76 01.07.2009 Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1847

Na temelju članka 47. stavka 1. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/2004 i 60/2008), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. lipnja 2009. godine donijela

PLAN

RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

1. SVRHA I CILJEVI PLANA

Pravni temelj za donošenje Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj sadržan je u članku 47. stavku 1. Zakona o zaštiti zraka (»Narode novine«, br. 178/2004, 60/2008). Zakonom su propisani osnovni elementi Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: Plan raspodjele).

Plan raspodjele temelji se na Planu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008. – 2011. godina (»Narodne novine«, broj 61/2008) i Strategiji energetskog razvitka (»Narodne novine«, broj 38/2002), te primjeni najboljih raspoloživih tehnika.

Plan raspodjele sadrži: ukupan iznos emisijskih jedinica unutar određenog razdoblja dodijeljen državi, podatke o dosadašnjim emisijama stakleničkih plinova, popis djelatnosti kojima se ispuštaju staklenički plinovi, godišnje emisijske kvote koje se dodjeljuju za postrojenje, način dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova operaterima postrojenja, procjenu budućih emisija stakleničkih plinova, određivanje pričuve emisijskih jedinica za nova postrojenja, način korištenja mehanizama Kyotskog protokola i rok dodjele emisijskih jedinica za postrojenja.

Među obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz Kyotskog protokola, te iz procesa pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (EU) je prijenos pravne stečevine EU iz područja klimatskih promjena u hrvatsko zakonodavstvo:

– Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje sustav za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice;

– Direktiva 2004/101/EZ kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola;

– Odluka 2006/780/EZ o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova temeljem sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti temeljem Kyotskog protokola;

– Odluka 2007/589/EZ kojom se donose upute za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ;

– Odluka 2005/381/EZ kojom se uspostavlja Upitnik za izvješćivanje prema zahtjevima Direktive 2003/87/EZ;

– Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ;

– Uredba Komisije 916/2007 kojom se dopunjuje Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ;

– Uredba Komisije 994/2008 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ.

Navedena pravna stečevina prenesena je u hrvatski pravni sustav sljedećim propisima:

– Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 1/2007),

– Uredbom o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama (»Narodne novine«, broj 142/2008),

– Uredbom o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola (»Narodne novine«, broj 142/2008).

Donošenjem ovog Plana raspodjele u potpunosti se dovršava prijenos pravne stečevine u hrvatsko zakonodavstvo.

Svrha Plana je uspostava sustava praćenja emisija stakleničkih plinova kod subjekata obuhvaćenih Planom raspodjele, verifikacija emisijskih podataka, godišnje izvješćivanje o emisijama iz postrojenja te uspostava sustava trgovanja emisijskim jedinicama, a čija primjena započinje danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Operateri su dužni organizirati praćenje emisija stakleničkih plinova iz postrojenja i godišnje izvješćivati o njima na propisan način. Također su dužni osigurati provjeru izvješća. Neizvršavanje ovih obveza u propisanom roku povlači za sobom suspendiranje prava na trgovanje do otklanjanja nepravilnosti.

Sustavom trgovanja emisijskim jedinicama omogućit će se gospodarskim subjektima da provedbom troškovno učinkovitih mjera smanje emisije stakleničkih plinova. To se postiže izdavanjem dozvola za emisije stakleničkih plinova postrojenjima. Planom raspodjele utvrđuje se ukupni iznos emisijskih jedinica koje se dodjeljuju pojedinom postrojenju, točno određene količine emisije u obliku dodjele emisijske kvote, odnosno određenog iznosa emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Pri tom jedna emisijska jedinica predstavlja dozvolu za emisiju jedne tone CO2eq. Postrojenja koja provedbom nisko-troškovnih mjera ostvare smanjenje emisija ispod dozvoljene kvote, moći će nakon ulaska u sustav trgovanja emisijama unutar EU ostvareni višak emisijskih jedinca prodati postrojenjima čije emisije prekoračuju dozvoljene kvote, a trošak provedbe mjera viši je od troška kupovine emisijskih jedinica.

Godišnja kvota emisija CO2 utvrđena ovim Planom raspodjele temelji se na načelima Direktive 2003/87/EZ i u potpunosti je usklađena sa zahtjevima Priloga III. ove Direktive. Također su uzete u obzir Smjernice Europske komisije za pripremu nacionalnih planova za razdoblje od 2005. do 2007. godine (COM (2003/830)) kao i izmijenjene i dopunjene Smjernice Europske komisije za pripremu nacionalnih planova za razdoblje od 2008. do 2012. godine (COM (2005/703)).

Europska komisija (EK) procjenjuje Plan raspodjele i, ukoliko je potrebno, traži od Republike Hrvatske dostavljanje dodatnih informacija ili preinake nekih dijelova Plana, ukoliko zaključi da ti dijelovi nisu u skladu s Direktivom. U tom slučaju EK navodi razloge zbog kojih zahtijeva preinake i predlaže promjene, a tako izmijenjeni Plan raspodjele podliježe daljnjem pregledu.

2. POLAZIŠTA I NAČELA ZA RASPODJELU EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA

Sažeti pregled načela raspodjele emisijskih kvota postrojenjima prikazan je u sljedećoj tablici:

Polazište

Načelo

Referenca

Obveze Republike Hrvatske koje proizlaze iz Kyotskog protokola

Visina emisije stakleničkih plinova u baznoj godini za Republiku Hrvatsku iznosi 34,845 Mt CO2eq. Hrvatska se obvezala na smanjenje od 5% u odnosu na baznu godinu, dostižući tako kyotski cilj od 33,102 Mt CO2 eq.

Odluka 7/CP.12 Konferencije stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) i nacrt Izvješća revizorskog tima Konvencije UNFCCC – IAR (Svibanj 2009.)

Nacionalna gornja granica emisijskih kvota

Godišnja emisijska kvota za raspodjelu iznosi ukupno 13,310 Mt CO2 eq, uključujući pričuve za nove sudionike

Projekcije sustava trgovanja emisijskim jedinicama na osnovi podataka iz upitnika, makroekonomske projekcije iz 2003. g. (Nacionalno izvješće)

»Top-down« pristup

Ukupna količina emisijskih kvota za raspodjelu određuje se pomoću »top-down« (od gore prema dolje) projekcija

Podaci prethodnih razdoblja i predviđanja

Metoda raspodjele zasniva se na kombinaciji pristupa na osnovi podataka iz prethodnih razdoblja i pristupa planiranja. Razdoblje od 2004. do 2007. godine je bazno za emisiju CO2.

Referentno razdoblje i relevantne emisije

Prethodno referentno razdoblje je razdoblje od 2004. do 2007. godine. Relevantne emisije postrojenja su prosječne emisije dviju godina s najvišim emisijama tijekom referentnog razdoblja.

Projekcije sustava trgovanja emisijskim jedinicama na osnovi podataka iz upitnika

Dvostupanjski pristup

Raspodjela emisijskih kvota postrojenjima obavlja se u dva koraka. Prvo se emisijske kvote raspodjeljuju na četiri sektora, a potom postrojenjima unutar tih sektora.

Sektorski pristup

Sva su postrojenja uvrštena sukladno definicijama iz Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sheme za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

Plan raspodjele emisijskih kvota razlikuje 4 skupine postrojenja: energetska postrojenja (toplinske snage > 20 MW), postrojenja za proizvodnju cementa i vapna, petrokemijska postrojenja i ostala postrojenja.

Raspodjela postrojenjima odvija se u dva koraka. Prvo se emisijske kvote raspodjeljuju na četiri sektora, a potom postrojenjima unutar tih sektora.

Raspodjela po sektorima

Raspodjela po sektorima obavljala se uzimanjem u obzir »top-down« pristupom projiciranih za emisije, koje su zasnovane na podacima o emisijama iz prethodnih razdoblja, predviđenom rastu proizvodnje i predviđenom smanjenju emisija ugljikovog dioksida.

Raspodjela postrojenjima

Raspodjela emisijskih kvota na razini postrojenja odvija se na osnovi udjela emisija iz postrojenja u ukupnim relevantnim emisijama tog sektora.

Postrojenja s nepotpunim podacima iz prethodnih razdoblja

Procjenjuju se pojedinačni slučajevi u svrhu određivanja emisijskih kvota postrojenjima čiji su podaci iz prethodnih razdoblja nepotpuni. Emisijske kvote bit će dodijeljene na osnovi referentnih vrijednosti.

Prijašnje djelovanje i čista tehnologija

Prijašnje djelovanje i čista tehnologija ne uzimaju se u obzir zbog nedostatka podataka.

Novi sudionici

Pričuva emisijskih jedinica za nove sudionike iznosi 0,858 Mt CO2eq godišnje. Pričuva se zasniva na poznatim planovima i projekcijama. Novim sudionikom smatra se postrojenje kojem je izdana uporabna dozvola nakon usvajanja Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova.

Prestanak rada postrojenja

Operateri postrojenja moraju obavijestiti o prestanku rada postrojenja.

Neiskorištene emisijske kvote prenose se u pričuvu za nova postrojenja.

Pričuva za projekte zajedničke provedbe

Nije predviđena pričuva za projekte zajedničke provedbe.

Emisijske jedinice proizašle iz provedbe projekata u okviru mehanizama Kyotskog protokola

Postrojenjima je dopušteno koristiti jedinice smanjenja emisije (eng. ERU) i jedinice ovjerenog smanjenja emisije (eng. CER) u iznosu od najviše 15% njihovih emisijskih kvota.

