MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

3098

Na temelju članka 142. točka 5. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 69/09), ministar mora, prometa i infrastrukture donosi

PRAVILNIK

O OBAVLJANJU PREGLEDA INOZEMNIH ZRAKOPLOVA NA STAJANCI, ZAHTJEVIMA ZA POTREBNIM KVALIFIKACIJAMA OSOBLJA KOJE IH OBAVLJA TE O USPOSTAVLJANJU POPISA ZRAČNIH PRIJEVOZNIKA KOJI IMAJU ZABRANU IZVOĐENJA OPERACIJA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

DIO PRVI
OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom utvrđuje se primjena zajedničkih pravila i postupaka u Republici Hrvatskoj u svezi:

(a) procjene sigurnosti inozemnog zrakoplova (Safety Assessment of Foreign Aircraft) (u daljnjem tekstu: SAFA pregled) na stajankama zračnih luka u Republici Hrvatskoj, u cilju praćenja primjene međunarodnih standarda sigurnosti,

(b) radnih postupaka za prikupljanje i razmjenu informacija o sigurnosti zrakoplova koji koriste zračne luke u državama članicama Europske unije i državama potpisnicama SAFA radnog sporazuma,

(c) sadržaja i načina provođenja SAFA pregleda;

(d) sastava, kvalifikacija i obuka SAFA inspektora;

(e) imenovanja i odgovornosti Nacionalnog SAFA koordinatora;

(f) kriterija za imenovanje viših SAFA inspektora;

(g) SAFA organizacija za obuku;

(h) postupaka prizemljenja zrakoplova i nametanja operativne zabrane ili ograničenja u operacijama zrakoplova;

(i) uspostavljanja i objavljivanja popisa onih zračnih prijevoznika na koje se zbog sigurnosnih razloga primjenjuje zabrana operiranja na području Republike Hrvatske, i

(j) informiranja putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi letove na kojima oni putuju.

(2) Zajednička pravila i postupci iz stavka 1. ovoga članka detaljnije su propisani uredbama i direktivama iz Dodataka I do VII ovoga Pravilnika koji čine njegov sastavni dio.

Pojmovi

Članak 2.

(1) Definicije pojmova iz ovoga Pravilnika nalaze se u direktivi i uredbama iz Dodataka I, II, III, IV i V ovoga Pravilnika.

(2) Uz definicije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i sljedeće definicije:

1) inozemni operator: operator koji nije pod regulatornim nadzorom Agencije za civilno zrakoplovstvo;

2) inozemni zrakoplov: zrakoplov koji nije pod nadzorom Agencije za civilno zrakoplovstvo;

3) SAFA baza podataka: informacijski sustav uspostavljen i upravljan od strane EASA koji se sastoji od informacijskih alata i procedura neophodnih za prikupljanje, obradu i analizu sigurnosnih informacija dobijenih na osnovu SAFA inspekcije;

4) SAFA inspektor: akreditirani i ovlašteni zrakoplovni inspektor, koji je na odgovarajući način osposobljen za obavljanje inspekcije inozemnog zrakoplova na stajanci;

5) SAFA program: sustav propisanih referentnih podzakonskih akata, organizacijskih resursa, propisanih procedura i postupaka kojima se provode SAFA pregledi inozemnih zrakoplova na stajanci;

6) SAFA Radni sporazum: radni sporazum između Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (u daljnjem tekstu: EASA) i nadležnih zrakoplovnih tijela država koje nisu članice Europske zajednice o prikupljanju i razmjeni informacija o sigurnosti zrakoplova koji koriste zračne luke Zajednice i zračne luke država koje nisu članice Europske zajednice.

(3) Pojmovi»Zajednica«, »pravo Zajednice«, »Ugovor o osnivanju Europske zajednice«, »Službeni list Europske Unije« i »država članica« iz Uredbi iz Dodataka I do VI ovoga Pravilnika, čitat će se u skladu sa točkama 2. i 3. Dodatka II ECAA Sporazuma.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, u smislu provedbe Dijela prvog ovoga Pravilnika, Pojmovi »Zajednica«, »država članica« i »zračna luka Zajednice« razumijevat će se kao područje država potpisnica ECAA sporazuma i država potpisnica SAFA Radnog sporazuma.

(5) U smislu tumačenja pojma »nadležno tijelo« iz Uredbi iz Dodataka I do VII ovoga Pravilnika, nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj je Agencija za civilno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu: Agencija).

DIO DRUGI
OBAVLJANJE PREGLEDA INOZEMNIH ZRAKOPLOVA NA STAJANCI I ZAHTJEVI ZA POTREBNIM KVALIFIKACIJAMA OSOBLJA KOJE IH OBAVLJA

Zajednička pravila i postupci

Članak 3.

Zajednička pravila i postupci za obavljanje SAFA pregleda detaljnije su propisani uredbama i direktivama iz Dodataka I do IV ovoga Pravilnika.

Nadležnost

Članak 4.

Nadležne osobe Agencije u provođenju odredaba ovog dijela Pravilnika su:

(a) Nacionalni SAFA koordinator,

(b) Zrakoplovni SAFA inspektori Agencije, prema Aneksu II Direktiva iz Dodataka I i III ovoga Pravilnika.

Nacionalni SAFA koordinator

Članak 5.

(1) U cilju olakšavanja provođenja aktivnosti SAFA programa u Republici Hrvatskoj i protoka informacija između EASA-e i Agencije, ovim člankom se određuje funkcija i opseg odgovornosti Nacionalnog SAFA koordinatora.

(2) Nacionalni SAFA koordinator dnevno kontrolira aktivnosti vezane za provedbu SAFA programa, održavajući vezu s EASA SAFA Uredom za koordinaciju i standardizaciju, kao i s ostalim sudionicima u SAFA programu.

(3) Poradi kontrole i upravljanja SAFA programom u Republici Hrvatskoj, Nacionalni SAFA koordinator u skladu sa EASA SAFA priručnikom pregleda zrakoplova na stajanci (EASA SAFA Ramp Inspections Guidance material) ima sljedeće zadatke i odgovornosti:

1. kontrolira i vodi brigu o svim aspektima unošenja SAFA/SANA inspekcijskih izvješća o provedenim SAFA pregledima na zračnim lukama Republike Hrvatske u centralnu EASA SAFA bazu podataka najkasnije u roku 15 dana od dana pregleda, sukladno članku 3. Uredbe iz Dodatka II ovoga Pravilnika;

2. provjerava točnost podataka koji se unose u centralnu EASA SAFA bazu podataka;

3. osigurava tajnost podataka preuzetih iz centralne EASA SAFA baze podataka kada se koriste za određenu namjenu u skladu s Deklaracijom o sukobima interesa potpisanom u cilju provedbe SAFA radnog sporazuma;

4. osigurava izvršenje prioritetnih inspekcija zrakoplova sukladno članku 2. Uredbe iz Dodatka IV ovoga Pravilnika;

5. predstavlja odgovornu osobu za provođenje programa obuke (početna i povremena) za zrakoplovno osoblje uključeno u SAFA program (inspektori, viši inspektori, korisnici baze podataka, moderatori, itd.);

6. predstavlja Republiku Hrvatsku u Europskoj SAFA ekspertnoj grupi za upravljanje i razvoj SAFA programa (European SAFA Steering Expert Group – ESSG);

7. promiče i provodi program međusobne razmjene SAFA inspektora između država potpisnica SAFA Radnog sporazuma;

8. podržava pravne savjetnike u predmetima koji se tiču zahtjeva za pristup SAFA podacima;

9. u skladu s Aneksom II Direktive iz Dodatka III ovoga Pravilnika sudjeluje u međusobnoj razmjeni informacija, Europskoj komisiji i državama sudionicama u SAFA programu dostavlja sigurnosne informacije prikupljene putem standardnih izvješća, te ih izvješćuje o svim potencijalnim sigurnosnim prijetnjama;

10. pravovremeno obavještava EASA-u o svim promjenama ključnog osoblja (SAFA NC, Koordinatora nacionalnih operatora, korisnika baze podataka, itd.);

11. za svakog novog imenovanog korisnika baze podataka EASA-i dostavlja Izjavu o povjerljivosti potpisanu od strane SAFA inspektora i Nacionalnog SAFA koordinatora;

12. dostavlja EASA-i mjesečna izvješća sa statusom povratnih informacija o poduzetim SAFA korektivnim mjerama nakon provedenih SAFA pregleda;

13. predlaže predstavnika Republike Hrvatske u SAFA radne grupe;

14. surađuje s nacionalnim SAFA koordinatorima drugih država;

15. promiče SAFA program unutar Agencije putem godišnjih izvješća, planova i drugih publikacija;

16. organizira redovite sastanke s zrakoplovnim osobljem uključenim u SAFA preglede kako bi održao visoki standard kvalitete koji se odnosi na:

a) važeće izmjene i dopune u SAFA postupcima,

b) povratne informacije u svezi kvalitete unosa podataka u liste SAFA pregleda (netočan unos podataka, greške u nalazima, propusti i sl.),

c) zapošljavanje novih SAFA inspektora,

d) mentorstvo kao viši SAFA inspektor;

17. planira i kontrolira da su svi zrakoplovni inspektori uključeni u SAFA preglede pravilno školovani i da provode obnovu znanja svake tri godine;

18. sudjeluje u implementaciji SAFA Sustava kontrole kvalitete unutar Agencije, koji se sastoji od značajki ugrađenih u SAFA bazu podataka (npr. funkcija moderatora/tijek funkcije i sl.);

19. pomaže EASA SAFA Uredu za koordinaciju i standardizaciju u svim fazama izmjena u standardizaciji SAFA programa i članovima SAFA tima EASA-e prilikom posjeta nacionalnim zrakoplovnm vlastima;

20. predlaže člana EASA-inog tima za SAFA standardizaciju;

21. izrađuje SAFA priručnike iz članka 5. ovoga Pravilnika te pazi da su redovito ažurirani;

22. izrađuje izvješće o provedbi SAFA programa u Republici Hrvatskoj;

23. kao viši SAFA inspektor obavlja SAFA preglede na stajanci zračnih luka na području Republike Hrvatske, poglavito kada se radi o određenim kategorijama zračnih prijevoznika i zrakoplova kod kojih postoji velika vjerojatnost otkrivanja nedostataka u pogledu sigurnosti (EC SAFA-Blacklist Alarm Information) prema Uredbi iz Dodatka IV ovoga Pravilnika;

24. odobrava tehnički let inozemnog zrakoplova u slučaju utvrđenih manjkavosti od strane SAFA inspektora prema članku 7. stavku 2. Direktive iz Dodatka I ovoga Pravilnika.

SAFA inspektori

Članak 6.

SAFA preglede mogu obavljati samo oni inspektori koji udovoljavaju zahtjevima iz točke 2.3. Aneksa II Direktive iz Dodatka III ovoga Pravilnika.

Viši SAFA inspektori

Članak 7.

(1) Agencija imenuje Više SAFA inspektore pod uvjetom da isti zadovoljavaju kvalifikacijske kriterije iz točke 2.5. Aneksa II Direktive iz Dodatka III ovoga Pravilnika.

(2) Viši SAFA inspektor provodi praktični dio obuke na radnom mjestu. Obuka se mora zasnivati na programu obuke kojeg je uspostavila i objavila EASA te prema priručniku za osposobljavanje SAFA inspektora kojeg je usvojila Agencija.

(3) Viši SAFA inspektori mogu temeljem odobrenja Agencije provoditi praktični dio obuke i/ili obuke na radnom mjestu i polaznicima iz drugih država sudionica u SAFA programu.

Prizemljenje zrakoplova

Članak 8.

U slučaju kada se SAFA pregledom utvrdi neusklađenost s međunarodnim standardima sigurnosti, a koja je nedvojbeno opasna za sigurnost leta, zrakoplov će se sukladno članku 7. Direktive iz Dodatka I ovoga Pravilnika prizemljiti dok operator zrakoplova ne otkloni utvrđene nedostatke.

Priručnici i druga sredstva

Članak 9.

(1) U skladu s člankom 5. točkom 17. ovoga Pravilnika, a u svrhu ispunjavanja ciljeva i zadaća iz ovog dijela Pravilnika, Agencija će:

(a) usvojiti i redovito ažurirati SAFA priručnik procedura te priručnik za osposobljavanje SAFA inspektora,

(b) osigurati i druga sredstva potrebna za obavljanje SAFA pregleda te izvršavanje s tim povezanih potrebnih mjera.

Distribucija i zaštita informacija

Članak 10.

(1) U svrhu provedbe članaka 4., 5. i 6. Direktive iz Dodatka I ovoga Pravilnika, Agencija će, u skladu s posebnim propisima kojima je regulirana zaštita tajnosti podataka i zaštita osobnih podataka, izraditi proceduru o zaštiti povjerljivosti informacija koje na bilo koji način primi i distribuira prilikom primjene ovoga Pravilnika.

(2) Sve informacije prikupljene na način opisan u članku 5. Direktive iz Dodatka I ovoga Pravilnika ili posredstvom Nacionalnog SAFA koordinatora smatraju se povjerljivima i smiju se koristiti isključivo u svrhu primjene ovoga Pravilnika.

DIO TREĆI
USPOSTAVLJANJE POPISA ZRAČNIH PRIJEVOZNIKA KOJI IMAJU ZABRANU IZVOĐENJA OPERACIJA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I INFORMIRANJE PUTNIKA U ZRAČNOM PROMETU O IDENTITETU ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA KOJI IZVODI LETOVE NA KOJIMA ONI PUTUJU

Glava 1.
Uspostavljanje popisa zračnih prijevoznika koji imaju zabranu izvođenja operacija na području Republike Hrvatske

Zajednički kriteriji za izricanje zabrane izvođenja operacija

Članak 11.

(1) Zrakoplovi koji se nalaze na popisu zračnih prijevoznika koji imaju zabranu operiranja u Zajednici, ne smiju izvoditi operacije na području Republike Hrvatske.

(2) Zajednički kriteriji za izricanje zabrane izvođenja operacija na području Republike Hrvatske detaljnije su propisani Uredbama iz Dodataka V do VII ovoga Pravilnika.

Nadležnost

Članak 12.

(1) U svrhu ispunjavanja ciljeva i zadaća iz ove Glave Pravilnika, nadležna je Agencija.

(2) Popis zračnih prijevoznika koji imaju zabranu operiranja u Zajednici iz članka 3. stavka 1. Uredbe iz Dodatka V ovoga Pravilnika Agencija redovito objavljuje u obliku sigurnosne direktive (Air Safety Order), temeljem članka 15. stavka 7. Zakona o zračnom prometu.

(3) Naredbe iz stavka 2. ovoga članka će biti odmah po donošenju dostupne na internetskim stranicama Agencije.

Dostavljanje informacija i obavještavanje

Članak 13.

(1) U svrhu provedbe članka 4. Uredbe iz Dodatka V ovoga Pravilnika, Agencija dostavlja Europskoj komisiji informacije koje mogu biti relevantne u smislu ažuriranja popisa Zajednice, sukladno pravilima propisanima Uredbom iz Dodatka VI ovoga Pravilnika.

