USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

4064

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Z. K., koju zastupa S. P., odvjetnica iz S. B., na sjednici održanoj 26. studenoga 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se djelomično usvaja.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: R.1-25/03-11 od 26. lipnja 2006. godine, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev radi utvrđivanja naknade za nekretnine predane u posjed Općini Slavonski Brod na temelju rješenja Skupštine Općine Slavonski Brod broj: 1/3-11/61/1-1981 od 16. rujna 1981. godine.

III. Predmet se u tom dijelu vraća Županijskom sudu u Slavonskom Brodu na ponovni postupak.

IV. U preostalom dijelu ustavna tužba se odbija.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

I. Odbacuje se ustavna tužba u dijelu u kojem je podnesena zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje odluke

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: R.1-25/03-11 od 26. lipnja 2006. godine, kojom je odbijena tužba podnositeljice (tužiteljice u sudskom postupku) podnesena zbog propusta Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, da u roku od 60 dana, odnosno daljem roku od 7 dana nakon zahtjeva ponovljenog 9. prosinca 2003. godine, odluči o žalbi podnositeljice podnesene zbog propusta Županije brodsko-
-posavske da u roku od dva mjeseca donese rješenje o zahtjevu podnositeljice od 18. studenoga 2002. godine.

Navedeni zahtjev podnesen je radi poništenja rješenja Skupštine Općine Slavonski Brod broj: 1/3-11/61/1-1981 od 16. rujna 1981. i klasa: 466-02/90-01/03, ur. broj: 2178/04-05/90-1 od 19. travnja 1990. godine, odnosno radi utvrđivanja visine naknade za oduzete nekretnine pobliže opisane u zahtjevu.

2. Podnositeljica navodi da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 1. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica u bitnome navodi kako Županijski sud u Slavonskom Brodu nije utvrdio je li primila naknadu, odnosno jesu li drugi dosadašnji korisnici primili naknadu za zemljište izvlašteno na temelju rješenja od 16. rujna 1981., nadalje navodi kako se u konkretnom slučaju radi o postupku određivanja naknade, te da je pogrešno stajalište suda prema kojem podnositeljici ne pripada pravo na naknadu jer se, u konkretnom slučaju, ne radi o započetom postupku eksproprijacije. Ustavnoj tužbi podnositeljica je priložila rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: R.1-30/83-12 od 27. listopada 1983., kojim je J. K., M. P., H. P., I. B., T. P., I. K., B. i J. Đ., M. U., M. i B. M., S. i B. K., S. G. i S. M. određena naknada za pojedina zemljišta predana u posjed Općini Slavonski Brod na temelju rješenja od 16. rujna 1981. godine.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: R.1-25/03.

Ustavna tužba podnesena u vezi s presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđivanja naknade za nekretnine predane u posjed Općini Slavonski Brod na temelju rješenja Skupštine Općine Slavonski Brod broj: 1/3-11/61/1-1981 od 16. rujna 1981., je osnovana.

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

5. Iz spisa predmeta razvidno je kako je podnositeljica podnijela tužbu Županijskom sudu u Slavonskom Brodu zbog propusta Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, da u roku od 60 dana, odnosno daljem roku od 7 dana nakon zahtjeva ponovljenog 9. prosinca 2003., odluči o žalbi podnositeljice, podnesene 11. veljače 2003., zbog propusta Županije brodsko-posavske da u roku od dva mjeseca donese rješenje o zahtjevu podnositeljice od 18. studenoga 2002., za poništenje rješenja Skupštine Općine Slavonski Brod broj: 1/3-11/61/1-1981 od 16. rujna 1981. i klasa: 466-02/90-01/03, urbroj: 2178/04-05/90-1 od 19. travnja 1990., odnosno radi utvrđivanja visine naknade za izvlaštene nekretnine.

Nadalje, da je rješenjem od 16. rujna 1981., dosadašnjim korisnicima M. R., E. c. o., J. K., M. P., H. P., I. B. i T. P., I. K., B. i J. Đ., M. U., M. i B. M., M. i I. Š., S. i B. K., S. G., S. M. i P. K. (predniku podnositeljice) određena predaja posjeda nacionaliziranih građevinskih zemljišta – pobliže opisanih u izreci rješenja, novom korisniku Općini Slavonski Brod za potrebe izgradnje društvenih stanova u naselju F. S. Predniku podnositeljice određena je predaja građevinskih zemljišta k. č. br. 1254/1 u površini od 418 č. hv., 1254/3a u površini od 430 č. hv., 1251/1c u površini od 216 č. hv. i 1260/9 u površini od 1292 č. hv., upisanih u z. k. ul. br. 1738, k. o. Slavonski Brod. Navedene čestice zemljišta u novoj izmjeri sudjeluju: dio 1254/1, 1251/1c, 1260/9 u k. č. br. 6341/1, dio 1251/1c, 1245/3a, 1260/9 u k. č. br. 6321/41, dio 1245/3a i 1260/9 u k. č. br. 6341/2.

