva, iveriranje i baliranje drvne sječke.

8.12. MEĐUSEKTORSKE MJERE I AKTIVNOSTI

Ü MCA-20. Uspostava sustava trgovanja pravima na emisije CO2
Sustav trgovanja pravima na emisije CO2 će u Hrvatskoj biti uspostavljen po uzoru na europsku shemu trgovanja pravima na emisije (EU Emissions Trading Scheme). U skladu s tim, sustav trgovanja pravima na emisije uključivati će sva ložišta toplinske snage veće od 20 MW, rafinerije, koksare, proizvodnju čelika, cementa, vapna i ostalih mineralnih proizvoda te papira i celuloze. Ovako uspostavljena shema obuhvaćala bi približno trećinu emisije svih stakleničkih plinova u Hrvatskoj, s ukupno više od pedeset postrojenja. MZOPUG će razmotriti hoće li proširiti listu postrojpostrojenja radi povećanja likvidnosti tržišta i učinkovitosti čitave sheme trgovanja kvotama. Uključivanje Hrvatske u europsku shemu trgovanja planirano je 2010. godine, či da će se domaća postrojenja u shemu uključiti sredinom prvog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola (2008. – 2012.), odnosno sredinom druge faze EU ETS-a.
Za uspostavu sustava trgovanja potrebno je prvo napraviti Nacionalni plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, uspostaviti Nacionalni registar emisija stakleničkih plinova i sustav praćenja, izvještavanja i verifikacije emisija stakleničkih plinova. U trgovanje će biti uključene i jedinice smanjenja emisije/ovjerenog smanjenja emisije dobivene kroz primjenu JI-a odnosno CDM-a međunarodnih projekata. U izradi plana raspodjele emisijskih kvota treba poštivati niz kriterija, u skladu s preporukama EU. Bitan kriterij je da ukupni zbroj prava na emisije mora biti u skladu s ciljem obveze ispunjenja Kyotskog protokola. U razdoblju od 2008. do 2012. predviđa se da se najmanje 90 posto prava na emisije raspodijeli besplatno, dok bi se ostatak prodao putem dražbe. U određivanju kvota za pojedina postrojenja promatrat će se njihova emisije iz prošlog razdoblja, mogućnosti primjene dodatnih mjera i razvojni planovi. U tijeku 2008. godine bit će izrađen Nacionalni plan raspodjele emisijskih kvota i uspostavljen Nacionalni registar, u okviru komponente II. Klimatske promjene, CARDS 2004 projekta.
Ü MCA-21. Povećanje naknade na emisiju CO2
Naknada na emisiju CO2 uvedena je 2007. godine. Prikupljena sredstva trebaju poslužiti za poticaje projekata i istraživanja. Naknade su u ovom trenutku relativno male pa se ne očekuje da će imati direktnog učinka na smanjenje emisije CO2 te je stoga potrebno ispitati opravdanost povećanja jedinične naknade za razdoblje nakon 2009.. Potrebno je također analizirati odnos između sheme trgovanja emisijskim jedinicama i plaćanja naknade na emisije CO2 te uvođenje naknade za izvore koji njome nisu obuhvaćeni.
Ako se nakon 2009. godine ukine naknada na emisiju CO2 za izvore koji će ući u sustav trgovanja pravima na emisije, FZOEU će ostati bez značajnog dijela sredstava za poticanje energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Potrebno je izraditi studiju izvodljivosti uvođenja naknade/poreza na ugljik u gorivu, kojom bi se obuhvatili svi potrošači fosilnog goriva, izuzevši one koji će biti u sustavu trgovanja pravima na emisije.
Ü MCA-22 Izvještavanje prema UNFCCC-u i Kyotskom protokolu
Ratifikacijom Kyotskog protokola Republika Hrvatska preuzela je niz dodatnih zahtjeva i obveza koje se odnose na opsežno izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i poduzetim mjerama za smanjenje emisije, godišnje o emisijama, dvogodišnje o provedbi mjera i projekcijama i periodički o svim pitanjima provedbe Kyotskog protokola u državi. Obveza je stranaka Konvencije dostavljati Nacionalno izvješće o provođenju odredbi Konvencije u propisanom formatu i sadržaju za države članice Priloga I. Do sada je Hrvatska dostavila Prvo nacionalno izvješće o promjeni klime 2001. godine i objedinjeno Drugo, treće i četvrto nacionalno izvješće u veljači 2007. godine. Planirano je da će sljedeće izvješće biti objavljeno 2009. godine. S ciljem osiguranja provedbe obveza stranaka u pogledu izvješćivanja utvrđenih Protokolom usvojena je odluka kojom se utvrđuju postupci i mehanizmi koji se odnose na pridržavanje navedenih obveza. U svezi s izvješćivanjem, stranci koja ne dostavi propisana izvješća u utvrđenim rokovima suspendira se pravo na korištenje mehanizama Kyotskog protokola, što znači i trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova. Za Hrvatsku to povlači za sobom i neispunjenje preuzimanja pravne stečevine EU u dijelu koji se odnosi na uspostvu sustava trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova i prijenos Direktive 87/2003/EK. Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj propisani su navedeni rokovi do kojeg Ministarstvo mora godišnje dostaviti Izvješće o inventaru stakleničkih plinova, 15. travnja, a stupanjem u EU taj se rok pomiče na 15. siječnja. Stoga je od izuzetnog značenja da ministarstva nadležna za pojedine sektore o kojima se izvješćuje (energetika, promet, industrija, šumarstvo, poljoprivreda) i Državni zavod za statistiku dostavljaju potrebne podatke o aktivnostima u rokovima navedenim u Uredbi kako bi se u konačnici mogli poštovati rokovi dostave izvješća prema UNFCCC-u i Kyotskom protokolu.
Ü MCA-23. Program osposobljavanja za provedbu Konvencije i Kyotskog protokola
