Pravilnik o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele

NN 119/2009, Pravilnik o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele

MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

2933

Na temelju članka 45.a stavka 4. Zakona o javnim cestama (»Narodne novine«, broj 180/04., 82/06., 138/06.,146/08., 152/08. i 38/09.) ministar mora, prometa i infrastrukture uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za graditeljstvo, donosi

PRAVILNIK

O MINIMALNIM SIGURNOSNIM ZAHTJEVIMA ZA TUNELE

Predmet, područje i cilj primjene

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni sigurnosni zahtjevi koje moraju ispunjavati cestovni tuneli na autocestama i državnim cestama, čija duljina prelazi 500 m, a koji su u fazi projektiranja, građenja ili korištenja.

Zahtjevi koji su ovim Pravilnikom propisani za tunele s dvije ili više tunelskih cijevi, na odgovarajući način odnose se i na tunele s jednom tunelskom cijevi, odnosno na servisnu tunelsku cijev.

Tunelskom građevinom, u smislu ovoga Pravilnika, smatra se građevinska konstrukcija tunela (portalne građevine, primarna i sekundarna tunelska obloga, poprečne veze i kolnička konstrukcija) i infrastruktura tunela (odvodnja, sva oprema tunela, prometna signalizacija i oprema i sve ostale instalacije u tunelu).

Dokumenti koji se izrađuju sukladno odredbama ovoga Pravilnika (analiza rizika, prometni elaborat, elaborat zaštite od požara i sl.) u postupcima kojima se odobrava građenje i uporaba tunela sukladno posebnom propisu, smatraju se elaboratima.

Članak 2.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za tunele sastoje se od minimalnih sigurnosnih građevinskih zahtjeva i minimalnih sigurnosnih zahtjeva za prometnu signalizaciju i opremu u tunelu.

Minimalni sigurnosni zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka sadrže osobito: strukturalne mjere, zahtjeve za rasvjetu, ventilaciju, stanice za hitne slučajeve, vodoopskrbu, cestovne oznake, kontrolni centar, sustave nadzora, opremu za zatvaranje tunela, komunikacijske sustave te opskrbu energijom u nuždi.

Minimalni sigurnosni zahtjevi koje tuneli moraju ispunjavati temelje se na sljedećim osnovnim parametrima:

– duljina tunela (duljina najduže prometne trake izmjerene na potpuno zatvorenom dijelu tunela),

– broj tunelskih cijevi,

– broj prometnih traka,

– geometrija poprečnog presjeka,

– prometna signalizacija i oprema,

– vrsta gradnje,

– jednosmjerni ili dvosmjerni promet,

– prometno opterećenje po tunelskoj cijevi (uključujući i vremensku raspodjelu),

– rizik zagušenja prometa (dnevni ili sezonski),

– vrijeme dolaska hitnih službi,

– udio teških teretnih vozila u ukupnom prometu tunelom (izražen u postotku),

– udio vozila s opasnim tvarima (izražen u postotku) i vrsta prijevoza opasnih tvari,

– građevinske i prometne značajke pristupnih cesta,

– širina prometnih traka,

– brzina kretanja vozila,

– minimalne otpornosti tunelske građevine na požar,

– razred otpornosti na požar građevnih proizvoda od kojih se izvode dijelovi tunelske građevine (požarne karakteristike ugrađenih građevnih proizvoda),

– zemljopisno i meteorološko okružje.

Uz minimalne sigurnosne zahtjeve propisane ovim Pravilnikom, tuneli moraju ispunjavati i bitne zahtjeve za građevinu propisane posebnim zakonom.

Analiza rizika

Članak 3.

Iznimno, ako elementi tunela odstupaju od vrijednosti parametara utvrđenih ovim Pravilnikom, provodi se analiza rizika, kojom se procjenjuje utjecaj odstupanja od vrijednosti parametara na razinu sigurnosti tunela i utvrđuju dopunske mjere kojima se rizik smanjuje.

Analizu rizika provodi ovlaštena pravna ili fizička osoba, koja je funkcionalno neovisna od tijela odgovornog za upravljanje tunelom.

Obvezan sadržaj i način provođenja analize rizika te uvjete za stjecanje ovlaštenja pravne ili fizičke osobe za izradu analize rizika, propisat će posebnom odlukom ministar mora, prometa i infrastrukture.

Analizom rizika određuju se konkretne mjere koje moraju biti poduzete radi povećanja sigurnosti i smanjenja rizika (npr. smanjenje evakuacijskog puta, smanjenje udaljenosti poprečnih putova za hitne službe, povećanje otpornosti na požar građevinskih konstrukcija i opreme, pozicioniranje vatrogasne postrojbe s definiranjem specijalne opreme, dodatna prometna signalizacija, integralno upravljanje sigurnosnim sustavima u nesrećama i sl.).

Mjere iz stavka 4. ovoga članka moraju biti sukladne propisima Republike Hrvatske ili pravilima tehničke prakse.

Prometno opterećenje

Članak 4.

Pod prometnim opterećenjem, u smislu ovoga Pravilnika, razumijeva se prosječni godišnji dnevni promet (PGDP) kroz tunel po prometnoj traci na dan, računajući svako motorno vozilo kao jednu jedinicu.

Kada je udio teretnih vozila, čija ukupna masa prelazi 3,5 tone, veći od 15% prosječnog godišnjeg dnevnog prometa ili kada sezonski dnevni promet (PLDP) prelazi prosječni godišnji dnevni promet za više od 50%, mora se procijeniti dodatni rizik provođenjem analize rizika.

