USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2102
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Slavica Banić, Ivan Matija, Duška Šarin, Miroslav Šeparović i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli D. K., V. K. i M. K. iz R., koje zastupa odvjetnik Ž. A. iz K., na sjednici održanoj 21. svibnja 2009. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-998/08, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– D. K. iz R., G. 25, u iznosu od 15.200,00 kuna,
– V. K. iz R., G.a 25, u iznosu od 15.200,00 kuna i
– M. K. iz R., G. 25, u iznosu od 15.200,00 kuna
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelji su 13. prosinca 2007. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji sadržajno predstavlja ustavnu tužbu radi nedonošenja odluke. Smatraju da u parničnom postupku koji se vodio od 2000. godine (pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem: P-655/00, a pred Županijskim sudom u Sisku pod brojem: Gž-1765/06), nije donesena odluka u razumnom roku, čime je povrijeđeno njihovo pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je, u predmetu ustupljenom od Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na temelju navoda iz ustavne tužbe, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositelji (tužitelji) su 12. listopada 2000. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Kutini protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z. i A. osiguranja iz Z.a, radi naknade štete.
I-tuženik je dostavio odgovor na tužbu 27. listopada 2000. te je održano pripremno ročište u odsutnosti I-tuženika 7. studenoga 2000. godine.
Dopisom od 15. prosinca 2000. Općinski sud u Kutini zatražio je na uvid istražni spis Županijskog suda u Sisku broj: Kio-32/2000.
Dopisom od 9. siječnja 2001. istražni sudac je obavijestio Općinski sud u Kutini da se spis nalazi kod istog suda, budući je podignuta optužnica protiv podnositelja D. K.
Slijedeće ročište održano je 28. studenoga 2001. na kojem je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Kutini broj: K-118/00.
Podneskom od 28. studenoga 2001. podnositelj D. K. predložio je saslušanje svjedoka, kao i da sud zakaže rekonstrukciju na licu mjesta. Posebnim rješenjem od 20. prosinca 2001. određeno je provođenje dokaza rekonstrukcijom na licu mjesta prometne nesreće u R., koji očevid je i održan u zakazano vrijeme 21. siječnja 2002. godine.
Vještak prometne struke je dostavio pismeni nalaz i mišljenje 15. ožujka 2002. godine.
Na raspravi 3. travnja 2002. održanoj u odsutnosti tuženika, podnositelji su povukli tužbu protiv II-tuženika A. osiguranja.
Dana 16. travnja 2002. provedeno je izvanraspravno saslušanje jednog svjedoka, jer tuženik nije primio poziv na raspravu.
Ročište 30. travnja 2002. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika.
Sljedeće ročište 20. svibnja 2002. održano je u odsutnosti tuženika, na kojem su saslušani svjedoci i prometni vještak.
Prema raspravnom rješenju spis je upućen vještacima medicinske struke 10. lipnja 2002. jednom vještaku, a drugom vještaku 26. lipnja 2002. godine.
Objedinjeni vještački nalaz i mišljenje dostavljeno je sudu 20. kolovoza 2002. godine.
Ročište od 30. rujna 2002. održano je u odsutnosti tuženika koji je dostavio podnesak nakon rasprave.
Na sljedećem ročištu 17. prosinca 2002. provedeno je saslušanje vještaka medicinske struke, te je određen rok od 20 dana za očitovanje podnositelja i tuženika u kojem roku su podnositelji trebali dostaviti dokumentaciju koja se odnosi na svjedodžbu o završenom obrazovanju i ugovor o kreditu.
Podnositelji su dostavili dokumentaciju 9. siječnja 2003., nakon proteka dodijeljenog roka.
Podnositelji su podneskom od 15. travnja 2003. specificirali tužbeni zahtjev.
Podneskom od 2. srpnja 2003. tuženik se očitovao na nalaz prometnog vještaka.
Podnositelji su dostavili dokumentaciju uz podnesak zaprimljen 27. veljače 2004. godine.
Na raspravi 1. travnja 2004. provedeno je saslušanje svih podnositelja.
Dopisom od 2. travnja 2004. Općinski sud u Kutini je službenim putem od Hrvatskog zavoda za statistiku zatražio podatak o visini prosječne zarade autoelektričara, koji podatak je dostavljen 16. travnja 2004. godine.
Na raspravi 30. travnja 2004. saslušan je još jedan svjedok.
Rasprava održana 16. rujna 2004. provedena je u odsutnosti tuženika i saslušan je još jedan svjedok.
Podnositelji su ponovno podneskom od 23. rujna 2004. specificirali tužbeni zahtjev, posebice u pogledu rente.
Na raspravi 16. studenoga 2004. dokazni postupak je dovršen i zaključena je glavna rasprava, te je 26. studenoga iste godine objavljena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti.
Prvostupanjska presuda otpremljena je 13. ožujka 2006., a podnositelji su istu zaprimili 15. ožujka 2006. godine.
Protiv prvostupanjske presude podnositelji su pravovremeno 29. ožujka 2006. podnijeli žalbu, te je predmet 7. srpnja 2006. dostavljen Županijskom sudu u Sisku.
Županijski sud u Sisku donio je 14. veljače 2008. presudu broj: Gž-1765/06 kojom se odbija žalba podnositelja i potvrđuje prvostupanjska presuda. Navedena presuda otpremljena je podnositeljima i tuženiku 28. travnja 2008. godine.
Spis se povodom revizije podnositelja izjavljene 30. svibnja 2008. nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske gdje se vodi pod brojem: Rev-998/08.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. listopada 2000. godine.
Postupak se povodom revizije vodi pred Vrhovnim sudom pod brojem: Rev-998/08.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da se postupak od trenutka pokretanja parničnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda, vodio u trajanju od osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Kutini, koji je održao dvanaest ročišta za glavnu raspravu te je provedeno nekoliko prometnih i liječničkih vještačenja.
Općinski sud u Kutini je 26. studenoga 2004. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja. Prvostupanjska presuda otpremljena je podnositeljima 13. ožujka 2006. godine.
Spis je povodom žalbe podnositelja otpremljen Županijskom sudu u Sisku koji je presudom broj: Gž-1765/06 od 14. veljače 2008., odbio žalbu podnositelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Spis se povodom revizije podnositelja izjavljene 30. svibnja 2008. nalazi na Vrhovnom sudu gdje se vodi pod brojem: Rev-998/08.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli trajanju sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu, međutim navedena okolnost ne može biti opravdanje za trajanje postupka radi naknade štete iz prometne nezgode u razdoblju od skoro devet godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od preko osam godina te je još uvijek u tijeku. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, posebno uzimajući u obzir neučinkovito postupanje suda, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-954/2009
Zagreb, 21. svibnja 2009.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v.r.