UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2787

PRESUDA

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Rostaš-Beroš kao predsjednice vijeća, Jasminke Jenjić i mr. sc. Mirjane Juričić kao članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Srđana Papića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja PZ Auto d.o.o. iz Velike Gorice, zastupan po Mirjani Borić, odvjetnici iz Zagreba, i Kolnoa d.o.o. iz Zagreba, zastupan po Igoru Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/38, ur.broj: 580-02-05-10-73 od 4. listopada 2005. godine, radi tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2008.
presudio je
Tužbe se odbijaju.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela utvrđeno je da je Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen 1. prosinca 2003. godine između poduzetnika Kolnoa d.o.o. i poduzetnika PZ Auto d.o.o. zabranjeni sporazum u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, utvrđeno je da je plan postprodaje za 2004. i 2005. godinu u dijelu koji se odnosi na Sporazum o cijeni i bonifikaciji za opremu, sklopljen između poduzetnika PZ Auto d.o.o. i ovlaštenih distributera i servisera motornih vozila zaštitnog znaka kojih je generalni uvoznik PZ Auto d.o.o. zabranjeni sporazum u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnih natjecanja, te su proglašeni ništavim sporazumi iz citiranih točki osporenog rješenja. Također je utvrđeno da su tužitelji kao poduzetnici sklapanjem navedenog Sporazuma u razdoblju od 1. prosinca 2003. do 11. svibnja 2005. godine spriječili, ograničili ili narušili tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, te su obvezani na plaćanje upravnih pristojbi i troškova postupka u iznosima navedenih u izreci citiranog rješenja.
U tužbi kojom osporava rješenje tuženika, PZ Auto d.o.o. navodi da je isto nepravilno i nezakonito zbog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno što u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je ovlašteni uvoznik motornih vozila zaštitnog znaka Volkswagen, Audi, Seat, Škoda i Porsche za Republiku Hrvatsku, koja motorna vozila distribuira putem ovlaštenih distributera i servisera. S druge strane poduzetnik Kolnoa d.o.o. je sukladno članku 2. Ugovora ovlašteni uvoznik proizvoda Mul-t-lock cylinder inside, a koji proizvodi su uređaji za zaštitu od krađe automobila. Osnova za sklapanje spornog Ugovora ogleda se u činjenici da su krajnji kupci motornih vozila pokazali najviše interesa za kupnju uređaja za zaštitu od krađe koja su predmet ugovora, te je sukladno navedenom tužitelj nastojao krajnjim kupcima motornih vozila koja uvozi ponuditi upravo one proizvode za koje su isti sami iskazali najviše interesa. Dalje, nastavno navodi da se predmetni Ugovor nikako ne može kvalificirati kao sporazum o isključivoj kupnji iz razloga što niti jedna odredba predmetnog Ugovora neposredno ili posredno ne obvezuje tužitelja na kupnju proizvoda koji je predmet Ugovora od strane poduzetnika Kolnoa d.o.o. Predmetnim Ugovorom ugovorne strane jedino reguliraju svoje međusobne odnose u slučajevima kada tužitelj kupuje proizvode poduzetnika Kolnoa d.o.o., te izričito naglašava, niti posredno niti neposredno nije isključeno pravo tužitelja da proizvode koji su predmet Ugovora kupuje od drugih dobavljača. Iz analize provedene tijekom postupka, proizlazi da je tijekom razdoblja od 11 mjeseci nakon zaključivanja predmetnog Ugovora daljnjih 14 servisera i distributera tužitelja kupilo pojedinačno manje od 10 uređaja za mehaničku blokadu mjenjača odnosno svi zajedno tijekom istog razdoblja ukupno su kupili 49 komada uređaja za mehaničku blokadu. Iz navedenog jasno proizlazi da su unatoč postojanju plana postprodaje koji prema navodima podnositelja prijave ograničava poslovanje ovlaštenih distributera i servisera tužitelja s ostalim dobavljačima opreme, čak 26 ovlaštenih servisera i distributera od ukupnog broja nisu kupili niti jedan proizvod od tužitelja, a njih 14 je kupilo zanemarivu količinu proizvoda koji su predmet Ugovora. Ovlašteni distributeri i serviseri tužitelja na traženje tužene Agencije dostavile su očitovanja iz kojih je razvidno da su uređaje za mehaničku blokadu vozila kupovali i od drugih dobavljača, a ne samo od prvotužitelja. Naglašava da su ovlašteni serviseri i distributeri potpuno autonomno i slobodno birali od kojeg dobavljača će kupovati potrebnu opremu za motorna vozila, rukovodeći se isključivo ekonomskim uvjetima. Obzirom da je tuženo tijelo ocijenilo da je sklapanjem Ugovora i plana postprodaje koje su kvalificirani kao zabranjeni sporazumi, tužitelj spriječio, ograničio ili narušio tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu u razdoblju od 1. prosinca 2003. do 11. svibnja 2005. godine, tužitelj ovakav zaključak osporava te prije svega smatra da je tuženo tijelo preusko odredilo mjerodavno tržište, što u konačnosti ima za posljedicu da nije pravilno utvrđen tržišni udio tužitelja budući da prilikom utvrđivanja tržišnog dijela poduzetnika Kolnoa d.o.o. nije uzet u obzir i udjeli svih poduzetnika koji djeluju na tržištu prodaje uređaja za zaštitu motornih vozila od krađe.