Brzina vožnje u tunelu

Članak 5.

Najveća dopuštena brzina vožnje u tunelu je:

– 100 km/h, u tunelu s jednosmjernim prometom,

– 80 km/h, u tunelu s dvosmjernim prometom.

Najveća dopuštena brzina vožnje ispred i iza tunela ne smije biti manja od najveće dopuštene brzine vožnje u tunelu.

MINIMALNI SIGURNOSNI GRAĐEVINSKI ZAHTJEVI

Broj tunelskih cijevi i prometnih traka

Članak 6.

Broj tunelskih cijevi ovisi o:

– očekivanom prometnom opterećenju, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i udio teških teretnih vozila,

– stupnju sigurnosti prometa,

– uzdužnom nagibu,

– duljini tunelskih cijevi.

Za tunele, kod kojih će očekivano prometno opterećenje biti veće od 10.000 vozila po prometnoj traci na dan u prognostičkom razdoblju od 15 godina, mora se planirati izgradnja dvije tunelske cijevi s jednosmjernim prometom.

U pravilu, broj prometnih traka, osim prometne trake za zaustavljanje vozila u nuždi (u daljnjem tekstu: zaustavna traka), mora u tunelu i izvan tunela biti isti. Svaka izmjena broja traka mora se provesti na dovoljnoj udaljenosti ispred portala tunela, koja mora biti najmanje jednaka udaljenosti koju vozilo koje se kreće najvećom dozvoljenom brzinom prijeđe za 10 sekundi. Ukoliko zemljopisni uvjeti ne omogućavaju izvedbu takve udaljenosti, moraju se poduzeti dodatne i/ili pojačane mjere radi povećanja sigurnosti.

Ulazni prostor tunela mora biti oblikovan na način da onemogući nalet vozila na portalnu građevinu.

Širina prometnih traka u tunelu mora biti istovjetna širini prometnih traka na dijelu ceste ispred i iza tunela.

Najmanja dozvoljena širina rubnog traka u tunelu je 0,25 m.

Rubne trake ne uračunavaju se u širinu prometnih traka.

Geometrija tunela

Članak 7.

U tunelima koji će se graditi nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika (u daljnjem tekstu: novi tuneli), nije dozvoljen uzdužni nagib veći od 5%, osim ako zbog zemljopisnih uvjeta nije moguće drugo rješenje.

U tunelima s uzdužnim nagibom većim od 3% moraju se poduzeti dodatne i/ili pojačane mjere da bi se povećala sigurnost, temeljene na analizi rizika.

Ako je širina trake za spora vozila manja od 3,5 m, a dozvoljen je promet teškim teretnim vozilima, moraju se poduzeti dodatne i/ili pojačane mjere, temeljene na analizi rizika.

Putovi i izlazi za slučaj nužde

Članak 8.

U novim tunelima koji nemaju zaustavnu traku, moraju se izvesti nogostupi koji se koriste u slučaju kvara ili nezgode. Nogostupi se izvode s obje strane kolnika, širine su minimalno 85 cm i moraju biti uzdignuti od prometne površine tunela, najmanje 15 cm.

U postojećim tunelima koji nemaju zaustavnu traku ni nogostup za slučaj nužde, primijenit će se dodatne i/ili pojačane mjere radi povećanja sigurnosti, temeljene na analizi rizika.

Izlazima za slučaj nužde, u smislu ovoga Pravilnika, smatraju se izlazi koji korisnicima moraju omogućiti napuštanje tunela bez vozila i dolazak na sigurno mjesto u slučaju požara ili nezgode te pristup tunelu pješice za hitne službe, a osobito:

– direktni izlazi iz tunela u vanjski prostor,

– poprečni spojevi između tunelskih cijevi,

– izlazi na galeriju za slučaj nužde,

– poprečni izlazi u servisnu cijev (servisna tunelska cijev je pomoćna tunelska cijev koja može poslužiti i za evakuaciju korisnika glavne tunelske cijevi u slučaju požara ili nezgode, te isto tako omogućava pristup interventnim vozilima do glavne cijevi),

– skloništa s izlaznim putem na siguran prostor koji je odvojen od tunelske cijevi.

Izlazi za slučaj nužde moraju se označiti propisanim znakom. Ulazni prostori moraju se obojiti zelenom bojom, na koju je apliciran fotoluminoscentni simbol pješaka okrenut u smjeru ulaza. U zoni izlaza za nuždu moraju biti ugrađene bljeskalice zelene boje.

Zabranjeno je graditi skloništa koja nemaju izlaz povezan s izlazima za evakuaciju prema otvorenom prostoru.

Izlazi za slučaj nužde izvest će se i ako analiza rizika, uključujući i parametar koliko daleko i kako brzo se dim širi u lokalnim uvjetima, pokazuje da ventilacija i druge sigurnosne mjere nisu dostatne za sigurnost korisnika tunela.

U novim tunelima moraju se izvesti izlazi za slučaj nužde, ako je prometno opterećenje veće od 2000 vozila po prometnoj traci na dan.

U postojećim tunelima čija je duljina veća od 1000 m, a prometno opterećenje je veće od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, mora se analizom rizika ocijeniti izvedivost i učinkovitost primjene novih izlaza za slučaj nužde.

Udaljenost između dva izlaza za slučaj nužde ne smije biti veća od 500 m.

Kod novih tunela sa uzdužnim nagibom nivelete ≥ 3% moraju se izvesti dodatni izlazi za slučaj nužde na međusobnoj udaljenosti od najviše 250 m, osim ako se analizom rizika ne utvrdi drukčije.