Dodjela

Dodjela emisijske kvote u kalendarskoj godini dodjeljuju se do 28. veljače.

Prijenos emisijskih jedinica u buduće razdoblje »Banking«

Dopušta prijenos emisijskih jedinica u razdoblje koje započinje od 2013. godine.

Javne dražbe

Kvote se temeljem ovog Plana raspodjele dodjeljuju besplatno.

Emisije drugih stakleničkih plinova (osim CO2)

Osim CO2, drugi staklenički plinovi nisu uvršteni u Plan raspodjele.

3. POLITIKA KLIMATSKIH PROMJENA REPUBLIKE HRVATSKE

3.1. Prikaz stanja

Smatra se da je pitanje klimatskih promjena dominantan problem okoliša u 21. stoljeću. Klimatske promjene i utjecaji postaju sve više vidljivi, a znanstvenici predviđaju da će promjene biti sve izraženije. Promjena klime i njezini utjecaji očituju se nizom pojava: promjenom temperature, količine i raspodjele oborina, podizanjem razine mora, učestalosti ekstremnih meteoroloških prilika, promjenama u vodnim resursima, ekosustavima i biološkoj raznolikosti, poljoprivredi, šumarstvu, zdravlju, te znatnim ekonomskim štetama.

Hrvatska je stranka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime od 1996. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 2/1996). Republika Hrvatska je, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije. Republika Hrvatska je stranka Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime od 28. kolovoza 2007. godine. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 5/2007).

Prilog B Kyotskog protokola utvrđuje obveze kvantitativnog smanjenja za razvijene države i za države s ekonomijom u tranziciji koje treba postići u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Za Republiku Hrvatsku je utvrđeno smanjenje emisija za 5% u odnosu na razinu iz bazne, 1990. godine.

Europska unija predvodi u globalnim naporima za sprječavanje klimatskih promjena i namjerava takvu poziciju zadržati u budućnosti. Prepoznato je da su koristi ranog djelovanja višestruko veće od šteta koje će se pojaviti u budućnosti i rizika za konkurentnost europskog gospodarstva. Kroz prvi Program klimatskih promjena (2000.-2004.) i drugi Program (2005.) zacrtava se dugoročni put k ekonomiji temeljenoj na minimumu ugljika, s najvećim promjenama u proizvodnji i potrošnji energije te transportu.

Udjel emisija EU iznosio je 2003. godine 14% ukupne globalne emisije stakleničkih plinova. Kyotskim protokolom EU je preuzela cilj smanjenja emisije za 8% (EU-15), s tim što su internom shemom dogovorene različite obveze za pojedine države.

Vijeće za okoliš EU podupire cilj kojim se porast globalne temperature ograničava na maksimalno 2º C u odnosu na predindustrijsko doba. U skladu s tim EU je nedavno postavila cilj smanjenja emisije za 20% u 2020. godini, u odnosu na 1990. godinu, s tim što je spremna smanjiti emisije i do 30%, ako to učine druge industrijalizirane države.

Nakon početnog pada emisije, uslijed oživljavanja gospodarstva, emisije su počele rasti u razdoblju od 1995. do 1999. godine po prosječnoj stopi od 3,6% godišnje, dok je prosječni rast u razdoblju od 2001. do 2005. godine iznosio 2,6% godišnje. Najveći rast emisija bilježi se u energetskom sektoru, vezano za proizvodnju energije, te u prometu.

Temeljem Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (»Narodne novine«, broj 107/2003) u 2003. godini osnovan je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi osiguravanja financijskih sredstava potrebnih za projekte i programe s područja zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

U 2007. godini je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju ugljikovog dioksida u okoliš (»Narodne novine«, broj 73/2007). Prema toj mjeri, obveznici plaćanja naknade su prepoznati na osnovi svojih emisija CO2. Ovim su obuhvaćeni izvori emisija, odnosno postrojenja nazivne toplinske snage iznad 100 kW.

U 2006. godini, Vlada Republike Hrvatske usvojila je Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013. godina i Nacionalni program Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj uniji koji utvrđuju srednjoročne i dugoročne prioritete i strateške ciljeve Republike Hrvatske.

Glavni ciljevi gospodarskog razvoja su:

• povećanje prosječne stope realnog rasta BDP-a na 6,0% godišnje (5,1% od 2006. do 2009. godine i 7% od 2010. do 2013. godine)[1]

• stopa inflacije manja od 2,5% godišnje

• stopa nezaposlenosti ispod 9% (nakon pristupanja EU)

• povećanje stranih ulaganja.

Od 2000. godine nadalje, gospodarski je rast naročito ubrzan (vidi sliku 3.1.).

U energetskom sektoru hrvatski gospodarski rast obilježen je sljedećim značajkama:

• slabom energetskom snagom potrošnje energije (potrošnja električne energije 2 776 kWh/po stanovniku)

• slabim udjelom ugljena u ukupnoj potrošnji energije (8,3%) i proizvodnji električne energije (6.3%)

• velikim udjelom izvora obnovljive energije u proizvodnji električne energije (43% vlastite hrvatske proizvodnje električne energije u 1990. godine)

• velikim uvozom električne energije (45%)

• značajnim udjelom kogeneracije u proizvodnji električne energije (13,6%)

• značajnim udjelom biomase u zadovoljavanju potrošnje za grijanje (17,4% opće potrošnje)

Slika 3.1. Trend kretanja BDP-a i emisija ugljikova dioksida u Republici Hrvatskoj. Podaci o BDP-u izraženi su u lančano vezanom opsegu, referentna godina 2000. (prema deviznim tečajevima iz 2000. godine), izvor Eurostat[2]; vrijednosti BDP-a i emisije stakleničkih plinova za razdoblje od 2010. do 2012. godine projicirane su iz prijašnjih godina.

Gospodarska situacija je bila bitno drukčija u vrijeme dorađivanja Plana raspodjele u I. kvartalu 2009. Globalna financijska kriza je do sada imala ograničeni učinak na hrvatsko gospodarstvo, usporavajući njegov rast.

Pri izradi Plana raspodjele koristili su se podaci iz ekonomskih projekcija hrvatskih ključnih podataka za razdoblje 2005. – 2010. godina, koji su objavljeni 2008. godine na internetskim stranicama Ecfina (tablica 3.1).

Tablica 3.1. Ekonomska prognoza hrvatskih ključnih podataka (2005. – 2010.) za 2008. godinu – PREDVIĐANJE UČINKA GLAVNIH MJERA – HRVATSKA

2007. Promjene na godišnjoj razini u %

u milijardama kuna

Tren. cijena

%BDP

1992. – 2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

BDP kod stalne cijene

275,1

100,0

-

4,3

4,8

5,6

3,5

3,0

4,0

Privatna potrošnja

15,4

55,8

-

3,4

3,5

6,2

3,1

2,5

3,0

Javna potrošnja

55,3

20,1

-

0,8

2,2

3,4

3,0

2,5

2,0

Stalne bruto kapitalne investicije

82,4

30,0

-

4,9

10,9

6,5

6,0

5,0

7,5

Izvoz (robe i usluge)

131,2

47,7

-

4,6

6,9

5,7

3,7

3,5

5,0

Uvoz (robe i usluge)

154,2

56,1

-

3,5

7,3

5,8

4,3

3,9

4,8

Bruto nacionalni prihod kod stalnih cijena (BDP deflator)

266,6

96,9

-

3,5

4,4

6,0

3,2

3,6

4,5

Doprinos rastu BDP-a

Domaći zahtjevi

-

3,7

5,7

6,4

4,3

3,6

4,6

Izgrađena zaliha

-

0,6

0,2

0,0

0,0

0,2

-0,1

Strana bilanca

-

0,1

-1,1

-0,8

-0,9

-0,7

-0,6

Pri izradi Plana raspodjele koristio se i Akcijski plan za ublažavanje posljedica klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj, koji je usvojen u okviru Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2011. godine (»Narodne novine«, broj 61/2008).

3.2. Emisije stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj

U svibnju 2008. godine, izrađeno je Nacionalno godišnje izvješće o inventaru stakleničkih plinova Republike Hrvatske koje obuhvaća razdoblje od 1990. do 2006. godine. U skladu s uvjetima izvješćivanja prema UNFCCC-u, kao stranka UNFCCC-a i Kyotskog protokola, Republika Hrvatska je od 2001. godine obvezna jednom godišnje dostavljati nacionalno izvješće o inventaru emisija stakleničkih plinova Tajništvu UNFCCC-a.

Nacionalno izvješće o inventaru emisija stakleničkih plinova 2008. godine odražava opće gospodarsko kretanje u Republici Hrvatskoj. Podaci su sažeto prikazani u tablicama 3.2. i 3.3. te grafički na slikama 3.2. i 3.3.

Emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora i prometa čine oko 76% ukupnih emisija stakleničkih plinova u 2006. godine.

Glavni izvori emisija u sektorima industrijskih procesa su:

– proizvodnja cementa

– proizvodnja vapna

– proizvodnja amonijaka

– proizvodnja dušične kiseline

– potrošnja sintetičkih stakleničkih plinova u hladnjacima i rashladnim uređajima.