Tužitelj smatra da je tužena Agencija opisanim utvrđenjem ograničila mjerodavno tržište isključivo na mehaničke blokade mjenjača, i to one koje poduzetnik Kolnoa d.o.o. isporučuje za vozila tužitelja. Ovakvo je postupanje u sebi pogrešno već iz razloga što se na tržištu koje je mjerodavno za društvo Kolnoa d.o.o., a to je cjelokupno tržište motornih vozila u Republici Hrvatskoj, postoji veliki broj vrsta i tipova motornih vozila. Upravo iz tog razloga tužitelj zastupa stajalište da isključivo svi potencijalni kupci zajedno predstavljaju mjerodavno tržište u stvarnom smislu, te ova točka predstavlja značajan propust utvrđivanja činjeničnog stanja, a što je Agencija bez svake sumnju bila obvezna učiniti. Ukazuje naslovnom Sudu i na okolnost da vladajući položaj sam po sebi nije zabranjen, već je u takvim slučajevima potrebno dokazati da je poduzetnik koji ima vladajući položaj na tržištu isti zloupotrijebio, gdje je takva zloupotreba u konačnici rezultirana sprečavanjem, ograničavanjem ili narušavanjem tržišnog natjecanja. Sukladno navedenom, nije ni od kakvog značaja nepravilno utvrđenje Agencije da se poduzetnik Kolnoa d.o.o. zbog svog vladajućeg položaja može u potpunosti neovisno ponašati od sadašnjih i budućih konkurenata, već se kao mjerodavno i jedino odlučno pitanje postavlja je li poduzetnik Kolnoa d.o.o. zloupotrijebio eventualni vladajući položaj. Tužitelj naglašava da tuženo tijelo nije ni na koji način ocjenjivalo je li u konkretnom slučaju dolazilo do zlouporabe vladajućeg položaja. Nadalje, tuženo tijelo je kao mjerodavnom ocijenilo okolnost što se udio tužitelja kao kupca ugovornih proizvoda povećao tijekom 2004. godine, gdje je Agencija takvo povećanje izravno pripisala sklopljenom Ugovoru. Zbog toga tužitelj ukazuje Sudu da Agencija ne može izvesti apsolutan zaključak o tome da je povećanje udjela tužitelja kao kupca ugovornih proizvoda uzrokovalo smanjenje tržišnog udjela poduzetnika Magnat, a sve navedeno kao isključiva posljedica zaključenog Ugovora. Tuženo tijelo takav zaključak opravdava time što je konkurencija na mjerodavnom tržištu slaba, a samo tržište tijekom svih godina bilo je zrelo i stabilno, ali tužitelj naglašava da je pogrešno određeno mjerodavno tržište gdje nisu uzeti u obzir tržišni udjeli svih dobavljača uređaja za zaštitu od krađe, koja analiza bi zasigurno pokazala sasvim drugu strukturu tržišnih snaga. Stoga nije moguće pripisati eventualno povećanje odnosno smanjenje tržišnog udjela jednog poduzetnika isključivo jednom uzroku, pritom zanemarujući faktore poput uvjeta ponude i potražnje, napredak tehnologije i porast cjenovne moći kupaca. S obzirom na navedeno, tužitelj naglašava da je Agencija suviše usko odredila mjerodavno tržište, uslijed čega prilikom određivanja tržišnog udjela poduzetnika Kolnoa d.o.o. nisu uzeti u obzir rezultati prodaje svih uređaja za zaštitu motornih vozila od krađe. Slijedom navedenog, Agencija nije mogla pravilno utvrditi tržišni udio poduzetnika Kolnoa d.o.o., odnosno položaj tužitelja i ovlaštenih servisera i distributera istog kupca na tržištu, gdje iz same analize jasno proizlazi da ista nije pravilno ocijenila dostavljene podatke izravno zanemarujući okolnost da se sukladno istima tužitelj odnosno ovlašteni serviseri i distributeri ne mogu s tržišnim udjelom od jedva 16,88% kvalificirati kao najznačajniji kupac na mjerodavnom tržištu.