Radi sprječavanja prodora dima i topline u evakuacijske putove u prostore iza pješačkih izlaza za slučaj nužde, moraju se koristiti građevinske konstrukcije otporne na požar, uključujući i vrata otporna na požar, iste otpornosti na požar kao i konstrukcija tunela.

Na vratima koja vode iz pješačkog prolaza za slučaj nužde, gdje se izravno ulazi u drugu tunelsku cijev, mora se postaviti znak koji obavještava korisnika da se u drugoj cijevi odvija promet i upozoriti ga na opasnost od naleta na dolazeće vozilo.

Pristup za hitne službe

Članak 9.

U tunelima s dvije tunelske cijevi ili sa servisnom tunelskom cijevi, moraju se izvesti poprečne veze pogodne za prolazak vozila hitnih službi i evakuaciju korisnika tunela, na razmacima ne većim od 1000 m koje se zatvaraju građevinskim konstrukcijama, uključujući i vrata otporna na požar, iste otpornosti na požar kao i konstrukcija tunela.

Najmanje dimenzije svijetlog otvora poprečnog profila poprečne veze za hitne službe su 350x360 cm. Manje dimenzije svijetlog otvora poprečne veze dozvoljene su samo ako se dokaže da je i manja dimenzija dostatna za neometan prolazak vozila hitnih službi.

Tamo gdje zemljopisne prilike omogućavaju, mora se izvesti prelazak razdjelnog traka izvan svakog portala tunela s dvije ili više tunelske cijevi, radi omogućavanja brzog pristupa hitnih službi svakoj od tunelskih cijevi.

Prelazak razdjelnog traka iz stavka 3. ovoga članka, mora se izvesti na udaljenosti najmanje 50 m od ulaznog portala.

Prijelaz mora biti osiguran brkljom i obilježen odgovarajućim prometnim znakom.

Zaustavne površine

Članak 10.

U novim tunelima duljine veće od 1000 m i prometnog opterećenja većeg od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, potrebno je izvesti zaustavne površine na međusobnoj udaljenosti od najviše 1000 m.

U tunelima s jednosmjernim prometom, zaustavne površine se postavljaju s desne strane kolnika, a u tunelima s dvosmjernim prometom s obje strane kolnika.

Najmanja duljina zaustavne površine je 40 m, a najmanja širina je 3 metra. Zaustavne površine izvode se u razini s kolnikom.

Na bočnoj strani zida zaustavne površine mora biti ispisana udaljenost do izlaza iz tunela za svaki smjer.

U postojećim tunelima dužine veće od 1000 m i prometnog opterećenja većeg od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, u kojima nema zaustavnih traka, mora se ocijeniti izvedivost i učinkovitost primjene zaustavnih površina.

U slučaju kada konstrukcijske karakteristike tunela ne dozvoljavaju, ili dozvoljavaju uz nerazmjerne troškove, zaustavne površine se ne moraju izvoditi ako je ukupna širina dijela tunela u koji vozila imaju pristup, ne računajući uzdignute dijelove i normalne prometne trake, jednaka barem širini jedne normalne prometne trake.

Na početku zaustavne površine, u smjeru vožnje, moraju biti izvedene stanice za hitne slučajeve.

Ispred zaustavne površine, u smjeru vožnje, postavlja se promjenjiva prometna signalizacija i oprema kojom se upozoravaju vozači i/ili osigurava zaustavljanje prometa ispred zaustavne površine.

Odvodnja

Članak 11.

Sustav odvodnje kolnika mora osigurati odvodnju dotoka incidentne tekućine od 200 l/s na 200 metara duljine kolnika te onemogućiti širenje požara i toksičnih i drugih plinova te dima kroz odvodne cijevi unutar tunelske cijevi i između dviju tunelskih cijevi. Razlivene incidentne tekućine moraju se sakupljati u posebno izgrađenim separatorima kapaciteta najmanje 15 kubika, gdje se odvajaju od oborinskih voda.

Ako se u postojećim tunelima ne mogu ispuniti zahtjevi ili provesti mjere iz stavka 1. ovoga članka, analizom rizika procijenit će se dopustivost prijevoza opasnih tvari.

Otpornost tunela na požar

Članak 12.

Konstrukcija tunela (obloga) mora imati otpornost na požar u trajanju od najmanje 60 minuta, ovisno o duljini puta za evakuaciju i udaljenosti vatrogasne postrojbe, što se utvrđuje Elaboratom zaštite od požara, sukladno posebnim propisima.

MINIMALNI SIGURNOSNI ZAHTJEVI ZA OPREMU I PROMETNU SIGNALIZACIJU

Rasvjeta

Članak 13.

Rasvjeta se mora izvesti na način da osigurava primjerenu vidljivost danju i noću u zoni ulaza i izlaza (prilagodnih zona), kao i u unutrašnjosti tunela. U slučaju kvara rasvjete, kada je uključena rasvjeta u nuždi, brzina vožnje pri ulasku u tunel ograničava se na 60 km/h i manje, pomoću promjenjivih prometnih znakova koji se postavljaju neposredno prije ulaska u tunel.

U slučaju kvara opskrbe električnom energijom, mora se izvesti sigurnosna rasvjeta, kojom se omogućava minimalna vidljivost korisnicima dok ulaze, odnosno napuštaju tunel u vozilima, u vremenu od najmanje 120 minuta.

Rasvjeta za izlaz (evakuaciju osoba iz tunela) postavlja se na visini od najviše 1,5 m i mora osigurati dovoljnu vidljivost u vremenu od 120 minuta.