Glavna područja osposobljavanja nacionalnog sustava za provedbu Konvencije i Protokola su: nacionalni inventar stakleničkih plinova, projekcije emisija stakleničkih plinova, politika i mjere te procjena njihovih učinaka, procjena utjecaja i prilagodba klimatskim promjenama, istraživanje i sustavno promatranje klime, obrazovanje i svjesnost javnosti, transfer okolišu prihvatljivijih tehnologija, nacionalna izvješća i nacionalni akcijski planovi, nacionalni sustavi za procjenu i proračun emisija stakleničkih plinova, metode proračuna povezane s ciljevima, rokovima i nacionalnim registrima, obveze izvješćivanja, fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola. U listopadu 2007. godine završen je projekt »Osposobljavanje za provedbu UNFCCC-a i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj« sufinanciran od strane LIFE Treće zemlje programa Europske komisije. Potrebno je definirati daljnje aktivnosti u pogledu osposobljavanja kapaciteta za provedbu Konvencije i Kyotskog protokola.
Ü MCA-24. Aktivno sudejlovanje u međunarodnom pregovaranju za obvezujuće razdoblje nakon 2012. (»Post-Kyoto«)
U vremenu dok se tek oblikuju zajednička mišljenja Hrvatska ima iskustva što znači biti aktivan u pregovorima. Jednom kada su odluke prihvaćene, naknadne intervencije vrlo su mukotrpne i s vrlo neizvjesnim ishodom, bez obzira na jačinu argumenata. Dobro je poznato da je zahtjev Republike Hrvatske za uvažavanje fleksibilnosti prema članku 4.6. UNFCCC o razini emisije u baznoj godini prihvaćen nakon pet godina napornih pregovora.
Pregovori o shemi obveza nakon Kyotskog razdoblja službeno su započeli 2006. godine. Za sada se razgovara o mogućim osnovnim principima i planu aktivnosti. Odluke u UNFCCC donose se koncenzusom, što znači da svaka stranka ima jednako pravo u postupku pregovora i usvajanja odluka. Hrvatska treba promicati pristup koji uvažava što više objektivnih elemenata: doprinos globalnoj emisiji, polazno stanje, energetska obilježja, potencijale smanjenja emisije, gospodarske mogućnosti i lokalne specifičnosti (Poglavlje 4.3). Hrvatskoj je raspoznata specifičnost i ona je potvrđena Odlukom 7/CP.12 Konferencije stranaka i kao takvu je valja koristiti i u budućem razmatranju obveza
Za sada postoje znatne razlike u pogledima razvijenih država i država u razvoju. Države u razvoju ne prihvaćaju striktne obveze i smatraju da je postojeći sustav kojim se ograničava emisija državama Priloga I. dobar, jer one tako imaju interesa ulagati u projekte u zemljama u razvoju (CDM projekti). Razvijene države spremne su preuzeti mnogo veće obveze, u čemu će EU predvoditi jedino ako svi prihvate neku kvantificiranu obvezu smanjenja. Među razvijenima postoje razlike jer neke države s najrazvijenijim ekonomijama ne bježe od obveza, ali rješenje vide u tehnološkom razvoju i dobrovoljnim akcijama, s čvrstim obećanjima da će i dalje predvoditi u smanjenju emisija i financijskoj potpori.
Hrvatska treba u pregovorima koristiti dosada stečena iskustva i pozicije. Potrebno je osigurati kontinuitet prisutnosti inosti i aktivnog sudjelovanja, što podrazumijeva stalnu stručnu podršku kojom treba analizirati posljedice različitih prijedloga.
Ü MCA-25. Izrada planova, programa i studija za efikasnije provođenje i kreiranje politike klimatskih promjena.
Ovdje se posebno ističu sljedeći dokumenti koje je potrebno izraditi: Projekcije emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2012. do 2050. godina (2008.), Studija definiranja referentnih rješenja za ocjenu efekata projekata i programa za smanjenje emisije stakleničkih plinova (2008.) elaborat o korištenju članka 3.4. Kyotskog protokola (2008.), Studija utvrđivanja programa istraživanja iz područje klime (2008.), Nacionalni plan za smanjenje emisije s mjerama u šumarstvu (2009.), Prilagodba i dogradnja strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske (2008.), Nacionalni plan adaptacije klimatskim promjenama (2010.).
Ü MCA-26. Uspostava istraživačko-razvojnog programa namijenjenog pitanjima klimatskih promjena
Dugoročno, tehnološki razvoj treba biti oslonac u borbi protiv klimatskih promjena. Iskustva pokazuju da tehnološka rješenja, kada ulaze u komercijalnu primjenu, postaju sve jeftinija i njihova primjena vrlo često nadilazi i najoptimističnije prognoze. Oni koji na vrijeme raspoznaju trendove i krenu u dobrom smjeru, imaju šansu vrlo brzo ovladati tehnologijama koje još nisu interesantne krupnom kapitalu. Hrvatska je, primjerice, prije više od deset godina imala kapacitete proizvodnje solarnih kolektora veće nego danas i u tome bila predvodnik u regiji. Po znanstveno stručnim potencijalima i tehničkim kapacitetima mogla je do danas postati proizvođač svjetskog ranga.
U Hrvatskoj do sada nije bilo sustavnih istraživanja i razvojnih programa o proučavanju utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama. Planom se postavlja cilj uspostave istraživačko-razvojnog programa pri Ministarstvu za znanost, obrazovanje i sport, a ovaj program treba funkcionirati uz financijsku potporu FZOEU-a. To je i uvjet da se domaće institucije uključe u međunarodne programe istraživanja. Istraživanje i razvoj treba biti usmjereno na dva područja: 1) smanjenje emisije i povećanje ponora i 2) mjere za prilagodbu klimatskim promjenama. Hrvatskoj su dugoročno izgledne dvije opcije na kojima treba poticati istraživanja i održati kapacitete. Nuklearna energija može biti izlaz, kao što je za mnoge države razvijenog svijeta s manjkom vlastitih energetskih izvora. Postojeće kapacitete istraživačko-stručnog kadra treba očuvati i omogućiti da drže korak s razvojem tehnologija, što su do sada i uz vrlo mala sredstva uspijevali. Druga, značajna opcija za koju su potrebna istraživanja je utiskivanje CO2 u podzemna nalazišta nafte i plina, za što također ima raspoloživih kadrovskih kapaciteti i već pripremljenih projekata.