(2) Agencija obavještava Europsku komisiju o mjerama poduzetima sukladno članku 6. Uredbe iz Dodatka V ovoga Pravilnika.

Glava 2.
Informiranje putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi letove na kojima oni putuju

Opće odredbe

Članak 14.

(1) Zajednička pravila za obavještavanje putnika o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi letove na kojima oni putuju (operativnog zračnog prijevoznika) detaljnije su propisana Uredbom iz Dodataka V ovoga Pravilnika.

(2) U smislu provedbe Poglavlja III Uredbe iz Dodatka V ovoga Pravilnika, odredbe o obavještavanju putnika o identitetu operativnog zračnog prijevoznika te o pravima putnika iz članka 12. Uredbe iz Dodatka V ovoga Pravilnika, sadržane su u Zakonu o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu.

Sankcije

Članak 15.

Sankcije za kršenje odredaba ove Glave Pravilnika propisane su Zakonom o zračnom prometu i Zakonom o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu.

DIO ČETVRTI
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Dodaci

Članak 16.

(1) Dodaci I do VII tiskani su uz ovaj Pravilnik i čine njegov sastavni dio.

(2) Dodatke iz stavka 1. ovoga članka čine:

(a) Dodatak I: Direktiva 2004/36/CE Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova iz trećih zemalja koji koriste zračne luke Zajednice,

(b) Dodatak II: Uredba Komisije (EZ-a) 768/2006 od 19. svibnja 2006. o provedbi Uredbe broj 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća koja se odnosi na prikupljanje i razmjenu informacija o sigurnosti zrakoplova koji koriste zračne luke Zajednice i upravljanje informacijskim sustavom,

(c) Dodatak III: Direktiva Komisije 2008/49/EZ od 16. travnja 2008. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Aneks II. Direktive 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća u pogledu kriterija za obavljanje pregleda na stajanci zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice,

(d) Dodatak IV: Uredba Komisije 351/2008/EZ od 16. travnja 2008 o provedbi Direktive 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća u pogledu davanja prednosti pregledima na stajanci zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice,

(e) Dodatak V: Uredba (EZ-a) 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi popisa zračnih prijevoznika Zajednice na koje se primjenjuje zabrana operiranja unutar Zajednice i o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let i kojom se ukida članak 9. Direktive 2004/36/EZ,

(f) Dodatak VI: Uredba Komisije (EZ-a) 473/2006 od 22. ožujka 2006. kojom se utvrđuju provedbena pravila za popis Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana operiranja unutar Zajednice iz Poglavlja II. Uredbe (EZ-a) 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća,

(g) Dodatak VII: Uredba Komisije (EZ-a) 474/2006 od 22. ožujka 2006. kojom se uspostavlja popis Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice iz Poglavlja II. Uredbe (EZ-a) 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća.

Tumačenje

Članak 17.

U slučaju nejasnoća u tumačenju i nedostataka odredaba ovoga Pravilnika koristit će se tekst direktiva i uredbi iz Dodataka I do VII ovoga Pravilnika na engleskom jeziku, kako su objavljene u Službenom listu Europske Unije.

Stupanje na snagu

Članak 18.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/09-02/66
Urbroj: 530-09-09-2
Zagreb, 7. listopada 2009.

Ministar
mora, prometa i infrastrukture
Božidar Kalmeta, v. r.

DODATAK I

DIREKTIVA 2004/36/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA
od 21. travnja 2004.
o sigurnosti zrakoplova iz trećih zemalja koji koriste zračne luke Zajednice

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

Uzimajući u obzir prijedlog Komisije[1],

Uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[2],

Nakon savjetovanja s Odborom regija,

Djelujuću u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora[3], u svjetlu zajedničkog teksta koji je 26. veljače 2004. odobrio Odbor za usklađivanje,

Budući da:

(1) Rezolucija o zrakoplovnoj nesreći u priobalnom području Dominikanske Republike koju je Europski parlament usvojio 15. veljače 1996.[4] ističe potrebu da Zajednica zauzme aktivniji stav i razvije strategiju poboljšanja sigurnosti svojih građana koji putuju zrakoplovima ili žive u blizini zračnih luka.

(2) Komisija je izdala priopćenje Europskom parlamentu i Vijeću s naslovom »Definiranje strategije Zajednice za poboljšanje sigurnosti u zrakoplovstvu«.

(3) U ovom se priopćenju jasno navodi da se sigurnost može djelotvorno poboljšati tako, da se osigura potpuna sukladnost zrakoplova s međunarodnim standardima sigurnosti sadržanim u Aneksima Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je potpisana 7. prosinca 1944. u Čikagu (Čikaška konvencija).

(4) Kako bi se uspostavila i održala visoka ujednačena razina sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Europi, potrebno je uvesti usklađen pristup djelotvornoj provedbi međunarodnih standarda sigurnosti unutar Zajednice. U tu svrhu treba uskladiti pravila i postupke za inspekcijske preglede na stajanci za zrakoplove koji slijeću u zračne luke koje se nalaze u državama članicama.

(5) Usklađen pristup država članica djelotvornoj provedbi međunarodnih standarda sigurnosti sprječava narušavanje tržišnog natjecanja. Zajednički stav prema zrakoplovima iz trećih zemalja, koji nisu u skladu s međunarodnim standardima sigurnosti, koristi položaju država članica.

(6) Zrakoplovi koji slijeću u države članica moraju se podvrgnuti inspekcijskom pregledu, ako postoji sumnja da ne ispunjavaju međunarodne standarde sigurnosti.

(7) Inspekcijski pregledi u skladu s postupkom kontrole na licu mjesta mogu se također obavljati i u slučaju kada ne postoji neka posebna sumnja, pod uvjetom da se poštuje pravo Zajednice i međunarodno pravo. Posebno treba inspekcijske preglede obavljati na nediskriminirajući način.

(8) Inspekcijski pregledi mogu se pooštriti za zrakoplove kod kojih su nedostaci bili često utvrđivani u prošlosti, ili za zrakoplove koji pripadaju zračnim prijevoznicima čiji su zrakoplovi često privlačili pažnju.

(9) Informacije koje prikupi pojedina država članica moraju se staviti na raspolaganje svim ostalim državama članicama i Komisiji, kako bi se osiguralo najdjelotvornije nadziranje sukladnosti zrakoplova iz trećih zemalja s međunarodnim standardima sigurnosti.

(10) Iz tih razloga na razini Zajednice potrebno je uspostaviti postupak za ocjenu zrakoplova iz trećih zemalja i s tim povezane mehanizme suradnje između nadležnih tijela država članica za razmjenu informacija.

(11) Poradi osjetljive prirode informacija povezanih sa sigurnošću, države članice moraju u skladu sa svojim nacionalnim pravom poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale odgovarajuću povjerljivost primljenih informacija.

(12) Ne dovodeći u pitanje pravo javnosti na pristup dokumentima Komisije kako je utvrđeno Uredbom (EZ-a) broj 1049/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o pristupu javnosti dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije[5], Komisija mora donijeti mjere za prenošenje ovih informacija zainteresiranim stranama i utvrditi s tim povezane uvjete.

(13) Kada su utvrđene manjkavosti nedvojbeno opasne, zrakoplov za koji su potrebne korektivne mjere treba ostati prizemljen dok se ne otkloni njegova neusklađenost s međunarodnim standardima sigurnosti.

(14) Oprema u zračnoj luci u kojoj se obavlja inspekcijski pregled može biti takva, da će nadležno tijelo morati odobriti premještanje zrakoplova u drugu odgovarajuću zračnu luku, ukoliko su ispunjeni uvjeti za sigurno premještanje.

(15) Kako bi mogle obavljati zadaće iz ove Direktive, Komisiji treba pomagati odbor uspostavljen člankom 12. Uredbe Vijeća (EEZ-a) broj 3922/91 od 16. prosinca 1991. o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva[6].

(16) Mjere koje su potrebne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća broj 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. kojom se utvrđuju postupci za izvršavanje provedbenih ovlasti danih Komisiji[7].

(17) Komisija treba odboru uspostavljenom člankom 12. Uredbe (EEZ-a) broj 3922/91 staviti na raspolaganje statističke podatke i informacije prikupljene u okviru drugih mjera Zajednice koje se odnose na određene incidente, ako bi oni mogli biti važni za otkrivanje manjkavosti koje predstavljaju prijetnju sigurnosti civilnog zrakoplovstva.

(18) Potrebno je uvažavati suradnju i razmjenu informacija u okviru Združenih zrakoplovnih vlasti (JAA) i Europske konferencije civilnog zrakoplovstva (ECAC). Osim toga, u najvećoj mogućoj mjeri treba koristiti postojeće stručno znanje u postupcima sigurnosnog nadzora inozemnih zrakoplova (SAFA).

(19) Treba uvažavati ulogu Europske agencije za sigurnost u zrakoplovstvu (EASA) u odnosu na politiku sigurnosti civilnog zrakoplovstva, uključujući uvođenje postupaka kojima je cilj uspostava i održavanje visoke ujednačene razine sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Europi.

(20) Kraljevina Španjolska i Ujedinjena Kraljevina su 2. prosinca 1987. zajedničkom izjavom ministara vanjskih poslova obiju država sklopile dogovor o većoj suradnji glede uporabe gibraltarskog zračne luke i taj se dogovor tek treba početi primjenjivati,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

PODRUČJE PRIMJENE I CILJ

1. U okviru cjelokupne strategije Zajednice za uspostavu i održavanje visoke ujednačene razine sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Europi, ovom se Direktivom uvodi usklađen pristup djelotvornoj provedbi međunarodnih standarda sigurnosti unutar Zajednice, usklađivanjem pravila i postupaka za inspekcijske preglede na stajanci za zrakoplove iz trećih zemalja koji slijeću u zračne luke smještene u državama članicama.

2. Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje pravo država članica da provode inspekcijske preglede koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, te da zadrže prizemljenim, zabrane let ili postave uvjete za svaki zrakoplov koji slijeće u njihove zračne luke, u skladu s pravom Zajednice i međunarodnim pravom.

3. Državni zrakoplovi po definiciji iz Čikaške konvencije i zrakoplovi s maksimalno dozvoljenom uzletnom težinom manjom od 5700 kg koji se ne koriste za komercijalni zračni prijevoz, ne pripadaju u područje primjene ove Direktive.

4. Podrazumijeva se da primjena ove Direktive na Gibraltarsku zračnu luku ne dovodi u pitanje odgovarajuće pravne položaje Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine glede sporova oko suvereniteta nad područjem na kojem se nalazi zračna luka.

5. Primjena ove Direktive na Gibraltarsku zračnu luku odgađa se sve dok se ne počnu provoditi dogovori iz zajedničke izjave koju su 2. prosinca 1987. dali ministri vanjskih poslova Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine. Vlade Španjolske i Ujedinjene Kraljevine će obavijestiti Vijeće o datumu početka primjene dogovora.

Članak 2.

POJMOVI

U smislu ove Direktive:

(a) ‘prizemljenje’ je formalna zabrana napuštanja zračne luke za određeni zrakoplov i poduzimanje potrebnih mjera da ga se zadrži;

(b) ‘međunarodni standardi sigurnosti’ su standardi sigurnosti sadržani u Čikaškoj konvenciji i njezinim Aneksima koji su na snazi u vrijeme provođenja inspekcije;

(c) ‘inspekcijski pregled na stajanci’ je pregled zrakoplova iz treće zemlje u skladu s Aneksom II.;

(d) ‘zrakoplov iz treće zemlje’ je zrakoplov koji se ne koristi i ne leti pod nadzorom nadležnih tijela države članice.

Članak 3.

PRIKUPLJANJE INFORMACIJA

Države članice uspostavljaju mehanizam za prikupljanje bilo kojih informacija koje se smatraju korisnim za ispunjenje cilja iz članka 1., uključujući:

(a) važne informacije glede sigurnosti, koje se mogu dobiti posebno:

– iz izvješća pilota,

– iz izvješća organizacije za održavanje zrakoplova,

– iz izvješća o nezgodama zrakoplova,

– od drugih organizacija koje su neovisne o nadležnim tijelima država članica,

– iz pritužbi.

(b) informacije o mjerama koje su poduzete nakon inspekcijskog pregleda na stajanci, kao što su:

– prizemljenje zrakoplova,

– zabrana leta za zrakoplov ili za operatora u dotičnoj državi članici,

– zahtijevane korektivne mjere,

– kontaktiranje s nadležnim tijelom operatora.

(c) naknadne informacije glede operatora, kao što su:

– provedene korektivne mjere,

– ponavljanje odstupanja.

Ove se informacije pohranjuju upotrebom standardnog obrasca izvješća koji sadrži opisane stavke, u obliku prikazanom u Aneksu I.

Članak 4.

INSPEKCIJSKI PREGLED NA STAJANCI

1. Svaka država članica mora osigurati odgovarajuća sredstva kako bi osigurala da se inspekcijskom pregledu na stajanci podvrgne svaki zrakoplov iz treće zemlje koji slijeće na bilo koju od njezinih zračnih luka otvorenih za međunarodni zračni promet, ako postoji sumnja da ne ispunjava međunarodne standarde sigurnosti. Pri provedbi ovih postupaka, nadležno tijelo mora posebnu pažnju posvetiti zrakoplovu:

– za koji su primljene informacije koje ukazuju na loše održavanje, ili na očigledno oštećenje ili kvarove,

– za koji je izviješteno da od ulaska u zračni prostor države članice izvodi neuobičajene manevre, koji navode na ozbiljnu zabrinutost za sigurnost,

– za koji je raniji inspekcijski pregled pokazao manjkavosti koje navode na ozbiljnu zabrinutost da zrakoplov nije u skladu s međunarodnim standardima sigurnosti, i da te manjkavosti možda nisu otklonjene,

– kada postoji dokaz da nadležna tijela države u kojoj je zrakoplov registriran ne izvode odgovarajući nadzor sigurnosti,

– kada informacije koje su prikupljene u skladu s člankom 3. izazivaju zabrinutost glede operatora, ili kada je prethodni inspekcijski pregled na stajanci pokazao manjkavosti zrakoplova kojeg upotrebljava isti operator.

2. Države članice mogu uspostaviti pravila za obavljanje inspekcijskih pregleda na stajanci u skladu s postupkom kontrole na licu mjesta i u slučaju kada ne postoji bilo kakva posebna sumnja, uz uvjet da su takva pravila u skladu s pravom Zajednice i međunarodnim pravom. Ovakav se postupak, međutim, mora provoditi na nediskriminirajući način.

3. Države članice osiguravaju provedbu odgovarajućih inspekcijskih pregleda na stajanci i drugih mjera nadzora kako je određenu u okviru članka 8. stavka 3.

