VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3941

Na temelju članka 47.h stavka 1. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/2004 i 60/2008), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. prosinca 2008. godine donijela

UREDBU

O EMISIJSKIM KVOTAMA STAKLENIČKIH PLINOVA I NAČINU TRGOVANJA EMISIJSKIM JEDINICAMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom uređuje se način izdavanja i način izmjene dozvole za emisije stakleničkih plinova za postojeća i nova postrojenja, način i mjerila za raspodjelu emisijskih kvota, način izrade Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, način korištenja jedinica mehanizma čistog razvoja i mehanizma zajedničkih projekata, obveze operatera postrojenja koji svojom djelatnošću može prouzročiti emisije stakleničkih plinova, način praćenja i izvješćivanja o emisijama, mjerila za praćenje i provjeru podataka iz izvješća o emisijama, način provjere i osiguranja kvalitete podataka, način rada Registra, način naplate troškova Registra, način raspolaganja emisijskim jedinicama, način raspolaganja pričuvom emisijskih jedinica, pristup informacijama, način izvješćivanja Europskoj komisiji te način sudjelovanja javnosti.

Članak 2.

(1) Ova Uredba odnosi se na djelatnosti iz Priloga I. i stakleničke plinove iz Priloga II. ove Uredbe.

(2) Osim djelatnosti navedenih u Prilogu I. ove Uredbe u trgovanje emisijskim jedinicama mogu se uključiti i druge djelatnosti.

(3) Uključenje drugih djelatnosti i stakleničkih plinova koji nastaju kao posljedica te djelatnosti utvrđuje se Planom raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: Plan raspodjele).

(4) Ova Uredba ne odnosi se na postrojenja ili dijelove postrojenja koji se koriste za istraživanje, razvoj i ispitivanje novih proizvoda i procesa.

Članak 3.

U smislu ove Uredbe razumijeva se:

1. emisijska jedinica: dozvola za emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikova dioksida tijekom određenog razdoblja. U razdoblju do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji emisijska jedinica će imati naziv HRE (hrvatska emisijska jedinica), a nakon pristupanja Europskoj uniji emisijska jedinica će imati naziv EUA (EU allowance),

2. emisija: ispuštanje stakleničkih plinova iz izvora na postrojenju u atmosferu,

3. staklenički plinovi: plinoviti sastojci atmosfere koji se prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime nadziru, a navedeni su u Prilogu II.,

4. tona ekvivalenta ugljikova dioksida: jedna tona ugljikova dioksida ili odgovarajuća masa drugog stakleničkog plina iz Priloga II. s ekvivalentnim potencijalom globalnog zagrijavanja,

5. postrojenje: stacionarna tehnička jedinica koja se sastoji od jednog ili više uređaja u kojima se odvija jedna ili više djelatnosti koje su navedene u Prilogu I. i bilo koje druge djelatnosti koje su fizički povezane s djelatnostima koje se odvijaju na tom mjestu i koje mogu imati utjecaja na emisiju,

6. osoba: svaka pravna ili fizička osoba,

7. stranka Priloga I. Konvencije: države navedene u Prilogu I. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (u daljnjem tekstu: UNFCCC) koja je ratificirala Kyotski protokol,

8. projektna aktivnost: provedba projekta odobrenog od jedne ili više stranaka Priloga I. UNFCCC sukladno Kyotskom protokolu i na temelju njega usvojenim odlukama,

9. jedinica smanjenja emisije: jedinica izdana sukladno Kyotskom protokolu i na temelju njega usvojenim odlukama, u daljnjem tekstu: ERU (emission reduction unit),

10. ovjereno smanjenje emisije: jedinica izdana sukladno Kyotskom protokolu i na temelju njega usvojenim odlukama, u daljnjem tekstu: CER (certified emission reduction),

11. provjera: standardizirani postupak kojim se osigurava pouzdanost, točnost i vjerodostojnost izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja te njegova usklađenost s propisanim uputama o praćenju i izvješćivanju,

12. provjeravatelj: osoba ovlaštena sukladno posebnom propisu za provjeru izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja.

II. DOZVOLA ZA EMISIJU STAKLENIČKIH PLINOVA

Članak 4.

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: dozvola) sadrži:

– naziv i adresu operatera,

– opis postrojenja i djelatnosti, uključujući i tehnologiju,

– opis sirovina i pomoćnih materijala,

– izvore emisija stakleničkih plinova,

– mjere za praćenje i izvješćivanje o emisijama,

(2) Uz zahtjev se prilaže i sažeti netehnički opis postrojenja i djelatnosti te Plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja izrađen sukladno uputama iz članka 26. stavka 5. ove Uredbe.

Članak 5.

Zahtjev za izdavanje dozvole za nova postrojenja podnosi se za vrijeme probnog rada.

Članak 6.

(1) Dozvola se izdaje za postrojenje ili dio postrojenja za koji je operater osigurao praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, sukladno članku 26. ove Uredbe.

(2) Agencija za zaštitu okoliša Ministarstvu dostavlja mišljenje o dostavljenom planu praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja.

(3) Dozvola se može odnositi na jedno ili više postrojenja na istoj lokaciji kojima upravlja isti operater.

