Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-4821/2008 od 11. veljače 2009.

NN 23/2009 (20.2.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-4821/2008 od 11. veljače 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

521

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je pokrenuo J. G. iz Z., kojeg zastupa M. V., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 11. veljače 2009. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Rev-912/08 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-1409/02) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. G. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.300,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05., 16/07. i 113/08.), 6. veljače 2008. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se u parničnom predmetu radi naknade štete počinjene nezakonitim radom tijela državne uprave vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u povodu izjavljene žalbe podnositeljeve protustranke. U trenutku podnošenja tog zahtjeva drugostupanjska presuda je već bila donesena (8. siječnja 2008.), ali je podnositelju dostavljena tek 25. ožujka 2008., to jest nakon podnošenja zahtjeva. Dana 21. travnja 2008. podnositeljeva protustranka je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gzp-210/08-5 od 24. listopada 2008. ustupio podnositeljev zahtjev Ustavnom sudu, smatrajući ga ustavnom tužbom. U trenutku donošenja odluke Ustavnog suda parnični predmet se nalazio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske na odlučivanju pod brojem Rev-912/08.

Razloge zbog kojih je u ovakvoj situaciji prihvatljivo navedeno postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavni sud obrazložio je u svojoj odluci broj: U-IIIA-2023/2008 od 17. prosinca 2008. (»Narodne novine« broj 4/09.)

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– parnični postupak radi naknade štete počinjene nezakonitim radom tijela državne uprave podnositelj je pokrenuo 27. veljače 2002., podnijevši Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Republike Hrvatske

– 11. rujna 2002. tužena je sudu dostavila odgovor na tužbu, a 1. listopada 2002. dostavila je njegovu dopunu

– na prvom ročištu, održanom 15. listopada 2002., podnositelj se očitovao na odgovor na tužbu te je riješeno da se službenim putem zatraži na uvid spis Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, klasa: UP/I-362-02/90-02-11, nakon čega će se zakazati sljedeće ročište

– 29. listopada 2002. tužena je sudu dostavila preslike rješenja upravnih tijela i presude Upravnog suda Republike Hrvatske kojima je odlučeno da nema uvjeta za vođenje upravnog postupka za zadržavanje u prostoru bespravno izgrađenih objekata

– 19. studenoga 2002. zatraženi spis Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja dostavljen je sudu

– 4. veljače 2003. podnositelj se podneskom očitovao na podnesak tužene od 29. listopada 2002. godine

– na ročištu održanom 2. lipnja 2003. sud je odlučio provesti građevinsko vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine u vrijeme njezinog rušenja

– 17. lipnja 2003. podnositelj je sudu dostavio dokumentaciju potrebnu za provedbu vještačenja

– 4. srpnja 2003. sud je donio rješenje o provođenju vještačenja, koje je podnositelju dostavljeno 9. srpnja 2003. godine

– podnositelj je predujam za vještačenje uplatio 6. listopada 2003. i o tome je obavijestio sud podneskom od 7. listopada 2003. godine

– 16. veljače 2004. proveden je očevid uz sudjelovanje građevinskog vještaka

– 29. ožujka 2004. vještak je dostavio sudu nalaz i mišljenje, koji je rješenjem od 31. ožujka 2004. dostavljen strankama na očitovanje

– podnositelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 6. travnja 2004., a tužena 13. svibnja 2004. godine

– sud je na ročištu održanom 22. studenoga 2004. zaključio glavnu raspravu te je zakazao ročište za objavu presude za 7. prosinca 2004., na kojem je donesena i objavljena presuda broj: Pn-1409/02

– protiv te presude tužena je 24. siječnja 2005. uložila žalbu, na koju je podnositelj odgovorio 10. veljače 2005. godine

– Županijski sud u Zagrebu je presudom broj: Gžn-684/05-2 od 8. siječnja 2008. odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu

– drugostupanjska presuda dostavljena je tuženoj 19. ožujka 2008., a podnositelju 25. ožujka 2008. godine

– 21. travnja 2008. tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na koju je podnositelj odgovorio 27. svibnja 2008., te se predmet, u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nalazio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske na odlučivanju pod brojem Rev-912/08.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. veljače 2002. pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Ustavna tužba podnesena je 6. veljače 2008., a do tog dana postupak nije okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana donošenja ove odluke postupak trajao ukupno šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Do podnošenja ustavne tužbe donesene su prvostupanjska i drugostupanjska presuda. U trenutku donošenja odluke o ustavnoj tužbi, postupak se u povodu revizije podnositeljeve protustranke vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini trajanja postupka, osim neznatno time što je kasnio s uplatom predujma za vještačenje.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema ocjeni Ustavnog suda u konkretnom slučaju radi se o relativno složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio gotovo sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju dugim trajanjem parničnog postupka, usprkos činjenici što je riječ o predmetu koji je relativno složene naravi, povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4821/2008

Zagreb, 11. veljače 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.