Svi zajedno sudjeluju s 98,8% u ukupnim sektorskim emisijama u 2006. godini. Proizvodnja željeza u visokim pećima i proizvodnja aluminija okončane su 1992. godine, a proizvodnja ferolegura 2002. godine. Proizvodnja cementa raste u razdoblju od 1997. do 2005. godine. Cilj proizvođača je najveća iskorištenost kapaciteta koji ukupno doseže oko 3,2 milijuna tona klinkera godišnje, dok je 2006. godine proizvedeno 3,1 milijuna tona klinkera. Proizvodnja amonijaka u 2006. godini bila je 1,8% niža u usporedbi s prethodnom godinom. Isto tako, proizvodnja dušične kiseline u 2006. godini bila je 1,1% niža u usporedbi s 2005. godine. Razina emisija ovih podsektora strogo ovisi o potražnji tržišta za određenim mineralnim gnojivom.

Stoga su glavne mjere politike i strategije usmjerene k energetskoj učinkovitosti, energetskoj sigurnosti, diversifikaciji energetskih sektora, korištenju obnovljivih izvora energije i proširenju slobodnog energetskog tržišta. U tu svrhu, Republika Hrvatska je donijela sljedeće propise za njihovu provedbu:

– Zakon o energiji (»Narodne novine«, br. 68/2001, 177/2004 i76/2007);

– Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (»Narodne novine«, broj 177/2004);

– Zakon o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br.177/2004 i 76/2007);

– Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (»Narodne novine«, br. 68/2001 i 87/2005);

– Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (»Narodne novine«, broj 42/2005);

– Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (»Narodne novine«, broj 33/2007);

– Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine«, broj 33/2007);

– Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine«, broj 33/2007);

– Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine«, broj 67/2007);

– Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (»Narodne novine«, broj 67/2007);

– Opći uvjeti za opskrbu električnom energijom (»Narodne novine«, broj 14/2006);

– Mrežna pravila elektroenergetskog sustava (»Narodne novine«, broj 36/2006);

– Pravilnik o naknadi za priključenje na energetsku mrežu i za povećanje priključne snage (»Narodne novine«, broj 28/2006);

– Pravilnik o uvjetima za obavljanje energetske djelatnosti (»Narodne novine«, br. 6/2003 i 94/2005);

– Pravilnik o energetskoj bilanci (»Narodne novine«, broj 67/2007).

3.3. Politika Europske unije i Direktiva o trgovanju emisijama stakleničkih plinova

Predloženi ciljevi EU do 2020. godine

Europska komisija objavila je 23. siječnja 2008. godine paket prijedloga za postizanje ciljeva koji su pravno obvezujući za Uniju, za smanjenje stakleničkih plinova do 2020. godine za najmanje 20%, u odnosu na razinu iz 1990. godine. Smanjenje emisija bit će povećano na 30% do 2020. godine ukoliko nerazvijene države i razvijene države koje trenutno nisu stranke Kyotskog protokola preuzmu odgovarajuće obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova u tom razdoblju.

Polazište je 20% općeg smanjenja stakleničkih plinova u usporedbi s 1990. godinom, što je ekvivalent smanjenju za oko 14% u odnosu na 2005. godinu. Međutim, veće se smanjenje traži od sektora obuhvaćenih Europskom shemom trgovanja emisijskim jedinicama (EU ETS), jer je tamo smanjenje emisija jeftinije. Raspodjela smanjenja je sljedeća:

• 21% smanjenja emisija u sektorima pokrivenim EU ETS-om do 2020. godine, u usporedbi s 2005. godine;

• prosječno smanjenje od oko 10% u usporedbi s 2005. u sektorima koji nisu pokriveni EU ETS-om;

Promjene sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova nakon 2012. godine

Glavne promjene su sljedeće:

– umjesto 27 nacionalnih gornjih granica emisijskih kvota, bit će jedna za cijelo područje EU; godišnja gornja granica smanjivat će se linearnim trendom koji će se nastaviti i nakon trećeg razdoblja trgovanja (od 2013. do 2020. godine) od 1974. do 1720 Mt/godišnje do 2020. godine;

– energetskom sektoru emisijske jedinice će se dodijeliti putem javne dražbe, a industriji djelomično putem javne dražbe i djelomično besplatno;

– uvest će se usklađena pravila za besplatnu raspodjelu i javnu dražbu;

– nekoliko će novih djelatnosti (na primjer, proizvođači aluminija i amonijaka) biti uvršteno u ETS, kao i plinovi: didušikov oksid i perfluorougljik;

– državama članicama će biti dopušteno da isključe manja postrojenja obuhvaćena sustavom, pod uvjetom da ona podliježu odgovarajućim mjerama smanjenja emisije;

EK predlaže uspostavu jedinstvene gornje granice emisijskih kvota za cijelo područje EU-a, kao i raspodjelu emisijskih kvota na osnovi potpuno usklađenih pravila. Uslijed toga, nacionalni planovi raspodjele emisijskih kvota neće više biti potrebni. Od 2013. godine, ukupni će se iznos emisijskih kvota smanjivati linearno u godišnjem iznosu od 1,74%.

Prijedlozi za sektore koji nisu pokriveni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama

U sektorima koji nisu pokriveni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, kao što su zgradarstvo, promet, poljoprivreda i gospodarenje otpadom, EU će do 2020. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova u prosjeku za 10% ispod razine iz 2005. godine Linearna će putanja vrijediti za postizanje nacionalnih ciljeva do 2020. godine, s polazišnom točkom u 2013. godini koja predstavlja prosjek emisija sektora koji nisu pokriveni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Za svaku državu članicu, EK predlaže zaseban cilj do kojega ona mora smanjiti ili, u slučaju nove države članice, može povećati emisije do 2020. godine. Ove promjene imaju raspon od -20% do +20%, što u konačnici iznosi prosjek ukupnog smanjenja od 10%. EK predlaže korištenje podatka o BDP-u po stanovniku kao glavnog mjerila kod utvrđivanja ciljeva za države članice.

Tablica 3.2. Emisije/uklanjanja stakleničkih plinova, prikazano po plinovima, u razdoblju od 1990. do 2006. g. (Gg CO2 eq)

Staklenički plin

1990.

1995.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

Ugljikov dioksid (CO2)

24 069

17 007

20 102

21 018

21 994

23 577

23 180

23 595

23 699

Metan (CH4)

3 390

2 684

2 638

2 785

2 847

2 953

3 070

2 962

3 110

Didušikov oksid (N2O)

4 079

3 197

3 465

3 531

3 463

3 352

3 649

3 654

3 594

Fluorougljikovodici, perfluorougljici (HFC-i, PFCi) i sumporov heksafluorid SF6

980

43

23

49

49

164

189

349

431

Ukupna emisija (izuzimajući CO2 iz LULUCF)

32 527

22 930

26 228

27 383

28 353

30 045

30 08

30 561

30 834

Uklanjanja (LULUCF)

-4 185

-9 154

-5 281

-8 214

-8 206

-6 278

-7 900

-7 726

-7 490

Ukupna emisija (uključujući LULUCF)

25 342

13 776

20 947

19 169

20 148

23 768

22 189

22 835

23 344

Tablica 3.3. Emisije/uklanjanja stakleničkih plinova, prikazano po sektorima, u razdoblju od 1990. do 2006. g. (Gg CO2 eq)

Izvor

1990.

1995.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

Energetika

22 882

16 400

18 907

19 953

21 074

22 580

2 048

22 411

22 548

Industrijski procesi

4 609

2 785

3 400

3 271

3 148

3 348

3 659

3 833

4 004

Korištenje otapala i drugih sredstava

80

80

69

75

99

108

135

155

182

Poljoprivreda

4 558

3 191

3 285

3 485

3 400

3 348

3 549

3 560

3 507

Otpad

399

475

567

599

633

663

697

601

591

Ukupna emisija (izuzimajući CO2 iz LULUCF)

32 527

22 930

26 228

27 383

28 353

30 045

30 088

30 561

30 834

Uklanjanja (LULUCF)

-4 185

-9 154

-5 281

-8 214

-8 206

-6 278

-7 900

-7 726

-7 490

Ukupna emisija (uključujući LULUCF)

25 342

13 776

20 947

19 169

20 148

23 768

22 189

22 835

23 344

Slika 3.2. Emisije/uklanjanja stakleničkih plinova, prikazano po plinovima, u razdoblju od 1990. do 2006. g. (Gg CO2 eq)

Slika 3.3. Emisije/uklanjanja stakleničkih plinova, prikazano po sektorima, u razdoblju od 1990. do 2006. g. (Gg CO2 eq)

Tablica 3.4. Udjeli emisija CO2, prikazano po djelatnostima, u razdoblju od 1990. do 2006. g. (Gg CO2 eq)

Izvori

1990.

