2355
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Kos, Davor Krapac i Jasna Omejec, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi, koju je podnijela Z. O. iz Z., na sjednici održanoj 7. svibnja 2008. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se
vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-4728/91 u najkraćem mogućem roku,
ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana
objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositeljici ustavne tužbe, Z. O. iz Z., M. 44, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 22.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 14. lipnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-4728/91.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 14. studenoga 1991. podnijela tužbu Općinskom sudu u
Zagrebu protiv tuženika, J. a. iz B., za JAT, T. Z. iz Z., radi utvrđenja
ništavosti rješenja o prestanku radnog odnosa i naknade plaće.
U razdoblju od podnošenja tužbe od 14. studenoga 1991. do ročišta 11. ožujka
1997. prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu relevantnu radnju.
Na ročištu održanom 11. ožujka 1997. sud je naložio podnositeljici dostavu
podataka o nazivu i sjedištu tuženika.
Poziv za ročište, zakazano za 1. listopada 2001., sud je 23. studenoga 2000.
diplomatskim putem uputio JAT-u B.
Podneskom od 19. veljače 2001. podnositeljica je obavijestila sud da je pravni
sljednik tuženika društvo C. a. iz Z.
Uredno pozvani tuženik nije pristupio na ročište održano 1. listopada 2001.
Sljedeće ročište je zakazano za 15. siječnja 2002.
JAT J. p. za v. s. iz B. (u daljnjem tekstu: JAT) dostavilo je sudu 9. listopada
2001. podnesak kojim obavještava sud da su 21. rujna 2001. dobili poziv za
ročište za 1. listopada 2001., ali da nisu primili tužbu koja odgovara broju
predmeta: Pr-4728/91, već drugom broju, te mole sud da ih izvijesti postoje li
dvije tužbe podnositeljice, a ako postoje da dostavi tužbu u konkretnom
predmetu. Opreza radi, osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti.
Podneskom od 31. prosinca 2001., JAT obavještava sud da su 5. prosinca 2001.
primili tužbu podnositeljice u predmetu broj: Pr-4728/91 te predlaže spajanje
tog predmeta s predmetom broj: Pr-4731/91.
Sljedeća ročišta održana su 15. siječnja 2002. i 13. veljače 2002.
20. veljače 2002. podnositeljica dostavlja sudu dokaze na okolnost pravnog
sljedništva tuženika (potvrdu sudskog registra, izvadak iz sudskog registra s
potvrdom o pripajanju, presudu u predmetu protiv istog tuženika u kojemu je već
ocjenjivano pravno sljedništvo).
Na ročištu od 15. svibnja 2002. punomoćnik C. a. se protivi stupanju u parnicu
umjesto JAT-a, sud određuje priklopiti spis Pr-4731/91 (radi uvida i odluke o
postojanju litispendencije), a punomoćniku podnositeljice je naloženo da dokaže
pravno sljedništvo poduzeća JAT.
Podnositeljica podneskom od 6. lipnja 2002. obrazlaže pravno sljedništvo JAT-a,
a podneskom od 28. kolovoza 2003. požuruje zakazivanje ročišta.
Podneskom od 24 svibnja 2005. C. a. protivi se subjektivnoj preinaci, a
podneskom od 25. srpnja 2005. dostavlja sudu presudu u drugom predmetu u kojemu
je utvrđeno da poduzeće A. (čiji je pravni sljednik C. a.) nije pravni sljednik
JAT-a.
Na ročištu 2. ožujka 2006. C. a. se protivi subjektivnom preinačenju tužbenog
zahtjeva te se ne želi upustiti u raspravljanje, a sud donosi rješenje da će
odluku o prigovoru tuženika donijeti izvanraspravno i proslijediti strankama
pismenim putem.
Rješenjem od 2. ožujka 2006. sud odbija preinaku tužbe na način da umjesto
JAT-a, javno preduzeće za vazdušni saobraćaj, tuženik bude C. a. d.d. Z.
Protiv navedenog rješenja podnositeljica je 6. srpnja 2006. podnijela žalbu, na
koju je tuženik 14. rujna 2006. podnio odgovor.
Rješenjem od 13. veljače 2007. broj: Gžr-111/07 Županijski sud u Zagrebu je
odbio podnositeljičinu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Rješenjem od 15. listopada 2007. prvostupanjski sud poziva tuženika da odredi
punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj budući da se nalazi u
inozemstvu.
Rješenjem od 23. siječnja 2008. sud određuje tuženikovog punomoćnika za primanje
pismena.
Sljedeće ročište je određeno za 7. svibnja 2008.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 14. studenoga 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom
o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u
daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i
Protokol broj: 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj: 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br.
13, uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju
smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj
14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 14 uz Konvenciju
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava
Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja
njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za
kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 14. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina i sedam (7) mjeseci, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju postupak se cijelo vrijeme, do
podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od
sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana, u kojemu prvostupanjski
sud nije donio odluku o glavnoj stvari.
Riječ je o radnom sporu koji, sukladno članku 434. Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) i člancima
174. stavku 2. i 176. stavku 1. Sudskog poslovnika (»Narodne novine«, broj
80/97., 20/98. i 118/01.), ima prednost u rješavanju, a osobito kod određivanja
rokova i ročišta. Stoga, pet ročišta održanih u pravnorelevantnom razdoblju
ukazuju na neaktivnost nadležnog prvostupanjskog suda i na činjenicu da taj sud
nije poduzeo odgovarajuće korake radi učinkovitog vođenja ovog parničnog
postupka.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iako okolnosti konkretnog slučaja (sjedište tuženika u inozemstvu, utvrđivanje pravnog sljedništva na strani tuženika) ukazuju da se radi o složenijoj sudskoj stvari, ocjena je Ustavnog suda da te okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje radnog spora od preko 13 godina.
4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU
U konkretnom slučaju, postupak se vodi radi utvrđivanja ništavosti odluke o prestanku radnog odnosa i naknade plaće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode u svezi otkaza (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981. te Obermeier protiv Austrije od 28. lipnja 1990.).
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio
ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana. Tijekom tog
razdoblja nije donijeta niti jedna meritorna odluka.
Iako u konkretnom slučaju postoje elementi koji postupak čine složenijim,
Ustavni sud ocjenjuje, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka i okolnost da je
postupak pred prvostupanjskim sudom još uvijek u tijeku iako se radi o sporu
žurne naravi, da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim
pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz
iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda
i prije 5. studenoga 1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog
slučaja. Određujući visinu naknade u konkretnom slučaju, Ustavni sud je uzeo u
obzir i razdoblje neaktivnosti suda od preko pet godina prije 5. studenoga 1997.
te trajanje ustavnosudskog postupka u ovom predmetu.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom
sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8)
dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog
u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i
5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2650/2005
Zagreb, 7. svibnja 2008.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.