(4) Operater je dužan obavijestiti Ministarstvo o svim promjenama u radu postrojenja te statusnim promjenama u roku od 8 dana.

(5) U slučaju promjene osobe operatera, prava i obveze koje proizlaze iz dozvole prenose se na pravnog slijednika.

Članak 7.

Dozvola sadrži:

– naziv i adresu operatera,

– opis djelatnosti i emisija iz postrojenja,

– obvezu praćenja emisija uz navođenje metode i učestalosti praćenja,

– obvezu izvješćivanja,

– obvezu prijenosa kvote emisijskih jedinica, najkasnije do 30. travnja tekuće godine, koja odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja iz prethodne kalendarske godine, provjerene sukladno članku 26. stavku 2. ove Uredbe.

III. PLAN RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA

Članak 8.

(1) Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova izrađuje se sukladno kriterijima iz Priloga III. ove Uredbe.

(2) Ministarstvo objavljuje Nacrt plana raspodjele najmanje 18 mjeseci prije početka vremenskog razdoblja za koje se donosi.

(3) Ministarstvo obavještava Europsku komisiju te sve države članice Europske unije o Planu raspodjele iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ukoliko Europska komisija smatra da Plan raspodjele ili dio Plana raspodjele nije izrađen sukladno kriterijima iz Priloga III. ove Uredbe, Ministarstvo će predložiti Vladi Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) izmjene i dopune Plana raspodjele.

(5) Plan raspodjele izmijenjen i dopunjen prema primjedbama Europske komisije i država članica dostavlja se na mišljenje Europskoj komisiji te državama članicama.

(6) Vlada donosi odluku o usvajanju Plana raspodjele najmanje 12 mjeseci prije početka vremenskog razdoblja za koje se donosi.

Članak 9.

(1) Prvim Planom raspodjele ukupna emisijska kvota dodjeljuje se postrojenjima bez naknade.

(2) Planom raspodjele utvrđuje se ukupna emisijska kvota za nova postrojenja.

(3) Za pojedina nova postrojenja emisijska kvota određuje se na temelju najboljih raspoloživih tehnika i podataka prikupljenih praćenjem emisija stakleničkih plinova tijekom probnog rada.

(4) U slučaju više istovremenih zahtjeva za izdavanje dozvole novim postrojenjima za koje nije moguće osigurati potrebnu emisijsku kvotu iz pričuve određene prema kriterijima iz Priloga III. ove Uredbe, postrojenja su dužna pribaviti potrebne emisijske kvote na tržištu.

(5) Vlada donosi odluku o usvajanju prvog Plana raspodjele najmanje 6 mjeseci prije početka vremenskog razdoblja za koje se donosi.

Članak 10.

(1) Ministarstvo će donijeti odluku o dodjeli emisijske kvote za novo postrojenje prije ishođenja uporabne dozvole sukladno pričuvi iz Plana raspodjele.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na internetskoj stranici Ministarstva.

Članak 11.

(1) Emisijske jedinice utvrđene Planom raspodjele koje nisu dodijeljene operateru postrojenja zbog izmjene dozvole ulaze u pričuvu za nova postrojenja.

(2) Ministarstvo može organizirati javnu dražbu u svrhu prodaje emisijskih jedinica iz pričuve operaterima postrojenja.

IV. REGISTAR EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA

Članak 12.

(1) Registar emisija stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: Registar) koristi se za evidentiranje emisijskih jedinica koje uključuje izdavanje, držanje na računu, prijenos, primanje, poništavanje i povlačenje emisijskih jedinica, kao i za obračun ERU i CER u posjedu operatera postrojenja i drugih osoba.

(2) Osoba može otvoriti korisnički račun u Registru na kojem može držati emisijske jedinice.

(3) Zahtjev za otvaranje korisničkog računa podnosi se Agenciji za zaštitu okoliša kao administratoru registra (u daljnjem tekstu: administrator Registra) najkasnije 14 dana nakon ishođenja dozvole.

(4) Administrator Registra otvara korisnički račun iz stavaka 2. i 3. ovoga članka u roku od 14 dana, o čemu obavještava korisnika računa.

(5) O uvjetima korištenja korisničkog računa administrator Registra i korisnik računa sklapaju ugovor.

(6) Obrasci za otvaranje korisničkih računa sadržani su u Prilozima IV. i V. ove Uredbe

(7) Korisnik računa plaća naknadu za pokrivanje operativnih troškova korisničkog računa Agenciji za zaštitu okoliša.

(8) Visina naknade iz stavka 7. ovoga članka određuje se odlukom ministra.

Članak 13.

Administrator Registra omogućuje sljedeće informacije da su dostupne javnosti:

– za sve račune u Registru: ime korisnika računa, broj računa te iznos dodijeljenih emisijskih jedinica;

– za postrojenja: ime matične tvrtke ili podružnice, operatera postrojenja, naziv postrojenja, adresu, naznaku djelatnosti, broj izdane dozvole, podatke o osobi zaduženoj za kontakt;

– za korisničke račune operatera: iznos prenesenih emisijskih jedinica, sukladno članku 21. ove Uredbe uz oznaku je li postrojenje ispunilo ili prekršilo obvezu prijenosa emisijskih jedinica;

– za sudjelovanje u projektnim aktivnostima: naziv projekta, državu i lokaciju provedbe projektne aktivnosti, iznos ERU i CER proisteklih iz projektne aktivnosti.