Ü MCA-27. Nacionalni energetski programi
Zakonom o energiji uspostavljeni su energetski programi radi poticanja istraživanja, planiranja i implementacije mjera energetske učinkovitosti i primjene obnovljivih izvora energije u različitim područjima: PLINCRO – Program plinifikacije Hrvatske; KOGEN – Program razvoja i promocije kogeneracije; MIEE – Mreža industrijske energetske efikasnosti; MAHE – Program izgradnje malih hidroelektrana; SUNEN – Program korištenja energije sunca; BIOEN – Program korištenja energije biomase i otpada; ENWIND – Program korištenja energije vjetra; GEOEN – Program korištenja geotermalne energije; KUENzgrada – Program energetske efikasnosti u zgradarstvu; KUENcts – Program razvoja i energetske efikasnosti centraliziranih toplinskih sustava; CROTOK – Program energetskog razvitka hrvatskih otoka, razvoj integralnih projekata racionalnog korištenja energije na otocima RH i TRANCRO – Program energetske efikasnosti u transportu.
Programi se financiraju iz Državnog proračuna i FZOEU-a, a koordinira ih Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Potrebno je programe prilagoditi i uskladiti s potrebama ovog Plana.
Ü MCA-28. Program obrazovanja i rada s javnošću
Posljednjih godina započete su putem javnih tiskanih i elektronskih medija informativne i obrazovne aktivnosti u području klime. U razdoblju do 2012. godine, a u daljnjoj budućnosti do 2025. godine obrazovanje i rad s javnošću, sukladno iskustvima drugih europskih zemalja razvijat će se u dva osnovna kruga.
Prethodno valja istaknuti da danas još nema kritične inicijalna masa edukatora. Valja je planski i smišljeno, sukladno potrebama društva stvarati. Ova jezgra edukatora provodit će obrazovne aktivnosti, a stvarat će se kroz nove projekte u stručnim ustanovama, na fakultetima i u znanstvenim institutima, te nekim udrugama građana. U tim ustanovama razvijat će se obrazovni alati različitog formata.
Na strani educiranih, proces će se odvijati u dva kruga:
U prvom krugu nastavit će se i sustavno razvijati obavješćivanje i opće obrazovanje o klimatskim promjenama, u funkciji oblikovanja stava javnosti o klimatskim promjenama. Ove aktivnosti imat će teritorijalnu dimenziju koja obuhvaća opću publiku, građane, mladi naraštaj kojih se posljedice klimatskih promjena izravno tiču, odnosno na državnu upravu na lokalnoj, županijskoj i na državnoj razini. Cilj ovoga kruga obrazovanja je da se društvena sredina »opskrbi« osnovnim, točnim i uvijek svježim informacijama i znanjima o čemu se radi u pitanju klimatskih promjena i kako one dotiču uvjete i kvalitetu življenja ljudi i cjelokupnog živog svijeta. Ovaj krug kao uvodni ima prioritet do 2009. godine. Sustavni napori na ovom planu započeli su 2006./2007. godine u okviru provedbe projekta Europske komisije »LIFE – Treće zemlje«14.
U drugom krugu razvijat će se primijenjeno, specijalizirano obrazovanje osoba – činitelja u poduzetničkim i proizvodno-uslužnim granama djelatnosti koje izravno ili neizravno doprinose emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj. To su činitelji u proizvodnji energije, nekim industrijskim djelatnostima, poljoprivredi (umjetna gnojiva i stočarstvo prije svega), te aktivnostima prometa i zbrinjavanja otpada. Ove aktivnosti valja prethodno pripremiti obrazovnim alatima i adekvatnom uže ciljanom obrazovnom ponudom. Ukupno obrazovanje na ovome području odvijat će se od 2008. do 2010. godine i dalje. postojeće emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj zahtijevaju stjecanje, širenje i primjenu novih znanja. To nije sve. Pitanje je šire od obrazovnog. Smanjenje emisija pretpostavlja i organizacijsko, financijsko, tehnološko i društveno restrukturiranje djelovanja i ponašanja odgovornih izravnih činitelja.
Obrazovanje i podizanje javne svijesti ključno je za provođenje mjera, jer svaki pojedinac svojim djelovanjem u uredu, tvornici, kod kuće ili na bilo kojem drugom mjestu može aktivno djelovati. Uspjeh provođenja niza mjera vezan je uz stanje javne svijesti, pa je uobičajeno da gotovo svaku akciju prati osmišljena promiđbena kampanja.
Ü MCA-29. Potpora programima i projektima za prijenos tehnologija i znanja
Prepreka u uspješnoj provedbi mjera je nedovoljna informiranost i znanje o raspoloživim tehnologijama na hrvatskom tržištu. Država će poticati prijenos novih tehnologija i njihovu primjenu kroz različite aktivnosti, posebice putem donacija i sufinanciranja demonstracijskih projekata, financiranja projekata za širenja znanja o tehnologijama i njihovoj primjeni. Početno stanje o potrebama za prijenos tehnologija i znanja utvrđeno je projektom: Aktivnosti osposobljavanja za ublažavanje klimatskih promjena: Procjena potreba za prijenosom tehnologija (EKONERG, 2005)15. Prioritet su teh su tehnologije koje će ubrzati korištenje vjetroelektrana, biomase za toplinske potrebe, smanjenje toplinskih gubitaka i poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradama ienje biogoriva u prometu.
________
14 LIFE04 TCY/CRO/029 Osposobljavanje sustava za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj
15 Projekt je sufinanciran od Globalnog fonda za okoliš, u okviru standardnog programa podrške državama strankama UNFCCC-a, provedbena agencija od strane GEF-a bio je UNDP
 