4. Inspekcijski pregled na stajanci se obavlja u skladu s postupkom opisanim u Aneksu II., upotrebom obrasca za izvješće o inspekcijskom pregledu na stajanci koji sadrži najmanje stavke opisane u obrascu prikazanom u Aneksu II. Po završetku inspekcijskog pregleda na stajanci o rezultatima tog pregleda obavještava se zapovjednik zrakoplova ili predstavnik operatora zrakoplova, a ako su pronađeni značajni kvarovi, izvješće se šalje operatoru zrakoplova i odgovarajućim nadležnim tijelima.

5. Kod obavljanja inspekcijskog pregleda na stajanci u skladu s ovom Direktivom, relevantno nadležno tijelo ulaže sve napore kako bi se izbjeglo nepotrebno kašnjenje pregledavanog zrakoplova.

Članak 5.

RAZMJENA INFORMACIJA

1. Nadležna tijela država članica sudjeluju u međusobnoj razmjeni informacija. Ove informacije, na zahtjev nadležnog tijela, uključuju popis zračnih luka dotične države članice koje su otvorene za međunarodni zračni promet, s tim da se za svaku kalendarsku godinu navede broj obavljenih inspekcijskih pregleda na stajanci i broj kretanja zrakoplova iz trećih zemalja na svakoj od zračnih luka s popisa.

2. Sva standardna izvješća iz članka 3. i izvješća o inspekcijskim pregledima na stajanci iz članka 4. stavka 4. stavljaju se bez odlaganja na raspolaganje Komisiji, te na njihov zahtjev, nadležnim tijelima država članica i Europskoj agenciji za sigurnost u zrakoplovstvu (EASA).

3. Kada standardno izvješće pokaže postojanje potencijalne prijetnje sigurnosti, ili kada izvješće o inspekcijskom pregledu na stajanci pokaže da zrakoplov nije u skladu s međunarodnim standardima sigurnosti i da može predstavljati potencijalnu prijetnju sigurnosti, to se izvješće bez odlaganja dostavlja svakom pojedinom nadležnom tijelu država članica i Komisiji.

Članak 6.

ZAŠTITA I ŠIRENJE INFORMACIJA

1. U skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale odgovarajuću povjerljivost informacija koje primaju u skladu s člankom 5. Oni ove informacije upotrebljavaju isključivo u svrhu ove Direktive.

2. Komisija svake godine objavljuje i daje na raspolaganje javnosti i zainteresiranim stranama u industriji skupno izvješće o sakupljenim informacijama koje sadrži analizu svih informacija primljenih u skladu s člankom 5. Ova analiza mora biti jednostavna i lako razumljiva, te mora pokazivati da li postoji povećani rizik sigurnosti za putnike zrakoplova. U ovoj se analizi ne otkriva izvor tih informacija.

3. Ne dovodeći u pitanje pravo javnosti na pristup dokumentima Komisije, kako je utvrđeno Uredbom (EZ-a) broj 1049/2001, Komisija na svoju vlastitu inicijativu i u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 2. donosi mjere za prenošenje ovih informacija zainteresiranim stranama i utvrđuje s tim povezane uvjete. Ove mjere, koje mogu biti opće ili pojedinačne, temelje se na potrebi:

– da se pojedincima i organizacijama pruže informacije koje su im potrebne za poboljšanje sigurnosti civilnog zrakoplovstva,

– da se širenje informacija ograniči samo na ono što je nužno potrebno za svrhe onih koji ih upotrebljavaju, kako bi se osigurala odgovarajuća povjerljivost tih informacija.

4. Kada se informacije koje se odnose na manjkavosti zrakoplova daju po vlastitoj želji, u izvješćima o inspekcijskim pregledima na stajanci iz članka 4. stavka 4. ne identificira se izvor tih informacija.

Članak 7.

PRIZEMLJENJE ZRAKOPLOVA

1. Kada je neusklađenost s međunarodnim standardima sigurnosti nedvojbeno opasna za sigurnost leta, operator zrakoplova mora poduzeti mjere za otklanjanje tih manjkavosti prije polijetanja. Ako nadležno tijelo koje obavlja inspekcijski pregled na stajanci nije sigurno da će se korektivne mjere obaviti prije polijetanja, ono zadržava zrakoplov prizemljenim dok se opasnost ne otkloni i odmah o tome obavještava nadležna tijela dotičnog operatora i države u kojoj je zrakoplov registriran.

2. Nadležno tijelo države članice, koja obavlja inspekcijski pregled na stajanci može, u suradnji s državom koja je odgovorna za upotrebu dotičnog zrakoplova ili s državom u kojoj je zrakoplov registriran, odrediti potrebne uvjete pod kojima se tom zrakoplovu može dopustiti let do zračne luke u kojoj se manjkavosti mogu otkloniti. Ako manjkavost utječe na Svjedodžbu o plovidbenosti zrakoplova, mjera prizemljenja može se ukinuti samo ako operator dobije dopuštenje od države ili država preko kojih će zrakoplov preletjeti u tom letu.

Članak 8.

MJERE ZA POBOLJŠANJE SIGURNOSTI I PROVEDBENE MJERE

1. Države članice izvješćuju Komisiju o operativnim mjerama poduzetim za provedbu zahtjeva iz članka 3., 4. i 5.

2. Na temelju informacija sakupljenih u skladu sa stavkom 1., Komisija može u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 2. poduzeti bilo kakve odgovarajuće mjere za olakšavanje provedbe članaka 3., 4. i 5., kao što su:

– izrada popisa informacija koje treba prikupljati,

– detaljan opis sadržaja i postupaka inspekcijskih pregleda na stajanci,

– definiranje formata za pohranjivanje i prosljeđivanje podataka,

– uspostavljanje odgovarajućih tijela ili pružanje pomoći tim tijelima pri upravljanju ili upotrebi pomagala potrebnih za prikupljanje i razmjenu informacija.

3. Na temelju informacija primljenih u skladu s člancima 3., 4. i 5., te u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 2., može se donijeti odluka o odgovarajućem inspekcijskom pregledu na stajanci i drugim mjerama nadzora, posebno u odnosu na određenog operatora ili operatore određene treće zemlje, dok se čeka da nadležno tijelo te treće zemlje donese zadovoljavajuće rješenja za korektivne mjere.

4. Komisija može poduzeti bilo kakve odgovarajuće mjere za suradnju i pružanje pomoći trećim zemljama za poboljšanje njihovih mogućnosti nadzora sigurnosti u zrakoplovstvu.

Članak 9.

IZRICANJE ZABRANE OPERIRANJA ILI POSTAVLJANJE UVJETA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI

Ukoliko država članica odluči da u svojim zračnim lukama zabrani operiranje ili uvede uvjete za rad određenog operatora ili operatora iz određene treće zemlje, dok se čeka da nadležno tijelo te treće zemlje donese zadovoljavajuće rješenje za korektivne mjere:

(a) ta država članica obavještava Komisiju o poduzetim mjerama, a Komisija te informacije prosljeđuje drugim državama članicama,

(b) djelujući u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 3., Komisija može izdati preporuke i poduzeti mjere koje smatra potrebnim; ona također može proširiti mjere o kojima je obaviještena u skladu s točkom (a) na cijelu Zajednicu, nakon što joj se dostavi nacrt mjera koje će se poduzeti u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 2.

Članak 10.

POSTUPAK ODBORA

1. Komisiji pomaže odbor koji je uspostavljen u skladu s člankom 12. Uredbe (EEZ-a) broj 3922/91.

2. Kod pozivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke broj 1999/468/EZ, uvažavajući odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje propisano člankom 5. stavkom 6. Odluke broj 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3. Kod pozivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke broj 1999/468/EZ, uvažavajući odredbe njezinog članka 8.

4. Odbor mora usvojiti svoj poslovnik.

5. Osim toga, Komisija se može savjetovati s Odborom o bilo kakvom drugom problemu koji se odnosi na primjenu ove Direktive.

Članak 11.

PROVEDBA

Države članice donijeti će potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladile s ovom Direktivom do 30. travnja 2006. One će o tome odmah obavijestiti Komisiju.

Kad države članice donesu ove mjere, te će mjere prilikom njihove službene objave sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. Načine toga upućivanja predvidjet će države članice.

Članak 12.

IZMJENE I DOPUNE ANEKSA

Aneksi ovoj Direktivi mogu se izmijeniti i dopuniti u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 2.

Članak 13.

IZVJEŠĆE

Komisija će do 30. travnja 2008. dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Direktive, a posebno njezinog članka 9., koje će, inter alia, uvažavati razvoj u Zajednici i u međunarodnim forumima. Ovom izvješću mogu biti priloženi prijedlozi za izmjene i dopune ove Direktive.

Članak 14.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Direktiva stupa na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Ova se Direktiva upućuje državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 21. travnja 2004.

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

P. COX D. ROCHE

ANEKS I.

Obrazac 1 uz Aneks I Dodatka I

ANEKS II.

I. Inspekcijski pregled na stajanci mora, ovisno o raspoloživom vremenu, obuhvaćati sve ili neke od sljedećih aspekata:

1. Provjeru postojanja i valjanosti dokumenata koji su potrebni za međunarodne letove, kao što su: potvrda o registraciji, dnevnik zrakoplova, svjedodžba o plovidbenosti, dozvole posade, dozvola za rad radiopostaje, popis putnika i tereta;

2. Provjeru da li su sastav i osposobljenost posade u skladu sa zahtjevima Aneksa 1. i Aneksa 6. Čikaškoj konvenciji (Aneksi ICAO-a);

3. Provjeru operativne dokumentacije (podaci o letu, operativni plan leta, tehnička knjiga održavanja) i pripreme leta, koja je potrebna da bi se pokazalo da je let pripremljen u skladu s Aneksom 6. ICAO-a;

4. Provjeru postojanja i statusa elemenata, koji su u skladu s Aneksom 6. ICAO-a potrebni za međunarodni let,

– Svjedodžba o sposobnosti zračnog prijevoznika (A.O.C.),

– Potvrda o buci i emisijama ispušnih plinova,

– Operativni priručnik (uključujući popis obvezne opreme) i priručnik za letenje,

– Sigurnosna oprema,

– Oprema za zaštitu kabine,

– Oprema potrebna za određeni let uključujući opremu za radio komunikaciju i radio navigaciju,

– Uređaje za snimanje podataka o letu.

5. Provjeru da li stanje zrakoplova i njegove opreme (uključujući oštećenja i popravke) osigurava trajnu sukladnost sa standardima iz Aneksa 8. ICAO-a.

II. Nakon inspekcijskog pregleda na stajanci treba se izraditi inspekcijsko izvješće koje mora uključivati gore navedene standardne opće informacije i popis provjerenih elemenata, zajedno s naznakom svih utvrđenih manjkavosti za svaki od tih elemenata i/ili s bilo kakvom specifičnom opaskom koja bi mogla biti potrebna.

Nacionalno zrakoplovno tijelo (naziv)

(Država)

	Točke pregleda	Provjereno			Opaska
	A. Pilotska kabina
	Općenito
1.	Opće stanje	1			1
2.	Izlaz u nuždi	2			2
3.	Oprema kabine	3			3
	Dokumentacija
4.	Priručnici	4			4
5.	Liste provjere	5			5
6.	Radionavigacijske karte	6			6
7.	Popis minimalne opreme (MEL)	7			7
8.	Potvrda o registraciji	8			8
9.	Potvrda o buci (prema potrebi)	9			9
10.	AOC ili jednakovrijedan dokument	10			10
11.	Radijska dozvola	11			11
12.	Svjedodžba o plovidbenosti	12			12
	Podaci o letu
13.	Operativni plan leta	13			13
14.	Raspodjela tereta	14			14
	Sigurnosna oprema
15.	Ručni protupožarni aparati	15			15
16.	Prsluci za spašavanje/ oprema za vodu	16			16
17.	Pojasevi sjedišta	17			17
18.	Oprema s kisikom	18			18
19.	Ručna svjetiljka	19			19
	Letačka posada
20.	Dozvole letačke posade	20			20
	Putna knjiga/Tehnička knjiga zrakoplova
21.	Putna knjiga zrakoplova	21			21
22.	Potvrda o održavanju	22			22
23.	Obavijest o nedostatku	23			23
24.	Prijeletni pregled	24			24

	Točke pregleda	Provjereno			Opaska
	B. Sigurnost/Kabina
1.	Opće unutarnje stanje	1			1
2.	Prostor za osoblje kabine	2			2
3.	Komplet prve pomoći/Medicinski komplet	3			3
4.	Ručni protupožarni aparati	4			4
5.	Prsluci za spašavanje/oprema za vodu	5			5
6.	Sigurnosni pojasevi i stanje sjedišta	6			6
7.	Izlazi u nuždi, osvjetljavanje i oznake, ručne svjetiljke	7			7
8.	Tobogani/splavi za spašavanje (prema potrebi)	8			8
9.	Opskrba kisikom (kabinsko osoblje i putnici)	9			9
10.	Upute o sigurnosti	10			10
11.	Članovi kabinskog osoblja	11			11
12.	Pristup izlazima u nuždi	12			12
13.	Sigurnost putničke prtljage	13			13
14.	Broj sjedećih mjesta	14			14
	C. Stanje zrakoplova
1.	Opće vanjsko stanje	1			1
2.	Vrata i brave vrata	2			2
3.	Komande leta	3			3
4.	Kotači, pneumatici i kočnice	4			4
5.	Podvozje zrakoplova	5			5
6.	Prostor za kotače	6			6
7.	Pogonska grupa i nosač motora	7			7
8.	Lopatice fena	8			8
9.	Elise zrakoplova	9			9
10.	Vidljivi popravci strukture	10			10
11.	Vidljiva nepopravljena oštećenja	11			11
12.	Curenje	12			12
	D. Teretni prostor
1.	Opće stanje teretnog prostora	1			1
2.	Opasan teret	2			2
3.	Sigurnost tereta	3			3

DODATAK II

UREDBA KOMISIJE (EZ-a) broj 768/2006

od 19. svibnja 2006.
o provedbi Uredbe broj 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća koja se odnosi na prikupljanje i razmjenu informacija o sigurnosti zrakoplova koji koriste zračne luke Zajednice i upravljanje informacijskim sustavom
(Tekst od važnosti za Europski gospodarski prostor)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

Uzimajući u obzir Uredbu broj 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova iz trećih zemalja koji koriste zračne luke Zajednice1[8], a posebno njegov članak 8. stavak 2.,

Budući da:

(1) Uredba broj 2004/36/EZ uvodi usklađeni pristup učinkovitoj primjeni međunarodnih sigurnosnih normi u Zajednici usklađivanjem pravila i postupaka za preglede na zemlji zrakoplova iz trećih zemalja koji pristaju u zračnim lukama u državama članicama. Ona propisuje da države članice obavljaju, prema usklađenom postupku, preglede na zemlji zrakoplova iz trećih zemalja koji pristanu u bilo koju zračnu luku Zajednice otvorenu za međunarodni zračni promet i za koje se sumnja da ne ispunjavaju međunarodne sigurnosne norme te da sudjeluju u prikupljanju i razmjeni informacija o obavljenim pregledima na zemlji.