Članak 14.

Korisnik računa u Registru je u roku od 8 dana dužan obavijestiti administratora Registra o svim statusnim promjenama i ostalim promjenama podataka o postrojenju.

V. IZDAVANJE, TRANSAKCIJE I PRIJENOS EMISIJSKIH JEDINICA

Članak 15.

(1) Postrojenjima će se sukladno Planu raspodjele izdati godišnja emisijska kvota najkasnije do 28. veljače u tekućoj godini.

(2) Ministarstvo će Agenciji do 31. siječnja naložiti izdavanje emisijskih kvota iz stavka 1. ovoga članka na korisničke račune operatera postrojenja u Registru.

Članak 16.

(1) Novim postrojenjima emisijske kvote se izdaju nakon ishođenja uporabne dozvole.

(2) Ministarstvo će izdati nalog administratoru Registra za izdavanje emisijske kvote novom postrojenju.

Članak 17.

(1) U razdoblju do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji operaterima postrojenja će se izdavati hrvatske emisijske jedinice HRE.

(2) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji HRE će se zamijeniti za EUA u odnosu 1:1.

Članak 18.

Transakcije emisijskih jedinica u Republici Hrvatskoj mogu obavljati samo osobe koje je korisnik računa ovlastio za obavljanje tih poslova sukladno obvezujućim uputama.

Članak 19.

(1) Transakcije emisijskih jedinica s korisničkog računa u Registru na račun u Registru država Europske unije mogu obavljati osobe koje imaju otvoren račun u Registru.

(2) Emisijske jedinice koje je izdalo nadležno tijelo države članice Europske unije (EUA), operateri postrojenja mogu koristiti za ispunjenje svojih obveza iz članka 21. ove Uredbe.

Članak 20.

(1) Transakcije emisijskih jedinica osobama iz država Priloga B Kyotskog protokola koje nisu članice Europske unije, moguće su jedino u slučaju postojanja posebnog sporazuma o međusobnom priznavanju sustava trgovanja i emisijskih jedinica.

(2) U slučaju ispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, pribavljene emisijske jedinice koje je izdalo nadležno tijelo države Priloga B Kyotskog protokola, operateri postrojenja mogu koristiti za ispunjenje svojih obveza iz članka 21. ove Uredbe.

Članak 21.

(1) Operater postrojenja dužan je najkasnije do 30. travnja tekuće godine izvršiti prijenos emisijskih jedinica u Registru u iznosu koji odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini sukladno provjerenom izvješću iz članka 26. stavka 3. ove Uredbe.

(2) Nakon prijenosa Ministarstvo izdaje nalog administratoru Registra za poništenje emisijskih jedinica iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 22.

(1) Osoba koja posjeduje emisijske jedinice može uputiti pisani zahtjev administratoru Registra za poništenjem emisijskih jedinica u bilo kojem trenutku.

(2) Administrator Registra dužan je izvršiti poništenje emisijskih jedinica u najkraćem mogućem roku.

Članak 23.

(1) Emisijske jedinice dodijeljene Planom raspodjele vrijede za emisije iz postrojenja u razdoblju za koje su izdane.

(2) Ministarstvo će četiri mjeseca nakon početka svakog vremenskog razdoblja važenja novog Plana sukladno Zakonu dati nalog za poništenje emisijskih jedinica koje su vrijedile za emisije iz prethodnog razdoblja, a nisu prenesene i poništene sukladno članku 21. ove Uredbe.

(3) Za sve osobe kojima su emisijske jedinice poništene sukladno stavku 2. ovoga članka, Ministarstvo izdaje nalog administratoru Registra za izdavanje zamjenskih emisijskih jedinica koje vrijede u tekućem razdoblju.

VI. KORIŠTENJE JEDINICA MEHANIZMA ČISTOG RAZVOJA I MEHANIZMA ZAJEDNIČKIH PROJEKATA

Članak 24.

(1) Operateru koji posjeduje Dozvolu dopušteno je koristiti ERU i CER koje su izdane i koriste se sukladno odredbama Kyotskog protokola i ostalim odlukama usvojenim sukladno Protokolu.

(2) Operateru nije dopušteno koristiti ERU i CER ako su nastale:

– kao rezultat korištenja nuklearnih postrojenja,

– kao rezultat aktivnosti u sektoru korištenja zemljišta, promjena u korištenju zemljišta i šumarstva.

(3) Planom raspodjele za svako se razdoblje utvrđuje postotni dio emisijske kvote postrojenja za koji je operaterima dozvoljeno korištenje ERU i CER iz projektnih aktivnosti.

(4) Operateru postrojenja dopušteno je u razdoblju od 2010. do 2012. godine koristiti ERU i CER do postotnog iznosa utvrđenog u Planu raspodjele iz stavka 3. ovoga članka za podmirenje dijela emisije stakleničkih plinova iz postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini.