Provjetravanje (ventilacija)

Članak 14.

Prilikom projektiranja, izgradnje i korištenja tunela potrebno je uzeti u obzir:

– kontrolu zagađivača koje emitiraju cestovna vozila, kod normalnog i vršnog prometnog toka;

– kontrolu zagađivača koje emitiraju cestovna vozila kada je promet zaustavljen zbog incidenta ili nesreće;

– kontrolu temperature i dima u slučaju požara, a kod dvocijevnih tunela mogućnost sprečavanje prodora dima iz ugrožene u drugu (evakuacijsku) cijev.

Mehanički sustav ventilacije mora se postaviti u svim tunelima duljim od 1000 m s prometnim opterećenjem većim od 2000 vozila po prometnoj traci na dan. Za tunele duljine od 500 do 1000 m i prometnim opterećenjem većim od 2000 vozila na dan, potrebno je numerički dokazati da nije potrebna ugradnja mehaničkog sustava ventilacije, uzimajući u obzir redovni pogon i uvjete požara.

U tunelima s dvosmjernim i/ili zagušenim jednosmjernim prometom dozvoljena je uzdužna ventilacija samo ako analiza rizika dokaže da je ona prihvatljiva i/ili ako su poduzete posebne mjere, kao što je primjereno upravljanje prometom, kraći razmaci između izlaza za slučaj nužde, odvod dima u pojedinim dionicama tunela i dr.

Poprečni ili polupoprečni sustavi ventilacije, koji mogu odvoditi dim u slučaju požara, koriste se u tunelima u kojima je potreban mehanički sustav ventilacije, uz uvjet da je analizom rizika iz stavka 3. ovoga članka dokazana neprihvatljivost uzdužne ventilacije.

Za tunele dulje od 3000 m, s dvosmjernim prometom i prometnim opterećenjem većim od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, koji imaju kontrolni centar i poprečnu i/ili polupoprečnu ventilaciju, u pogledu ventilacije poduzimaju se sljedeće mjere:

– postaviti zaklopke za odvod zraka i dima iz tunela, koje se mogu automatski aktivirati pojedinačno ili grupno,

– stalno pratiti uzdužnu brzinu zraka i u skladu s njom podešavati proces upravljanja ventilacijskog sustava (odvodne zaklopke, ventilatori i dr.).

Stanice za hitne slučajeve

Članak 15.

Stanice za hitne slučajeve opremljene su dijelovima sigurnosne opreme (najmanje telefon za hitne slučajeve i dva vatrogasna aparata), ali ne osiguravaju izravnu zaštitu korisnika tunela od učinaka požara.

Stanice za hitne slučajeve mogu se izvesti kao kutije ili udubine u bočnom zidu, a smještaju se blizu portala s vanjske strane i unutar tunela, na međusobnoj udaljenosti koja kod novih tunela ne smije biti veća od 150 m, a u postojećim tunelima ne veća od 250 m.

Na uočljivom mjestu stanice za hitne slučajeve mora se nalaziti ploča s natpisom na više jezika, koja upozorava korisnike, da prostor ne osigurava zaštitu od požara.

Stanice za hitne slučajeve u pravilu se ne postavljaju u područjima prilagodne zone tunela.

Vodoopskrba

Članak 16.

Za sve tunele mora biti osigurana opskrba dostatnom količinom vode putem hidranta ili na drugi odgovarajući način.

Hidranti moraju biti postavljeni blizu portala s vanjske strane i unutar tunela, na međusobnoj udaljenosti koja kod novih tunela ne smije biti veća od 150 m, a u postojećim tunelima ne veća od 250 m.

Hidrantska mreža se postavlja s jedne strane kolnika na suprotnoj strani od SOS niša u dijelu povišene bankine gdje se postavlja tlačni vod za hidrantski razvod koji mora biti zaštićen od smrzavanja. Kod tunela s dvije cijevi, cijevi za hidrantsku vodu spajaju se u prsten. Tlak na mjestima uzimanja vode mora iznositi najmanje 6 bara, a najviše 12 bara. U svaku nišu za zaustavljanje vozila (ugibalište) mora se postaviti po jedan hidrantski ormarić.

Kapacitet hidrantske mreže mora omogućiti uzimanje vode u količini od 1200 l/min. u vremenu od jednog sata. Ukoliko nije moguć priključak na lokalnu vodovodnu mrežu, treba predvidjeti postavljanje vertikalnih rezervoara kapaciteta od 80 m3. Smanjenje razine vode u rezervoaru ispod potrebne količine mora se signalizirati u kontrolnoj prostoriji. Nakon svakog pražnjenja rezervoara mora se omogućiti njegovo punjenje u roku od 24 sata.

Oprema koja se postavlja uz hidrante u tunelu mora omogućiti gašenje požara klase A i B s najmanje dva hidranta te s dva prijenosna vatrogasna aparata kapaciteta 9 kg.

Cestovna prometna signalizacija i oprema

Članak 17.

Sigurnosni uređaji namijenjeni korisnicima tunela moraju biti označeni posebnim znakovima.

Svi prometni znakovi i oprema koji kao izvor napajanja koriste električnu energiju, moraju biti spojeni na rezervni izvor napajanja (UPS).

Kontrolni centar

Članak 18.

U tunelima duljine veće od 3000 m s prometnim opterećenjem većim od 2000 vozila po prometnoj traci na dan mora se izvesti kontrolni centar i rezervni kontrolni centar.