8.13. PRIMJENA FLEKSIBILNIH MEHANIZAMA KYOTSKOG PROTOKOLA

Kyotskim protokolom definirana su tri fleksibilna mehanizma: mehanizam zajedničkih projekata između članica Priloga I. (engl. Joint implementation – JI), mehanizam klimatski »čistih« razvojnih projekata (engl. Clean Development Mechanism – CDM) i međunarodno trgovanje emisijama (engl. International Emission Trading – IET).
Fleksibilni mehanizmi dopunsko su sredstvo koje stranka Priloga I. Konvencije može primijeniti kako bi lakše postigla cilj smanjenje emisije, dok primarne moraju ostati domaće mjere za smanjenje emisija. Primjena mehanizama nije obvezna niti za jednu stranku Konvencije i Protokola, a očekuje se da stranka izvrši maksimalne napore u primjeni mjera na nacionalnoj razini. Primjena fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola pomaže da se smanjenje emisije ostvari na troškovno-učinkovit način, ulaganjima gdje je to najjeftinije.
Analize pokazuju da Hrvatska u prvom razdoblju obveze može vlastitim mjerama ispuniti obveze Kyotskog protokola ako se ostvari scenarij ‘s mjerama’ (vidi poglavlje 7.8.10), što znači da se ne planira korištenje fleksibilnih mehanizama. Ukoliko dođe do podbačaja u realizaciji domaćih mjera koji bi mogao ugroziti ispunjenje obveze Kyotskog protokola, tada dolazi u obzir korištenje mehanizama trgovanja emisijama, odnosno izravne kupnje jedinica emisije na otvorenom međunarodnom tržištu.
Očekuje se da će pregovori o obvezama nakon Kyotskog protokola (nakon 2012.) rezultirati još strožim zahtjevima te će, kada se iskoristi određeni potencijal smanjenja emisije domaćim mjerama, postati zanimljive opcije nabave jedinica iz inozemstva. Regulatorni okvir za razdoblje nakon 2012. još nije uspostavljen, ali postoji konsenzus u međunarodnoj zajednici za nastavkom njihove provedbe uz određene izmjene pravila, posebno CDM-a. Zbog toga je u interesu Hrvatske da se tijekom prvog razdoblja obveze osposobi za korištenje ostalih opcija koje će proizaći iz međunarodne regulative kojom će se definirati okvir djelovanja nakon 2012.
Ü MCA-30 Uspostava infrastrukture za primjenu fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola – ovlaštenja FZOEU-a za međurodno kupovanje jedinica smanjenja emisija
Gledajući formalno institucionalnu prilagodbu provedbe mehanizama, u Hrvatskoj je potrebno imenovati nadležno tijelo (engl. designated national authority – DNA) za provedbu mehanizma klimatski »čistih« razvojnih projekata (CDM), odnosno referentni centar (engl. designated focal point) za provedbu mehanizma zajedničkih projekata (JI). Funkcije ovih tijela u Hrvatskoj će izvršavati postojeća ustrojstvena jedinica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nadležna za klimatske promjene. Primjer gdje je isti subjekt odgovoran za provedbu oba projektna mehanizma može se naći u nekim zemljama strankama Priloga I. Konvencije.
Zakonodavne aktivnosti započele su 2007. godine pripremom zakonskih i podzakonskih akata za reguliranje primjene mehanizama. Donošenjem Uredbe o praćenju emisije stakleničkih plinova (»Narodne novine« br. 1/07) postavljene su nadležnosti za vođenje registra stakleničkih plinova koji predstavlja jedan od nužnih uvjeta za primjenu mehanizama. MZOPUG putem AZO-a uspostavlja Registar, a za poslove vođenja registra nadležan je AZO. Pitanja provedbe fleksibilnih mehanizama u Hrvatskoj planiraju se urediti posebnom uredbom.
Ukoliko dođe do podbačaja u realizaciji domaćih mjera, potrebno je osigurati financijska sredstva za kupnju jedinica emisije kojima će se pokriti razlika do iznosa postavljenog Kyotskim protokolom za Hrvatsku. Planira se da će se koristiti sredstva iz FZOEU, međutim ako ta sredstva neće biti dovoljna, potrebno ih je osigurati iz državnog proračuna, zbog čega je važna i koordinacija s Ministarstvom financija.
Cijena jedinica koje se mogu odmah nabaviti na tržištu u pravilu je veća od jedinica nastalih projektnim mehanizmima, međutim u slučaju kada se ne očekuje nabava veće količine, izravna kupnja manjih količina na tržištu je opravdana. Uspostava infrastrukture za realizaciju nabave jedinica smanjenja emisije opravdana je jedino kad se kupuju veće količine jedinica, što ovdje nije slučaj.
Izravna kupnja emisijskih jedinica na tržištu može se realizirati bilateralnim ugovorima, trgovanjem na burzi ili na neburzovnim tržištima. Zbog zamršenosti tržišnih odnosa te i drugih razloga kao što su oni regulatorne i političke prirode, vrlo je teško prognozirati buduću cijenu tone CO2 na otvorenom tržištu u 2008. godini, a još teže cijenu koju će tržište definirati pri kraju razdoblja obveze u 2012. godini. Trenutne procjene govore da bi se ta cijena mogla kretati u relativno širokom rasponu od 15-35 eura po toni.