(5) Obračun jedinica nastalih projektnim aktivnostima mehanizma čistog razvoja i mehanizma zajedničkih projekata provodi se na način da se za svaki ERU ili CER, sukladno stavku 3. ovoga članka trenutno izda i prenese jedna emisijska jedinica.

Članak 25.

(1) ERU i CER se ne mogu izdati za smanjenje ili ograničenje stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ovom Uredbom, osim za projektne aktivnosti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

(2) Do 31. prosinca 2012. godine za projektne aktivnosti koje rezultiraju direktnim smanjenjem ili ograničenjem emisije iz postrojenja obuhvaćenog ovom Uredbom, ERU i CER se mogu izdati pod uvjetom da operater postrojenja prethodno poništi jednaki broj emisijskih jedinica dodijeljenih za to postrojenje.

(3) Do 31. prosinca 2012. godine za projektne aktivnosti koje rezultiraju indirektnim smanjenjem ili ograničenjem emisije iz postrojenja obuhvaćenog ovom Uredbom, ERU se mogu izdati pod uvjetom da se u Registru prethodno poništi jednak broj emisijskih jedinica.

VII. PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I PROVJERA

Članak 26.

(1) Operater koji posjeduje Dozvolu obvezan je pratiti emisije i izvješćivati o emisijama stakleničkih plinova nastalih kao rezultat djelatnosti iz Priloga I., sukladno uputama iz Priloga VI. i obvezujućim uputama o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja.

(2) Izvješće o emisijama iz postrojenja iz stavka 1. ovoga članka mora biti provjereno sukladno kriterijima iz Priloga VII. i obvezujućim uputama o načinu provjere izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja.

(3) Po obavljenoj provjeri izvješća iz stavka 1. ovoga članka provjeravatelj izrađuje Izvješće o provjeri.

(4) Izvješće o provjeri između ostaloga sadrži izjavu provjeravatelja da je praćenje i izvješćivanje o emisijama iz postrojenja provedeno sukladno obvezujućim uputama iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Obvezujuće upute o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja iz stavka 1. ovoga članka, te načinu provjere izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo izrađuje i objavljuje na svojoj internetskoj stranici u obliku priručnika.

Članak 27.

(1) Provjeru izvješća iz članka 26. stavka 1. ove Uredbe obavlja pravna osoba koja je ovlaštena prema posebnom propisu za obavljanje stručnih poslova provjere proračuna stakleničkih plinova za potrebe sastavnica okoliša.

(2) Pravna osoba koja je izradila izvješće iz članka 26. stavka 2. ove Uredbe ne može obavljati poslove provjere prethodno navedenog izvješća niti raditi izvješće o provjeri iz članka 26. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 28.

(1) Izvješće iz članka 26. ove Uredbe operater postrojenja je obvezan dostaviti Agenciji za zaštitu okoliša do 15. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(2) Agencija za zaštitu okoliša nakon provjere cjelovitosti izvješća iz članka 26. stavka 2. ove Uredbe, dostavlja izvješće iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvu do 31. ožujka tekuće godine.

Članak 29.

Za operatera postrojenja čije izvješće iz članka 26. stavka 1. ove Uredbe nije ocijenjeno zadovoljavajućim sukladno propisanim kriterijima, Ministarstvo će izdati nalog Agenciji za zaštitu okoliša za zabranu transakcija emisijskih jedinica sve dok ne dostavi zadovoljavajuće izvješće.

VIII. PRISTUP INFORMACIJAMA

Članak 30.

(1) Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti provodi se sukladno posebnom propisu koji propisuje pristup informacijama i sudjelovanje javnosti.

(2) U slučaju izmjena i dopuna Plana raspodjele po dostavljenim primjedbama Europske komisije, izmijenjeni Nacrt plana raspodjele bit će objavljen na internetskim stranicama Ministarstva u razdoblju od najviše deset dana.

IX. DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA EUROPSKOJ KOMISIJI

Članak 31.

(1) Ministarstvo dostavlja godišnje izvješće Europskoj komisiji o primjeni ove Uredbe do 30. lipnja tekuće godine.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka se izrađuje sukladno Obvezujućim uputama za izvješćivanje, koje se u obliku priručnika objavljuju na internetskoj stranici Ministarstva.

X. UDRUŽIVANJE

Članak 32.

(1) Ministarstvo može operaterima postrojenja u kojima se izvodi jedna od djelatnosti iz Priloga I. dopustiti formiranje udruženja postrojenja pod uvjetom da ova postrojenja obavljaju istu djelatnost.

(2) Operateri koji namjeravaju formirati udruženje dužni su najkasnije 6 mjeseci prije početka razdoblja dostaviti zahtjev Ministarstvu za formiranje udruženja postrojenja, navodeći postrojenja koja se udružuju i razdoblje u kojem se udružuju te prilažući dokaze da je povjerenik udruženja sposoban ispuniti zahtjeve iz stavka 3. i stavka 4. ovoga članka.

(3) Operateri koji namjeravaju formirati udruženje imenuju povjerenika:

– koji ih zastupa pred tijelima kao zajednički predstavnik,

– kojemu se izdaje ukupan iznos emisijskih jedinica izračunat kao zbroj pojedinačnih iznosa emisijskih jedinica postrojenja obuhvaćenih udruženjem, umjesto na korisničke račune operatera.