(2) Obveze država članica prema Zajednici koje proizlaze iz Uredbe broj 2004/36/EZ mogu se u velikoj mjeri ispuniti njihovim sudjelovanjem u programu procjene sigurnosti inozemnih zrakoplova (Safety Assessment of Foreign Aircraft – SAFA) koji je 1996. godine pokrenula Europska konferencija civilnoga zrakoplovstva (European Civil Aviation Conference – ECAC) i čije je upravljanje povjereno Zajedničkim zrakoplovnim vlastima (Joint Aviation Authority – JAA). Zajedničke zrakoplovne vlasti, između ostaloga, upravljaju bazom podataka SAFA, potiču usklađenu izobrazbu inspektora i osoblja koji sudjeluju u programu te osiguravaju razradu postupaka i prijedloga za poboljšanje programa i njegovih mjera kao i izvješćivanja o prikupljenim informacijama.

(3) Potrebno je poboljšati sustav prikupljanja i razmjene informacija predviđenih Uredbom broj 2004/36/EZ imenovanjem jednog specijaliziranog stručnog tijela odgovornoga za upravljanje sustavom za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova u Zajednici.

(4) Na temelju Uredbe (EZ-a) br. 1592/2002 Europskoga parlamenta i Vijeća2[9] osniva se Europska agencija za sigurnost zračnoga prometa kao jedino specijalizirano stručno tijelo zaduženo za pružanje pomoći Komisiji i za poduzimanje potrebnih mjera u okviru ovlasti koje su joj dane na temelju navedene Uredbe ili drugih pravnih propisa Zajednice.

(5) U okviru sadašnjeg postupka prijelaza iz sustava Zajedničkih zrakoplovnih vlasti na Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa, potrebno je navedenoj Agenciji povjeriti zadaće vezane uz program procjene sigurnosti inozemnih zrakoplova koje su do sada izvršavale Zajedničke zrakoplovne vlasti. Ovaj bi prijelaz trebao doprinijeti jačanju programa i osiguranju njegove daljnje provedbe.

(6) Nastavak programa procjene sigurnosti inozemnih zrakoplova i točna razmjena informacija o sigurnosti zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice zahtijevaju da sustav Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova sadrži najveću moguću količinu informacija, uključujući izvješća o pregledima na zemlji koje Uredba broj 2004/36/EZ ne zahtijeva, no koji su obavljeni u skladu s postupkom utvrđenim u Aneksu II. Uredbe broj 2004/36/EZ.

(7) Sustav Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova mora osigurati očuvanje dodane vrijednosti koja proizlazi iz operativne i tehničke suradnje s međunarodnim organizacijama.

(8) Sustav Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova također je potrebno dopuniti odgovarajućim aktivnostima namijenjenima osiguranju zajedničkih normi za obavljanje pregleda na zemlji, poput nastavka izrade priručnika za preglede na zemlji kao i aktivnosti izobrazbe koje je razradila Zajednička zrakoplovna uprava.

(9) Bilo je potvrđeno da je i nadalje potrebno uključivati treće zemlje kako bi se potaknulo poboljšanje sigurnosti civilnog zrakoplovstva u cijeloj Europi. Stoga, kako bi se osigurao bezbolan prijelaz, potrebno je poticati i promicati sudjelovanje trećih zemalja u sustavu Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova u skladu s odgovarajućim sporazumima.

(10) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanoga na temelju članka 12. Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 3922/19913[10],

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U smislu ove Uredbe »sustav Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova« podrazumijeva sustav uspostavljen Uredbom broj 2004/36/EZ i ovom Uredbom za prikupljanje, razmjenu i analizu informacija o sigurnosti zrakoplova i zračnih prijevoznika u zračnom prometu.

Članak 2.

1. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa upravlja i ravna instrumentima i postupcima potrebnima za prikupljanje i razmjenu:

1. informacija određenih u člancima 3., 4. i 5. Uredbe broj 2004/36/EZ,

2. informacija koje su dostavile treće zemlje ili međunarodne organizacije s kojima je Zajednica sklopila odgovarajuće sporazume ili organizacije s kojima je EASA sklopila odgovarajuće sporazume u skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EZ-a) br. 1592/2002.

2. Upravljanje obuhvaća sljedeće zadaće:

1. prikupljanje podataka od država članica u vezi s informacijama koje su vezane uz sigurnost a odnose se na zrakoplove koji koriste zračne luke Zajednice;

2. razvijanje, održavanje i redovito ažuriranje centralizirane baze podataka koja sadrži:

(a) sve informacije koje su države članice dužne prikupljati i proslijediti na temelju članaka 3., 4. i 5. Uredbe broj 2004/36/EZ,

(b) sve ostale relevantne informacije koje se odnose na sigurnost zrakoplova i zračnih prijevoznika u zračnom prometu;

3. osiguranje potrebnih izmjena i poboljšanja aplikacije baze podataka;

4. analiziranje informacija iz centralizirane baze podataka i ostalih relevantnih informacija koje se odnose na sigurnost zrakoplova i zračnih prijevoznika te na toj osnovi:

(a) savjetovati Komisiju i nadležna tijela država članica o mjerama koje je potrebno smjesta poduzeti i o politikama daljnjeg praćenja;

(b) obavijestiti Komisiju i nadležna tijela država članica o mogućim problemima u vezi sa sigurnošću;

(c) Komisiji i nadležnim tijelima država članica predložiti usklađene aktivnosti kada je to potrebno zbog sigurnosnih razloga i osigurati usklađenost takvih aktivnosti na tehničkoj razini;

5. povezivanje s drugim europskim institucijama i tijelima, međunarodnim organizacijama i nacionalnim zrakoplovnim tijelima radi razmjene informacija;

6. savjetovanje Komisije o budućem razvoju i strategiji sustava Zajednice za sigurnost zračnog prometa.

Članak 3.

1. Države članice u centraliziranu bazu podataka smjesta unose:

1. izvješća o pregledima na zemlji navedena u članku 4. stavku 4. Uredbe broj 2004/36/EZ;

2. izvješća o pregledima na zemlji koje Uredba broj 2004/36/EZ ne zahtijeva, no koji su obavljeni u skladu s postupkom utvrđenim u Aneksu II. Uredbe broj 2004/36/EZ.

2. Države članice Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa dostavljaju svaku informaciju koja je korisna za primjenu Uredbe broj 2004/36/EZ i za izvršavanje zadaća Europske agencije za sigurnost zračnog prometa koje su joj dodijeljene ovom Uredbom, uključujući informacije sadržane u članku 3. Uredbe broj 2004/36/EZ.

Članak 4.

Europska agencija za sigurnost zračnog prometa:

1. Komisiji podnosi prijedlog za priručnik za postupke provjere na zemlji i, prema potrebi, za daljnju razradu i ažuriranje priručnika i Aneksa Uredbe broj 2004/36/EZ;

2. razvija programe izobrazbe i potiče organizaciju i provedbu tečajeva izobrazbe i radionica za inspektore kako bi se poboljšalo razumijevanje sustava Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova u cilju dosezanja zajedničke norme prilikom obavljanja pregleda na zemlji;

3. potiče i usklađuje program razmjene inspektora kojemu je cilj inspektorima omogućiti stjecanje praktičnog iskustva te doprinijeti usklađivanju postupaka.

Članak 5.

1. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa svake godine priprema i prosljeđuje Komisiji:

1. izvješće o sustavu Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova koje sadrži barem sljedeće informacije:

(a) stanje napretka sustava, uključujući postignute rezultate u pogledu prikupljanja i razmjene informacija, baze podataka, priručnika o pregledima na zemlji i mjerama izobrazbe;

(b) stanje inspekcijskih pregleda obavljenih u tekućoj godini;

(c) analizu rezultata inspekcijskih pregleda s naznakom kategorija utvrđenih činjenica;

(d) mjere poduzete tijekom godine; i

(e) Prilozi koji sadrže popise inspekcijskih pregleda razvrstanih prema državi iz koje potječe zračni prijevoznik, tipu zrakoplova, zračnom prijevozniku i postotku utvrđenih činjenica u odnosu na broj inspekcijskih pregleda.

2. Prijedlog konsolidiranog izvješća podataka koje je dostupno javnosti i sadrži analizu svih informacija primljenih u skladu s člankom 5. Uredbe broj 2004/36/EZ.

2. Komisija se u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 5. Uredbe broj 2004/36/EZ savjetuje s Odborom za sigurnost zračnog prometa u vezi s izvješćem o sustavu Zajednice za procjenu sigurnosti inozemnih zrakoplova iz prvoga podstavka.

Članak 6.

Ova Uredba stupa na snagu dvadeset dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 1. do 5. primjenjuju se od 1. siječnja 2007.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. svibnja 2006.

Za Komisiju
Jacques BARROT
Potpredsjednik

DODATAK III

DIREKTIVA KOMISIJE 2008/49/EZ

od 16. travnja 2008.
kojom se izmjenjuje i dopunjuje Aneks II. Direktive 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća u pogledu kriterija za obavljanje pregleda na stajanci zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice
(Tekst od važnosti za Europski gospodarski prostor)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu br. 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u zračne luke Zajednice1[11], a posebno njezin članak 12.,

budući da:

(1) Direktiva br. 2004/36/EZ uvodi usklađeni pristup učinkovitoj primjeni međunarodnih sigurnosnih standarda u Zajednici usklađivanjem pravila i postupaka koji se primjenjuju prilikom pregleda na stajanci zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u zračne luke u državama članicama. U njoj se od država članica zahtijeva da prema usklađenom postupku obave preglede na stajanci zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u neku od njihovih zračnih luka otvorenih za međunarodni zračni promet te da sudjeluju u prikupljanju i razmjeni informacija o obavljenim pregledima na stajanci.

(2) U prošlosti su države članice mogle svoje obveze prema Zajednici na temelju Direktive br. 2004/36/EZ u velikoj mjeri ispuniti dobrovoljnim sudjelovanjem u programu procjene sigurnosti inozemnih zrakoplova (Safety Assessment of Foreign

Aircraft – SAFA) pokrenutom 1996. godine na Europskoj konferenciji civilnoga zrakoplovstva (European Civil Aviation Conference – ECAC) pod upravom Zajedničke zrakoplovne uprave (Joint Aviation Authorities – JAA).

(3) Od 1. siječnja 2007. program SAFA je pod isključivom nadležnošću Zajednice te ga sada vodi Komisija uz pomoć Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (European Aviation Safety Agency – EASA) kako je predviđeno Direktivom Komisije (EZ-a) br. 768/2006 od 19. svibnja 2006. o provedbi Direktive br. 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o prikupljanju i razmjeni informacija o sigurnosti zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice i o upravljanju informacijskim sustavom2[12].

(4) Program SAFA potrebno je dopuniti odgovarajućim mjerama namijenjenima osiguranju zajedničkih standarda za obavljanje pregleda na stajanci, poput priručnika za preglede na stajanci.

(5) Aneks II. Direktive br. 2004/36/EZ sadrži samo vrlo općenite kriterije, budući da su Zajedničke zrakoplovne vlasti u vrijeme njegova usvajanja redovito objavljivale i ažurirale podrobne tehničke smjernice i postupke koje su potom na dobrovoljnoj osnovi provodile države ECAC-a koje su sudjelovale u programu SAFA.

(6) Zbog prijenosa programa SAFA u nadležnost Zajednice i sve veće važnosti koju Komisija pridaje rezultatima pregleda na stajanci koji se obavljaju u okviru programa SAFA, prilikom odlučivanja o uključivanju zračnih prijevoznika s popisa Zajednice zračnih prijevoznika za koje vrijedi zabrana obavljanja letova u Zajednici izrađenoga na temelju Uredbe (EZ-a) br. 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o izradi zajedničkog popisa Zajednice zračnih prijevoznika za koje vrijedi zabrana obavljanja letova u Zajednici i informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji obavlja let te kojom se ukida članak 9. Direktive br. 2004/36/EZ, smatra se potrebnim odrediti ključne elemente priručnika za obavljanje pregleda na stajanci.

(7) Ključni elementi priručnika predstavljaju bitne standarde za učinkovito obavljanje pregleda na stajanci, te bi stoga u najkraćem mogućem roku morali postati dio Aneksa II. Direktive br. 2004/36/EZ kojom se utvrđuje postupak za obavljanje pregleda na stajanci, posebno nakon prijenosa programa SAFA u nadležnost Zajednice.

(8) EASA je podnijela prijedlog izmjene i dopune Aneksa II. Direktive br. 2004/36/EZ, kao što je predviđeno u članku 4. stavku 1. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 768/2006.

(9) Stoga je Direktivu br. 2004/36/EZ potrebno na odgovarajući način izmijeniti i dopuniti.

(10) Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanoga na temelju članka 12. Uredbe Vijeća (EEZ-a) broj 3922/913[13],

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

IZMJENA I DOPUNA DIREKTIVE BR. 2004/36/EZ

Aneks II. Direktive br. 2004/36/EZ se zamjenjuje tekstom u Aneksu ove Direktive.

Članak 2.

SMJERNICE

Izradom smjernica, iz Aneksa ove Direktive, koje su države članice dužne primjenjivati, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa uspostavit će transparentan postupak za savjetovanje s državama članicama koristeći raspoloživo stručno znanje zrakoplovnih regulatornih tijela država članica, te angažiranjem, prema potrebi, raspoloživih stručnjaka iz relevantnih zainteresiranih stranaka. U tu svrhu može osnovati radnu skupinu.

Članak 3.

PRENOŠENJE

Države članice donose zakone, ostale propise ili administrativne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu navedene Direktive.

O tome će odmah obavijestiti Komisiju.

Članak 4.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Direktiva stupa na snagu dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. travnja 2008.

Za Komisiju
Jacques BARROT
Potpredsjednik

ANEKS

»ANEKS II«
Priručnik za postupke pregleda na stajanci EC SAFA – Ključni elementi

1. OPĆE UPUTE

1.1. Preglede na stajanci SAFA obavljaju inspektori koji imaju sva potrebna znanja iz područja pregleda; u slučajevima kada se pregledavaju sve točke iz kontrolnog popisa, inspektori moraju imati tehničko znanje, znanje o plovidbenosti te radu zrakoplova. Kada pregled na stajanci obavljaju dva ili više inspektora, glavni elementi pregleda – vizualni pregled vanjskog dijela zrakoplova, pregled pilotske kabine, te pregled putničke kabine i/ili teretnog prostora – mogu se raspodijeliti među inspektorima.

1.2. Inspektori su dužni predstaviti se zapovjedniku zrakoplova ili, u njegovoj/njezinoj odsutnosti, članu letačke posade ili najvišem predstavniku operatera prije nego što započnu dio pregleda na stajanci koji se obavlja u zrakoplovu. U slučajevima kada nije moguće obavijestiti predstavnika operatera ili kada on nije prisutan niti u zrakoplovu niti u blizini zrakoplova, opće je načelo da se pregled na stajanci u okviru programa SAFA ne obavlja. Moguće je odlučiti da će se u posebnim okolnostima pregled na stajanci u okviru programa SAFA obaviti, no tada će se on ograničiti na vizualni pregled vanjskog dijela zrakoplova.