Ü MCI-31. Provedba JI projekata u Hrvatskoj
Kad se radi o JI projektima, Hrvatska kao država ili bilo koji zainteresirani pravni subjekt iz Hrvatske, može imati dvije uloge: investitora u smanjenje emisije u drugoj državi – stranci Kyotskog protokola ili ulogu nositelja (domaćina) projekta u Hrvatskoj. U prvom razdoblju obveze (2008. – 2012.) ne predviđa se primjena većih JI projekata Hrvatskoj u kojima bi strani investitori ulagali u smanjenje emisije i ostvarivali pravo na jedinice smanjenja koje bi se iz Hrvatske prenosile na račun investitora. Isto tako ne očekuje se niti značajnija provedba JI projekata u kojima bi se pravni subjekti iz Hrvatske pojavili u ulozi investitora prvenstveno zbog zasićenosti tržišta u centralnoj i istočnoj Europi. Primjena JI projekata u Hrvatskoj može se prihvatiti u sektoru poljoprivrede, prometa i gospodarenja otpadom, odnosno u sektorima u kojima se ne mogu kratkoročno provesti mjere ili su granični troškovi primjene mjera relativno visoki u post-Kyoto razdoblju.
Ü MCA-32. Omogućiti investiranje u CDM i JI projekte u drugim državama
Tijekom 2008. godine planira se uspostaviti procedura za provedbu mehanizama Kyotskog protokola, kako bi se omogućilo sudjelovanje Hrvatske kao investitora u CDM i JI projekte za smanjenje emisije u drugim državama. Da bi se investiralo u ove projekte, bit će potrebno osigurati stručne kadrove za prosudbu izvodljivosti projekata, rizika realizacije projekta i stvarne uštede emisije kojom projekt rezultira. Mogućnost realne prosudbe izravno utječe na poziciju u procesu ugovaranja i povoljnosti ugovora o kupnji smanjenja emisije koji se u konačnici sklapa s prodavateljem smanjenja emisije te smanjenje rizika od podbačaja isporuke planiranih jedinica. Potrebno je omogućiti pravnim subjektima iz Hrvatske da samostalno ulažu u CDM i JI projekte, što je omogućeno na razini Europske unije Direktivom 2004/101/EC. Ova je direktiva u funkciji europske sheme trgovanja emisijama, opisane u nastavku. U slučaju provedbe mjera iz Strategije neće biti potrebna kupovina emisijskih jedinica od strane države, ali treba omogućiti gospodarskim subjektima ulaganje u takve projekte i trgovanje emisijskim jedinicama na tržištu.
Ü MCA-33 UCA-33 Uključivanje Hrvatske u europsku shemu trgovanja emisijama
Pretpostavljajući ulazak Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, postrojenja u Hrvkoja ispunjavaju kriterije europske direktive o trgovanju pravima na emisije (Direktiva 2003/87/EK) postat će obvezni sudionici u europskoj shemi trgovanja emisijama. Shema predstavlja oblik mehanizma međunarodnog trgovanja emisijama ograničenog na članice Europske unije. Shema trgovanja emisijama Europske unije povezana je s fleksibilnih mehanizmima Kyotskog protokola na taj način da pravni subjekti – obveznici sheme mogu u određenoj mjeri koristiti projektne mehanizme CDM i JI kojima stječu jedinice za ispunjenje obveze. Pokazuje se da je sustav trgovanja pravima na emisije učinkovit u slučaju kada je količina jedinica prava na emisije na tržištu manja od stvarnih emisija stakleničkih plinova sudionika u shemi, odnosno kada je stvorena potražnja. Stoga se pretpostavlja da će i za Hrvatsku sudjelovanje u EU ETS-u donijeti pozitivne učinke na smanjenje emisije. Postoji mogućnost sudjelovanja Hrvatske u EU ETS-u i prije formalnog pristupanja EU.
Uključivanje Hrvatske u EU ETS planirano je tijekom 2010. godine, to je u vrijeme kada će službeno već početi prvo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola, a istodobno s njime i drugo razdoblje EU ETS-a.
Glavne aktivnosti koje se odnose na fleksibilne mehanizme su:
2008. – Uredba o trgovanju emisijskim kvotama stakleničkih plinova
2008. – Uspostava registra stakleničkih plinova
2008. – Uredba o uvjetima provedbe fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola
2010. – Povezivanje na EU shemu trgovanja kvota emisije
2010. – Ocjena stanja provedbe mjera i Kyotskog protokola
2010 – Uspostava programa za mehanizme u Fondu (po potrebi)
U okviru projekta programa Europske komisije »LIFE Treće zemlje« – “Osposobljavanje Republike Hrvatske za provedbu Okvirne konvencije o promjeni klime i Kyotskog protokola”, izrađene su stručne podloge za provedbu fleksibilnih mehanizama i trgovanja emisijskim jedinicama u Republici Hrvatskoj. Realizacijom CARDS 2004 projekta ostvarit će se financijska podrška za uspostavu registra i izradi Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova. U suradnji sa Svjetskom bankom planira se održavanje niza radionica na kojima će se postrojenjima obuhvaćenim sustavom trgovanja emisijskim kvotama dati informacije vezano za njihove obveze prema praćenju emisja iz postrojenja, organizacije provjere izvješća, načina trgovanja emisjskim jedinicama i dr.