1995.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

Uk. udio emisije (%)

Energetika

7286

5198

5907

6327

7228

7895

6853

6884

6657

28

Industrija i graditeljstvo

5833

2943

3091

3231

3023

3184

3573

3671

3768

16

Promet (cestovni i vancestovni)

4266

3469

4644

4752

5062

5453

5612

5839

6226

26

Usluge i kućanstva

3832

2922

3521

3713

3802

4061

3968

3997

3763

16

Pročišćavanje prirodnog plina

416

697

633

688

665

684

710

691

663

3

Proizvodnja cementa

1069

622

1232

1393

1360

1369

1456

1487

1572

7

Proizvodnja vapna

160

83

138

163

181

178

186

198

244

1

Korištenje vapnenca i dolomita

43

11

8

9

10

11

12

12

11

približno 0

Proizvodnja i korištenje Na2CO3

25

14

11

12

12

14

17

17

15

približno 0

Proizvodnja amonijaka

861

1051

1038

848

769

877

920

907

879

4

Proizvodnja ferolegura

194

33.9

20.5

0.5

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

Proizvodnja aluminija

111

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

0.0

Ukupne emisije CO2 (Gg)

24099

17045

20243

21137

22111

23726

23306

23704

23797

100

3.4. Projekcije stakleničkih plinova

Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj objavljene su 2003. godine[3], ažurirano 2008. godine. Izvješće pokriva razdoblje od 1990. do 2020. godine. Projekcije stakleničkih plinova obuhvaćaju sljedeća tri scenarija:

1. scenarij »bez mjera«: nisu provedene niti predviđene posebne mjere smanjenja emisija;

2. scenarij »s mjerama«: uključujući provedbu najlakše izvedivog scenarija iz Strategije razvoja energetskog sektora koji je u osnovi ograničen na mjere u energetskom sektoru;

3. scenarij »s dodatnim mjerama«: prema njemu, energetska učinkovitost, obnovljiva energija i smanjenje emisija učinkovito se primjenjuju u Republici Hrvatskoj, a značajni učinci se predviđaju u razdoblju poslije 2010. godine; prioritetni sektori ovdje su: zbrinjavanje otpada, poljoprivreda, industrijski procesi i obnovljiva energija.

Daje se prikaz scenarija prema podacima iz 2004. godine, ažuriranih 2008. godine.

Napomena: prikazane su ukupne projekcije emisija stakleničkih plinova sa scenarijem »bez mjera« i »s mjerama«. Slika 3.4. daje prikaz cilja Kyotskog protokola.

Slika 3.4. Projekcije emisije stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 2020. godine (Gg CO2eq).

Slika 3.5. Projekcija emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku; staklenički plinovi po sektorima za razdoblje od 1990. do 2020. godine (Gg CO2 eq) za scenarij »bez mjera«.

Slika 3.6. Potencijali smanjenja emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj; stakleničkih plinova po sektorima za razdoblje od 1990. do 2020. godine (Gg CO2 eq) za scenarij »s mjerama«.

Ograničenje emisija u značajnoj mjeri utječe na hrvatsko gospodarstvo koje bilježi visoku razinu uvoza električne energije. Nadalje, obveze smanjenja emisija na konkurentnost postrojenja i ispuštanje ugljikova dioksida:

(1) Republika Hrvatska je zemljopisno smještana između gospodarski visoko razvijenog područja gdje su industrijske emisije ugljika ograničene, odnosno Europske unije i regije gdje se gospodarstvo i industrija oporavljaju, tj. ostalih zemalja jugoistočne Europe. Posljedica toga je da je Republika Hrvatska suočena s dvije vrste konkurencije: onom koja dolazi od strane učinkovite i razvijene industrije, te onom koja dolazi od nerazvijene industrije koja nema ograničenja;

(2) hrvatski sektor za proizvodnju cementa snažno se razvija uslijed velikog zamaha sektora graditeljstva; operaterima postrojenja za proizvodnju cementa ili vapna stalo je proširiti svoje kapacitete izvan Republike Hrvatske, naročito u zemljama izvan EU;

(3) u pogledu pristupanja Republike Hrvatske u EU, hrvatski proizvođači goriva za prijevoz (rafinerije) suočeni su s prilagođavanjem europskim normama za gorivo, kao što je gorivo s niskim udjelom sumpora; to će zahtijevati prilagodbu rafinerijskih postrojenja i imati za posljedicu veću potrošnju energije po toni proizvoda;

(4) Republika Hrvatska se brzo razvija kao turističko odredište; relativno duga hrvatska jadranska obala privlači mnogo turista, a kao posljedica dalje će rasti emisije iz prometa.

4. IZNOS EMISIJSKIH KVOTA

4.1. Nacionalni cilj prema Kyotskom protokolu

Emisija bazne godine Republike Hrvatske iznosi 34,845 milijuna tona CO2 eq. Obveza Republike Hrvatske prema Kyotskom protokol je smanjenje emisija stakleničkih plinova za 5% u odnosu na baznu godinu, što iznosi 33,102 milijuna tona CO2 eq u baznoj godini.

Prema aktivnostima korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (LULUCF), u skladu s člankom 3. stavkom 4. Kyotskog protokola, Hrvatska godišnje ima 0,972 milijuna tona emisija CO2 eq u ponorima.

4.2. Ukupni iznos emisijskih kvota

Metodologija

Metodologija i pretpostavke korištene tijekom predviđanja ukupnog iznosa emisijskih kvota ili udjela postrojenja u sektorima pokrivenima sustavom trgovanja emisijskim jedinicama u ukupnim nacionalnim emisijama ili obvezama u svezi smanjenja emisija, opisane su u ovom odjeljku.

Sažeto je prikazana metodologija korištena za određivanje ukupnog iznosa emisijskih kvota:

• Korak 1: utvrđivanje nacionalnih projekcija emisija stakleničkih plinova za sektore pokrivene sustavom trgovanja emisijskim jedinicama i sektore koji nisu pokriveni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, s mjerama predviđenima za sve sektore koji nisu pokriveni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, uzimajući u obzir srednjoročne ciljeve EU, odnosno cilj od – 20% smanjenja emisija do 2020. godine;

• Korak 2: utvrđivanje očekivanih emisija sektora pokrivenih sustavom trgovanja emisijskim jedinicama po scenariju »bez mjera«;

• Korak 3: utvrđivanje predviđenih mjera za smanjenje emisije za sektore pokrivene sustavom trgovanja emisijskim jedinicama i »benchmarking« (sustavnog vrednovanja) s europskim sektorima pokrivenim sustavom trgovanja emisijskim jedinicama;

• Korak 4: utvrđivanje ukupnog iznosa emisijskih kvota za sektore uključene u sustav trgovanja emisijskim jedinicama.

Godišnji niz emisija stakleničkih plinova

Posljednje Nacionalno izvješće o inventaru emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 2006. godine, objavljeno je u svibnju 2008. godine.[4].

Pojedinosti o emisijama i projekcijama emisija za 2010., 2015. i 2020. godinu iznesene su u odjeljku 3.4. Godišnji trend i predviđene iznose emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj do 2020. godine sažeto prikazuje tablica 4.1.

Tablica 4.1. Godišnji niz emisija stakleničkih plinova od 1990. do 2020. (Mt CO2 eq) [5]

1990.

1995.

2000.

2005.

2010.

2020.

Emisije stakleničkih plinova (ukupno)(*)

32,527

22,930

26,228

30,561

35,219

41,867

Emisije stakleničkih plinova (energetika i industrija) (**)

10,775

7,213

6,741

10,340

12,238

14,373

(*) Ukupne emisije u Hrvatskoj; podaci za 1990., 1995., 2000. i 2005. g.; projekcije za 2010. i 2020. godinu

(**) Ukupne emisije stakleničkih plinova energetskih djelatnosti i industrije s definicijom prema Nacionalnom izvješću o inventaru (»top-down« proračun); ovi podaci ne poklapaju se s emisijama postrojenja pokrivenih sustavom trgovanja emisijskih jedinica prema Planu raspodjele emisijskih kvota za koje su podaci prikupljeni »bottom-up« pristupom, iako oni predstavljaju kretanje emisija iz ova dva sektora. Emisije stakleničkih plinova (svi plinovi), podaci za 1990., 1995., 2000. i 2005. godine; projekcije za 2010. i 2020. godinu

Projekcije emisija stakleničkih plinova u 2010. godine, odnosno 2020. godine obilježeni su sljedećim značajkama[6]:

(1) porastom emisija CO2 iz domaćeg i međunarodnog prometa;

(2) porastom emisija CO2 iz povećanja proizvodnih kapaciteta industrije;

(3) porastom emisija CO2 iz povećanja kapaciteta za proizvodnju energije;

(4) smanjenjem potrošnje energije i uz to vezanih emisija stakleničkih plinova u sektoru zgradarstva, kao rezultat programa poboljšanja toplinske izolacije i povećanog korištenja obnovljivih izvora energije u ovom sektoru;

(5) smanjenjem emisija N2O iz industrije umjetnih gnojiva;

(6) smanjenjem emisija CO2 iz sektora plina koje proizlazi iz mjera za smanjenje primijenjenih kod istraživanja plina;

(7) smanjenjem emisija CO2 iz proizvodnje električne energije uslijed povećanog korištenja prirodnog plina u sektoru zgradarstva i malog poduzetništva;

(8) smanjenjem emisija CH4 i N2O poljoprivrednog sektora uslijed provedbe mjera za prikupljanje bioplina i unaprijeđenog načina korištenja gnojiva;

(9) povećanjem udjela obnovljivih izvora energije u cjelokupnoj domaćoj proizvodnji energije, naročito uslijed povećanja kapaciteta za dobivanje energije iz vjetra, izrazito značajnijeg povećanja korištenja solarne energije i povećanja proizvodnje energije na osnovu biomase (u poljoprivredi, toplinarstvu i cementnoj industriji).