Kontrolni centar mora preuzeti nadzor i upravljanje tunelom kada:

– prometni parametri dosegnu kritične veličine (u tunelu ili u zoni ispred tunela),

– uvjeti u okolišu ugrožavaju sigurnost prometa (slaba vidljivost, visoka koncentracija CO i dr.),

– u slučaju pojave izvanrednih nepredvidivih ili predvidivih događaja (radovi na cesti, prometna nesreća, požar, dvosmjerni promet i dr.).

Rad kontrolnog centra u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka uređuje se prometnim projektom ceste.

Jedan kontrolni centar može obavljati nadzor nad više tunela.

Sustav praćenja

Članak 19.

U tunelima koji imaju kontrolni centar moraju se postaviti video sustavi praćenja i sustav za automatsko otkrivanje prometnih nesreća.

Video sustavi moraju omogućiti detekciju zaustavljenog vozila i pojavu dima, a u jednosmjernim tunelima i detekciju vožnje u suprotnom smjeru.

Sustav video nadzora mora omogućiti kontrolnom centru neprekidno praćenje stanja u ulazno/izlaznoj zoni tunela kao i u cijelom tunelu. U području vrata za poprečne prolaze moraju se postaviti rotacijske kamere s mogućnošću zumiranja.

Prilikom izvanrednih događaja, slika na ekranu kontrolnog centra mora se automatski prebaciti na kameru koja je postavljena u blizini izvanrednog događaja. Za izvanredne događaje mora postojati alarmni monitor na kojem se automatski pokazuju slike s kamera na mjestu događaja te slike s kamera ispred i iza događaja.

U tunelima koji nemaju kontrolni centar, a kod kojih je rad mehaničke ventilacije za kontrolu dima različit od automatskog rada ventilacije za kontrolu zagađivača, moraju se postaviti automatski sustavi za otkrivanje požara.

Oprema za zatvaranje tunela

Članak 20.

U tunelima duljine veće od 1000 m moraju se postaviti prometna svjetla ispred ulaza, tako da se tunel može zatvoriti u slučaju nužde te postaviti dodatnu opremu, primjerice promjenljive prometne znakove i branike.

U tunelima duljim od 3000 m koji imaju kontrolni centar i prometno opterećenje veće od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, koristi se oprema za zaustavljanje vozila u slučaju nužde na razmacima ne većim od 1000 m, koji su zasebna požarna cjelina. Opremu čine prometni znakovi te dodatna sredstva kao što su zvučnici, promjenjivi prometni znakovi, branici i dr.

Komunikacijski sustavi

Članak 21.

U tunelima duljim od 1000 m i prometnim opterećenjem većim od 2000 vozila po prometnoj traci na dan, mora se ugraditi radio oprema za reemitiranje te za korištenje hitnim službama.

Radio oprema mora imati mogućnost nadziranja vitalnih dijelova sustava i prosljeđivanja informacije o kvaru u nadzorni centar.

U tunelima koji imaju kontrolni centar mora postojati mogućnost prekida radio emitiranja kanala namijenjenih korisnicima tunela, radi prijenosa hitne poruke.

Evakuacijski putovi i ostala mjesta u tunelu na kojima korisnici tunela čekaju evakuaciju na otvoren prostor, moraju biti opremljena zvučnicima radi davanja informacija.

Opskrba električnom energijom i strujni krug

Članak 22.

Tuneli moraju imati napajanje električnom energijom iz elektrodistributivne mreže i za slučaj nužde kojim se osigurava rad sigurnosne opreme potrebne za uspješnu evakuaciju i zatvaranje tunela.

Sigurnosni strujni krugovi moraju biti projektirani tako da kvar na električnoj mreži te kvar zbog požara ne utječe na sigurnosne strujne krugove.

Otpornost opreme na požar

Članak 23.

Razina otpornosti na požar cjelokupne tunelske opreme mora biti sukladna otpornosti na požar građevinske konstrukcije tunela i mora uzeti u obzir tehnološke mogućnosti, te biti usmjerena na uspostavu potrebnih sigurnosnih funkcija u slučaju požara.

Korištenje tunela

Članak 24.

Korištenje tunela mora biti organizirano na način koji osigurava kontinuitet i sigurnost prometa kroz tunel. Zaposlenici koji rade u tunelu, uključujući i pripadnike hitnih službi, moraju se trajno osposobljavati za obavljanje svojih zadaća, sukladno posebnim propisima.

Planovi postupanja u hitnim slučajevima moraju biti izrađeni za sve tunele. U tunelima koji počinju ili završavaju izvan teritorija Republike Hrvatske, mora se izraditi jedan dvonacionalni plan postupanja u hitnim slučajevima za obje države.

Potpuno ili djelomično zatvaranje prometnih traka zbog planiranih građevinskih radova ili radova na održavanju mora uvijek početi izvan tunela, pri čemu se koristi prometna signalizacija i oprema i promjenjivi prometni znakovi.

U slučaju teže nesreće ili nezgode, sve tunelske cijevi moraju se odmah zatvoriti za promet.

Zatvaranje je potrebno izvršiti aktiviranjem opreme ispred portala te promjenjivih prometnih znakova, prometnih svjetala i branika u tunelu, tako da se promet u tunelu i izvan njega može što brže zaustaviti.

Tuneli duljine manje od 1000 m moraju se zatvoriti prometnom signalizacijom.

