USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1524
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. Ž. iz V. G., kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda T. T. i I. U. iz Z.a, na sjednici održanoj 7. svibnja 2009., jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-12/09, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. Ž. iz V. G., Š. N. 21, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 20.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je 28. siječnja 2009. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se u parničnom predmetu radi utvrđenja i isplate vodi u povodu izjavljene revizije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-12/09, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 11. veljače 2009. rješenje broj: Gzp-135/09-2, kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u tom predmetu, te ustupio spis »nadležnom Ustavnom sudu RH na daljnji postupak«, obrazlažući to time što odredbama članka 27. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05. i 16/07., u daljnjem tekstu: ZS) nije regulirana situacija u kojoj je zahtjev podnesen kada je do povrede prava na suđenje u razumnom roku došlo tijekom postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, pa smatra da je bilo potrebno primijeniti odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon). Naime, podnositelj je 4. veljače 2008., Vrhovnom sudu Republike Hrvatske izjavio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžn-3953/06 od 23. listopada 2007., kojom je odlučeno o žalbi protiv presude Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7391/04 od 17. veljače 2006.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe te uvida u presliku spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-7391/04, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 11. siječnja 1994. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika C. o. d.d., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. održano je sedam ročišta za glavnu raspravu (8. travnja 1994., 3. svibnja 1994., 16. studenoga 1994., 19. siječnja 1995., 14. veljače 1995., 14. ožujka 1995. i 18. rujna 1996.) te je provedeno liječničko vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. ročišta su održana 7. svibnja 1998., 16. rujna 1998. i 4. studenoga 1998.
Rješenjem od 17. lipnja 1999. određeno je provođenje prometnog vještačenja.
Prometni vještak je nalaz i mišljenje dostavio 5. listopada 1999.
Na ročištu održanom 17. ožujka 2000. sud je rješenjem odredio provođenje prometno liječničkog vještačenja.
Vještaci su nalaz i mišljenje dostavili 15. svibnja 2000.
Na ročištu održanom 14. rujna 2002. glavna rasprava je zaključena te je sud donio presudu broj: Pn-202/94.
Spis je povodom žalbi otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom broj: Gžn-3560/2003-2 od 16. studenoga 2004. ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Ročišta su održana 12. lipnja 2005., 11. studenoga 2005. i 3. veljače 2006. kada je glavna rasprava zaključena, a na ročištu održanom 17. veljače 2006. sud je donio presudu broj: Pn-7391/04.
Spis je povodom žalbe otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom broj: Gžn-3953/06-2 od 23. listopada 2007. potvrdio prvostupanjsku presudu.
Spis je povodom izjavljene revizije otpremljen Vrhovnom sudu 17. siječnja 2009. te se vodi pod brojem: Rev-12/09.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 11. siječnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavni sud utvrđuje da je do dana donošenja ove odluke postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana donošenja ove odluke postupak je trajao jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i dva (2) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, koji je održao pet ročišta za glavnu raspravu te je provedeno prometno i liječničko vještačenje.
Sud je 14. rujna 2002. donio presudu kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositelja.
Spis je povodom žalbi podnositelja i tuženika otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom broj: Gžn-3560/2003-2 od 26. studenoga 2004., ukinuo prvostupanjsku presudu.
Općinski građanski sud u Zagrebu je 17. veljače 2006. donio presudu broj: Pn-7391/04, a Županijski sudu u Zagrebu je presudom broj: Gžn-3953/06-2 od 23. listopada 2007. potvrdio prvostupanjsku presudu.
Spis se povodom revizije podnositelja nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske gdje se vodi pod brojem: Rev-12/09.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio trajanju sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu, u kojemu je provedeno liječničko i prometno vještačenje, međutim navedena okolnost ne može biti opravdanje za trajanje postupka radi naknade štete iz prometne nezgode u razdoblju od preko jedanaest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od preko jedanaest godina te je još uvijek u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovitost sudova, a osobito značaj postupka za podnositelja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja da neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-953/2009
Zagreb, 7. svibnja 2009.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v. r.