Projekcije za razdoblje od 2010. do 2020. godine pokazuju da će se prema scenariju »bez mjera« dogoditi značajna povećanja emisija (tablica 4.2.).

Tablica 4.2. Ukupno povećanje, prosječno godišnje povećanje emisija stakleničkih plinova ukupno i za sektor proizvodnje energije u postocima do 2020. godine

Povećanje
2010. – 2020.

Prosječno godišnje povećanje

Emisije stakleničkih plinova

(bez mjera, ukupno)

18,8%

1,7%

Emisije stakleničkih plinova

(bez mjera, sektor za proizvodnju energije)

17,5%

1,6%

Određivanje ukupne emisijske kvote koja predstavlja gornju granicu sustava trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova

Na osnovi gore opisane metodologije, načinjene su projekcije gornje granice sustava trgovanja emisijskim kvotama i njezina udjela u ukupnim emisijama stakleničkih plinova, kako je prikazano u tablici 4.3.

Tablica 4.3. Gornja granica sustava trgovanja emisijskim kvotama u odnosu na nacionalne emisije stakleničkih plinova u razdoblju od 2010. do 2012. godine (Mt CO2 eq)

Godišnji prosjek

% od ukupnih emisija

% +/- do Kyotskog cilja

Emisije stakleničkih plinova prema scenariju »bez mjera«

36,676

-

+10,8

Emisije stakleničkih plinova

»s mjerama« (bez gospodarenja šuma)

33,990

-

+2,7

Emisije s uključenom kvotom za gospodarenje šumama (ponor) -0,972 Mt CO2 eq

33,018

-

-0,25

Gornja granica ETS-a, sadašnja razina (bazna godina 2007.)

12,996

--

--

Gornja granica ETS-a, scenarij »bez mjera«

14,319

39,0

--

Gornja granica ETS-a, s mjerama (-/- 7,5% mjera smanjenja emisija)

13,310

39,2

--

Ukupna emisijska kvota koja je ujedno i gornja granica sustava trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova uspostavljena je na 13,310 Mt CO2 eq godišnje, uključujući i pričuvu za nove sudionike od 0,858 Mt CO2 eq godišnje.

Primjena mjerila utvrđenih u Prilogu III. Direktive o trgovanju emisijama

Hrvatski Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova izrađen je sukladno kriterijima EU za izradu nacionalnih alokacijskih planova.

Tablica 4.4. Sektori izvan sustava (non-ETS) i u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama (Mt CO2-eq.)

Sektor

Emisije CO2

Sektori u sustavu trgovanja (gornja granica) ETS

13,310

Sektori izvan sustava trgovanja (non-ETS)

20,680

Hrvatska – ukupno

33,990

Bazna godina

34,845

Kyoto cilj

33,102

Kvota za gospodarenje šumama LULUCF

0,972

Kyotski cilj s kvotom za gospodarenje šumama LULUCF

34,074

4.3. Pričuva za nova postrojenja

Pričuva za nova postrojenja (eng. New entrant reserve – NER) određena je u skladu s načelima prikazanim u odjeljku 5.

Visina pričuve za nova postrojenja i njezin udio u ukupnom iznosu emisijske kvote naveden je u tablici 4.5.

Tablica 4.5. Pričuva za nova postrojenja u sustavu trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova

Pričuva za nova postrojenja

0,858 Mt CO2 eq.

Udio u ukupnom iznosu emisijske kvote

6,4%

4.4. Mogućnost uključivanja i isključivanja za trgovanje emisijama drugih stakleničkih plinova

Ne postoji mogućnost uključivanja za trgovanje emisijama ostalih stakleničkih plinova npr. N2O (didušikov oksid) u razdoblju za koje se izrađuje Plan raspodjele.

5. METODOLOGIJA RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA

5.1. Općenito

Ukupna količina emisijskih jedinica, 100%, raspodjeljuje se postrojenjima bez naknade. Glavni dio, odnosno 93,6% emisijskih jedinica, raspodjeljuje se postrojenjima, dok je ostatak (6,4%) namijenjen pričuvi za nova postrojenja.

Opis postupka

Nakon utvrđivanja popisa postrojenja mogućih obveznika sustava trgovanja temeljem Priloga I. Direktive 2003/87/EZ, postrojenjima su dostavljeni upitnici, a podatke iz njih provjeravali su hrvatski i međunarodni stručnjaci uključeni u provedbu CARDS projekta. Provjera je obavljena uvažavanjem odredbi Odluke 2007/589/EZ kojom su utvrđene smjernice za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova temeljem Direktive 2003/87/EZ.

S ciljem identifikacije svih mogućih obveznika sustava trgovanja emisijskim kvotama, operateri postrojenja su putem internetske stranice Ministarstva pozvani na odaziv.

Postrojenja su dostavila podatke o svojim emisijama za razdoblje od 2004. do 2007. godine, djelomično za 1990., 1995. i 2000. godinu, te planove za razdoblje od 2008. do 2012. i 2015. godinu. Pouzdanost i kompletnost podatka za prošla i buduća tražena razdoblja u nekoj mjeri se razlikuju.

Iz procesa provjere podataka i razmatranja na licu mjesta proizlazi da se podaci od 2004. do 2007. godine koji čine osnovu, mogu smatrati pouzdanim.

Kao izvor podataka korišteni su i podaci koje posjeduje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost vezano za naknade na emisiju CO2 u okoliš, u dijelu koji se odnosi na prikupljanje podatka o emisijama CO2 obveznika plaćanja naknade.

5.2. Sektorski pristup

Raspodjela emisijskih kvota postrojenjima odvija se u dva koraka – emisijske kvote raspodjeljuju se na četiri sektora i potom postrojenjima unutar tih sektora.

Odabir četiriju sektora zasniva se na okolnostima koje su važne za Hrvatsku.

Kod izrade Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, postrojenja su raspoređena u četirima sektorima:

1. energetski sektor; ovaj sektor uključuje postrojenja za proizvodnju energije uglavnom za opću potrošnju, odnosno postrojenja za proizvodnju električne energije i postrojenja za proizvodnju topline;

2. rafinerije mineralnih ulja;

3. postrojenja za proizvodnju cementa i proizvodnju vapna;

4. ostala postrojenja; ova skupina uključuje glavninu manjih postrojenja i u osnovi obuhvaća prehrambenu proizvodnju, proizvodnju opeke i proizvodnju keramičkih proizvoda; napomena: obuhvaćena su i ložišta za pogonsko gorivo koja koriste postrojenja obuhvaćena sustavom trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova.

Sektori obuhvaćeni emisijskom kvotom, odnosno sustavom trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova u Hrvatskoj, imaju sljedeća obilježja:

– energetski sektor je vrlo važan i obuhvaća oko 49% emisija iz postrojenja pokrivenih sustavom trgovanja emisijskim kvotama, a emisije sektora u osnovi su uvjetovane domaćom potrošnjom energije i izvozom;

– rafinerije mineralnih ulja, iako u ograničenom broju, čine oko 22% emisija iz postrojenja pokrivenih sustavom trgovanja emisijskim kvotama, na čije emisije utječe promjena na području normi goriva za motorna vozila u Republici Hrvatskoj i Europi;

– proizvodnja cementa i vapna, koja obuhvaća oko 28% emisija iz postrojenja pokrivenih sustavom trgovanja emisijskim kvotama, na čije emisije utječe povećanje opsega poslova domaćeg sektora graditeljstva;

– ostalo: obuhvaća veliki broj malih postrojenja u sektoru proizvodnje, uglavnom u proizvodnji opeke i hrane; također, obuhvaća i manji broj lokalnih postrojenja za proizvodnju topline; ova postrojenja čine oko 3% emisija iz postrojenja obuhvaćenih sustavom trgovanja emisijskim kvotama.

Sektor 1: Proizvodnja električne i toplinske energije za opću potrošnju (EN)

Kapacitet za proizvodnju električne energije u Republici Hrvatskoj uključuje elektrane u vlasništvu HEP grupe (Hrvatska elektroprivreda), određen broj industrijskih elektrana te nekoliko vjetroelektrana i malih hidroelektrana u privatnom vlasništvu. Ukupni kapacitet koji podmiruje potrebe hrvatskog elektroenergetskog sustava iznosi 4 049 MW (s 50% kapaciteta nuklearne elektrane Krško u Sloveniji). Od tog iznosa, 1 632 MW dolazi iz termoelektrana, 2 079 MW iz hidroelektrana i 338 MW iz nuklearne elektrane Krško (što je 50% njenog ukupnog kapaciteta).

U razdoblju od nekoliko godina do 2007. godine elektrane HEP-a d.d. u Sisku i Rijeci nisu radile punim kapacitetom. S obzirom na navedeno, a odnosi se na domaće i međunarodne mjere, ova okolnost uzeta je u obzir za izračun bazne godine emisija od ovih postrojenja.

Sektor 2: Petrokemijska industrija (PK)

Hrvatska ima dvije rafinerije nafte, u Rijeci i Sisku. Maziva proizvode postrojenja u Rijeci i Zagrebu. Kapaciteti prerade hrvatskih rafinerija pripadaju INA-i. U rafinerijama nalazimo dvije vrste izgaranja goriva – za grijanje i/ili kogeneraciju i za vlastitu potrošnju energije za potrebe proizvodnog postupka. Nadalje, tu je i potrošnja rafinerijskog plina za proizvodnju energije.