S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da naslovni Sud poništi u cijelosti pobijano rješenje uz dosudu troška tužitelju.
U odgovoru na tužbu prvotužitelja, tuženo tijelo ističe da ista nije osnovana, a razlozi i navodi tužbe u cijelosti su neosnovani i bez valjanih argumenata. Osporeno rješenje tuženika doneseno je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, izvođenjem pravilnog zaključka iz utvrđenih činjenica i primjenom odredbi važećeg materijalnog prava. Naime, pravna i ekonomska analiza spornog Ugovora pokazala je da je isti imao obilježja ugovora o isključivoj kupnji, te da je bio temelj za nametanje u tzv. financijskim poslovima poduzetnika PZ Auto d.o.o., a putem Sporazuma o cilju i bonifikaciji za opremu, koji je njegov sastavni dio, posebnih obveza njegovim ovlaštenim distributerima i serviserima da ne distribuiraju pojedine zamjenske proizvode (mehaničke blokade mjenjača vozila) od dobavljača, tržišnih takmaca ukoliko žele ostvariti financijske pogodnosti koje proizlaze iz tog financijskog plana. Iz ovog je očigledno da je cilj sklapanja navedenih sporazuma bio sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu prodaje mehaničkih blokada mjenjača za vozila, koji su za posljedicu imali isključivanje s mjerodavnih tržišta značajnog dijela konkurencije za proizvode koji su predmeti sporazuma odnosno jedinog tržišnog takmaca, poduzetnika Magnat d.o.o.
Temeljem iznijetog, tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
Drugotužitelj Kolnoa d.o.o. iz Zagreba u tužbi kojom osporava rješenje tuženika ističe da je isto nepravilno i nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku. Bitnu povredu odredaba upravnog postupka drugotužitelj vidi prije svega u izreci rješenja koje ima nedostataka zbog kojih ga nije moguće ispitati. Naime, u točki IV. pobijanog rješenja utvrđeno je da su poduzetnici PZ Auto d.o.o. i Kolnoa d.o.o. »spriječili, ograničili ili narušili tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu«, a da bi se rješenje moglo ispitati nužno je utvrditi što su to točno ovi poduzetnici sklapanjem ugovora napravili, jesu li tržišno natjecanje spriječili, ograničili ili narušili. Ostavljanjem alternacije u izreci rješenja ostaje nejasno koju bi to točno povredu napravili, zbog čega je ostvaren prvi od žalbenih razloga. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava drugtužitelj vidi u činjenici da kao što samo tuženo tijelo navodi nisu dostavljeni dokazi da je bilo koji od ovlaštenih distributera odnosno servisera PZ Auto d.o.o. nabavljao uređaje za mehaničku blokadu mjenjača automobila od bilo kojeg drugog dobavljača.