1.3. Pregled mora biti što je moguće više sveobuhvatan s obzirom na raspoloživo vrijeme i sredstva. To znači da se u slučajevima ograničenoga vremena i sredstava ne pregledavaju sve točke s popisa nego samo ograničen broj tih točaka. S obzirom na vrijeme i sredstva koja su raspoloživa za preglede na stajanci SAFA, točke za pregled odabiru se na odgovarajući način u skladu s ciljevima programa EZ SAFA.

1.4. Pregled na stajanci ne smije prouzročiti neopravdano kašnjenje prilikom polijetanja zrakoplova koji se pregledava. Mogući uzroci kašnjenja uključuju, između ostalog, sumnje u pogledu ispravnosti priprema za let, plovidbenosti zrakoplova ili bilo kakvog drugog pitanja koje je izravno povezano sa sigurnošću zrakoplova i njegovih putnika.

2. KVALIFIKACIJE INSPEKTORA

2.1. Države članice dužne su osigurati da od 1. siječnja 2009. godine sve preglede na stajanci u okviru programa SAFA na njihovom području obavljaju kvalificirani inspektori.

2.2. Države članice dužne su osigurati da njihovi inspektori ispunjavaju sve kvalifikacijske kriterije navedene u nastavku.

2.3. Kvalifikacijski kriteriji

2.3.1. Kriteriji prihvatljivosti

Kao preduvjet za prihvatljivost kandidata za kvalifikaciju, države članice dužne su osigurati da su kandidati za kvalifikaciju inspektora SAFA stekli potrebnu naobrazbu iz područja zrakoplovstva i/ili da imaju praktično znanje relevantno za njihovo područje (njihova područja) pregleda, i to:

(a) rad zrakoplova;

(b) izdavanje dozvole osoblju;

(c) plovidbenost zrakoplova;

(d) opasna roba.

2.3.2. Zahtjevi glede osposobljavanja

Kako bi stekli kvalifikaciju, kandidati moraju uspješno završiti osposobljavanje koje se sastoji od:

– teorijskog osposobljavanja u predavaonici koje izvodi organizacija za osposobljavanje SAFA kao što je definirano u stavku 2.4.

– praktičnog osposobljavanja koje izvodi organizacija za osposobljavanje SAFA kao što je definirano u stavku 2.4. ili viši inspektor kojega imenuje država članica, kao što je predviđeno u stavku 2.5., i koji djeluje neovisno o organizaciji za osposobljavanje SAFA

– osposobljavanja na radnome mjestu: izvodi se u sklopu pregleda koje obavlja Viši inspektor kojega je imenovala država članica kao što je predviđeno u stavku 2.5.

2.3.3. Uvjeti za održavanje valjanosti kvalifikacije

Države članice dužne su osigurati da inspektori, nakon što steknu kvalifikaciju, održavaju njezinu valjanost:

(a) ponovnim osposobljavanjem – koje se sastoji od teorijskog osposobljavanja u predavaonici koje izvodi organizacija za osposobljavanje SAFA kao što je definirano u stavku 2.4.;

(b) obavljanjem najmanjeg broja pregleda na stajanci svakih 12 mjeseci od zadnjeg osposobljavanja SAFA, osim ako je inspektor također kvalificiran za obavljanje inspekcijskih pregleda letačkih operacija i plovidbenosti pri nacionalnom zrakoplovnom tijelu države članice te redovito obavlja inspekcijske preglede zrakoplova domaćih operatera.

2.3.4. Smjernice

Agencija EASA dužna je najkasnije do 30. rujna 2008. godine izraditi i objaviti smjernice kako bi pomogla državama članicama u provedbi stavaka 2.3.1., 2.3.2. i 2.3.3.

2.4. Organizacije za osposobljavanje SAFA

2.4.1. Organizacija za osposobljavanje SAFA može biti dio nadležnoga tijela države članice ili treća organizacija.

Treća organizacija može biti:

– dio nadležnog tijela druge države članice, ili

– nezavisno tijelo.

2.4.2. Države članice dužne su osigurati da se tečajevi osposobljavanja iz stavaka 2.3.2. i 2.3.3. točka (a), koje izvodi njihovo nadležno tijelo, odvijaju barem u skladu s relevantnim nastavnim programom koji je izradila i objavila agencija EASA.

2.4.3. Države članice koje, radi osposobljavanja SAFA, zapošljavaju treću organizaciju dužne su uspostaviti sustav za evaluaciju takve organizacije. Sustav mora biti jednostavan, transparentan i razmjeran te voditi računa o relevantnim smjernicama koje je izradila i objavila agencija EASA. Takav sustav može uzeti u obzir evaluacije koje su provele druge države članice.

2.4.4. Treća organizacija za osposobljavanje može izvoditi osposobljavanje samo ako je na temelju evaluacije transparentno da će se osposobljavanje izvoditi u skladu s relevantnim nastavnim programom koji je izradila i objavila Agencija EASA.

2.4.5. Države članice dužne su osigurati da su programi osposobljavanja njihovih nadležnih tijela i/ili njihovi sustavi za evaluaciju trećih organizacija za osposobljavanje izmijenjeni i dopunjeni u skladu s preporukama revizija iz područja normizacije koje obavlja agencija EASA u skladu s radnim metodama propisanima Uredbom Komisije (EZ-a) broj 736/20061[14].

2.4.6. Država članica može zatražiti od agencije EASA ocjenu organizacije za osposobljavanje i savjet na temelju kojega država članica daje svoju evaluaciju.

2.4.7. Agencija EASA dužna je najkasnije do 30. rujna 2008. godine izraditi i objaviti podrobne smjernice kako bi pomogla državama članicama u provedbi ovoga stavka.

2.5. Viši inspektori

2.5.1. Država članica može imenovati Više inspektore ako isti ispunjavaju relevantne kvalifikacijske kriterije koje utvrđuje navedena država članica.

2.5.2. Država članica dužna je osigurati da kriteriji navedeni u podstavku 2.5.1. sadrže barem sljedeće uvjete, pri čemu je imenovani inspektor:

– bio kvalificirani inspektor SAFA-e tijekom trogodišnjeg razdoblja prije imenovanja

– obavio barem 36 pregleda prema programu SAFA tijekom trogodišnjeg razdoblja prije imenovanja.

2.5.3. Države članice dužne su osigurati praktično osposobljavanje i/ili osposobljavanje na radnome mjestu koje izvodi njihov Viši inspektor a koje se temelji na relevantnim nastavnim programima koje je izradila i objavila agencija EASA.

2.5.4. Države članice mogu svojim Višim inspektorima također dodijeliti izvođenje praktičnog osposobljavanja i/ili osposobljavanja na radnome mjestu namijenjenog vježbenicima iz drugih država članica.

Agencija EASA dužna je najkasnije do 30. rujna 2008. godine izraditi i objaviti podrobne smjernice kako bi pomogla državama članicama u provedbi ovoga podstavka.

2.6. Prijelazne mjere

2.6.1. Inspektori SAFA-e, koji na dan utvrđen u članku 3. Direktive Komisije br. 2008/49/EZ ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz stavka 2.3.1., kao i kriterije koji se odnose na nedavno iskustvo iz stavka 2.3.3. točke (b), smatraju se kvalificiranima za inspektore u skladu sa zahtjevima navedenima u ovome poglavlju.

2.6.2. Bez obzira na odredbe stavka 2.3.3. točke (a), inspektori koji se smatraju kvalificiranima u skladu sa stavkom 2.6.1. pohađaju najkasnije do 1. srpnja 2010. godine ponovno osposobljavanje koje organizacija za osposobljavanje SAFA postupno izvodi, te potom kako je predviđeno u stavku 2.3.3. točki (a).

3. STANDARDI

3.1. Standardi ICAO i europski regionalni dodatni postupci ICAO predstavljaju referentne vrijednosti za preglede zrakoplova i operatera u okviru programa EZ SAFA. Osim toga, prilikom pregleda tehničkog stanja zrakoplova također se provjerava njegova usklađenost s normama proizvođača zrakoplova.

4. POSTUPCI PREGLEDA

Točke kontrolnog popisa

4.1. Točke koje je potrebno pregledati odabiru se među točkama kontrolnog popisa u Izvješću o pregledima na stajanci u okviru programa SAFA koji sadrži ukupno 54 točke (Vidi Aneks 1.).

4.2. Pregled i možebitne nalaze pregleda potrebno je nakon obavljenog pregleda navesti u Izvješću o pregledima na stajanci u okviru programa SAFA.

Podrobne smjernice SAFA

4.3. Za svaku točku pregleda s kontrolnog popisa u Izvješću o pregledima na stajanci u okviru programa SAFA daje se podroban opis u kojemu se navodi područje primjene i metoda pregleda. Osim toga upućuje se na relevantne zahtjeve iz Aneksa ICAO. Na temelju navedenoga agencija EASA priprema i objavljuje podrobne smjernice koje se prema potrebi izmjenjuju i dopunjuju kako bi odražavale najnovije vrijedeće standarde.

Unos izvješća u SAFA bazu podataka

4.4. Izvješće inspekcijskog pregleda unosi se što je moguće prije, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 15 radnih dana od dana inspekcijskog pregleda, u SAFA bazu podataka, čak i ako pregledom ništa nije utvrđeno.

5. KATEGORIZACIJA NALAZA

5.1. Za svaku točku pregleda tri kategorije mogućih odstupanja od relevantnih standarda utvrđenih u stavku 3.1. definiraju se kao nalazi. Takvi se nalazi kategoriziraju na sljedeći način:

– kategorija 1: smatra se da nalaz ima slabi utjecaj na sigurnost

– kategorija 2: smatra se da nalaz može imati značajan utjecaj na sigurnost, i

– kategorija 3: smatra se da nalaz može imati važan utjecaj na sigurnost.

5.2. Agencija EASA priprema i objavljuje u obliku podrobnih smjernica upute o kategorizaciji nalaza. Navedene se upute prema potrebi izmjenjuju i dopunjuju kako bi odražavale relevantan znanstveni i tehnički napredak.

6. DALJNJE MJERE KOJE JE POTREBNO PODUZETI

6.1. Ne dovodeći u pitanje stavak 1.2., potrebno je ispuniti dokaz o pregledu koji sadrži barem elemente navedene u Aneksu 2. te jednu njegovu presliku uručiti zapovjedniku zrakoplova ili, u njegovu/njezinu odsustvu, članu letačke posade ili najvišem predstavniku operatera koji se po završetku pregleda nalazi u zrakoplovu ili u blizini zrakoplova. Primatelj je dužan potpisom potvrditi primitak dokaza o pregledu te ga vratiti inspektoru na pohranu. U dokumentu se bilježi primateljevo odbijanje potpisanim dokazom o pregledu. Agencija EASA priprema i objavljuje relevantne podrobne upute u obliku podrobnih smjernica.

6.2. Na temelju kategorizacije nalaza definirane su određene daljnje mjere. Odnosi između kategorije nalaza i posljedične mjere koje je potrebno poduzeti predstavljeni su u razredu mjera te ih agencija EASA priprema i objavljuje u obliku podrobnih smjernica.

6.3. Mjera razreda 1: Ova mjera obuhvaća pružanje informacija o rezultatima pregleda na stajanci u okviru programa SAFA zapovjedniku zrakoplova ili, u njegovu/njezinu odsustvu, drugom članu letačke posade ili najvišem prisutnom predstavniku operatera. Ova se mjera sastoji od usmenog priopćenja uz predočenje pisanog dokaza o pregledu. Mjera razreda 1 poduzima se nakon svakog pregleda bez obzira na to je li pregledom išta utvrđeno.

6.4. Mjera razreda 2: Ova se mjera sastoji od:

(1) pisanog priopćenja dotičnom operateru koje sadrži zahtjev za predočenje dokaza o poduzetim korektivnim mjerama, i

(2) pisanog priopćenja odgovornoj državi (državi operatera i/ili registracije) u pogledu rezultata pregleda obavljenih na zrakoplovu koji leti pod sigurnosnim nadzorom dotične države. Priopćenje, prema potrebi, sadrži zahtjev da se potvrdi kako su korektivne mjere poduzete na temelju točke (1) polučile zadovoljavajuće rezultate.

Države članice podnose agenciji EASA mjesečno izvješće o statusu daljnjih mjera koje su poduzele slijedom pregleda na stajanci.

Mjera razreda 2 poduzima se nakon pregleda prilikom kojih su se identificirali nalazi kategorije 2 ili 3.

Agencija EASA priprema i objavljuje relevantne podrobne upute u obliku smjernica.

6.5. Mjere razreda 3: Mjera razreda 3 poduzima se nakon pregleda prilikom kojega se identificirao nalaz kategorije 3. Zbog značaja nalaza kategorije 3 u pogledu njihova potencijalnog utjecaja na sigurnost zrakoplova i njegovih putnika, identificirani su sljedeći podrazredi:

(1) Razred 3a – Ograničenja letačkih operacija zrakoplova: Nadležno tijelo koje obavlja pregled na stajanci zaključilo je kako uslijed nedostataka otkrivenih tijekom pregleda zrakoplov smije poletjeti samo pod određenim uvjetima.

(2) Razred 3b – Korektivne mjere prije polijetanja: pregledom na stajanci otkriveni su nedostaci koji zahtijevaju poduzimanje korektivne mjere (korektivnih mjera) prije predviđenoga leta.

(3) Razred 3c – Nacionalno zrakoplovno tijelo koje obavlja inspekcijski pregled prizemljilo je zrakoplov: Zrakoplov se prizemljuje ako nadležno tijelo koje je obavilo pregled na stajanci, nakon utvrđivanja (značajnih) nalaza kategorije 3, sumnja da će operater zrakoplova prije polijetanja poduzeti korektivne mjere kako bi ispravio nedostatke, uslijed čega je neposredno ugrožena sigurnost zrakoplova i njegovih putnika. U takvim slučajevima nacionalno zrakoplovno tijelo koje obavlja preglede prizemljuje zrakoplov sve dok se ne ukloni opasnost te smjesta obavještava nadležna tijela dotičnoga operatera i države registracije zrakoplova.

Mjere poduzete na temelju stavaka 2. i 3. mogu uključivati nekomercijalni let za prijevoz posade i tehnički prelet zrakoplova do baze za održavanje.

(4) Razred 3d – Neodgodiva zabrana obavljanja letova: Država članica može reagirati na neposrednu i očitu sigurnosnu opasnost uvođenjem zabrane obavljanja letova kako je predviđeno u nacionalnim pravnim propisima i propisima Zajednice.