Rafinerije prolaze postupak restrukturiranja s planom proširenja kapaciteta, koji je u tijeku provedbe. Glavni razlozi proširenja postrojenja nalaze se u rastućoj potrošnji goriva u prometu i usvajanju novih normi, skladno normama EU-a.

Sektor 3: Proizvodnja cementa i vapna (CV)

U Republici Hrvatskoj postoje četiri veća proizvođača cementa, koji uglavnom proizvode portland cement. U manjim količinama proizvodi se i aluminijski cement. Emisije CO2 koje nastaju tijekom postupka proizvodnje cementa predstavljaju najvažniji izvor ukupnih emisija CO2 izvan energetskog sektora. Ovaj sektor ima veliku perspektivu rasta, kao izravnu posljedicu rastućih aktivnosti u graditeljstvu u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a naročito Bosni i Hercegovini.

Za izračun bazne godine emisija ugljikovog dioksida iz šećerana, karakteristika su proizvodnje vapna (kao dijela proizvodnje šećera) i upijanja CO2 u produkciji

Sektor 4: Ostala proizvodnja i postrojenja (OP)

Ostala proizvodnja uglavnom obuhvaća postrojenja u sektorima:

– proizvodnje opeke i crijepa

– proizvodnje dušične kiseline

– proizvodnje hrane

– ostalih vrsta proizvodnje.

U Hrvatskoj postoji jedan proizvođač dušične kiseline u proizvodnom postupku primjene dvostrukog tlaka, prema tlaku korištenom tijekom stupnja oksidacije i apsorpcije. Amonijak koji se koristi kao sirovina, hlapi, pomiješan sa zrakom izgara u katalizatoru od legure platine i rodija. Nastaje didušikov oksid, koji je također staklenički plin.

Pristup raspodjele emisijske kvote na razini sektora

Emisijske kvote prema skupnom izvoru dodijeljene su na osnovi pojedinačnih pregovora u okviru kojih su procijenjena kretanja emisija od 2004. godine i utvrđena metoda izračuna. Predmetom savjetovanja također su bili i podneseni planovi budućeg niza emisija, s tim vezani popratni podaci i usklađenost s očekivanim kretanjem u odgovarajućem sektoru, te očekivane opravdane emisije CO2 za razdoblje od 2010. do 2012. godine. Emisijske kvote prema izvoru raspodijeljene su nakon razmatranja popratnih informacija i drugih pojedinosti.

Općenito, podaci o količini emisija CO2 za djelatnost ili jedinicu proizvoda korišteni su kao referentna mjerila u najvećoj mogućoj mjeri.

Raspodjela po sektoru

Raspodjela na četiri sektora utvrđena je prema sljedećoj metodologiji:

Korak 1.: utvrđivanje dviju godina tijekom kojih su sva postrojenja sektora zajedno proizvela najvišu emisiju, uključujući četiri zadnje godine, odnosno 2004., 2005., 2006. i 2007. godinu.

Korak 2.: utvrđivanje prosječne emisije postrojenja unutar sektora za dvije odabrane godine; ova brojka predstavlja emisiju bazne godine (EMbazna).

Korak 3: određivanje emisije bazne godine za 2007. (EMbazna (2007.)).

Korak 4: izračunavanje ukupnih emisija iz postrojenja za svaki od četiriju sektora u baznoj godini (UkupnoSektor EMbazna (2007.)).

Korak 5.: utvrđivanje faktora rasta emisija po sektoru, za razdoblje od 2008. do 2012. (FRSektor).

Korak 6.: izračunavanje ukupnih emisija iz postrojenja za svaki od četiriju sektora tijekom razdoblja raspodjele od 2010. do 2012., prema scenariju »bez mjera« (UkupnoSektor EMbazna (2010.- 2012.)).

Korak 7.: utvrđivanje obveze smanjenja emisije, koju treba ispuniti svaki sektor tijekom razdoblja od 2010. do 2012. u odnosu na baznu godinu (SESektor (2010.- 2012.)).

Korak 8.: oduzimanje obveze smanjenja emisije koju treba ispuniti sektor tijekom razdoblja od 2010. do 2012. godine (SESektor (2010.-2012.)), od izračunate ukupne emisije iz postrojenja za svaki od četiriju sektora tijekom razdoblja raspodjele od 2010. do 2012. godine (UkupnoSektor EMbazna (2010.- 2012.)).

Dobivena brojka predstavlja ukupnu raspodjelu emisijskih kvota po sektoru za razdoblje od 2010. do 2012. godine (Ukupna RSektor (2010.- 2012.)).

Sažeti prikaz metode izračuna:

Ukupna RSektor (2010.- 2012.) = UkupnoSektor EMbazna (2007.) x FRSektor

x SESektor (2010.-2012.)

Tablica 5.1. Raspodjele po sektorima za sustav trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova u RH za razdoblje od 2010. do 2012. godine (Mt CO2 eq)

Sektor

Osnova za

raspodjelu

UkupnoSektor EMbazna (2007.)

Faktor rasta

emisija (1)

FRSektor

(godišnje)

BAU-emisije (2)

UkupnoSektor EMbazna

(2010. – 2012.)

(godišnje)

Obveza smanjenja

emisije (3)

SESektor

(2010.- 2012.)

Raspodjela

2010. – 2012.

Ukupna RSektor

(2010. – 2012.)

Energetski

6,623

0,0%

6,623

0,497

6,126

Petrokemijski

2,440

1,6%

2,596

0,195

2,401

Cement i vapno

3,021

1,9%

3,254

0,243

3,010

Ostali

0,917

1,9%

0,988

0,074

0,914

Ukupno

13,001 Mt

---

13,461

1,009

12,451

(1) Faktor rasta emisija utvrđen je kao 60% faktora gospodarskog rasta određenog sektora.

(2) BAU – bez mjera smanjenja emisije

(3) Obveza smanjenja emisije = 7,5%

5.3. Izračun raspodjele emisijskih kvota na razini postrojenja

Metoda raspodjele zasniva se na kombinaciji pristupa uzimanjem u obzir ranijeg razdoblja i pristupa predviđanja. Opće načelo za izračun raspodjele emisijskih kvota na razini postrojenja glasi:

Ukupna Rpostrojenje = EMbazna (2007.) x Ukupna RSektor (2010. – 2012.) / UkupnoSektor EMbazna (2007.)

gdje je

Ukupna Rpostrojenje = raspodjela pojedinačnom postrojenju za razdoblje od 2010. do 2012. godine.

EMbazna (2007.) = emisija bazne godine postrojenja za 2007. godinu.

Ukupna RSektor (2010.- 2012.) = ukupna raspodjela po sektoru za razdoblje od 2010. do 2012. godine.

UkupnoSektor EMbazna (2007.) = izračunate ukupne emisije postrojenja za svaki od četiriju sektora u baznoj godini, 2007.

Napomena: bazna se godina za pojedinačna postrojenja sastoji od prosjeka dviju godina s najvišim emisijama predmetnog sektora.

Pojedinačna raspodjela emisijskih kvota

Pojedinačna raspodjela emisijskih kvota postrojenjima koja će biti obuhvaćena sustavom trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova prikazana je u tablici 1. odjeljka 10. Popis postrojenja.

6. PRIČUVA ZA NOVA POSTROJENJA I PRESTANAK RADA POSTROJENJA

6.1. Pričuva za nova postrojenja

Općenito

Raspodjela emisijskih kvota novim sudionicima obavljat će se besplatno, iz pričuve za nova postrojenja.

Pričuvom za nova postrojenja upravlja se na nacionalnoj razini i dostupna je novim sudionicima iz svih sektora na početku prvog razdoblja trgovanja. Pričuva se oduzima od cjelokupne gornje granice prije raspodjele emisijskih kvota sektorima. Emisijske kvote iz pričuve raspodjeljuju se besplatno, po puštanju postrojenja u rad. Ukoliko potreba novih sudionika za emisijskim kvotama prelazi pričuvu, operateri moraju kupiti emisijske jedinice na tržištu.

Opseg pričuve za nove sudionike

Pričuva je predviđena na razini od 0,858 Mt CO2 eq godišnje i čini 6,4% ukupne količine emisijskih kvota. Pričuva za nove sudionike procijenjena je temeljem podataka koje su dostavili operateri putem upitnika, zatim planova smanjenja emisija koje su predstavila postrojenja te postojećih državnih strategija i programa. Pričuva za nove sudionike uključuje sudionike za koje je utvrđeno da su novi, kao i dodatnu količinu koja se odnosi na neutvrđene, nove sudionike.

Pristupnost i podnošenje zahtjeva

Novi sudionik je svako novo postrojenje ili postojeće postrojenje koje ishodi dozvolu za emisiju stakleničkih plinova ili ju obnovi nakon usvajanja Plana raspodjele emisijskih kvota. Postrojenja prepoznata nakon usvajanja Plana smatraju se novim sudionicima. Ukoliko postojeće postrojenje podliježe proširenju kapaciteta, tada se prava iz pričuve za nova postrojenja dodjeljuju samo za to proširenje.