Vrijeme pristupa hitnih službi u slučaju incidenta u tunelu mora biti što kraće, tako da se osigura učinkovita intervencija. Za dvosmjerne tunele dulje od 2000 m i s prometnim opterećenjem većim od 10.000 vozila po prometnoj traci na dan, mora se provesti analiza rizika, kako bi se utvrdilo da li hitne službe moraju biti smještene u blizini tunela ili na oba kraja tunela.

Aktivnost kontrolnog centra

Članak 25.

Kontrolni centar mora imati potpuni nadzor nad odvijanjem prometa u tunelu u svakom trenutku.

Osnovne aktivnosti kontrolnog centra su:

– sakupljanje prometnih podataka i podataka o okolini koji se odnose na izvanredne događaje na privozima i unutar tunela,

– kontrola trenutnog stanja prometa korištenjem ugrađenih komunikacijskih sustava s korisnicima (prometna signalizacija, video sustav, SOS, radio sustav) i upravljanje tunelom za vrijeme izvanrednih događaja,

– upravljanje ventilacijom,

– upravljanje rasvjetom,

– nadzor električnog napajanja,

– upravljanje prometom i informiranje korisnika i drugih javnih službi (policija, hitna pomoć, vatrogasci, HAK i dr.) o nastanku izvanrednih događaja na privozima tunelu i/ili unutar tunela.

Zatvaranje tunela i alternativni pravci

Članak 26.

U slučaju zatvaranja tunela korisnici moraju biti, putem dostupnih sustava prijenosa obavijesti, obaviješteni o optimalnim alternativnim pravcima.

Alternativni pravci moraju biti dio sustavnih planova postupanja u slučaju zatvaranja tunela, utemeljenih na načelu maksimalne održivosti prometnog toka i minimalizacije negativnih ekoloških učinaka na okoliš.

Prijevoz opasnih tvari

Članak 27.

Na prijevoz opasnih tvari kroz tunel moraju se primijeniti mjere utvrđene posebnim propisima koji uređuju cestovni prijevoz opasnih tvari, a osobito:

– provesti analizu rizika prije definiranja uvjeta i načina prijevoza opasnih tvari kroz tunele,

– postaviti odgovarajuće prometne znakove sukladno posebnim propisima, na ulazima u tunel, odnosno prije tunela na dovoljnoj udaljenosti, kako bi se vozačima omogućio odabir alternativnih pravaca,

– utvrditi posebne operativne mjere čija je svrha smanjenje rizika prilikom prijevoza opasnih tvari u tunelu.

Zabrana pretjecanja teretnim vozilima u tunelima

Članak 28.

Teškim teretnim vozilima zabranjeno je pretjecanje u tunelima s više od jednog prometnog traka u svakom smjeru.

Udaljenosti između vozila i brzina vozila

Članak 29.

U redovitim uvjetima vožnje, korisnici moraju održavati razmak od vozila ispred sebe, koji je za osobna vozila najmanje jednak udaljenosti koju vozilo prijeđe u dvije, a za teška teretna vozila u četiri sekunde.

Kada se promet zaustavi u tunelu, korisnici moraju zadržati razmak od najmanje 5 m od vozila ispred sebe, osim ako to nije moguće zbog hitnog zaustavljanja.

Informativno-edukativne akcije i kampanje

Članak 30.

Informativno-edukativne akcije i kampanje o sigurnosti u tunelima moraju se redovito organizirati i provoditi zajedno s zainteresiranim stranama, sa svrhom edukacije korisnika ceste o ponašanju u vožnji kroz tunele, a osobito u vezi s kvarom vozila, zagušenjem prometa, prometnim nesrećama i požarima.

Obavijesti o dostupnoj sigurnosnoj opremi i primjerenom ponašanju korisnika ceste u tunelima moraju se postaviti na prikladna mjesta (na primjer, kod odmorišta prije tunela, na ulazima tunela kada je zaustavljen promet ili na internet).

Prometna signalizacija i oprema za tunele

Članak 31.

Prometna signalizacija i oprema za tunele utvrđena je posebnim propisima.

Razina otpornosti na požar prometne signalizacije u tunelu mora uzeti u obzir tehnološke mogućnosti i biti usmjerena održavanju potrebnih sigurnosnih funkcija u slučaju požara.

Prometni znakovi i oprema tunela

Članak 32.

Prometnim znakovima u tunelima moraju se označiti:

– zaustavne površine,

– izlazi za slučaj nužde (koristiti se isti znak za sve vrste izlaza u slučaju nužde),

– putovi za slučaj nužde (dva najbliža puta za slučaj nužde moraju biti označena znakovima na bočnim zidovima, na međusobnoj udaljenosti od najviše 25 m i na visini od 1,0 do 1,5 m iznad razine trase puta za izlaz u slučaju nužde, s naznakom udaljenosti do izlaza),

– stanice za hitne slučajeve (koriste se znakovi kojima se označava postojanje telefona za hitne slučajeve i vatrogasnih aparata),

– evakuacijska crta (crta crvene boje, izvedena s one strane tunela na kojoj se nalaze evakuacijski prolazi).

Radio postaje

Članak 33.

U tunelima u kojima korisnici mogu primati obavijesti putem radio prijemnika, moraju se, na udaljenosti od najmanje 250 m ispred ulaznog portala, postaviti znakovi o prikladnom načinu primanja obavijesti.

U tunelima duljim od 3000 m znak iz stavka 1. ovoga članka postavlja se na više mjesta unutar tunela.

Prometni znakovi i paneli (ploče)

Članak 34.

Prometni znakovi postavljaju se i koriste ispred tunela, u tunelu i iza tunela. Pri projektiranju znakova za tunel moraju se uzeti u obzir uvjeti lokalnog prometa, građevinski uvjeti i ostali lokalni uvjeti.