Također, ističe da je tuženo tijelo pogrešno utvrdilo pojam mjerodavnog tržišta, jer je ovaj pojam u konkretnom slučaju tužena Agencija tumačila previše restriktivno, što je za krajnju izravnu posljedicu imalo donošenje pobijane odluke. Ističe da je notorna činjenica da ne postoji vozilo koje je od krađe osigurano na dva ili više načina. Jedni koriste mehaničku blokadu mjenjača, drugi blokadu volana, a treći najčešće autoalarme. Kupac koji ne bi bio zadovoljan svojim prvim odabirom neovisno za koji se uređaj odlučio, nikada neće takav uređaj zamijeniti istovrsnim uređajem drugog proizvođača ili distributera. Takav će se kupac odlučiti za supstitut prvoodabranom uređaju, pa će umjesto, primjerice autoalarma izabrati mehaničku blokadu mjenjača ili obrnuto. Prema tome, nije moguće tretirati tržište mehaničkim blokadama mjenjača odvojeno od tržišta drugih uređaja za zaštitu vozila od krađe. Da je Agencija na ovaj način tretirala pojam mjerodavnog tržišta, utvrdila bi velik broj konkurenata na tržištu pa bi i pobijano rješenje zasigurno bilo drugačije. Uspoređujući strukture poduzetnika Kolnoa d.o.o. i Magnat d.o.o., s obzirom na kupca mjerodavnog proizvoda, lako je utvrditi kako i jedan i drugi poduzetnik ostvaruju značajan dio dobiti poslujući upravo za poduzetnikom PZ Auto d.o.o. Kako Agencija ne raspolaže podatkom odnosno valjanim dokazom da je bilo koji od ovlaštenih distributera odnosno servisera PZ Auto d.o.o., u razdoblju nakon sklapanja Ugovora nabavljao uređaje za mehaničku blokadu mjenjača automobila od bilo kojeg drugog dobavljača, osim Kolnoe d.o.o., postavlja se pitanje na temelju čega je Agencija utvrdila točan broj komada uređaja za mehaničku blokadu mjenjača te njihovu cijenu i udjel na tržištu koje su ovlašteni distributeri i serviser PZ Auto d.o.o. nabavili od Magnata d.o.o. Činjenica je da je Magnat d.o.o. 2003. godine svaki treći uređaj za mehaničku blokadu mjenjača prodavao upravo distributerima i serviserima PZ Auto d.o.o., dok je danas taj postotak oko 27%. Ova činjenica, međutim nije posljedica sklapanja Ugovora, već sasvim drugih čimbenika, kao što su zahtjevi kupaca, kvaliteta proizvoda i sl. Proizvod koji je prodavao Magnat d.o.o. u brojnim neovisnim testiranjima pokazao se kao neusporedivo lošiji od proizvoda koji prodaje drugotužitelj, što je rezultiralo i boljim poslovnim rezultatima glede prodaje kvalitetnijeg uređaja. Razvoj tržišta doveo je do toga da u biti, na tržištu zapravo više ne postoje dva proizvoda za mehaničku blokadu mjenjača, nego jedan, barem što se tiče percepcije kupaca. Naime, brand Mul-t-lock kod kupaca ima takav utjecaj, da je i sam Magnat d.o.o. odustao od prodaje Defent-locka i počeo reklamirati svoj proizvod s Mul-t-lock cilindrom.
Nadalje, obrazlažući svoj stav tuženo tijelo nejasno navodi zbog čega bi se sporni Ugovor imao smatrati ugovorom o isključivoj kupnji. Točno je da se PZ Auto d.o.o. obvezao kupovati proizvode Kolnoe d.o.o., no isto je tako točno, da se konkretni proizvodi mogu na tržištu nabaviti isključivo od Kolnoe d.o.o. Kolnoa d.o.o. je naime jedini ovlašteni uvoznik i distributer uređaja za mehaničku blokadu mjenjača koje prodaje, pa PZ Auto d.o.o. i da želi te uređaje ne može nabaviti ni od koga drugoga. U smislu odredbe članka 3. stavka 3. Uredbe o vertikalnim sporazumima, potrebno je da se kupac obveže nabavljati proizvode koji su predmet sporazuma samo od određenog dobavljača, ali da na tržištu isti proizvod distribuira više prodavatelja. Ovdje je Kolnoa d.o.o. jedini ovlašteni distributer uređaja za mehaničku blokadu mjenjača, pa za primjenu navedene odredbe u konkretnom slučaju nema mjesta.
Na temelju svega iznijetog, drugotužitelj predlaže da se tužba uvaži, osporeno rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak.
U odgovoru na tužbu drugotužitelja, tuženo tijelo u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te dodaje da je cilj sklapanja navedenih sporazuma bilo sprečavanje, ograničavanje i narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu prodaje mehaničkih blokada mjenjača za vozila, koji su za posljedicu imali isključivanje s mjerodavnog tržišta značajnog dijela konkurencije za proizvode koji su predmeti sporazuma odnosno jedinog tržišnog takmaca poduzetnika Magnat d.o.o. Tuženo tijelo predlaže da se tužba kao neosnovana odbije.