– koji je odgovoran za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno članku 26. ove Uredbe.

– koji je odgovoran za prijenos emisijskih jedinica u iznosu jednakom ukupnim emisijama iz postrojenja obuhvaćenih udruženjem u određenoj kalendarskoj godini, prema obvezi operatera iz alineje 5. članka 7. i članka 21. ove Uredbe.

– kojemu nije dopušteno vršiti prijenos emisijskih jedinica u slučaju da izvješće bilo kojeg od operatera udruženja ne bude pozitivno ocijenjeno u postupku provjere, sukladno članku 26. ove Uredbe.

(4) Na povjerenika će se primijeniti kaznene odredbe prema Zakonu ako prekrši obvezu propisanu za operatera postrojenja prema istom članku.

(5) Ako povjerenik udruženih postrojenja ne udovolji odredbama stavka 4. ovoga članka, svaki operater postrojenja obuhvaćenog udruženjem samostalno snosi odgovornost prema Zakonu za emisiju iz svojeg postrojenja.

XI. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

Prilozi I., II., III., IV., V., VI., i VII. sastavni su dio ove Uredbe.

Članak 34.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama« osim odredbi članka 8. stavaka 2, 3., 4., 5. i 6., članka 19. i članka 31. ove Uredbe koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 351-01/08-01/14

Urbroj: 5030105-08-1

Zagreb, 5. prosinca 2008.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

PRILOG I.

DJELATNOSTI USLIJED KOJIH DOLAZI DO EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA

Vrijednosti koje slijede odnose se na proizvodne kapacitete ili na količinu proizvoda. Ako jedan operater obavlja više djelatnosti unutar iste rubrike, u istom postrojenju ili na istoj lokaciji, kapaciteti takvih aktivnosti se zbrajaju.

Djelatnosti

Staklenički plin

Djelatnosti u sektoru energetike

Postrojenja za izgaranje toplinske snage na ulazu veće od 20 MW (osim postrojenja za spaljivanje opasnog ili komunalnog otpada)

Rafinerije nafte

Koksare

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Proizvodnja ili obrada željeza i čelika

Postrojenja za obradu ili sinteriranje željezne rudače (uključujući sumpornu rudaču)

Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekinuto lijevanje, kapaciteta većeg od 2,5 tona na sat

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Proizvodnja minerala

Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera u rotacijskim pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 500 tona na dan ili za proizvodnju vapna u rotacijskim pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 50 tona na dan ili u drugim vrstama peći proizvodnog kapaciteta većeg od 50 tona na dan

Postrojenja za proizvodnju stakla, uključujući ona namijenjena proizvodnji staklene vune, talioničkog kapaciteta većeg od 20 tona na dan

Postrojenja za izradu keramičkih proizvoda pečenjem, osobito krovnog crijepa, cigle, vatrostalne cigle, pločica, grnčarije ili porculana, proizvodnog kapaciteta većeg od 75 tona na dan i/ili kapaciteta peći većeg od 4 m³ i gustoće materijala u peći veće od 300 kg/m³

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Ostale aktivnosti

Industrijska postrojenja za proizvodnju:

a) papirne kaše od drva ili drugih vlaknastih materijala

b) papira i kartona, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 tona na dan

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid

Definicije postrojenja za izgaranje

Petrokemijski krekeri

»Emisije uslijed izgaranja iz kemijskih postrojenja s postupcima koji imaju za cilj, bilo pojedinačno ili u kombinaciji, industrijsku proizvodnju propilena i etilena. U okviru toga, »industrijska proizvodnja« znači rezultat proizvodnje od najmanje 50 kilotona godišnje.«

Integrirane željezare

»Proizvodnja i obrada željeza i čelika:

– postrojenje za obradu ili sinteriranje željezne rudače (uključujući sumpornu rudaču);

– postrojenja za proizvodnju sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekinuto lijevanje, kapaciteta iznad 2.5 tone na sat.

Dodatna izgaranja u integriranim željezarama, uključujući valjaonice, pregrijače pare, peći za žarenje i kiselinsko dekapiranje«.

»Integrirane željezare su mjesta koja obuhvaćaju nekoliko zasebno prepoznatljivih postupaka koji se odvijaju kao radnje u nizu na istoj lokaciji, radi prerade željezne rudače i drugih sirovina u metalne poluproizvode, kao što su ploče, trake ili gredice (lijevane kovine), i raznovrsne gotove proizvode, uključujući obloge, odsječne dijelove, rešetke, šipke, toplo i hladno valjani listovi i opruge, zajedno s različitim vrstama presvučenih ravnih proizvoda«.

Kamena vuna

»Postrojenja za proizvodnju izolacijskog materijala od mineralne vune, korištenjem kamena, stakla ili šljake, uključujući sva izgaranja goriva na lokaciji koja se odnose na proizvodnju proizvoda od mineralne vune (s kapacitetom taljenja iznad 20 tona dnevno).«

Izgaranje s vidljivim plamenom (»flaring«)

»Izgaranje materijala dobivenog istraživanjem, procjenom, proizvodnjom, skladištenjem i obradom nafte i plina iz mora (uključujući uvezenu naftu i plin skladištene u spremnicima udaljenim od kopna), u druge svrhe osim proizvodnje energije, kada se takve djelatnosti obavljaju na naftnim i plinskim postrojenjima udaljenima od kopna ili na terminalima za prihvat nafte i plina na kopnu, za koje je utvrđeno da su postrojenja s izgaranjem nazivne ulazne toplinske snage veće od 20 MW«.