Prometni znakovi u tunelima, u pravilu se izvode kao svijetleći znakovi s tehnologijom nižih elektroenergetskih zahtjeva i moraju zadovoljavati svijetlo-tehničke parametre sukladno važećim normama.

Znak za tunel

Članak 35.

Na svakom ulazu u tunel postavlja se prometni znak C76, na kojem se navodi naziv i duljina tunela.

Za tunele duljine veće od 3000 m, preostala duljina tunela označava se svakih 1000 m.

Horizontalna signalizacija

Članak 36.

Horizontalna signalizacija koristi se na cestovnim površinama tunela za označavanje središnje i rubnih crta kolnika te za označavanje zaustavnih površina.

U slučaju dvosmjernih tunela, središnja crta izvodi se kao dvostruka s vibrirajućim efektom, a između dviju crta moraju se koristiti jasno vidljiva sredstva signalizacije za razdvajanje dvaju smjerova (retroreflektivni elementi ili u LED tehnologiji).

Horizontalna prometna signalizacija u tunelu, na duljini od najmanje 150 m od portala tunela, izvodi se od trajnih materijala s povećanom vidljivosti na mokrom kolniku i u noćnim uvjetima. Rubna crta na privozima tunelu izvodi se s vibrirajućim efektom, na duljini od najmanje 150 m.

Tuneli moraju imati postavljene smjerokazne oznake (markere) za tunele i galerije, koje označavaju rub kolnika u tunelu odnosno galeriji, a izvode se u LED tehnologiji sukladno posebnom propisu.

Prometni znakovi i ploče za označavanje uređaja

Članak 37.

Stanice za hitne slučajeve

Stanice za hitne slučajeve moraju biti označene obavijesnim znakovima C38 i C58, kojima se naznačuje oprema koja je dostupna korisnicima ceste, kao što su:

Telefon za hitne slučajeve

Vatrogasni aparat

U prilazu stanici za hitne slučajeve moraju biti postavljena prometna svjetla sa žutom optikom, koja se pale u režimu treptača, pri upotrebi stanice za hitne slučajeve.

U stanicama za hitne slučajeve, koje su vratima odvojene od tunela, mora se čitljivim tekstom na više jezika naznačiti da stanica za hitne slučajeve ne osigurava izravnu zaštitu u slučaju požara, kao na primjer:

OVO PODRUČJE NE PRUŽA ZAŠTITU OD POŽARA
Slijedite prometne znakove za izlaz u slučaju opasnosti (vidi sliku)

Zaustavne površine

Članak 38.

Prometni znakovi za označavanje zaustavnih površina su C72 i C73, a izvode se sukladno posebnom propisu. Telefoni i vatrogasni aparati moraju biti naznačeni dodatnom pločom ili uključeni u znak.

Boja znaka određena je kategorijom ceste na koju se postavlja.

Izlazi u slučaju opasnosti

Članak 39.

Prometni znakovi za označavanje »Izlaza u slučaju opasnosti« su C124, sukladno posebnom propisu.

Znakovi se izvode s unutarnjom rasvjetom. Ploče se postavljaju na bočne zidove neposredno kod vrata izlaza za slučaj opasnosti i to najmanje 2 m iznad visine pješačkog hodnika.

Prometnim znakom C125 označavaju se dva najbliža izlaza na bočnim zidovima.

Dva najbliža puta za slučaj nužde moraju biti na bočnim zidovima označena znakom C125, na međusobnim udaljenostima od najviše 25 m, a na bočnom zidu na strani izlaza na udaljenosti od najviše 50 m i to s unutarnjom rasvjetom.

Ukoliko je udaljenost postavljanja znakova s unutarnjom rasvjetom veća od 25 m, između dva takva znaka postavlja se znak izveden fotolumiscentnom folijom, koja emitira svjetlost u mraku, najmanje 3 sata nakon nestanka rasvjete. Ploče se na bočne zidove postavljaju na istim stacionažama.

Oznake voznih traka

Članak 40.

Oznake voznih traka G9, G10, G11, i G12 su četverokutnog oblika, a postavljaju se iznad osi voznih traka na ulazu u tunel i kod okretišta u tunelu.

Promjenjivi prometni znakovi

Članak 41.

Promjenjivi prometni znakovi moraju imati jasne naznake kojima se korisnici tunela obavještavaju o zagušenju prometa, kvaru, nesreći, požaru ili drugoj opasnosti.

Kod tunela duljih od 2000 m na ulazu u tunel i kod prolaza za interventna vozila moraju se postaviti informativni promjenjivi znakovi s tekstualnim porukama i grafičkim simbolima (info display). Prometna svjetla s trobojnim svjetlima (crvena, žuta i zelena), veličine optike ø 300 mm (iznimno ø 210 mm) u LED tehnologiji postavljaju se na ulazu u tunel i u zoni prilaza prolazu za vozila.

U tunelima s jednosmjernim prometom prometna svjetla postavljaju se obostrano, a u tunelima s dvosmjernim prometom jednostrano s desne strane u smjeru vožnje.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 42.

Popis minimalnih sigurnosnih zahtjeva utvrđenih ovim Pravilnikom, tiskan je uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Članak 43.

Izgled, oblik, boja i dimenzije prometnih znakova i oznaka iz ovoga Pravilnika propisani su posebnim propisom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

Znakovi i oznake moraju biti projektirani i postavljeni tako da su jasno vidljivi.

