Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2650/2005 od 7. svibnja 2008.

NN 70/2008 (18.6.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2650/2005 od 7. svibnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2355

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Kos, Davor Krapac i Jasna Omejec, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi, koju je podnijela Z. O. iz Z., na sjednici održanoj 7. svibnja 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-4728/91 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, Z. O. iz Z., M. 44, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 22.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 14. lipnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-4728/91.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 14. studenoga 1991. podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, J. a. iz B., za JAT, T. Z. iz Z., radi utvrđenja ništavosti rješenja o prestanku radnog odnosa i naknade plaće.
U razdoblju od podnošenja tužbe od 14. studenoga 1991. do ročišta 11. ožujka 1997. prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu relevantnu radnju.
Na ročištu održanom 11. ožujka 1997. sud je naložio podnositeljici dostavu podataka o nazivu i sjedištu tuženika.
Poziv za ročište, zakazano za 1. listopada 2001., sud je 23. studenoga 2000. diplomatskim putem uputio JAT-u B.
Podneskom od 19. veljače 2001. podnositeljica je obavijestila sud da je pravni sljednik tuženika društvo C. a. iz Z.
Uredno pozvani tuženik nije pristupio na ročište održano 1. listopada 2001. Sljedeće ročište je zakazano za 15. siječnja 2002.
JAT J. p. za v. s. iz B. (u daljnjem tekstu: JAT) dostavilo je sudu 9. listopada 2001. podnesak kojim obavještava sud da su 21. rujna 2001. dobili poziv za ročište za 1. listopada 2001., ali da nisu primili tužbu koja odgovara broju predmeta: Pr-4728/91, već drugom broju, te mole sud da ih izvijesti postoje li dvije tužbe podnositeljice, a ako postoje da dostavi tužbu u konkretnom predmetu. Opreza radi, osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti.
Podneskom od 31. prosinca 2001., JAT obavještava sud da su 5. prosinca 2001. primili tužbu podnositeljice u predmetu broj: Pr-4728/91 te predlaže spajanje tog predmeta s predmetom broj: Pr-4731/91.
Sljedeća ročišta održana su 15. siječnja 2002. i 13. veljače 2002.
20. veljače 2002. podnositeljica dostavlja sudu dokaze na okolnost pravnog sljedništva tuženika (potvrdu sudskog registra, izvadak iz sudskog registra s potvrdom o pripajanju, presudu u predmetu protiv istog tuženika u kojemu je već ocjenjivano pravno sljedništvo).
Na ročištu od 15. svibnja 2002. punomoćnik C. a. se protivi stupanju u parnicu umjesto JAT-a, sud određuje priklopiti spis Pr-4731/91 (radi uvida i odluke o postojanju litispendencije), a punomoćniku podnositeljice je naloženo da dokaže pravno sljedništvo poduzeća JAT.
Podnositeljica podneskom od 6. lipnja 2002. obrazlaže pravno sljedništvo JAT-a, a podneskom od 28. kolovoza 2003. požuruje zakazivanje ročišta.
Podneskom od 24 svibnja 2005. C. a. protivi se subjektivnoj preinaci, a podneskom od 25. srpnja 2005. dostavlja sudu presudu u drugom predmetu u kojemu je utvrđeno da poduzeće A. (čiji je pravni sljednik C. a.) nije pravni sljednik JAT-a.
Na ročištu 2. ožujka 2006. C. a. se protivi subjektivnom preinačenju tužbenog zahtjeva te se ne želi upustiti u raspravljanje, a sud donosi rješenje da će odluku o prigovoru tuženika donijeti izvanraspravno i proslijediti strankama pismenim putem.
Rješenjem od 2. ožujka 2006. sud odbija preinaku tužbe na način da umjesto JAT-a, javno preduzeće za vazdušni saobraćaj, tuženik bude C. a. d.d. Z.
Protiv navedenog rješenja podnositeljica je 6. srpnja 2006. podnijela žalbu, na koju je tuženik 14. rujna 2006. podnio odgovor.
Rješenjem od 13. veljače 2007. broj: Gžr-111/07 Županijski sud u Zagrebu je odbio podnositeljičinu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Rješenjem od 15. listopada 2007. prvostupanjski sud poziva tuženika da odredi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj budući da se nalazi u inozemstvu.
Rješenjem od 23. siječnja 2008. sud određuje tuženikovog punomoćnika za primanje pismena.
Sljedeće ročište je određeno za 7. svibnja 2008.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 14. studenoga 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj: 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj: 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13, uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 14. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina i sedam (7) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju postupak se cijelo vrijeme, do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana, u kojemu prvostupanjski sud nije donio odluku o glavnoj stvari.
Riječ je o radnom sporu koji, sukladno članku 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) i člancima 174. stavku 2. i 176. stavku 1. Sudskog poslovnika (»Narodne novine«, broj 80/97., 20/98. i 118/01.), ima prednost u rješavanju, a osobito kod određivanja rokova i ročišta. Stoga, pet ročišta održanih u pravnorelevantnom razdoblju ukazuju na neaktivnost nadležnog prvostupanjskog suda i na činjenicu da taj sud nije poduzeo odgovarajuće korake radi učinkovitog vođenja ovog parničnog postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iako okolnosti konkretnog slučaja (sjedište tuženika u inozemstvu, utvrđivanje pravnog sljedništva na strani tuženika) ukazuju da se radi o složenijoj sudskoj stvari, ocjena je Ustavnog suda da te okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje radnog spora od preko 13 godina.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju, postupak se vodi radi utvrđivanja ništavosti odluke o prestanku radnog odnosa i naknade plaće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode u svezi otkaza (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981. te Obermeier protiv Austrije od 28. lipnja 1990.).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana. Tijekom tog razdoblja nije donijeta niti jedna meritorna odluka.
Iako u konkretnom slučaju postoje elementi koji postupak čine složenijim, Ustavni sud ocjenjuje, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka i okolnost da je postupak pred prvostupanjskim sudom još uvijek u tijeku iako se radi o sporu žurne naravi, da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određujući visinu naknade u konkretnom slučaju, Ustavni sud je uzeo u obzir i razdoblje neaktivnosti suda od preko pet godina prije 5. studenoga 1997. te trajanje ustavnosudskog postupka u ovom predmetu.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2650/2005
Zagreb, 7. svibnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.