Crni ugljik

»Aktivnosti postrojenja za proizvodnju crnog ugljika koje uključuju karbonizaciju organskih tvari kao što su ulja, katran, kreker i postojani talog s uređajem za loženje nazivne ulazne snage veće od 20 MW.«

Visoke peći

»U svrhu druge faze Europske sheme trgovanja emisijskim jedinicama, postrojenja za izgaranje uključuju emisije CO2 nastale izgaranjem u pećima koje su pobliže određene kao toplinski izvor za sljedeće aktivnosti:

Sve peći već pokrivene sektorima određenima Prilogom 1. kao što su (ovaj popis nije iscrpan):

– kolone za frakcijsku destilaciju u rafinerijama nafte

– proizvodnja stakla, uključujući ona namijenjena za proizvodnju staklene vune, u postrojenjima talioničkog kapaciteta iznad 20 tona na dan

– obrada željezne rudače i proizvodnja sirovoga željeza i čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekidno lijevanje, kapaciteta iznad 2,5 tone na sat, kao i tople valjaonice, pregrijače pare, peći za žarenje i kiselinsko dekapiranje na integriranim lokacijama.

Te sljedeća dodatna ložišta:

– industrijska proizvodnja (> 50 kt godišnje) propilena i etilena

– proizvodnja izolacijskog materijala od mineralne vune, korištenjem kamena, stakla i šljake

– proizvodnja crnog ugljika koja uključuje karbonizaciju organskih tvari kao što su ulja, katran, kreker i postojani talog.«

PRILOG II.

STAKLENIČKI PLINOVI

Ugljikov dioksid (CO2)

Metan (CH4)

Didušikov oksid (N2O)

Fluorougljikovodici (spojevi HFC)

Perflourougljici (spojevi PFC)

Sumporov heksafluorid (SF6)

PRILOG III.

KRITERIJI ZA IZRADU NACIONALNOG PLANA RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA

1. Ukupna količina emisijskih jedinica namijenjena za raspodjelu za određeno vremensko razdoblje usklađuje se s obvezom Republike Hrvatske za smanjenjem emisija stakleničkih plinova sukladno obvezama koje za nju proizlaze iz Kyotskog Protokola. Pri tome se uzima u obzir razmjer ukupne emisije koji te emisije predstavljaju u odnosu s emisijama iz izvora koji nisu pokriveni ovom Uredbom te ostalim strateškim dokumentima iz područja zaštite zraka, klimatskih promjena i energetike. Ukupna količina emisijskih jedinica namijenjena za raspodjelu ne smije biti veća od one koja će, prema svim pokazateljima, biti potrebna za strogu primjenu kriterija sadržanih u ovome Dodatku.

2. Količina emisijskih jedinica namijenjena za raspodjelu mora biti u skladu s potencijalom za smanjenje emisije, uključujući i tehnološki potencijal, djelatnosti pokrivenih sustavom. Republika Hrvatska može temeljiti raspodjelu svojih emisijskih jedinica na prosječnoj emisiji stakleničkih plinova prema proizvodu u svakoj djelatnosti i napretku koji se može postići u svakoj djelatnosti.

3. Plan mora biti sukladan ostalim zakonodavnim i političkim instrumentima, kako nacionalnim tako onima EU. Treba uzeti u obzir i neizbježna povećanja emisija kao rezultata novih zakonodavnih zahtjeva.

4. Plan ne smije diskriminirati poduzeća i sektore na način da neopravdano pogoduje nekim poduzećima ili aktivnostima sukladno zahtjevima nacionalnog zakonodavstva te Ugovora o EZ, osobito članaka 87. i 88.

5. Plan mora sadržavati informacije o načinu na koji će novi sudionici u Republici Hrvatskoj moći započeti sudjelovanje u sustavu.

6. Plan može uzeti u obzir mjere ranog djelovanja i mora sadržavati informacije o načinu na koji su mjere ranog djelovanja uzete u obzir. Usporedni pokazatelji iz referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama Republika Hrvatska može koristiti za razvoj Plana raspodjele emisijskih kvota, a te referentne vrijednosti mogu sadržavati i elemente koji će uzeti u obzir mjere ranog djelovanja.

7. Plan mora sadržavati informacije o načinu na koji je uzeta u obzir čista tehnologija, uključujući i energetski efikasne tehnologije.

8. Plan mora sadržavati odredbe koje javnosti omogućuju izražavanje komentara te informacije o načinima koji će omogućiti da ti komentari budu uzeti u obzir prije donošenja odluke o raspodjeli emisijskih jedinica.

9. Plan mora sadržavati popis postrojenja obuhvaćenih ovom Uredbom, zajedno s iznosima emisijskih jedinica koje se namjeravaju dodijeliti svakom od njih.

10. Plan može sadržavati informacije o načinu na koji će biti uzeta u obzir prisutnost konkurencije iz zemalja ili subjekata izvan Europske unije.