Odgovor na tužbu drugotužitelja podnijela je i zainteresirana osoba Magnat d.o.o. iz Osijeka, zastupan po Antoniju Zujiću, odvjetniku iz Zagreba, te u istom naveo kako smatra da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno utvrdila činjenično stanje i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Zainteresirana osoba je i mišljenja da Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen 1. prosinca 2003. godine između prvotužitelja i drugotužitelja po svom sadržaju predstavlja ugovor o isključivoj kupnji, pa uz primjenu odredaba Uredbe o vertikalnim sporazumima predstavlja zabranjeni sporazum u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnih natjecanja. Sukladno svemu iznesenom, predlaže da Upravni sud donese presudu kojom odbija tužbu tužitelja kao neosnovanu.
Odgovor na tužbu drugotužitelja podnio je i prvotužitelj, te u istome u bitnom ponovio navode istaknute u tužbi, te konačno predložio da se tužba uvaži i osporeno rješenje u cijelosti poništi.
Tužba tužitelja Kolnoa d.o.o. u ovome Sudu zavedena pod brojem Us-10362/05, a sukladno pravilu o spajanju postupaka, te s obzirom da su oba tužitelja protiv istog osporenog rješenja podnijela tužbe, Sud je odlučio iste spojiti i o njima odlučiti jednom presudom primjenom odredbe članka 60. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92), a u svezi s člankom 313. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom na pravilo o spajanju tužbi, imat će se odlučiti pod brojem Us-10247/05.
Tužbe nisu osnovane.
Iz spisa predmeta je razvidno da je tuženo tijelo zaprimilo zahtjev poduzetnika Magnat d.o.o. iz Osijeka u kojem je navedeno da su poduzetnici PZ Auto d.o.o. i Kolnoa d.o.o. sklopili zabranjeni sporazum iz članka 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj: 122/03). U zahtjevu je također navedeno da je Ugovor o poslovnoj suradnji, kojeg su 1. prosinca 2003. godine zaključili prvotužitelj i drugotužitelj, po svom cilju Ugovor o isključivoj kupnji. Predmetnim Ugovorom se po mišljenju podnositelja zahtjeva, ovlaštenim distributerima i serviserima motornih vozila zaštitnog znaka kojih je prvotužitelj generalni uvoznik u Republiku Hrvatsku, određuje poduzetnik Kolnoa d.o.o. kao isključivi dobavljač uređaja za mehaničku blokadu mjenjača automobila, koji je u vladajućem položaju na tom tržištu, a poslovanje s poduzetnik Kolnoa d.o.o. ulazi u financijski plan ovlaštenih distributera i servisera prvotužitelja, koji je mjerilo njihove uspješnosti odnosno neuspješnosti. Podnositelj zahtjeva također je naveo da su iz tog razloga ovlašteni distributeri i serviseri prvotužitelja prestali naručivati uređaje za mehaničku blokadu mjenjača automobila koji i on distribuira, iako su prije sklapanja predmetnog Ugovora više godina poslovali s njime.
Nakon provedenog postupka, tuženo tijelo je donijelo sada osporeno rješenje, kojim je utvrdilo da je između tužitelja sklopljen zabranjeni sporazum u smislu odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
Ocjenjujući zakonitost osporenog akta, Sud je isti ispitao te utvrdio da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nije našao povreda odredaba postupka.
Što se tiče prigovora iznijetih u tužbama oba tužitelja, a koji se odnose na mjerodavno tržište, odredbom članka 7. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu ZZTN) propisano je da se u smislu ovog Zakona mjerodavno tržište određuje kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području, a stavkom 2. istog članka je propisano da Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu Vijeće) propisuje što se smatra mjerodavnim tržištem za potrebe primjene ovog Zakona.
Sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno utvrdilo mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu sukladno naprijed citiranoj odredbi, kao i odredbi članka 4. Uredbe o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta (»Narodne novine«, broj: 51/04), te je isto definirano kao cjelokupno područje Republike Hrvatske odnosno dio tržišta koji obuhvaća proizvode za mehaničku blokadu mjenjača vozila. Sud nije prihvatio prigovore oba tužitelja iznijete u tužbama da se kao mjerodavno tržište trebalo obuhvatiti i tržište drugih vrsta uređaja za zaštitu motornih vozila od krađe, jer se u konkretnom slučaju radilo samo o ovoj vrsti oblika zaštite od krađe vozila, a ne i o drugim načinima zaštite, te je pravilno postupilo tuženo tijelo kada te druge načine zaštite od krađe nije uzelo u obzir.