Članak 44.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 011-01/09-02/39

Urbroj: 530-07-09-1

Zagreb, 21. rujna 2009.

Ministar
Božidar Kalmeta, v. r.

POPIS MINIMALNIH ZAHTJEVA

Promet ≤2000 vozila/trak

Promet >2000 vozila po traku

Dodatni uvjeti da bi provedba bila obvezna ili napomene

500 – 1000m

>1000m

500 – 1000m

1000 – 3000m

>3000m

Strukturalne mjere

Dvije tunelske cijevi ili više

Članak 6.,

st. 2.

Obvezno kada 15-godišnja prognoza pokazuje da će promet biti >10 000 vozila na dan/trak

Nagibi ≤ 5%

Članak 7.,

st. 1.

Obvezno, osim ako je zemljopisno nemoguće

Nogostupi za slučaj nužde

Članak 8.,

st. 1. i 2.

Obvezno kada nema zaustavnog traka.

U postojećim tunelima gdje nema zaustavnog traka niti nogostupa za nuždu moraju se poduzeti dodatne i/ili pojačane mjere

Izlazi za slučaj nužde na razmaku ne većem od 500 m

Članak 8.,

st. 3. – 12.

Primjena izlaza za nuždu u postojećim tunelima mora biti ocijenjena za svaki slučaj posebno

Svi izlazi moraju biti označeni signalizacijom

Poprečne veze za hitne službe na razmaku ne većem od 1000 m

Članak 9,

st. 1. i 2.

/

Obvezno u tunelima s dvije cijevi duljim od 1000 m.

Prelazak razdjelnog traka izvan svakog portala

Članak 9.,

st. 3. i 4.

Obvezno izvan tunela s dvije i više cijevi gdje god je to zemljopisno moguće.

Zaustavne površine na najmanje svakih 1000 m

Članak 10.

/

/

Obvezno u novim tunelima >1000 m bez zaustavnih traka. Kod postojećih tunela >1000 m: ovisno o analizi. I za nove i za stare tunele ovisno o dodatnoj iskoristivoj širini tunela

Odvodnja za incidentne tekućine

Članak 11.

Obvezno tamo gdje je dozvoljen prijevoz opasnih tereta

Otpornost objekta na požar

Članak 12.

Obvezno gdje lokalno urušavanje može imati katastrofalne posljedice

 obvezno za sve tunele  nije obvezno

• obvezno uz iznimke  preporučeno

POPIS MINIMALNIH ZAHTJEVA

Promet ≤2000 vozila/trak

Promet >2000 vozila po traku

Dodatni uvjeti da bi provedba bila obvezna, ili napomene

500 – 1000m

>1000m

500 – 1000m

1000 – 3000m

>3000m

Rasvjeta

Normalna rasvjeta

Članak 13.,

st. 1.

Sigurnosna rasvjeta

Članak 13.,

st. 2.

Rasvjeta za evakuaciju

Članak 13.,

st. 3.

Ventilacija

Mehanička ventilacija

Članak 14.,

st. 2.

Posebni uređaji za (polu)poprečnu ventilaciju

Članak 14.,

st. 5.

(1)

Obvezno u dvosmjernim tunelima s kontrolnim centrom

Stanice za hitne slučajeve

Najmanje svakih 150 m

Članak 15.

Opremljene telefonom i 2 vatrogasna aparata, te pločom upozorenja na više jezika da prostor ne osigurava zaštitu. U postojećim tunelima je dozvoljen maksimalni razmak od 250 m

Vodoopskrba

Najmanje svakih 150 m

Članak 16.

Ako nije dostupno, obvezno osigurati dovoljno vode na drugi način.

U postojećim tunelima je dozvoljen maksimalni razmak od 250 m

Cestovne oznake

Članak 17.

Za sve sigurnosne uređaje za korisnike tunela

Kontrolni centar

Članak 18.

Nadzor više tunela može biti centraliziran u jedan kontrolni centar

Sustavi nadzora

Video

Članak 19.,

st. 1. – 4.

Obvezan u tunelima s kontrolnim centrom i mora imati mogućnost detekcije pojave dima i poremećaja u odvijanju prometa

Automatsko otkrivanje incidenata i/ili požara

Članak 19.,

st. 5.

Najmanje jedan od dva sustava je obvezan u tunelima s kontrolnim centrom.

Oprema za zatvaranje tunela

Prometni signali prije ulaza

Članak 20.,

st. 1.

Prometni signali unutar tunela najmanje svakih 1000 m

Članak 20.,

st. 2.

Preporuča se ako postoji kontrolni centar, a duljina prelazi 3000 m

Komunikacijski sustavi

Radio emitiranje za hitne službe

Članak 21.,

st. 1.

Hitne radio poruke za korisnike tunela

Članak 21.,

st. 2.

Obvezno tamo gdje se radio program emitira za korisnike tunela i gdje postoji kontrolni centar

Zvučnici u skloništima i izlazima

Članak 21.,

st. 3.

Obvezno gdje korisnici koji se evakuiraju moraju čekati prije nego mogu izaći na otvoreno

Opskrba energijom u nuždi

Članak 22.

Za osiguranje funkcioniranja neophodne sigurnosne opreme barem tijekom evakuacije korisnika tunela

Prometni znakovi i oprema moraju biti spojeni i na rezervni izvor napajanja

(UPS)

Otpornost opreme na vatru

Članak 23.

Mora biti usmjerena održavanju potrebnih funkcija sigurnosti

(1) Dokazati numeričkim putem u uvjetima redovnog pogona i uvjetima požara