Navedenim rješenjem je također određeno da će se nakon njegove konačnosti održati usmena rasprava radi sporazumnog utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište, dugogodišnje nasade i usjeve.

Iz nalaza i mišljenja sudbenog vještaka mjernika Ž. J., od 24. studenoga 1995., razvidno je kako po izvršenoj deposedaciji sporno zemljište nije privedeno svrsi.

Rješenjem od 19. travnja 1990., pod točkom 1. je određeno da je izgradnja zapadne vezne ceste, istočne vezne ceste S. ulica istok i zapad, te brze ceste zapad od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji, pod točkom 2. određeno je da će se navedena izgradnja izvršiti na nekretninama u vlasništvu I. i N. M., H. M., F. G., S. i B. K., M. D., Z. i L. B., P. K. (prednika podnositeljice), M. i V. S., B. B., A. i B. Š., A. i A. Dž., AK J., K. J., J. B., M. Ž. i A. L., D. R., A. R. i N. Đ. U točki 2. navedenog rješenja kao nekretnina u vlasništvu prednika podnositeljice, na kojoj će se izvršiti točkom 1. istog rješenja određena izgradnja, navedena je k. č. br. 1261/1, zgrada i dvorište, 350 m2, upisana u z. k. ul. 3454, k. o. Slavonski Brod.

Postupajući po tužbi sud je proveo dokaze uvidom u navedena rješenja, nalaz i mišljenje sudbenog vještaka, zahtjev i žalbu podnositeljice, izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak 3454, katastarske općine Slavonski Brod od 23. listopada 1995. i potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu, K. izv. 9473/02 od 5. studenoga 2003. godine.

Prema utvrđenju suda građevinsko zemljište deposedirano na temelju rješenja od 16. rujna 1981. djelomično je privedeno svrsi, stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 48. stavkom 3. Zakona o izvlaštenju (»Narodne novine«, broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01. i 79/06.), kojima je propisano da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama toga Zakona (članak 31.) ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978., te ako korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu tog Zakona ne dovrši gradnju objekta ili izvede radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

Prema ocjeni suda, u odnosu na nekretnine deposedirane na temelju rješenja od 16. rujna 1981. nije ni pokrenut ni proveden postupak eksproprijacije, te u konkretnom slučaju nije mjerodavna odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju kojom je propisano da se odredbe toga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu toga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute. Nadalje, podnositeljici ne pripada pravo na naknadu za deposedirano zemljište, jer zahtjev za određivanje naknade nije podnesen do 18. veljače 1995. godine, odnosno u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (18. veljače 1994.).

Naime, člankom 47. stavkom 3. Zakona o izvlaštenju propisano je da prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u roku godine dana od dana stupanja na snagu toga Zakona, ako je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine.

U odnosu na rješenje od 19. travnja 1990. sud je ocijenio kako ono ne predstavlja rješenje o eksproprijaciji nego o utvrđenju općeg interesa, te da je to rješenje nakon stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju stavljeno izvan snage.

Slijedom navedenog, Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je tužbu.

6. Polazeći od razloga i navoda ustavne tužbe Ustavni sud ispitao je povrede ustavnih prava zajamčenih člancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske

6.1. Prema ocjeni Ustavnog suda pogrešna su pravna stajališta suda prema kojima, u odnosu na osporeno rješenje od 16. rujna 1981. godine, odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju nije mjerodavna, jer u odnosu na sporne nekretnine nije ni proveden ni pokrenut postupak eksproprijacije, odnosno prema kojem je u konkretnom slučaju mjerodavan članak 47. stavak 3. istog zakona.

Naime, iz spisa predmeta razvidno je kako je predniku podnositeljice oduzet posjed spornih nekretnina na temelju Zakona o građevinskom zemljištu (»Narodne novine«, broj 54/80.), te da je podnositeljica nadležnom upravnom tijelu podnijela zahtjev za određivanje naknade za sporne nekretnine.

Stoga je, prema ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju.

Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra kako je osporenom presudom, u dijelu kojim je odbijen zahtjev podnositeljice radi određivanja naknade za sporne nekretnine, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

6.2. Prema ocjeni Ustavnog suda, pogrešnim utvrđenjem suda, prema kojem su sporne nekretnine djelomično privedene svrsi zbog koje je predniku podnositeljice oduzet posjed istih, te primjenom članka 48. stavka 3. Zakona o izvlaštenju kao mjerodavnog, nije podnositeljici uzrokovana povreda ustavnog prava na jednakost pred zakonom, jer i pravilnom ocjenom suda o mjerodavnosti Zakona o izvlaštenju u konkretnom slučaju ne bi bila donesena za podnositeljicu povoljnija odluka.

Naime, iz spisa predmeta je razvidno kako je rješenjem od 16. rujna 1981. godine određena predaja posjeda na nacionaliziranim građevinskim zemljištima, a ne eksproprijacija istih. Stoga se prema ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, zaštita prava bivšeg vlasnika, radi poništenja odluke o predaji posjeda zemljišta, koje nije privedeno svrsi zbog koje je oduzet posjed istog, ne može tražiti u postupku izvlaštenja pred mjesno nadležnim županijskim sudom.

Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra, kako osporenom presudom u dijelu kojim je odbijen zahtjev podnositeljice radi poništenja rješenja od 16. rujna 1981., podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

6.3. Također, prema ocjeni Ustavnog suda, osporenom presudom, u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi poništenja rješenja od 19. travnja 1990., odnosno utvrđivanja naknade za nekretnine navedene u tom rješenju, nije podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom.

Naime, rješenjem od 19. travnja 1990. nije, u odnosu na prednika podnositeljice, izvlaštena sporna nekretnina nego je utvrđen opći interes za izgradnju prometnica navedenih u točki 1., te da se može pristupiti eksproprijaciji nekretnina navedenih u točki 2. istog rješenja.

Stoga Ustavni sud smatra kako se zaštita protiv ili utvrđivanje naknade za nekretnine na koje se odnosi navedeno rješenje, ne može tražiti u postupku izvlaštenja pred mjesno nadležnim županijskim sudom.

6.4. U ustavnoj tužbi istaknuta je povreda ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustavnom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak sagledan kao jedinstvena cjelina bio vođen na način koji je podnositelju osiguravao pravično suđenje.

Ocjena je ovog Suda da je postupak, koji je prethodio ustavnosudskom, u dijelu kojim je postupano po zahtjevu za određivanje naknade za nekretnine deposedirane na temelju rješenja od 16. rujna 1981., vođen na način koji podnositeljici nije omogućio pravično suđenje.

Naime, sud je radi pogrešnih pravnih stajališta, navedenih u točki 6.1. ove odluke, propustio utvrditi je li u odnosu na bivše korisnike, navedene u izreci rješenja od 16. rujna 1981., a posebno u odnosu na prednika podnositeljice dovršen postupak utvrđivanja i isplaćena naknada za sporne nekretnine, te u tom smislu ocijeniti zahtjev podnositeljice radi utvrđivanja naknade za sporne nekretnine.

U preostalom dijelu, ocjena je ovog Suda da je postupak, koji je prethodio ustavnosudskom, vođen na način kojim podnositeljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73., 75. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao izreci.

Obrazloženje rješenja

8. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, uzrokovanog propustom Županijskog suda u Slavonskom Brodu da u razumnom roku donese odluku o njezinoj tužbi.

Ustavna tužba podnesena zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku nije dopuštena.

9. Člankom 27. stavcima 1. i 2. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 150/05. i 16/07.) propisano je:

»Stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.«

(...)

10. Podnositeljica u ustavnoj tužbi nije navela da je zbog propusta Upravnog suda Republike Hrvatske da u razumnom roku odluči o njezinoj tužbi, podignula pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud ističe da podnošenje ustavne tužbe, koja je podnesena na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, nije zamjena za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu da stranka ima pravo birati hoće li podnijeti zahtjev ili će podnijeti ustavnu tužbu. U slučaju podnositeljice ustavne tužbe podizanje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupovna je pretpostavka za podnošenje ustavne tužbe na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona.

Podnošenje ustavne tužbe u konkretnom slučaju nije dopušteno jer nije ispunjena jedna od pretpostavki za njezino podnošenje, a to je iscrpljivanje dopuštenog pravnog puta.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

12. Odluka o objavi (točke V. izreke odluke i točka II. izreke rješenja) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2737/2006

Zagreb, 26. studenoga 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.