Pristup pričuvi također je dopušten postrojenjima kod kojih se dogode promjene u radu ili kapacitetu postrojenja, odnosno u tehnologiji, koje dovode do povećanja nazivnog kapaciteta dozvoljenih emisija. Sve te promjene moraju se odraziti na dozvole. Izračun iznosa emisijske kvote novog sudionika temeljit će se na općim načelima primijenjenim na predmetni sektor, obilježjima predmetne tehnologije, očekivanom broju pogonskih sati i ostalim važnim pretpostavkama.

Dozvole za nove sudionike temeljit će se na istim načelima zakonodavne prakse Republike Hrvatske koja se primjenjuju pri izdavanju uporabnih dozvola.

6.2. Prestanak rada postrojenja

Općenito

Postrojenje se smatra trajno zatvorenim ukoliko najmanje godinu dana istovremeno vladaju sljedeći uvjeti:

a) proizvodnja je jednaka nuli,

b) emisije CO2 su jednake nuli,

c) postrojenje neće biti ponovno otvoreno tijekom budućeg razdoblja, odnosno sadašnjeg i sljedećeg razdoblja sustava trgovanja emisijskim jedinicama.

U slučaju predočenog ili prijavljenog prestanka rada, emisijske kvote iz postrojenja ostaju vrijediti tijekom kalendarske godine. Za sljedeću kalendarsku godinu emisijske kvote prebacuju se u pričuvu za nova postrojenja.

Privremeni prestanak rada

Postrojenje se smatra privremeno zatvorenim ukoliko je prestanak naveden u poslovnom planu ili je nužan uslijed neočekivanih zbivanja, a u razdoblju od najmanje godine dana istovremeno vladaju isti uvjeti:

a) proizvodnja je jednaka nuli,

b) emisije CO2 su jednake nuli,

c) postrojenje ponovno počinje s radom nakon prestanka rada.

U slučaju privremenog prestanaka rada, emisijska kvota za razdoblje tijekom kojega postrojenje ne radi prebacuju se u pričuvu za nova postrojenja.

Djelomični prestanak rada

Postrojenje se smatra djelomično zatvorenim kada operater ima namjeru trajno smanjiti kapacitet postrojenja što dovodi do smanjenja nazivnog kapaciteta dozvoljenih emisija.

Emisijska kvota povezana sa smanjenjem, prebacuje se u pričuvu za nova postrojenja.

7. KORIŠTENJE EMISIJSKIH JEDINICA PROIZAŠLIH IZ PROJEKTNIH MEHANIZAMA

Kriteriji za sudjelovanje u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova uvjetuju ograničenje korištenja jedinica smanjenja pribavljenih na osnovi projektnih mehanizama čistog razvoja (CDM) i zajedničke provedbe (JI). To je u skladu s odredbama Kyotskog protokola kojima se korištenje emisijskih jedinica pribavljenih provedbom projekata mehanizama Kyotskog protokola, smatra kao dodatak domaćim mjerama za države s obvezom smanjenja u okviru protokola. Kriterij 12. Priloga III. Direktive o sustavu trgovanja emisijskim jedinicama nalaže da se Planom odredi najveći broj emisijskih jedinica CER – jedinica ovjerenog smanjenja emisije i ERU – jedinica smanjenja emisije koje operater postrojenja može koristiti kao postotak iznosa raspodijeljenog svakom pojedinačnom postrojenju.

U okviru Plana postavlja se da postrojenja mogu koristiti emisijske jedinice iz JI i CDM projekata na 15% od iznosa dodijeljenog svakom postrojenju. Operaterima postrojenja pokrivenih sustavom trgovanja emisijskim kvotama u Republici Hrvatskoj stoga će biti ponuđena mogućnost postizanja cilja smanjenja emisija utvrđenog Planom raspodjele emisijskih kvota i odgovarajućom politikom.

Postotak je donekle sukladan s mjerama koje će postrojenja poduzimati. Poduzete mjere se računaju kao razlika između predviđenih emisija bez mjera i ukupno dodijeljenih prava na emisiju. Nadalje, gornja granica od 15% emisijskih jedinica iz projektnih mehanizama za korištenje postrojenjima pokrivenim sustavom trgovanja emisijskim jedinicama također je određena činjenicom da Plan raspodjele emisijskih kvota uključuje mogućnost primjene troškovno učinkovitih mjera za postrojenja koja će morati podnijeti nadoknađivanje u slučaju nepredviđenoga gospodarskog rasta.

Ograničenje korištenja jedinica smanjenja vrijedit će za cijelo razdoblje raspodjele, na razini postrojenja. Prijenos emisijskih jedinica iz jednog razdoblja u buduće bit će dozvoljen između godina, tako da postrojenja koja ne koriste što im je dodijeljeno tijekom jedne godine razdoblja trgovanja mogu prenijeti te jedinice smanjenja za korištenje u sljedeću godinu.

Budući da Republika Hrvatska nije zemlja domaćin projektima zajedničke provedbe, time i pričuva za dvostruki izračun jedinica smanjenja iz JI projekata nije planirana.

8. JAVNA RASPRAVA

Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti ostvareno je sukladno posebnom propisu koji propisuje pristup informacijama i sudjelovanje javnosti.

Suradnja s dionicima je ostvarena prilikom popunjavanja upitnika te posjete postrojenjima.

Prijedlog Plana raspodjele bio je objavljen na internetskim stranicama Ministarstva, u rujnu 2008. godine, te nadalje predstavljen gospodarstvenicima u studenom 2008. godine. Gospodarstvenici su dostavili svoje primjedbe, prijedloge i komentare pismenim putem.

Održan je niz sastanaka s pojedinim operaterima postrojenja, kao i predstavnicima asocijacija pojedinih sektora.

U veljači 2009. godine održan je sastanak na kojem je Prijedlog Plana raspodjele razmatran s predstavnikom Europske komisije. Plan je dorađen sukladno primjedbama gospodarstvenika i sugestijama stručnjaka Europske komisije te je početkom lipnja stavljen na uvid javnosti putem internetske stranice Ministarstva.

9. OSTALE ZNAČAJKE

9.1. Prijenos emisijskih jedinica u buduće razdoblje

Neiskorištene emisijske jedinice iz ovog razdoblja koje ostaju na računima operatera u registru, mogu se nakon izvršenog obračuna, zaključno s 30. travnjem 2013. godine, prenijeti u sljedeće razdoblje trgovanja.

9.2. Udruživanje postrojenja

Nije primljena niti jedna prijava operatera ili skupine operatera koji se žele udružiti, te stoga nisu predviđene niti pričuve za udruživanje postrojenja tijekom ovog razdoblja.

9.3. Javna dražba

Emisijske kvote se postrojenjima dodjeljuju besplatno u stopostotnom iznosu. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odlučilo je da emisijske jedinice neće biti na javnoj dražbi ili za prodaju.

9.4. Kasniji sudionici

Kasniji su sudionici pokriveni formulacijom koju donosi odjeljak o pričuvi za nova postrojenja, to jest svako postrojenje koje primi dozvolu za rad nakon usvajanja Plana, smatrat će se novim sudionikom. Stoga nema prostora za novu kategoriju kao »kasniji sudionici«.

10. POPIS POSTROJENJA

Tablica 1. Popis postrojenja obveznika ishođenja dozvola za emisije stakleničkih plinova s dodijeljenim godišnjim kvotama stakleničkih plinova

Redni

broj

Naziv postrojenja

Naziv operatera

Osnovna

djelatnost

Godišnja kvota emisija u tonama CO2

1

Lička Tvornica Vapna

Kamen Sirač d.d.

vapno

38.278

2

Kamen Sirač – PEC 1-2

Kamen Sirač d.d.

vapno

93.995

3

Kamen Sirač – PEC 3

Kamen Sirač d.d.

vapno

72.880

4

KRAŠ

Prehrambena industrija Kraš d.d.

prehrambena industrija

8.564

5

HEP – 1 ELTO

HEP grupa

energetika

381.225

6

HEP – 2 KTE Jertovec

HEP grupa

energetika

46.407

7

HEP – 3 Plomin-1

HEP grupa

energetika

668.507

8

HEP – 4 Plomin-2

HEP grupa

energetika

1.301.637

9

HEP – 5 Rijeka

HEP grupa

energetika

1.058.567

10

HEP – 6 Sisak

HEP grupa

energetika

1.696.777

11

HEP – 7 TE-TO Osijek

HEP grupa

energetika

145.627

12

HEP – 8 TE-TO Zagreb

HEP grupa

energetika

792.762

13

HEP – 9 Toplinarstvo Osijek

HEP grupa

energetika

3.543

14

Rockwool

Rockwool Adriatic

građevni materijali

0

15

Vetropack

Vetropack Straža d.d. (Vetropack AG)

staklo

105.112

16

CMC Sisak

CMC Sisak d.o.o.

metalna industrija

10.115

17

Dunapack

Valoviti papir Dunapack d.o.o.

industrija papira

1.841

18

TZV Gredelj – Vukomerec

TZV Gredelj d.o.o.

metalna industrija

1.150

19

Dalmacijacement 1 – 10. kolovoz

CEMEX

cementna industrija

350.275

20

Dalmacijacement 2 – Sveti Juraj

CEMEX

cementna industrija

754.918

21

Dalmacijacement 3 – Sveti Kajo

CEMEX

cementna industrija

408.945

22

Knauf Insulation

Knauf Insulation d.o.o. (Knauf grupa)

građevni materijali

30.993

23

Girk Kalun – Drniš

Girk Kalun d.d.

