USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3557

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Ivan Matija, predsjednik Vijeća, te sutkinje Snježana Bagić i Nevenka Šernhorst, članice Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo L.O. iz B. na sjednici održanoj 25. rujna 2008. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1624/2005 od 6. ožujka 2008. godine, kojom je odbijena njegova tužba podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, klasa: 140-02/04-01/OB, urbroj: 341-99-03/1-04/14615 od 25. studenoga 2004. godine.
Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zadru, broj: 3005 od 8. rujna 2004. godine, kojim je rješenjem odbijen njegov zahtjev za obnovu postupka za isplatu neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. kolovoza 1991. godine do 30. travnja 1998. godine.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. U članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj: 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisano je:
»(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.
Sukladno navedenom, odluke nadležnih tijela donesene u postupcima pokrenutim prijedlogom za ponavljanje ili obnovu pravomoćno završenog sudskog postupka, odnosno prijedlogom za obnovu upravnog postupka, u pravilu se ne smatraju pojedinačnim aktima iz članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojih je Ustavni sud nadležan pružati ustavnosudsku zaštitu, jer se u tim postupcima ne donosi odluka o pravima i obvezama stranaka u postupku, odnosno odluka o biti stvari.
Stoga se pojedinačnim aktima iz članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, protiv kojih je Ustavni sud nadležan pružati ustavnosudsku zaštitu, u pravilu imaju smatrati samo odluke donesene u prethodno provedenom, pravomoćno završenom postupku kojima je odlučeno o pravima ili obvezama stranaka, ali ne i odluke donesene u postupku u kojem se rješavalo o njegovoj obnovi.
3. Navedeno stajalište Ustavni sud je izrazio i podrobno obrazložio u svom rješenju, broj U-III-1165/2000 od 28. listopada 2002. godine, objavljenom u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske, broj 126/2002.
4. Slijedom navedenoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
5. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3510/2008
Zagreb, 25. rujna 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
mr. sc. Ivan Matija, v. r.