USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

638

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Ivan Matija i Željko Potočnjak, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo T. P. iz P., na sjednici održanoj 5. veljače 2009. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-963/06 od 24. listopada 2006., kojom je, kao neosnovana, odbijena revizija podnositelja (tužitelja u parničnom postupku radi naknade štete) i potvrđena presuda Županijskog suda u Puli broj: Gž-3495/04 od 28. ožujka 2006. godine.

Navedenom presudom preinačena je presuda Općinskog suda u Puli broj: P-2490/94 od 28. lipnja 2002., na način da je Županijski sud u Puli djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositelja i tuženoj Republici Hrvatskoj naložio da podnositelju na ime nematerijalne štete zbog povrede prava ugleda i časti, slobode ili prava ličnosti isplati iznos u visini od 40.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i pripadajuće troškove postupka. Preostali dio tuženog zahtjeva (u ukupno postavljenom iznosu u visini od 210.000,00 kn) sud je odbio kao neosnovan.

2. Podnositelj smatra da su mu odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Puli povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2., zatim člankom 22., 24. i 26. Ustava, kao i ustavne odredbe članka 3. i 140. Ustava.

Povrede navedenih ustavnih prava i odredaba Ustava, u opširnoj ustavnoj tužbi u kojoj podnositelj, između ostalog iznosi činjenice kaznenog postupka koji nije predmet ovog ustavnosudskog postupka, obrazlaže prenisko određenom naknadom štete zbog povrede prava ugleda i časti, slobode ili prava ličnosti. U ustavnoj tužbi podnositelj također navodi da odluka o troškovima postupka nije donijeta sukladno zakonu budući je odmjerena pogrešno i u pogledu osnova i u pogledu visine dosuđenog troška.

Ustavnom sudu predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka i vraćanje predmeta Županijskom sudu u Puli na ponovno odlučivanje.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, predmet spora bio je zahtjev podnositelja za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti te slobode ili prava ličnosti zbog postupanja djelatnika policije na dan 21. rujna 1992. godine. Tog su dana pripadnici policije pristupili podnositelju te su ga odveli u policijsku postaju, gdje su ga ispitivali nekoliko sati, a nakon čega su pristupili u njegov odvjetnički ured i oduzeli mu dio dokumentacije iz predmeta u kojem je podnositelj sudjelovao kao punomoćnik stranke.

Prvostupanjski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da u postupanju djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova spornog dana doista nisu poštivane odredbe tada važećeg Zakona o kaznenom postupku i Zakona o odvjetništvu i službi pravne pomoći. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev podnositelja budući da tijekom postupka podnositelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između nezakonitog ili nepravilnog rada djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova i nastale štete, kao jedne od kumulativno propisanih pretpostavki za odgovornost za štetu.

Osporenom odlukom Županijski sud u Puli preinačio je prvostupanjsku odluku i tužbeni zahtjev podnositelja djelomično usvojio budući da je utvrdio kako je podnositelj, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, uspio dokazati da mu je opisanim postupanjem od strane djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova pričinjena šteta koja se ogleda u povredi ugleda i časti te slobode i prava ličnosti. Županijski sud u Puli utvrdio je da se ta uzročno posljedična veza očituje u činjenici da su podnositelju ugled i čast povrijeđeni onime što je sam podnositelj proživljavao zbog opisanog djelovanja pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova kao i činjenicom da se o spornoj situaciji u kojoj se podnositelj našao spornog dana saznalo u zgradi odvjetničkog ureda podnositelja gdje je on bio poznat svojoj okolini. Zbog navedenog, a na temelju odredbe članka 200. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99.) Županijski sud u Puli odlučio je kao u izreci osporene odluke.

Vrhovni sud Republike Hrvatske osporenom odlukom utvrdio je da drugostupanjskom odlukom nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu podnositelja niti da su ostvareni revizijski prigovori bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

5. U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo povredu ustavnog prava jednakosti pred zakonom zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava, a koje je ograničeno na primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

Pravna stajališta, navedena u osporenim odlukama zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da su nadležni sudovi, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložila svoja stajališta iznesena u osporenim odlukama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju osporenim odlukama, u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

6. Odredbe članka 22. i 24. Ustava nisu mjerodavne u konkretnom slučaju, budući je predmet ustavnosudskog postupka, parnični postupak u povodu zahtjeva podnositelja za naknadu nematerijalne štete.

Odredba članka 26. Ustava također nije mjerodavna za rješavanje ove pravne stvari (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljeno u »Narodnim novinama« broj 2/05.).

7. Odredbe članka 3. i 140. Ustava ne sadrže ustavna prava i nisu osnove za postupanje po članku 62. Ustavnog zakona.

8. Odlučivanje o dijelu ustavne tužbe koji se odnosi na troškove postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku, nije u nadležnosti Ustavnog suda.

9. Slijedom navedenoga, pozivom na odredbe članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

10. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4229/2006

Zagreb, 5. veljače 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Agata Račan, v. r.