8.14. EFEKTI PRIMJENE MJERA – PROJEKCIJE DO 2012. GODINE S POGLEDOM NA 2020. GODINU

Za projekcije u budućnosti promatrana su dva scenarija:
Scenarij ‘bez mjera’. To je scenarij koji podrazumijeva nastavak postojeće prakse, ali prodorom novih tehnologija kakav bi bio da nema ciljeva smanjenja emisije stakleničkih plinova. Treba istaknuti da scenarij ‘bez mjera’ nije čista ekstrapolacija današnjeg stanja i povjesnog trenda. Ekstrapolacija trenda emisija iz posljednjih deset godina dala bi porast emisije po stopi od 3,4%. Scenarij ‘bez mjera’ u razdoblju od 2004. do 2012. godine ima manji trend od ekstrapolacije dosadašnjeg porasta i iznosi 2,5%. Scenarij bez mjera pretpostavlja izgradnju u elektroenergetskom sustavu u skladu s planom izgradnje Energetske strategije (referentni scenarij S1).
Scenarij ‘s mjerama’. To je scenarij s primjenom svih mjera koje preporučuje Plan. Napominje se da su u analizi mjera u pravilu analizirane mjere s troškom manjim od 20 EUR/t CO2, s nekim izuzecima. Ovim scenarijem u razdoblju od 2005. – 2012. godine emisija bi trebala rasti sa stopom ne većom od 1,2%, što je porast od oko 370 Gg CO2 eq/god.
Iz slike 8.14-1 uočljivo je da bi u scenariju ‘bez mjera’ emisija iznosila oko 2.300 Gg CO2 eq iznad Kyotskog cilja, u 2010. godini. Primjenom svih troškovno učinkovitih mjera koje predlaže Plan, emisija će biti ispod Kyotskog cilja u čitavom razdoblju, od 2010. do 2012. godine.
Ako se uspiju realizirati sve mjere, emisija bi u 2010. godini bila na razini 6,6% nižoj od bazne godine, što je nešto bolje od postavljanog cilja 5% smanjenja u odnosu na baznu godinu.
Emisija po scenariju ‘s mjerama’ raste 1,6% godišnje u razdoblju do 2010. godine, a zatim po stopi od 0,2% godišnje do 2020. godine.
Najveće smanjenje emisije u odnosu na scenarij ‘bez mjera’ bit će u sektoru Energetskih postrojenja, posebice u proizvodnji električne energije. To je najviše posljedica primjene obnovljivih izvora energije i primjene mjera energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji (Slika 8.14-2). Najveća pojedinačna mjera u sektoru Industrijskih procesa je smanjenje emisije N2O u proizvodnji dušične kiseline. U ukupnom smanjenju, 41% se ostvaruje korištenjem obnovljivih izvora energije, 24% mjerama energetske učinkovitost i 28,7% u industrijskim procesima (Slika 8.14-3). Mjere u gospodarenju otpadom postaju značajne nakon 2010. godine, kada se predviđa termička obrada otpada u gradskim toplanama i cementnoj industriji, sa smanjenjem emisije za oko 780 Gg CO2 eq u 2012. godini

