MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

2580

Na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, broj 41/07 i 155/08), ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi

NAPUTAK

O IZMJENI NAPUTKA O NAČINU PROVOĐENJA MJERA KONTROLE ZDRAVLJA ŽIVOTINJA PROPISANIH NAREDBOM O MJERAMA ZAŠTITE ŽIVOTINJA OD ZARAZNIH I NAMETNIČKIH BOLESTI I NJIHOVOM FINANCIRANJU
U 2009. GODINI

Članak 1.

U Naputku o načinu provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2009. godini (»Narodne novine«, broj 2/09), u Dodatku I. točki 14. podtočka 14.1. mijenja se i glasi:

»Uputa za provođenje i prosuđivanje rezultata tuberkulinizacije goveda

Obvezna tuberkulinizacija goveda obavlja se intrakutano, primjenom bovinog tuberkulina za monotest ili provedbom usporedne (komparativne) uberkulinizacije simultanom primjenom bovinog i avijarnog tuberkulina. Osobito je potrebno pažljivo postupati prilikom provođenja tuberkulinizacije na gravidnim životinjama.

14.1.1. Postupak provođenja i prosuđivanja intrakutane
tuberkulinizacije monotestom

Tuberkulin – bovini tuberkulin je pročišćeni proteinski derivat (PPD – Purified Protein Derivate) kulture Mycobacterium bovis uzgojene na sintetskom hranilištu koja sadrži 1 mg s po 1 ml tuberkuloproteina. Ubrizgana pojedinačna doza goveđeg tuberkulina mora biti ne manje od 0,1 ml i ne veća od 0,2 ml, s tim da mora sadržavati najmanje 2 000 IU goveđeg tuberkulina.

Indikacija – jednokratna intrakutana tuberkulinizacija goveda starijih od 6 tjedana.

Način primjene i doze – Bovini tuberkulin aplicira se u lijevu stranu vrata, na granici prednje i srednje trećine vrata (približno 10 cm ispred prednjeg ruba lopatice i približno 20 cm ispod grebena vrata). Mjesto ubrizgavanja zahvati se prstima i očisti. Dlaku treba ošišati u površini od 4 do 5 cm². Prije aplikacije bovinog tuberkulina, na mjestu aplikacije treba izmjeriti debljinu kožnog nabora. Nabor kože uzima se između kažiprsta i palca, mjeri pomičnom mjerkom (kutimetrom) i bilježi. Tad se ubrizgava doza tuberkulina (ne manje od 0.1 ml i ne više od 0.2 ml) metodom koja osigurava davanje tuberkulina intrakutano. Za aplikaciju se može koristiti kratka sterilna igla, s koso izbrušenim rubom prema van, s gradiranom špricom napunjenom tuberkulinom, koja se uvodi ukoso u dublje slojeve kože. Ispravno ubrizgavanje provjerava se palpacijom otekline veličine zrna graška na mjestu ubrizgavanja.

Prosuđivanje reakcije – Interpretacija tuberkulinske reakcije temelji se na kliničkom pregledu otekline na mjestu ubrizgavanja tuberkulina i pregledu područnih limfnih čvorova i utvrđenom povećanju debljine kožnog nabora, izmjerenog kutimetrom na mjestu ubrizgavanja tuberkulina, 72 sata (± 4 sata) nakon ubrizgavanja tuberkulina.

Negativna reakcija: ako se uoči samo ograničena oteklina, s povećanjem debljine kožnog nabora koje nije veće od 2 mm, bez ikakvih kliničkih znakova, kao što je npr. difuzni ili jaki edem, eksudacija, nekroza, bol ili upala limfnih kanala ili regionalnih limfnih čvorova.

Sumnjiva reakcija: ako se ne uoče klinički znakovi kao što su: difuzni ili jaki edem, eksudacija, nekroza, bol ili upala limfnih kanala ili regionalnih limfnih čvorova i ako je povećanje debljine kožnog nabora veće od 2 mm, a manje od 4 mm.

Pozitivna reakcija: ako se uoče klinički znakovi kao što su: difuzni ili jaki edem, eksudacija, nekroza, bol ili upala limfnih kanala ili regionalnih limfnih čvorova ili ako je povećanje debljine kožnog nabora 4 mm ili više od 4 mm na mjestu ubrizgavanja tuberkulina.

14.1.2. Postupak provođenja i prosuđivanja intrakutane
usporedne tuberkulinizacija (retuberkulinizacija)

Kad je provedbom monotesta primjenom bovinog tuberkulina utvrđena sumnjiva reakcija, najranije po isteku 6 tjedana od provedbe monotesta, potrebno je obaviti usporednu (komparativnu) tuberkulinizaciju simultanom primjenom bovinog i avijarnog tuberkulina.

Ubrizgana pojedinačna doza goveđeg tuberkulina mora biti ne manje od 0,1 ml i ne veća od 0,2 ml, s tim da mora sadržavati najmanje 2 000 IU goveđeg tuberkulina. Ubrizgana pojedinačna doza avijarnoh tuberkulina mora biti 0,1 ml (i ne veća od 0,2 ml), s tim da mora sadržavati najmanje 2 000 IU avijarnog tuberkulina.

Kad se goveđi i avijarni tuberkulin ubrizgavaju istoj životinji, mjesto ubrizgavanja avijarnog tuberkulina mora biti udaljeno oko 10 cm od grebena vrata, a mjesto ubrizgavanja goveđeg tuberkulina oko 12,5 cm niže na liniji paralelno s linijom ramena ili na suprotnim stranama vrata; kod mladih životinja gdje nema dovoljno prostora za odvajanje mjesta ubrizgavanja na jednoj strani vrata, po jedna se injekcija ubrizgava na svakoj strani vrata na identičnim mjestima u središtu srednje trećine vrata.

Prosuđivanje reakcije:

Pozitivna reakcija: reakcija na goveđi tuberkulin koja je više od 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, ili prisutnost kliničkih znakova;

Sumnjiva reakcija: pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin koja je od 1 mm do 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, i bez prisustva kliničkih znakova;

Negativna reakcija: negativna reakcija na goveđi tuberkulin ili pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin, međutim koja je jednaka ili manja od pozitivne ili sumnjive reakcije na avijarni tuberkulin, i bez kliničkih znakova u oba slučaja.

Životinje koje su reagirale sumnjivom reakcijom pri intradermalnom usporednom testiranju moraju se podvrgnuti drugom usporednim testu po isteku 6 tjedana od prethodnog testiranja.

Životinje koje nisu polučile negativnu reakciju na drugi usporedni test smatraju se pozitivnim.«

Članak 2.

Ovaj Naputak stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 322-01/09-01/150

Urbroj: 525-06-3-0583/09-1

Zagreb, 6. kolovoza 2009.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.