Obrazac 3. uz Dodatak III

SAFA izvješće o pregledu na stajanci

Nacionalno zrakoplovno tijelo (naziv)

(Država)

	Točke pregleda	Provjereno			Opaska
	A. Pilotska kabina
	Općenito
1.	Opće stanje	1			1
2.	Izlaz u nuždi	2			2
3.	Oprema kabine	3			3
	Dokumentacija
4.	Priručnici	4			4
5.	Liste provjere	5			5
6.	Radionavigacijske karte	6			6
7.	Popis minimalne opreme (MEL)	7			7
8.	Potvrda o registraciji	8			8
9.	Potvrda o buci (prema potrebi)	9			9
10.	AOC ili jednakovrijedan dokument	10			10
11.	Radijska dozvola	11			11
12.	Svjedodžba o plovidbenosti	12			12
	Podaci o letu
13.	Operativni plan leta	13			13
14.	Raspodjela tereta	14			14
	Sigurnosna oprema
15.	Ručni protupožarni aparati	15			15
16.	Prsluci za spašavanje/oprema za vodu	16			16
17.	Pojasevi sjedišta	17			17
18.	Oprema s kisikom	18			18
19.	Ručna svjetiljka	19			19
	Letačka posada
20.	Dozvole letačke posade	20			20
	Putna knjiga/Tehnička knjiga zrakoplova
21.	Putna knjiga zrakoplova	21			21
22.	Potvrda o održavanju	22			22
23.	Obavijest o nedostatku	23			23
24.	Prijeletni pregled	24			24
	B. Sigurnost/Kabina
1.	Opće unutarnje stanje	1			1
2.	Prostor za osoblje kabine	2			2
3.	Komplet prve pomoći/Medicinski komplet	3			3
4.	Ručni protupožarni aparati	4			4
5.	Prsluci za spašavanje/oprema za vodu	5			5
6.	Sigurnosni pojasevi i stanje sjedišta	6			6
7.	Izlazi u nuždi, osvjetljavanje i oznake, ručne svjetiljke	7			7
8.	Tobogani/splavi za spašavanje (prema potrebi)	8			8
9.	Opskrba kisikom (kabinsko osoblje i putnici)	9			9
10.	Upute o sigurnosti	10			10
11.	Članovi kabinskog osoblja	11			11
12.	Pristup izlazima u nuždi	12			12
13.	Sigurnost putničke prtljage	13			13
14.	Broj sjedećih mjesta	14			14

	Točke pregleda	Provjereno			Opaska
	C. Stanje zrakoplova
1.	Opće vanjsko stanje	1			1
2.	Vrata i brave vrata	2			2
3.	Komande leta	3			3
4.	Kotači, pneumatici i kočnice	4			4
5.	Podvozje zrakoplova	5			5
6.	Prostor za kotače	6			6
7.	Pogonska grupa i nosač motora	7			7
8.	Lopatice fena	8			8
9.	Elise zrakoplova	9			9
10.	Vidljivi popravci strukture	10			10
11.	Vidljiva nepopravljena oštećenja	11			11
12.	Curenje	12			12
	D. Teretni prostor
1.	Opće stanje teretnog prostora	1			1
2.	Opasan teret	2			2
3.	Sigurnost tereta	3			3

Obrazac 4. uz Dodatak III

Dokaz o obavljenom pregledu

DODATAK IV

UREDBA KOMISIJE (EZ-a) broj 351/2008

od 16. travnja 2008.
o provedbi Direktive 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća u pogledu davanja prednosti pregledima na stajanci zrakoplova koji pristaju u zračne luke Zajednice
(Tekst od važnosti za Europski gospodarski prostor)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu br. 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u zračne luke Zajednice1[15], a posebno njezin članak 8. stavak 2.,

budući da:

(1) Direktiva br. 2004/36/EZ uvodi usklađeni pristup učinkovitoj primjeni međunarodnih sigurnosnih standarda u Zajednici usklađivanjem pravila i postupaka koji se primjenjuju prilikom pregleda na stajanci zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u zračne luke u državama članicama. U njoj se od država članica zahtijeva da prema usklađenom postupku obave preglede na stajanci zrakoplova trećih zemalja koji pristaju u neku od njihovih zračnih luka otvorenih za međunarodni zračni promet i za koje se sumnja da ne ispunjavaju međunarodne sigurnosne standarde te da sudjeluju u prikupljanju i razmjeni informacija o obavljenim pregledima na stajanci.

(2) Kako bi nadležna inspekcijska tijela svake države članice mogla što bolje iskoristiti ograničena sredstva koja su im na raspolaganju, prednost moraju dati pregledima na stajanci određenih kategorija operatera i zrakoplova kod kojih postoji velika vjerojatnost otkrivanja nedostataka u pogledu sigurnosti.

(3) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanoga na temelju članka 12. Uredbe Vijeća (EEZ-a) broj 3922/912[16],

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

DEFINICIJE

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1. »davanje prednosti pregledima na stajanci« podrazumijeva dodjelu odgovarajućeg dijela ukupnog broja pregleda na stajanci koje država članica obavlja u jednoj godini, kao što je predviđeno člankom 2. ove Uredbe;

2. »predmet pregleda« podrazumijeva operatera i/ili sve operatere iz neke države i/ili vrstu zrakoplova i/ili određen zrakoplov.

Članak 2.

KRITERIJI DAVANJA PREDNOSTI

Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 3. Direktive br. 2004/36/EZ, države članice daju prednost pregledima na stajanci sljedećih predmeta pregleda koji pristaju u bilo koju od njihovih zračnih luka otvorenih za međunarodni zračni promet:

1. predmeti pregleda glede kojih je na temelju redovitih analiza koje provodi Europska agencija za sigurnost zračnoga prometa (EASA) utvrđeno da predstavljaju potencijalnu prijetnju.

2. Predmeti pregleda glede kojih je na temelju mišljenja Odbora za sigurnost zračnoga prometa danoga u okviru provedbe Uredbe (EZ-a) br. 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća3[17] utvrđeno da je potrebno izvršiti daljnje provjere navedenih predmeta sustavnim pregledom na stajanci radi utvrđivanja njihovog stvarnog ispunjenja odgovarajućih sigurnosnih standarda. To može uključivati predmete pregleda koji su bili povučeni s popisa zračnih prijevoznika za koje vrijedi zabrana obavljanja letova u Zajednici na temelju Uredbe
(EZ-a) br. 2111/2005 (»popis Zajednice«).

3. Predmeti pregleda utvrđeni na temelju informacija koje je Komisija dobila od država članica ili agencije EASA sukladno članku 4. stavku 3. Uredbe (EZ-a) br. 2111/2005.

4. Zrakoplovi koje operateri sadržani u Aneksu B popisa Zajednice koriste u zračnom prometu u Zajednici.

5. Zrakoplovi koje koriste drugi operateri certificirani u istoj državi kao i operater koji je u odgovarajućem vremenskom razdoblju na popisu Zajednice.

Članak 3.

PRIOPĆENJA

1. Agencija EASA državama članicama priopćuje popis predmeta pregleda iz članka 2., u elektroničkom obliku, barem svaka četiri mjeseca.

2. Agencija EASA obavlja nadzor nad postupkom davanja prednosti te državama članicama, u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama u području zrakoplovstva, pruža informacije koje su im potrebne kako bi mogle pratiti napredak postignut u cijeloj Zajednici što se tiče davanja prednosti predmetima pregleda iz članka 2. u pogledu inspekcijskih pregleda, uključujući odgovarajuće statističke podatke o zračnom prometu.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. travnja 2008.

Za Komisiju
Jacques BARROT
Potpredsjednik

DODATAK V

UREDBA (EZ-a) broj 2111/2005 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2005.
o uspostavi popisa zračnih prijevoznika Zajednice na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let i kojom se ukida članak 9. Direktive 2004/36/EZ
(Tekst značajan za Europski gospodarski prostor)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE

EUROPSKE UNIJE,

Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njezin članak 80. stavak 2.,

Uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

Uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora1[18]

Nakon savjetovanja s Odborom regija,

Djelujući u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora2[19],

Budući da:

(1) Djelovanje Zajednice u području zračnog prometa mora težiti, kao prioritetnom cilju, osiguravanju visoke razine zaštite putnika od rizika sigurnosti. Štoviše, mora se u potpunosti voditi računa o zahtjevima općenite zaštite potrošača.

(2) Putnike treba obavijestiti o popisu zračnih prijevoznika Zajednice koji ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve sigurnosti kako bi se osigurao najviši stupanj transparentnosti. Ovaj se popis Zajednice mora temeljiti na zajedničkim kriterijima donesenim na razini Zajednice.

(3) Zračnim prijevoznicima koji se nalaze na popisu Zajednice treba zabraniti letenje. Zabrane letenja uključene u popis Zajednice moraju se primjenjivati na cjelokupnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor.

(4) Zračni prijevoznici koji nemaju prava prometovanja u jednoj ili više država članica mogu ipak letjeti u i iz Zajednice kada njihove zrakoplove, sa ili bez posade, unajme kompanije koje imaju ta prava. Treba donijeti odredbu da se zabrana letenja uključena u popis Zajednice primjenjuje jednako i na takve zračne prijevoznike, jer bi inače oni mogli prometovati u

Zajednici iako ne zadovoljavaju relevantne standarde sigurnosti.

(5) Zračnom prijevozniku na kojeg se primjenjuje zabrana letenja moglo bi se dopustiti korištenje prava prometovanja upotrebom zrakoplova zakupljenog s posadom od zračnog prijevoznika koji nema zabranu letenja uz uvjet da su zadovoljeni relevantni standardi sigurnosti.

(6) Postupak ažuriranja popisa Zajednice mora omogućavati da se odluke donose brzo kako bi se osigurale odgovarajuće i ažurne informacije putnicima zrakoplova i kako bi se jamčilo da se zračni prijevoznici koji su otklonili svoje manjkavosti glede sigurnosti, što je prije moguće, brišu s popisa. Istovremeno, ovi postupci moraju uvažavati prava zračnih prijevoznika da se brane i ne smiju dovoditi u pitanje međunarodne sporazume i konvencije koje su države članice ili Zajednica potpisale, posebno Čikašku konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. Provedbene mjere postupka, koje donosi Komisija, moraju posebno voditi računa o ovim zahtjevima.

(7) Kada zračni prijevoznik dobije zabranu letenja, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se tom zračnom prijevozniku pomoglo pri otklanjanju manjkavosti zbog kojih je uslijedila zabrana.

(8) U izuzetnim slučajevima, državama članicama treba omogućiti donošenje jednostranih mjera. U hitnim slučajevima i kad su suočene s nepredviđenim problemom sigurnosti, države članice moraju imati mogućnost trenutne zabrane letenja na svom vlastitom području. Osim toga, kada Komisija odluči da nekog zračnog prijevoznika ne stavi na popis Zajednice, države članice također moraju imati mogućnost davanja ili održavanja zabrane letenja radi problema sigurnosti koji ne postoji u drugim državama članicama. Države članice bi morale ove mogućnosti upotrebljavati ograničeno, vodeći računa o interesu Zajednice, kao i radi zauzimanja zajedničkog pristupa u odnosu na sigurnost u zrakoplovstvu. Ovime se ne smije dovoditi u pitanje članak 8. Uredbe (EEZ-a) broj 3922/91 od 16. prosinca 1991. o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva3[20], te članak 10. Uredbe (EZ-a) broj 1592/2002 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2002. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i o uspostavljanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa4[21].

(9) Informacije o sigurnosti zračnih prijevoznika trebale bi se objavljivati na djelotvoran način, kao na primjer upotrebom Interneta.

(10) Kako bi konkurentni okvir u zračnom prometu rezultirao najvećim mogućim prednostima za kompanije i putnike, važno je da potrošači dobiju potrebne informacije kako bi na temelju njih mogli izvršiti odabir.

(11) Identitet zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju let bitna je informacija. Međutim, potrošači koji sklapaju ugovor o prijevozu, koji se može sastojati od odlaska i povratka, nisu uvijek informirani o identitetu zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju dotični let ili letove.

(12) Uredbom Vijeća broj 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. godine o paket putovanjima, paket odmorima i paket turama5[22] zahtijeva se da se određene informacije stave na raspolaganje potrošačima, ali te informacije ne uključuju identitet zračnog prijevoznika koji izvodi let.

(13) Uredbom Vijeća (EEZ-a) broj 2299/89 od 24. srpnja 1989. o kodeksu ponašanja za sustav rezervacija putem računala (CRS)6[23] daje se potrošačima, koji rezerviraju let putem računala, pravo da budu informirani o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let. Međutim, čak i u redovitom zračnom prijevozu, postoje poslovne prakse kod rezervacije bez CRS-a, kao što su zakup zrakoplova s posadom ili code-sharing sporazum, kod kojih zračni prijevoznik koji je prodao let pod svojim imenom ne izvodi taj let sam i za koje trenutno ne postoji zakonsko pravo putnika da budu informirani o identitetu zračnog prijevoznika koji uistinu pruža uslugu.

(14) Ove prakse povećavaju fleksibilnost i omogućavaju bolje pružanje usluga korisnicima. Štoviše, stanovit broj promjena u posljednjem trenutku je neizbježan, posebno zbog tehničkih razloga i doprinosi sigurnosti zračnog prijevoza. Ova fleksibilnost, međutim, mora biti u ravnoteži s provjerom da li kompanije koje stvarno izvode letove zadovoljavaju zahtjeve sigurnosti i s transparentnošću za potrošače kako bi im se jamčilo pravo da na temelju njih mogu izvršiti odabir. Treba težiti odgovarajućoj ravnoteži između tržišne održivosti zračnih prijevoznika i pristupa putnika informacijama.

(15) Zračni prijevoznici bi prema putnicima morali voditi politiku transparentnosti o informacijama povezanim sa sigurnošću. Objavljivanje takvih informacija doprinijelo bi znanju putnika o pouzdanosti zračnih prijevoznika u smislu sigurnosti.

(16) Zračni prijevoznici su odgovorni za izvješćivanje nacionalnih tijela za zračnu sigurnost o manjkavostima glede sigurnosti kao i za rješavanje takvih manjkavosti bez odlaganja. Od zračne i zemaljske posade se očekuje poduzimanje odgovarajuće akcije kada zapaze manjkavosti glede sigurnosti. Bilo bi u suprotnosti s interesima sigurnosti zrakoplovstva, kada bi osoblje bilo kažnjeno za takav postupak, kao što slijedi iz članka 8. stavka 4. Uredbe broj 2003/42/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2003. o izvješćivanju o izvanrednim događajima u civilnom zrakoplovstvu.7[24]

(17) Osim situacija koje pokriva Uredba (EZ-a) broj 261/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. kojom se uspostavljaju zajednička pravila za nadoknadu i pomoć putnicima u slučaju uskraćenog ukrcavanja i otkazivanja ili dugotrajnog kašnjenja letova8[25], putnicima se mora ponuditi pravo na povrat troškova ili na promjenu rute u nekim drugim specifičnim situacijama koje spadaju u područje primjene ove Uredbe, ako postoji dovoljno bliska povezanost sa Zajednicom.

(18) Osim pravila navedenih u ovoj Uredbi, implikacije promjena identiteta prijevoznika koji izvode let na ispunjavanje ugovora o prijevozu podliježu zakonima država članica koji se primjenjuju na ugovore, te relevantnom pravu Zajednice, posebno Uredbama Vijeća 90/314/EEZ i 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima9[26].