11. Plan treba navesti maksimalni iznos ERU i CER koje operateri smiju koristiti u okviru sustava, a koji treba biti iskazan kao postotni iznos emisijske kvote postrojenja. Postotni iznos treba biti konzistentan s obvezama Kyotskog protokola i odlukama usvojenim sukladno Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime ili Kyotskom protokolu povezanim sa suplementarnosti domaćih mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova.

PRILOG IV.

REGISTAR-OBRAZAC ZA OPERATERE

Operater

Naziv pravne osobe:

Skraćeni naziv pravne osobe:

Matični broj subjekta:

Sjedište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Broj faxa:

E-mail adresa:

Glavni ovlašteni predstavnik

Prezime i ime:

Identifikacijski broj:

Broj osobne iskaznice/putovnice, mjesto

i datum izdavanja:

Prebivalište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

Dopunski ovlašteni predstavnik

Prezime i ime:

Identifikacijski broj:

Broj osobne iskaznice/putovnice, mjesto

i datum izdavanja:

Prebivalište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

Podaci o postrojenju

Oznaka postrojenja:

Broj izdane dozvole:

Vrsta aktivnosti prema Prilogu I:

Naziv postrojenja:

Mjesto:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Geografske koordinate:

Naziv matične tvrtke:

Naziv podružnice:

Kontakt osoba operatera

Prezime i ime:

Identifikacijski broj:

Broj osobne iskaznice/putovnice, mjesto

i datum izdavanja:

Prebivalište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

PRILOG V.

REGISTAR-OBRAZAC ZA OSOBE

Pravna osoba

Naziv pravne osobe:

Skraćeni naziv pravne osobe:

Matični broj subjekta:

Sjedište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

Fizička osoba

Prezime i ime fizičke osobe:

Identifikacijski broj:

Prebivalište/boravište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

Glavni ovlašteni predstavnik

Prezime i ime:

Identifikacijski broj:

Broj osobne iskaznice/putovnice, mjesto

i datum izdavanja:

Prebivalište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

Dopunski ovlašteni predstavnik

Prezime i ime:

Identifikacijski broj:

Broj osobne iskaznice/putovnice, mjesto

i datum izdavanja:

Prebivalište:

Adresa (Ulica i kućni broj):

Poštanski broj:

Država:

Telefonski broj 1:

Telefonski broj 2:

Fax:

E-mail adresa:

PRILOG VI.

UPUTE ZA PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

Praćenje emisija ugljikova dioksida

Emisije se prate na temelju proračuna ili na temelju mjerenja.

Proračun

Proračun emisija izvodi se korištenjem formule:

Podaci o aktivnosti × faktor emisije × faktor oksidacije

Podaci o djelatnosti (korišteno gorivo, količina proizvoda itd.) prikupljaju se i dobivaju na temelju podataka o nabavi sirovina i goriva te isporuke gotovih proizvoda postrojenja ili na temelju mjerenja.

Potrebno je koristiti općeprihvaćene faktore emisije. Emisijski faktori specifični za pojedinu djelatnost prihvatljivi su za sva goriva. Standardni faktori emisije prihvatljivi su za sva goriva osim za nekomercijalna goriva (otpadna goriva poput guma i plinova koji nastaju u industrijskom procesu). Standardni faktori emisije ovisni ležištu ugljena te faktori za prirodni plin, koji su specifični za EU ili za pojedinu državu, trebaju biti dodatno razrađeni. Za rafinerijske proizvode prihvatljive su standardno utvrđene vrijednosti koje je razvilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC). Faktor emisije za biomasu jednak je nuli.

Ako faktor emisije ne uzima u obzir činjenicu da dio ugljika nije oksidiran, koristi se dodatni faktor oksidacije. Faktor oksidacije se ne mora primjenjivati u slučaju kad su faktori emisije specifični za pojedinu djelatnost već proračunati i uzimaju u obzir oksidaciju.

Koriste se standardni faktori oksidacije iz Direktive 96/61/EK, osim u slučaju da operater može pokazati da su korišteni faktori specifični za pojedinu aktivnost točniji.

Za svaku djelatnost, postrojenje i za svako gorivo obavlja se odvojeni proračun.

Mjerenje

Za mjerenje emisija potrebno je koristiti standardizirane ili prihvaćene metode, a rezultati mjerenja moraju biti potkrijepljeni dodatnim proračunom emisije.

Praćenje emisija drugih stakleničkih plinova

Potrebno je koristiti standardizirane ili prihvaćene metode koje razvija Europska komisija u suradnji sa svim relevantnim zainteresiranim stranama.

Izvješćivanje o emisijama

Svaki operater mora u izvješće o emisijama iz postrojenja uključiti sljedeće informacije:

A. Podatke kojima se identificira postrojenje, uključujući:

– naziv postrojenja,

– adresu postrojenja, s poštanskim brojem i državom,

– vrstu i broj djelatnosti iz Priloga I. koje se izvode u postrojenju,

– adrese, brojeve telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte osobe za kontakt, i

– ime vlasnika postrojenja te društva, ako postoji.