Tijekom postupka tuženo tijelo je utvrdilo analizom strukture mjerodavnog tržišta prema kriteriju ostvarenih prihoda od prodaje u 2003. godini, da na njemu sudjeluju s najznačajnijim udjelima, drugotužitelj s udjelom od 85,37% i Magnat d.o.o. s udjelom od 14,63%. Nakon zaključena Ugovora, u 2004. godini, analizom koju je tuženo tijelo valjano obrazložilo, utvrđeno je da je u tom periodu došlo do značajnijeg rasta tržišnog udjela drugotužitelja na način da je on narastao na 88,71%, a u prvom polugodištu 2005. godine taj trend se nastavio tako da je iznosio 89,37% tržišnog udjela. Suprotno, tijekom prvog polugodišta 2005. godine tržišni udjel poduzetnika Magnat d.o.o. i nadalje ima trend smanjenja kao i 2004. godine, tako da je u tom promatranom razdoblju ostvario 10,63% tržišnog udjela na mjerodavnom tržištu. Analizirajući trendove prodaje oba poduzetnika u periodu od 2003., 2004. i prve polovice 2005. godine, kada je došlo do povećanja tržišnog udjela drugotužitelja odnosno do smanjenja tržišnog udjela Magnat d.o.o., razvidno je da je u 2004. godini u odnosu na 2003. godinu, došlo do smanjenja tržišnog udjela, a što je posljedica smanjenja prodaje mjerodavnog proizvoda prema ovlaštenim distributerima i serviserima prvotužitelja, te je smanjenje tržišnog udjela u 2004. godini bilo za 35% manje u odnosu na 2003. godinu. Obzirom na veoma rasprostranjenu mrežu distributera i servisera prvotužitelja, drugotužitelj je tijekom 2003. godine ostvario udio od 16,88% udjela u strukturi kupaca mjerodavnog proizvoda u 2003. godini, ali je nakon sklapanja spornog Ugovora taj udio narastao na 30,76% u 2004. godini, a u prvom polugodištu 2005. godine on je iznosio 37,83% udjela, što govori o njegovom naglom povećanju.
Sud stoga ocjenjuje da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da su prikupljeni podaci valjano ocjenjeni, te da je pravilno zaključilo tuženo tijelo da je sporni Ugovor zabranjeni sporazum u smislu odredaba ZZTN.
Naime, u članku 3. citiranog Ugovora drugotužitelj kao isporučitelj obvezao se redovito izvješćivati prvotužitelja o tehničkim karakteristikama ugovornih proizvoda, kao i svim preduvjetima za njihovu sigurnu gradnju i besprijekorno funkcioniranje u vozilima zaštitnog znaka čiji generalni uvoznik u Republiku Hrvatsku je prvotužitelj, te da će o svom trošku organizirati i provoditi obuku stručnog osoblja tog poduzetnika kao i stručnog osoblja njegovih kupaca. Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen je na neodređeno vrijeme.
Kako se dakle predmetnim Ugovorom prvotužitelj obvezao na nabavu ugovornog proizvoda isključivo od drugotužitelja odnosno sve svoje potrebe za mjerodavnim proizvodom zadovoljavao je nabavom istog isključivo kod jednog poduzetnika, to je pravilno zaključilo tuženo tijelo da se opisano postupanje smatra nametanjem proizvoda određenog zaštitnog znaka koje se očituje kroz ugovaranje obveze nenatjecanja te nabave određene količine robe od strane kupaca, odnosno davanje financijskih pogodnosti kupcu koji svoje potrebe za određenim proizvodom i njegovim zamjenskim proizvodima ispunjava isključivo ili uglavnom kod tog dobavljača.
Temeljem tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženo tijelo je pravilno primijenilo odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja te utvrdilo da je sporni Ugovor zabranjeni sporazum u smislu članka 9. stavka 1. točke 3. i 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
Stoga je prigovore iznijete u tužbama kao neosnovane valjalo odbiti, jer osporenim rješenjem tuženog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te riješiti kao u izreci over presude primjenom odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92).
Broj: Us-10247/2005-9
Zagreb, 21. svibnja 2008.

Predsjednica Vijeća
Lidija Rostaš-Beroš, v. r.