(19) Ova Uredba je dio zakonodavnog procesa koji slijedi djelotvoran i usklađen pristup učvršćivanju zračne sigurnosti u Zajednici, pri čemu Europska agencija za sigurnost zračnog prometa ima važnu ulogu. Proširenjem nadležnosti ove Agencije, kao na primjer na zrakoplove trećih zemalja, njezina se uloga ovom Uredbom može dodatno proširiti. Posebnu pažnju treba posvetiti daljnjem poboljšanju kvalitete i količine kontrola sigurnosti zrakoplova i usklađivanju tih kontrola.

(20) Kada postoji rizik sigurnosti koji države članice kojih se to tiče nisu riješile na odgovarajući način, Komisija mora imati mogućnost usvajanja trenutnih privremenih mjera. U takvim slučajevima, odbor koji pomaže Komisiji u njezinom radu na temelju ove Uredbe, mora djelovati u skladu sa savjetodavnim postupkom predviđenim u članku 3. Odluke Vijeća broj 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. kojom se propisuje postupak korištenja provedbenih ovlasti koje su prenesene na Komisiju10[27].

(21) U svim drugim slučajevima, odbor koji pomaže Komisiji u njezinom radu na temelju ove Uredbe, mora djelovati u skladu s regulatornim postupkom predviđenim člankom 5. Odluke broj 1999/468/EZ.

(22) Budući da bi u protivnom odnos između ove Uredbe i članka 9. Uredbe broj 2004/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova trećih zemalja koji koriste zračne luke Zajednice11[28] bio nejasan, taj članak treba ukinuti radi postizanja pravne sigurnosti.

(23) Države članice moraju propisati pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje odredaba Poglavlja III. ove Uredbe te osigurati da se te kazne primjenjuju. Kazne, koje mogu biti civilne ili upravne prirode, moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

(24) Komisija mora analizirati primjenu ove Uredbe i nakon dovoljnog vremenskog razdoblja izvijestiti o djelotvornosti njezinih odredaba.

(25) Bilo koje nadležno tijelo civilnog zrakoplovstva u Zajednici može odlučiti da zračni prijevoznici, uključujući one koji ne lete na području država članica na koje se primjenjuje Ugovor, mogu tom nadležnom tijelu uložiti zahtjev da se nad njima provedu sistematske kontrole kako bi se provjerila njihova mogućnost sukladnosti s relevantnim standardima sigurnosti.

(26) Ova Uredba ne bi smjela sprječavati države članice da u skladu s pravom Zajednice uvedu sustav označavanja kvalitete zračnih prijevoznika na nacionalnoj razini, a kriteriji za to mogu uključivati i druge aspekte osim onih koji se odnose na minimalne zahtjeve sigurnosti.

(27) Kraljevina Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo su zajedničkom izjavom ministara vanjskih poslova obiju država 2. prosinca 1987. u Londonu sklopile dogovor o povećanoj suradnji u korištenju zračne luke Gibraltar. Ovaj se dogovor tek mora početi provoditi.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.

PREDMET

1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila:

(a) za uspostavljanje i objavljivanje popisa Zajednice, na temelju zajedničkih kriterija, onih prijevoznika na koje se zbog sigurnosnih razloga primjenjuje zabrana letenja u Zajednici,

i

(b) za informiranje putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi letove na kojima oni putuju.

2. Podrazumijeva se da primjena ove Uredbe na zračnu luku Gibraltar ne dovodi u pitanje odgovarajuće pravne pozicije Kraljevine Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva o sporu oko suvereniteta nad područjem na kojem je smještena zračna luka.

3. Primjena ove Uredbe na zračnu luku Gibraltar se odgađa dok se ne počne provoditi dogovor sadržan u zajedničkoj izjavi ministara vanjskih poslova Kraljevine Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva od 2. prosinca 1987. Vlade Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva će obavijestiti Vijeće o datumu početka provođenja dogovora.

Članak 2.

POJMOVI

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeći pojmovi:

(a) zračni prijevoznik je poduzeće za zračni prijevoz s valjanom operativnom licencom ili ekvivalentnom;

(b) ugovor o prijevozu je ugovor o uslugama zračnog prijevoza, ili ugovor koji takve usluge uključuje, uključujući i takav ugovor kod kojeg se prijevoz sastoji od dva ili više letova koje izvode isti ili različiti zračni prijevoznici;

(c) ugovaratelj zračnog prijevoza je prijevoznik koji sklapa ugovor o prijevozu s putnikom, ili kada se radi o paket putovanju, s organizatorom putovanja. Svaki prodavatelj karata se također smatra ugovarateljem zračnog prijevoza;

(d) prodavatelj karata je prodavatelj zrakoplovnih karata, koji nije zračni prijevoznik niti organizator putovanja, a koji uređuje ugovor prijevoznika s putnikom, bilo da on leti sam ili u sklopu paket putovanja;

(e) operativni zračni prijevoznik je zračni prijevoznik koji izvodi ili namjerava izvesti let u skladu s ugovorom o putovanju sklopljenim s putnikom, ili u ime neke druge osobe, fizičke ili pravne, koja je sklopila ugovor o putovanju s tim putnikom;

(f) dopuštenje za rad ili tehnička dozvola je bilo kakav zakonodavni ili upravni akt države članice kojim se određuje da zračni prijevoznik može izvoditi zračne prijevoze na njezinim zračnim lukama i sa njih, ili da zračni prijevoznik može letjeti u njezinom zračnom prostoru ili da zračni prijevoznik može koristiti prava prijevoza;

(g) zabrana rada je odbijanje, obustava, opozivanje ili ograničavanje dopuštenja za rad ili tehničke dozvole zračnom prijevozniku iz sigurnosnih razloga, ili su to bilo koje druge jednakovrijedne sigurnosne mjere u odnosu na zračnog prijevoznika koji nema prometna prava u Zajednici, a čiji bi zrakoplov inače mogao letjeti u Zajednici na temelju ugovora o najmu;

(h) paket znači usluge definirane u članku 2. stavku 1. Uredbe broj 90/314/EEZ;

(i) rezervacija je činjenica da putnik ima kartu ili neki drugi dokaz koji pokazuje da je ugovaratelj zračnog prijevoza prihvatio i registrirao rezervaciju;

(j) relevantni standardi sigurnosti su međunarodni standardi sigurnosti sadržani u Čikaškoj konvenciji i njezinim Prilozima, kao i, tamo gdje je to primjenjivo, relevantno pravo Zajednice.

Poglavlje II.
POPIS ZAJEDNICE

Članak 3.

USPOSTAVLJANJE POPISA ZAJEDNICE

1. Radi poboljšanja zrakoplovne sigurnosti, uspostavlja se popis zračnih prijevoznika koji imaju zabranu letenja u Zajednici (dalje u tekstu popis Zajednice). Svaka država članica unutar svog područja provodi zabrane letenja iz popisa Zajednice u odnosu na zračne prijevoznike na koje se te zabrane odnose.

2. Zajednički kriteriji za izricanje zabrane letenja zračnom prijevozniku, koji se temelje na relevantnim standardima sigurnosti, izneseni su u Prilogu (i dalje u tekstu nazivaju se zajednički kriteriji). Komisija može, u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 3., mijenjati Prilog, posebno kako bi se u obzir uzela znanstvena i tehnička dostignuća.

3. Radi uspostavljanja prvog popisa Zajednice, svaka država članica mora do 16. veljače 2006. dostaviti Komisiji identitet zračnih prijevoznika koji imaju zabranu letenja na njezinom području, zajedno s razlozima koji su doveli do izricanja takvih zabrana i sa svim drugim relevantnim informacijama. Komisija obavještava druge države članice o tim zabranama letenja.

4. U roku od jednog mjeseca od primitka podataka koje su poslale države članice, Komisija će na temelju zajedničkih kriterija, u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 3., odlučiti o određivanju zabrane letenja za dotične zračne prijevoznike i sastaviti popis zračnih prijevoznika Zajednice kojima je ona odredila zabranu letenja.

Članak 4.

AŽURIRANJE POPISA ZAJEDNICE

1. Popis Zajednice se ažurira:

(a) kako bi se izrekla zabrana rada zračnom prijevozniku i kako bi se taj zračni prijevoznik uključio u popis Zajednice na temelju zajedničkih kriterija;

(b) kako bi se zračni prijevoznik uklonio s popisa Zajednice, ukoliko je otklonjena manjkavost (ili manjkavosti) o sigurnosti zbog kojih je zračni prijevoznik stavljen na popis Zajednice, i nema nikakvih drugih razloga utemeljenih na zajedničkim kriterijima da zračni prijevoznik ostane na popisu Zajednice;

(c) kako bi se promijenili uvjeti za zabranu letenja izrečenu zračnom prijevozniku koji je uključen u popis Zajednice.

2. U skladu s postupkom iz članka 15. stavka 3., a na temelju zajedničkih kriterija, Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice odlučuje o ažuriranju popisa Zajednice čim je to, prema stavku 1., potrebno. Komisija najmanje svaka tri mjeseca provjerava da li je potrebno ažurirati popis Zajednice.

3. Svaka država članica i Europska agencija za sigurnost zračnog prometa dostavljaju Komisiji sve informacije koje mogu biti relevantne u smislu ažuriranja popisa Zajednice. Komisija prosljeđuje sve relevantne informacije drugim državama članicama.

Članak 5.

PRIVREMENE MJERE ZA AŽURIRANJE POPISA ZAJEDNICE

1. Kada je očigledno da će nastavak djelovanja zračnog prijevoznika u Zajednici vjerojatno dovesti do ozbiljnog rizika sigurnosti, i da takav rizik dotična država članica (države članice) nisu hitnim mjerama riješile na zadovoljavajući način u skladu s člankom 6. stavkom 1., Komisija može u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 2. privremeno donijeti mjere iz članka 4. stavka 1. toče (a) ili točke (c).

2. Što je prije moguće, a najkasnije u roku od 10 radnih dana, Komisija dostavlja predmet Odboru iz članka 15. stavka 1., i u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 3. i odlučuje da potvrdi, izmijeni i dopuni, opozove ili produži mjeru koju je donijela u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 6.

IZVANREDNE MJERE

1. U hitnim slučajevima ova Uredba ne sprječava državu članicu da reagira na nepredviđeni problem sigurnosti izricanjem trenutne zabrane letenja na svom vlastitom području, uzimajući u obzir zajedničke kriterije.

2. Odluka Komisije, da ne uključi nekog zračnog prijevoznika na popis Zajednice u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 4. ili članka 4. stavka 2., ne sprječava državu članicu da uvede ili nastavi zabranu letenja za dotičnog zračnog prijevoznika radi problema sigurnosti koji je specifičan za tu državu članicu.

3. U bilo kojoj od situacija navedenih u stavcima 1. i 2. dotična država članica odmah obavještava Komisiju koja o tome obavještava druge države članice. U slučaju iz stavka 1., dotična država članica u skladu s člankom 4. stavkom 2. bez odlaganja dostavlja Komisiji zahtjev za ažuriranje popisa Zajednice.

Članak 7.

PRAVA NA OBRANU

Kada donese odluke iz članka 3. stavka 4., članka 4. stavka 2. i članka 5., Komisija osigurava da se dotičnom zračnom prijevozniku pruži mogućnost da ga se sasluša, uzimajući u obzir potrebu za hitnim postupkom u nekim slučajevima.

Članak 8.

PROVEDBENE MJERE

1. Djelujući u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 3., Komisija donosi provedbene mjere, tamo gdje je to prikladno, kako bi propisala detaljna pravila u odnosu na postupke iz ovog Poglavlja.

2. Pri odlučivanju o ovim mjerama, Komisija u potpunosti uvažava potrebu da se odluke o ažuriranju popisa Zajednice donose brzo, i ako je potrebno, predviđa mogućnost hitnog postupka.

Članak 9.

OBJAVA

1. Popis Zajednice i sve njegove promjene objavljuju se odmah u Službenom listu Europske unije.

2. Komisija i države članice poduzimaju potrebne mjere za omogućavanje javne dostupnosti popisa Zajednice s najnovijim izmjenama, posebno putem Interneta.

3. Ugovaratelji zračnog prijevoza, nacionalna tijela za civilno zrakoplovstvo, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa i zračne luke na području država članica skreću pažnju putnika na popis Zajednice, bilo putem svojih web-stranica, ili kada je to primjereno, u svojim prostorijama.

Poglavlje III.
INFORMIRANJE PUTNIKA

Članak 10.

PODRUČJE PRIMJENE

1. Odredbe ovog Poglavlja primjenjuju se na zračni prijevoz putnika, kada je let dio ugovora o prijevozu i kada taj prijevoz započinje u Zajednici, i ako

(a) se radi o letu iz zračne luke na području države članice na koju se primjenjuje Ugovor,

ili

(b) se radi o letu iz zračne luke u trećoj zemlji i dolazi u zračnu luku na području države članice na koju se primjenjuje Ugovor,

ili

(c) se radi o letu iz zračne luke u trećoj zemlji i dolazi u drugu takvu zračnu luku.

2. Odredbe ovog Poglavlja se primjenjuju bez obzira na to da li je let redovit ili ne, i da li je let dio paket putovanja ili ne.

3. Odredbe ovog Poglavlja ne utječu na prava putnika iz Uredbe broj 90/314/EEZ i Uredbe (EEZ-a) broj 2299/89.

Članak 11.

INFORMIRANJE O IDENTITETU OPERATIVNOG ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA

1. Nakon rezervacije, ugovaratelj zračnog prijevoza obavještava putnika o identitetu operativnog zračnog prijevoznika ili operativnih zračnih prijevoznika, bez obzira na način na koji je rezervacija obavljena.

2. Kada u vrijeme rezervacije identitet zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika još nije poznat, ugovaratelj zračnog prijevoza osigurava da se putnik obavijesti o imenu zračnog prijevoznika ili imenima zračnih prijevoznika, koji će vjerojatno biti operativni zračni prijevoznik ili prijevoznici na dotičnom letu ili letovima. U takvom slučaju, ugovaratelj zračnog prijevoza osigurava da se putnik obavijesti o identitetu operativnog zračnog prijevoznika ili operativnih zračnih prijevoznika odmah čim se taj identitet utvrdi.

3. Kadgod se operativni zračni prijevoznik ili prijevoznici promijene nakon rezervacije, ugovaratelj zračnog prijevoza, bez obzira na razlog promjene, odmah poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da se putnik što je prije moguće obavijesti o toj promjeni. U svim slučajevima, putnici se obavještavaju ili pri prijavi, ili pri ukrcaju kada prijava kod povezujućeg leta nije potreba.

4. Zračni prijevoznik ili organizator putovanja osiguravaju da se relevantni ugovaratelj zračnog prijevoza obavijesti o identitetu operativnog zračnog prijevoznika ili operativnih zračnih prijevoznika čim je on poznat, posebno u slučaju promjene takvog identiteta.

5. Ako prodavatelj karata nije obaviješten o identitetu operativnog zračnog prijevoznika, on ne odgovara za neispunjavanje obveza predviđenih ovim člankom.