Slika 8.14-1: PROJEKCIJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA U HRVATSKOJ
Ako se Hrvatska odluči za korištenje članka 3.4. Kyotskog protokola kojim se dozvoljava umanjenje emisije zbog porasta zaliha ugljika u drvnoj masi (aktivnost održivog gospodarenja šumama), tada bi se emisija još mogla smanjiti za 972 Gg CO2eq. To je još dodatnih 2,8%, te bi ukupni potencijal smanjenja u 2010. godini mogao biti 9,4%, u odnosu na scenarij ‘bez mjera’.
Nakon 2012. godine nastupa drugo razdoblje obveze iz Kyotskog protokola, a obveze pojedinih država tek će se odrediti.
Iz današnje perspektive mogućeg predviđanja budućnosti može se vidjeti da bi Hrvatska dugoročno mogla stabilizirati svoje emisije oko 2020. godine. Smanjenja iznad 5% u odnosu na baznu godinu, u 2020. godini mogu se postići jedino uz znatno više troškove, te primjenom jedne od tri mjera koje u ovoj Strategiji nisu uzete u obzir: sadnja novih šuma, izdvajanje i spremanje CO2 u podzemna skladišta, kao i izgradnja nuklearnih elektrana. Potencijale dodatnog smanjenja potrebno je pomno analizirati, a rezultate koristiti u okviru tekućih pregovora za post Kyoto razdoblje.

Slika 8.14-2: SMANJENJE EMISIJE PO SEKTORIMA U ODNOSU NA CILJ KYOTSKOG PROTOKOLA, U 2010. GODINI


Slika 8.14-3: DOPRINOS ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE SMANJENJU EMISIJE U 2010. GODINI.
 

8.15. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA PROVEDBU MJERA

Institucionalni okvir za provedbu mjera s ciljem smanjivanja emisija stakleničkih plinova temelji se na postojećim institucijama Države i mreže visokoškolskih, znanstveno-istraživačkih i stručnih ustanova prikazuje tablica 8.15-1.

Tablica 8.15-1: INSTITUCIJE ZA PROVEDBU MJERA U PODRUČJU KLIMATSKIH PROMJENA
 

Institucija

Aktivnost 

MZOPUG

 

Odgovoran za planiranje i provođenje politike i mjera za ublaženje klimatskih promjena. Operativno provođenje je u okviru Odjelu za zaštitu atmosfere u Sektoru za atmosferu, more i tlo. MZOPUG izdaje dozvole za emisijske jedinice i provedbeno je tijelo za primjenu fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola.

Savjet za održivi razvitak i zaštitu okoliša

Nadzire provedbu politike i mjera i daje prijedloge za izmjene i nove aktivnosti.

Radna skupina za međusektorsku koordinaciju središnjih tijela državne uprave

Na operativnoj razini koordinira aktivnosti između Ministarstva i drugih tijela državne uprave. Ovim se treba osigurati kontinuitet poslova i učinkovitija suradnja.

Ad hoc radne skupine i stručni savjeti

 

MZOPUG po potrebi osniva radne skupine, za pojedina pitanja i sektore. Stručno povjerenstvo bit će potrebno za ocjenu JI i CDM projekata.

FZOEU

 

Zadužen za:
– obračun i naplaćivanje naknade na emisije CO2,
– financijsko poticanje projekata i programa u skladu s ciljevima i prioritetima Strategije i Plana djelovanja,
– kupovanje kvota emisije na međunarodnom tržištu.

AZO

 

Zadužena za upravljanje registrom stakleničkih plinova, prikupljanje i arhiviranje podataka o emisijama, vođenje nacionalnog sustava za proračun emisija stakleničkih plinova, pripremu izvješća o emisijama, zadužen za osiguranje i kontrolu kvalitete podataka o emisijama u nacionalnom sustavu.

DHMZ

 

Zadužen za pitanja klimatologije i uključivanje u Globalni sustav praćenja klimatskih promjena. Sudjeluje u aktivnostima vezanimvezanim za utjecaje promjene klime i adaptacije klimatskim promjenama.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

 

Zaduženo za izgradnju kapaciteta i provođenje programa u dijelu koji se odnosi na energetiku, posebice primjenu energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Priprema zakone iz područja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Daje poticaje projektima kojima se smanjuje emisija stakleničkih plinova i koordinira svoj rad sa MZOPUG. Nadležno tijelo za dostavu podataka za izradu Proračuna emisija stakleničkih plinova u dijelu koji se odnosi na energetiku i industriju. 

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

 

Zaduženo za izgradnju kapaciteta i provedbu programa u šumarstvu i drvnoj industriji. Nadležno tijelo za dostavu podataka za izradu Proračuna emisija stakleničkih plinova u dijelu koji se odnosi na šumarstvo.