B. Za svaku djelatnost iz Priloga I. koja se obavlja na lokaciji za koju se vrši proračun emisije:

– podatke o djelatnosti,

– faktore emisije,

– faktore oksidacije,

– ukupne emisije, i

– stupanj nesigurnosti.

C. Za svaku djelatnost iz Dodatka I. koja se obavlja na mjestu za koje se obavlja mjerenje emisija:

– ukupne emisije,

– informacije o pouzdanosti metoda mjerenja, i

– stupanj nesigurnosti.

D. Za emisije iz procesa izgaranja, u izvješću se navodi i faktor oksidacije, osim ako je oksidacija već uzeta u obzir pri utvrđivanju faktora emisije specifičnog za tu djelatnost.

Operater će uskladiti podatke iz ovog izvješća s podacima koje dostavlja u izvješću za potrebe Registra onečišćavanja okoliša.

PRILOG VII.

KRITERIJI ZA PROVJERU

Opća načela

1. Emisije iz svake djelatnosti iz Priloga I. podložne su provjeri.

2. Proces provjere uključuje razmatranje izvješća iz članka 26. ove Uredbe, i razmatranje praćenja emisije tijekom prethodne godine. Postupak provjere odnosi se na pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustava za praćenje te podataka u izvješću i informacija koje se odnose na emisije, a osobito na:

a) podatke iz izvješća o pojedinoj djelatnosti te mjerenja i proračune povezane s djelatnošću;

b) izbor i primjenu faktora emisije;

c) proračune korištene za utvrđivanje ukupne emisije;

d) ako je korišteno mjerenje, prikladnost izabranih metoda mjerenja te njihovu primjenu.

3. Emisije prijavljene u izvješću mogu biti provjerene samo ako utvrđivanje emisija omogućuju pouzdani i vjerodostojni podaci i informacije uz visoki stupanj sigurnosti. Visoki stupanj sigurnosti zahtijeva od operatera da dokaže:

a) da u prijavljenim podacima nema nedosljednosti;

b) da je prikupljanje podataka obavljeno u skladu s primjenjivim znanstvenim standardima;

c) da su relevantni podaci o postrojenju potpuni i dosljedni.

4. Provjeravatelj mora imati pristup svim mjestima i informacijama povezanim s predmetom provjere.

5. Osoba koja obavlja provjeru uzima u obzir je li postrojenja registrirano sukladno sustavu neovisnog ocjenjivanja i upravljanja okolišem (EMAS).

Metodologija

Strateška analiza

6. Provjera se temelji na strateškoj analizi svih djelatnosti obavljanih u instalaciji. To podrazumijeva da provjeravatelj ima pregled nad svim djelatnostima i njihovom važnosti za emisije.

Analiza procesa

7. Provjera dostavljenih informacija, gdje je to prikladno, obavlja se na mjestu na kojemu se nalazi lokacija postrojenja. Provjeravatelj posjetima samoj lokaciji postrojenja utvrđuje pouzdanost dostavljenih podataka i informacija.

Analiza rizika

8. Provjeravatelj mora sve izvore emisija u postrojenju podvrgnuti procjeni u smislu pouzdanosti podataka vezanim uz svaki pojedini izvor koji pridonosi ukupnim emisijama iz postrojenja.

9. Na temelju ove analize, provjeravatelj izričito utvrđuje one izvore kod kojih postoji veliki rizik od pogreške i druge vidove postupka praćenja i izvješćivanja koji bi mogli pridonijeti pogreškama pri utvrđivanju ukupnih emisija. Ovo se osobito odnosi na izbor faktora emisije i proračune koji su potrebni za utvrđivanje razine emisija iz pojedinačnih izvora. Posebna se pozornost posvećuje izvorima s velikim rizikom pojave pogreške i spomenutim vidovima postupka praćenja emisija.

10. Provjeravatelj treba uzeti u obzir sve učinkovite metode upravljanja rizikom koje primjenjuje operater u cilju smanjivanja stupnja nesigurnosti.

Izvješće

11. Provjeravatelj je dužan pripremiti izvješće o procesu provjere u kojemu se navodi je li izvješće iz članka 26. stavka 1. ove Uredbe zadovoljavajuće. U ovome se izvješću navode sva pitanja koja su bitna za obavljeni posao. Izjava da je izvješće načinjeno u skladu s odredbama članka 26. stavka 1. ove Uredbe zadovoljavajuće može se dati ako, prema mišljenju provjeravatelja, ukupne emisije nisu materijalno netočne.

Minimalni zahtjevi osposobljenosti provjeravatelja

12. Provjeravatelj mora biti neovisan od operatera postrojenja za koje obavlja provjeru izvješća o emisijama. Pri tome provjeravatelj treba obavljati svoje aktivnosti ispravno, objektivno i profesionalno te treba razumijeti:

a) odredbe ove Uredbe te relevantne standarde i smjernice koje su usvojile Republika Hrvatska i Europska komisija;

b) zakonodavne, regulatorne i upravne zahtjeve povezane s djelatnostima koje provjerava;

c) način nastanka svih informacija povezanih sa svakim izvorom emisija u postrojenju, a osobito onih koje su povezane s prikupljanjem podataka, mjerenjem, proračunom emisija i izvješćivanjem o emisijama.