vapno

85.130

24

DIOKI

DIOKI d.d.

kemijska industrija

157.117

25

Petrokemija Kutina

Petrokemija d.d.

umjetna gnojiva

309.848

26

Holcim

Holcim Hrvatska (Holcim grupa)

cementna industrija

427.961

27

ITV

Istarska tvornica vapna d.o.o. (Murexin grupa)

vapno

45.588

28

INA – Molve

INA d.d.

rafinerija

84.831

29

INA – Rijeka

INA d.d.

rafinerija

980.489

30

INA – Etan

INA d.d.

rafinerija

32.104

31

INA – Sisak

INA d.d.

rafinerija

743.144

32

Našicecement

NEXE grupa

cementna industrija

620.121

33

Podravka – Energetika

Podravka d.d.

prehrambena industrija

7.232

34

Energoremont – Toplana

Energoremont d.d.

energetika

2.872

35

Ciglana Sladojevci

Ciglana IGM d.o.o. Sladojevci

ciglana

4.250

36

Istra Cement

CALUCEM grupa

cementna industrija

112.256

37

Keramika Vojnić

Keramika Modus d.o.o.

keramička industrija

6.318

38

KIO – Orahovica

KIO keramika d.o.o.

keramička industrija

20.530

39

Lipik Glas

Lipik Glas d.o.o.

staklo

15.841

40

Opeco

Opeco d.o.o.

keramička industrija

6.554

41

Tondach Bedekovčina

Tondach Hrvatska d.d.

građevni materijali

10.444

42

Viro

Viro tvornica šećera d.d.

šećerana

69.989

43

Varteks

Varteks d.d.

tekstilna industrija

6.357

44

Željezara Split

Željezara Split d.d.

metalna industrija

14.028

45

Opeka – Osijek

Opeka d.o.o.

keramička industrija

5.053

46

Wienerberger

Wienerberger

keramička industrija

23.362

47

EKO Međimurje

Eko Međimurje d.d.

keramička industrija

8.174

48

Gradip

Gradip d.d.

ciglana

5.523

49

Tehnostan

Tehnostan d.o.o.

energetika

3.429

50

Toplana – Karlovac

Toplana d.o.o.

energetika

26.278

51

Sojara

Agrokor 

prehrambena industrija

15.985

52

Dina Petrokemija

DINA Petrokemija d.d.

kemijska industrija

15.296

53

IGM Ciglana Cerje Tužno

IGM d.d. Lepoglava

ciglana

14.160

54

Knauf – Knin

Knauf d.o.o. (Knauf grupa) 

građevni materijali

31.859

55

Sladorana

Sladorana d.d. 

prehrambena industrija

74.515

56

Dilj

NEXE grupa

ciglana

26.774

57

Ciglana Blatuša

Saša promet ciglana Blatuša d.o.o. 

ciglana

4.421

58

IGM Ciglana Cerovlje

IGM d.d. Lepoglava

ciglana

7.205

59

Đuro Đaković – energetika

Đuro Đaković Holding d.d. 

energetika

1.457

60

Šećerana Osijek

Kandit Premijer d.o.o.

prehrambena industrija

94.028

61

Belišće – Energetika

Belišće d.d. 

industrija papira

114.517

62

Karlovačka pivovara

Karlovačka pivovara d.o.o. (Heineken)

prehrambena industrija

8.664

63

PAN

PAN – Papirna industrija d.o.o.

industrija papira

24.684

64

KIO – Rujevac

KIO keramika d.o.o. 

keramička industrija

10.458

65

IGM Ciglana – Petrinja

IGM Ciglana Petrinja d.o.o.

ciglana

11.739

66

Ciglana Finag

Finag d.d. 

ciglana

8.942

67

PLIVA

Pliva Hrvatska d.o.o.

farmaceutska industrija

21.513

68

Podravka – Danica

Podravka d.d.

prehrambena industrija

8.397

69

Slavonija IGM Našice

NEXE group

ciglana

11.915

70

Ciglane Zagreb

Ciglane Zagreb d.d.

ciglana

4.572

71

PIK Vrbovec

PIK Vrbovec – mesna industrija d.d.

prehrambena industrija

8.264

72

Česma – Energana

Spačva d.d. 

energetika

769

73

Ciglana Mraclin

Ciglana Mraclin d.o.o. 

keramička industrija

2.419

74

Tondach Đakovo

Tondach Hrvatska d.d. 

keramička industrija

10.569

75

Opeka – Sarvaš

Opeka d.o.o.

keramička industrija

8.292

76

Opeka – Ilok

Opeka d.o.o.

keramička industrija

5.316

77

Opeka – Vladislavci

Opeka d.o.o.

keramička industrija

4.494

78

Badel

Badel d.o.o

prehrambena

industrija

3.983

79

Ferro Preis

Ferro-Preis d.o.o.

metalna

5.904

80

Petrokemija – proizvodnja čađe

Petrokemija d.d.

umjetna gnojiva

78.253

81

Maziva Zagreb

Maziva Zagreb d.o.o.

maziva

5.150

Ukupno

 

 

 

12.451.456

Ukupno uključujući pričuvu

Ukupno

godišnja kvota emisija CO2

Energetika

6.126.218

Cement i vapno

3.010.347

Petrokemijska industrija

2.401.081

Ostali

913.810

Pričuva

858.310

Ukupno

13.309.766

11. DODJELA EMISIJSKIH JEDINICA POSTROJENJIMA SUKLADNO PLANU RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Dodjela emisijskih jedinica postrojenjima sukladno Planu raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, te postupak trgovanja emisijskim jedinicama primjenjuje se danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo u Europskoj uniji.

12. OBJAVA PLANA RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Ovaj Plan objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-02/09-02/03

Urbroj: 5030114-09-1

Zagreb, 26. lipnja 2009.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

POPIS KRATICA

AAU

Jedinice dodijeljenog iznosa
(eng. Assigned Amount Unit)

BAT

Najbolje raspoložive tehnologije
(eng. Best Available Techniques)

AZO

Agencija za zaštitu okoliša

CER

Jedinice ovjerenog smanjenja emisije
(eng. Certified Emission Reduction)

CDM

Projekt mehanizma čistog razvoja
(eng. Clean Development Mechanism)

CH4

Metan

CITL

Nezavisni dnevnik transakcija Zajednice
(eng. Community Independent Transaction Log)

COP

Konferencija stranaka
(eng. Conference of Parties)

CO2

Ugljikov dioksid

EIA

Procjena utjecaja na okoliš
(eng. Environmental Impact Assessment)

EK

Europska komisija

EKONERG

Institut za energetiku i zaštitu okoliša

FZOEU

Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti

ERU

Jedinice smanjenja emisija
(eng. Emission Reduction Unit)

ETR

Registar trgovanja emisijama
(eng. Emissions Trading Registry)

ETS

Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
(eng. Emissions Trading Scheme)

EU

Europska unija

EUA

Emisijska jedinica kojom se trguje – dopuštenje za emisiju 1t CO2 eq
(eng. EU Allowance)

EU ETS

Europska shema trgovanja emisijama

EUROSTAT

Europski statistički ured
(eng. European Statistical Office)

BDP

Bruto domaći proizvod

Gg

Gigagram = 1 000 t

GHG

Staklenički plin
(eng. Greenhouse Gas)

GWP

Potencijal globalnog zatopljenja
(eng. Global Warming Potential)

IPCC

Međuvladino tijelo za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change)

ITL

Međunarodni dnevnik transakcija
(eng. International Transaction Log)

JI

Mehanizam zajedničke provedbe
(eng. Joint Implementation)

LULUCF

Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo
(eng. Land Use, Land Use Change and Forestry)

MRRŠVG

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

MZOPUG

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

MINGORP

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

MFIN

Ministarstvo financija

MZSS

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Mt

Megatona = 1 000 000 t

NAP

Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (eng. National Allocation Plan)

NER

Pričuva za nova postrojenja
(eng. New Entrants Reserve)

NGO

Nevladine organizacije
(Non-Governmental Organisation)

NIR

Izvješće o inventaru stakleničkih plinova (National Inventory Report)

N2O

Didušikov oksid (Nitrous Oxide)

RMU

Jedinice uklanjanja (Removal Unit)

SME

Malo i srednje poduzetništvo
(eng. Small or Medium Sized Enterprise)

UNFCCC

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime
(eng. United Nations Framework Convention on Climate Change)

ECFIN

Odjel Europske komisije za gospodarstvo i financijske poslove

[1]Referenca: Državni ured za gospodarstvo

[3]Projekcije emisija stakleničkih plinova – Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, rujan 2003. godine

[4]Nacionalno izvješće o inventaru emisija stakleničkih plinova 2008. – Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenjai graditeljstva, podneseno UNFCCC-u u svibnju 2008.

[5]5 Studija »Scenariji smanjenja emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za »Post-kyotsko« razdoblje do 2020., s pogledom na 2030. i 2050 godinu«, Zagreb, lipanj 2008., temeljena na projekcijama iznesenim u Nacionalnom izvješću o inventaru emisija stakleničkih plinova 2008.

[6]Podaci iz analize kretanja koju je načinio Ekonerg – Institut za energetiku i zaštitu okoliša (različiti dokumenti) i Industrijskog istraživanja koje je proveo projekt CARDS 2004.