Ministarstvo mora,

prometa i infrastrukture

Zaduženo za izgradnju kapaciteta i provođenje programa u sektoru prometa. Nadležno tijelo za dostavu podataka za izradu Proračuna emisija stakleničkih plinova u dijelu koji se odnosi na promet.

Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa

Zaduženo za poticanje tehnološkog razvoja i transfer tehnologija za ublaženje klimatskih promjena, za pripremu programa istraživanja o utjecajima promjene klime i za istraživanja adaptacije klimatskim promjenama.

Državni zavod za statisitku

Treba prilagoditi prikupljanje podataka prema potrebama Plana.

Obrazovne i visokoškolske
ustanove

 

Promiču i provode obrazovne programe, uključuju se i predlažu akcije. Na fakultetima je potrebno uvođenje kolegija o klimatskim promjenama Pitanje klimatskih promjena je potrebno uklopiti i u druge relevantne kolegije.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

 

Zadužene za poticanje i provedbu koncepta održivog razvoja u planiranju i vljanju gradovima, općinama i županijama posebno vezano za mjere smanjenja emsija stakleničkih plinova, poticanje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti te održivi promet.

Znanstveno-stručne institucije

 

Pomažu u realizaciji programa osposobljavanja, održavanju sustava, izvode proračun emisije, pomažu u izvještavanju i nezavisnom pregledu. Predlažu, pokreću i provode programe istraživanja, tehnološkog razvoja i transfera tehnologija. Poželjan je interdiscplinarni pristup i međunarodna suradnja.

Organizacije civilnog društva

Inicijative u pripremi i provođenju programa i projekata, posebice u dijelu javne promidžbe i edukacije.

Industrija

 

Očekuje se povećanje vlastite inicijative u provedbi ovog Plana i općenito u praktičnoj primjeni koncepta održivog razvoja.

Predloženi institucionalni okvir prilagođen je za funkcioniranje u uvjetima ograničenih financijskih i ljudskih resursa, i neformalno se već koristi od izrade Prvog nacionalnog izvješća o promjeni klime (2001).
U razdoblju do 2010. godine potrebno je kadrovski ojačati državne institucije. Iznimno je važno osigurati kontinuitet u kadrovima jer su poslovi vrlo kompleksni i traže višegodišnje obrazovanje i osposobljavanje. Posebno se to odnosi na ispunjenje obveza prema Kyotskom protokolu, čije neizvršavanje u propisanim rokovima povlači za sobom određene posljedice za državu. U tu svrhu potrebno je s institucijama koje imaju znanstveno-stručnu kompetenciju uspostaviti dugoročne ugovorno-parterske odnose. Za ključna pitanja u tijeku osposobljavanja i provedbe treba uspostaviti ad hoc radne grupe, s jasno definiranim mandatom i osiguranim financijskim izvorima za njihov rad.
U tablici 8.5-1 nisu navedeni glavni akteri – građani. Temeljni pokretač je svaki pojedinac i njegova vlastita ekološka i društvena odgovornost. Pojedinačno svaki od nas može aktivno doprinjeti u svojem uredu, kod kuće, u organizacijama civilnog društva. Bez javne svijesti o potrebi promjene ponašanja neće biti moguće napraviti velike pomake. U razdoblju do 2012. godine, veliki dio ostvarit će se čisto zakonodavnim instrumentima, ali problem će biti kasnije kada zahtjevi za smanjenjem emisije budu sve veći.

8.16. ZAKONODAVNI OKVIR

Za rješavanje pitanja klimatskih promjena donedavno u Hrvatskoj nisu postojali specifični zakonodavni instrumenti. Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) u sklopu Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka postavlja formalnu obvezu izrade plana za ublaženje klimatskih promjena. Isti Zakon postavlja pravnu osnovu za propisivanje kvota emisije i tržišta kvotama emisije. Izmjene i dopune ovog Zakona koje će omogućiti cjelokupan prijenos propisa EU koji reguliraju područje klimatskih promjena usvojiti će se u drugom kvartalu 2008.
Razvoj pravne regulative u Hrvatskoj temeljit će se na prijenosu pravne stečevine EU, pri čemu je za ostvarenje postavljenih ciljeva potreban i niz drugih instrumenata provedbe. Prijenos pravne stečevine planira se okončati do kraja 2008. godine, što znači da će učinci provedbe biti jače vidljivi tek pri kraju Kyotskog razdoblja. Europska praksa pokazuje da mjere koje nalažu EU direktive daju vrlo različite učinke u pojedinim državama i da su neki ciljevi jedva dostignuti. U prijenosu direktiva koje se odnose na sprječavanje klimatskih promjena nije predviđeno da se pregovara o odgodama primjene, jer bi se time dovelo u pitanje ostvarenja ciljeva ovog Plana. Dodatno, u odnosu na EU regulativu bit će tek nekoliko provedbenih propisa. Priprema propisa u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. U kasnijoj fazi aktivniju ulogu preuzet će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Tablica 8.16-2 sadrži pregled novih ili propisa koje je potrebno nadopuniti.

Tablica 8.16-2: NADOPUNA POSTOJEĆE REGULATIVE I KLJUČNI NOVI PROPISI ZA PROVEDBU PLANA
 

Vrsta propisa