6. Obveza ugovaratelja zračnog prijevoza da obavijesti putnike o identitetu operativnog zračnog prijevoznika, ili operativnih zračnih prijevoznika, navodi se u općim uvjetima prodaje koji se primjenjuju na ugovor o prijevozu.

Članak 12.

PRAVO NA POVRAT TROŠKOVA ILI NA PROMJENU RUTE

1. Ova Uredba ne utječe na pravo na povrat troškova ili promjenu rute kako je predviđeno Uredbom (EZ-a) broj 261/2004.

2. U slučajevima na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ-a) broj 261/2004, i

(a) kada je operativni zračni prijevoznik o kojem je putnik obaviješten, stavljen na popis Zajednice i izrečena mu je zabrana letenja koja je dovela do otkazivanja dotičnog leta, ili bi dovela do takvog otkazivanja kada bi se dotični let odvijao u Zajednici,

ili

(b) kada je operativni zračni prijevoznik o kojem je putnik obaviješten zamijenjen drugim operativnim zračnim prijevoznikom koji je stavljen na popis Zajednice i izrečena mu je zabrana letenja koja je dovela do otkazivanja dotičnog leta ili bi dovela do takvog otkazivanja kada bi se dotični let odvijao u Zajednici,

ugovaratelj zračnog prijevoza koji je ugovorna strana u ugovoru o prijevozu mora ponuditi putniku pravo na povrat troškova ili na promjenu rute, kako je predviđeno člankom 8. Uredbe (EZ-a) broj 261/2004, ako putnik u slučaju da let nije otkazan odluči da se ne ukrca na taj let.

3. Stavak 2. ovog članka primjenjuje se ne dovodeći u pitanje članak 13. Uredbe (EZ-a) broj 261/2004.

Članak 13.

KAZNE

Države članice jamče poštivanje pravila navedenih u ovom Poglavlju i propisuju kazne za kršenje tih pravila. Kazne moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

Poglavlje IV.
ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

OBAVJEŠĆIVANJE I IZMJENE I DOPUNE

Komisija će do 16. siječnja 2009. izvijestiti Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe. Ako je potrebno, izvješću će biti priloženi prijedlozi za izmjene i dopune ove Uredbe.

Članak 15.

ODBOR

1. Komisiji pomaže Odbor iz članka 12. Uredbe (EEZ-a) br. 3922/91 (Odbor).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke broj 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke broj 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke broj 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

4. Komisija se može savjetovati s Odborom o bilo kojem drugom pitanju koje se odnosi na primjenu ove Uredbe.

5. Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 16.

UKIDANJE

Ovime se ukida članak 9. Direktive 2004/36/EZ.

Članak 17.

STUPANJA NA SNAGU

Ova Uredba stupa na snagu dvadeseti dan od njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 10., 11. i 12. se primjenjuju od 16. srpnja 2006., a članak 13. se primjenjuje od 16. siječnja 2007.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2005.

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES C. CLARKE

ANEKS

Zajednički kriteriji za razmatranje zabrane operiranja zbog sigurnosnih razloga na razini Zajednice

Odluke o mjerama na razini Zajednice donose se uzimajući u obzir posebnosti svakog pojedinačnog slučaja. Ovisno o osobitostima svakog pojedinog slučaja, prijevoznik ili svi prijevoznici koji su certificirani u istoj državi, mogu podlijegati mjerama na razini Zajednice.

Pri razmatranju, da li se zračnom prijevozniku treba zabraniti operiranje u potpunosti ili djelomično, ocjenjuje se da li zračni prijevoznik zadovoljava relevantne standarde sigurnosti uzimajući u obzir sljedeće:

1. Provjereni dokaz o ozbiljnim manjkavostima sigurnosti kod zračnog prijevoznika:

– Izvješća koja pokazuju ozbiljne manjkavosti sigurnosti ili ustrajnost prijevoznika u tome da ne otklanja manjkavosti koje su utvrđene pri kontrolama na stajankama koja se provode u okviru programa SAFA, a o kojima je prijevoznik prethodno obaviješten.

– Ozbiljne manjkavosti sigurnosti utvrđene u okviru odredaba o prikupljanju informacija iz članka 3. Uredbe broj 2004/36/EZ o sigurnosti zrakoplova trećih zemalja.

– Zabrana operiranja koju je prijevozniku izrekla treća zemlja radi dokazima potkrijepljenih manjkavosti u odnosu na međunarodne standarde sigurnosti.

– Dokazima potkrijepljene informacije povezane s nesrećama ili ozbiljnim ugrožavanjem sigurnosti koje pokazuju latentne sustavne manjkavosti sigurnosti.

2. Pomanjkanje mogućnosti i/ili spremnosti zračnog prijevoznika da pristupi rješavanju manjkavosti sigurnosti, koje se pokazuje:

– Pomanjkanjem transparentnosti ili odgovarajućeg ili pravovremenog odgovora prijevoznika na upit nadležnog zrakoplovnog tijela države članice, u odnosu na aspekte sigurnosti njegovog rada.

– Neodgovarajućim ili nedostatnim planom korektivnih mjera kao odgovorom na utvrđenu ozbiljnu manjkavost sigurnosti.

3. Pomanjkanje mogućnosti i/ili spremnosti nadležnih tijela odgovornih za nadzor zračnog prijevoznika u smislu rješavanja manjkavosti sigurnosti, koje se pokazuje:

– Pomanjkanjem suradnje s tijelima civilnog zrakoplovstva države članice od strane nadležnih tijela druge države pri rješavanju problema sigurnosti rada prijevoznika koji je licenciran ili certificiran u toj državi.

– Nedostatnom mogućnošću nadležnih tijela koja imaju zakonodavni nadzor nad prijevoznikom da provode i učvršćuju relevantne standarde sigurnosti. Posebno treba uvažavati sljedeće:

(a) revizije i planovi odgovarajućih korektivnih mjera utvrđenih u skladu s ICAO-vim Općim programom revizije sigurnosnog nadzora ili u skladu s bilo kojim primjenjivim zakonom Zajednice;

(b) da li je dopuštenje za operiranje ili tehničku dozvolu bilo kojeg prijevoznika pod nadzorom te države ranije odbila ili opozvala neka druga država;

(c) certifikat zračnom prijevozniku nije izdalo nadležno tijelo države u kojoj prijevoznik ima sjedište.

– Nedostatnom mogućnošću nadležnih tijela države u kojoj je registriran zrakoplov koji prijevoznik upotrebljava da nadzire taj zrakoplov u skladu s obvezama koje proizlaze iz Čikaške konvencije.

DODATAK VI

UREDBA KOMISIJE (EZ-a) broj 473/2006

od 22. ožujka 2006.
kojom se utvrđuju provedbena pravila za popis Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana operiranja unutar Zajednice iz Poglavlja II. Uredbe (EZ-a) broj 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća
(Tekst značajan za Europski gospodarski prostor)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ-a) br. 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi popisa Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana operiranja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let, te kojom se opoziva članak 9. Direktive br. 2004/36/EZ1[29] (dalje u tekstu ‘osnovna Direktiva’), a posebno njezin članak 8.,

budući da:

(1) U Poglavlju II. osnovne Direktive utvrđuju se postupci za ažuriranje popisa Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana operiranja unutar Zajednice te postupci koji državama članicama omogućavaju da u određenim okolnostima usvoje izvanredne mjere za uvođenje zabrane operiranja na njihovom području.

(2) Primjereno je da se usvoje određene provedbene mjere kako bi se osigurala detaljna pravila u odnosu na ove postupke.

(3) Posebno je primjereno da se specificiraju informacije koje daju države članice kada od Komisije zahtijevaju da u skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne Direktive usvoji odluku o ažuriranju popisa Zajednice uvođenjem nove zabrane operiranja, ukidanjem postojeće zabrane ili modificiranjem priloženih uvjeta.

(4) Potrebno je utvrditi uvjete za provođenje prava obrane onih prijevoznika na koje se odnose odluke koje donosi Komisija kako bi ažurirala popis Zajednice.

(5) U okviru ažuriranja popisa, osnovnom Direktivom se od Komisije zahtijeva da uvažava potrebu da se odluke o ažuriranju popisa Zajednice donose brzo, i da po potrebi predvidi mogućnost hitnog postupka.

(6) Komisija mora dobiti odgovarajuće informacije o svakoj zabrani operiranja koju uvode države članice kao izvanredne mjere u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 6. stavkom 2. osnovne Direktive.

(7) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za sigurnost zračnog prometa2[30],

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

PREDMET

Ovom se Uredbom utvrđuju detaljna pravila u odnosu na postupke iz Poglavlja II. osnovne Direktive.

Članak 2.

ZAHTJEVI DRŽAVA ČLANICA ZA AŽURIRANJE POPISA ZAJEDNICE

1. Država članica koja zahtijeva da Komisija ažurira popis Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne Direktive, dostavlja Komisiji informacije navedene u Aneksu A ovoj Uredbi.

2. Zahtjevi iz stavka 1. upućuju se u pismenom obliku Glavnom tajništvu Komisije. Osim toga, informacije opisane u Aneksu A priopćavaju se istovremeno elektronički nadležnim službama Opće uprave za energetiku i promet Komisije. Ako na raspolaganju ne postoji odgovarajući elektronički postupak, iste se informacije dostavljaju na najbrži mogući alternativni način.

3. Komisija obavještava druge države članice putem njihovih predstavnika u Odboru za sigurnost zračnog prometa (Air Safety Committee) u skladu s postupcima utvrđenim u internim pravilima Odbora, te Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa.

Članak 3.

ZAJEDNIČKO SAVJETOVANJE S TIJELIMA ODGOVORNIM ZA REGULATORNI NADZOR NAD DOTIČNIM ZRAČNIM PRIJEVOZNIKOM

1. Država članica koja namjerava podnijeti zahtjev Komisiji u skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne Direktive, poziva Komisiju i druge države članice da sudjeluju u svim savjetovanjima s tijelima odgovornim za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom.

2. Donošenju odluka iz članka 4. stavka 2. i članka 5. osnovne Direktive, kada je to prikladno i izvedivo, prethode savjetovanja s tijelima odgovornim za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom. Kadgod je to moguće, savjetovanja zajednički obavljaju Komisija i države članice.

3. U hitnim slučajevima zajednička se savjetovanja mogu održati tek nakon donošenja odluka iz stavka 2. U takvom se slučaju nadležno tijelo obavještava da će se donijeti odluke u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 5. stavkom 1.

4. Zajednička savjetovanja se mogu obavljati putem korespondencije ili za vrijeme posjeta na licu mjesta kako bi se, tamo gdje je to prikladno, omogućilo prikupljanje dokaza.

Članak 4.

PROVOĐENJE PRAVA PRIJEVOZNIKA NA OBRANU

1. Kada Komisija razmatra donošenje odluke u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 5. osnovne Direktive, ona dotičnog zračnog prijevoznika obavještava o bitnim činjenicama i razmatranjima koja čine osnovu za takvu odluku. Dotičnom zračnom prijevozniku se daje mogućnost da Komisiji dostavi pismene komentare u roku od 10 radnih dana od datuma obavješćivanja.

2. Komisija obavještava druge države članice putem njihovih predstavnika u Odboru za sigurnost zračnog prometa u skladu s postupcima utvrđenim u internim pravilima Odbora. Ukoliko tako zahtijeva, zračnom prijevozniku se omogućava da prije donošenja odluke usmeno iznese svoje stajalište. Kada je to prikladno, ovaj se usmeni iskaz daje Odboru za sigurnost zračnog prometa. Tijekom saslušanja, zračnom prijevozniku mogu na njegov zahtjev pomagati tijela odgovorna za regulatorni nadzor nad njim.

3. U hitnim slučajevima, Komisija ne mora ispuniti uvjete iz stavka 1. prije donošenja privremene mjere u skladu s člankom 5. stavkom 1. osnovne Direktive.

4. Kada Komisija donese odluku u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 5. osnovne Direktive, ona o tome odmah obavještava dotičnog prijevoznika i tijela odgovorna za regulatorni nadzor nad tim prijevoznikom.

Članak 5.

PROVEDBA

Države članice obavještavaju Komisiju o svim mjerama poduzetim za provođenje odluka koje je donijela Komisija u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 5. osnovne Direktive.

Članak 6.

IZVANREDNE MJERE KOJE USVAJA DRŽAVA ČLANICA

1. Kada država članica za nekog zračnog prijevoznika uvede trenutnu zabranu operiranja na svom području u skladu s člankom 6. stavkom 1. osnovne Direktive, ona o tome odmah obavještava Komisiju i dostavlja informacije navedene u Aneksu B.

2. Kada država članica za nekog zračnog prijevoznika zadrži ili uvede zabranu operiranja na svom području u skladu s člankom 6. stavkom 2. osnovne Direktive, ona o tome odmah obavještava Komisiju i dostavlja informacije navedene u Aneksu C.

3. Informacije navedene u stavcima 1. i 2. upućuju se u pismenom obliku Glavnom tajništvu Komisije. Osim toga, informacije opisane u Aneksu B ili C priopćavaju se istovremeno elektronički nadležnim službama Opće uprave za energetiku i promet Komisije. Ako na raspolaganju ne postoji odgovarajući elektronički postupak, iste se informacije dostavljaju na najbrži mogući alternativni način.

4. Komisija obavještava druge države članice putem njihovih predstavnika u Odboru za sigurnost zračnog prometa u skladu s postupcima utvrđenim u internim pravilima Odbora.

Članak 7.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Uredba stupa na snagu prvi dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. ožujka 2006.

Za Komisiju
Jacques BARROT
Potpredsjednik

ANEKS A

Informacije koje dostavlja država članica koja podnosi zahtjev u skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne Direktive

Država članica koja na temelju članka 4. stavka 2. podnosi zahtjev za ažuriranje popisa Zajednice, dostavlja Komisiji sljedeće informacije:

Država članica koja podnosi zahtjev

– ime i funkcija službene osobe za kontakt

– elektronička pošta ili broj telefona službene osobe za kontakt.

Prijevoznik (prijevoznici) i zrakoplov

– Dotični prijevoznik (prijevoznici), uključujući ime pravne osobe (navedeno u svjedodžbi o sposobnosti zračnog prijevoznika ili nekom drugom jednakovrijednom dokumentu), poslovno ime (ako je različito), broj svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (ako je na raspolaganju), oznaka Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ako je poznata) i potpuni podaci za kontakt.

– Naziv(i) i potpuni podaci za kontakt nadležnih tijela odgovornih za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom.

– Detalji o tipu (tipovima) zrakoplova, državi (državama) registracije, registarskom broju (registarskim brojevima) i, ako su na raspolaganju, konstrukcijski serijski brojevi dotičnog zrakoplova.

Zahtijevana odluka

– Tip odluke koja se zahtijeva: uvođenje zabrane operiranja, ukidanje zabrane operiranja ili preinaka uvjeta zabrane operiranja.

– Opseg zahtijevane odluke (određeni prijevoznik (prijevoznici) ili svi prijevoznici pod nadzorom određenog nadležnog tijela, specifični zrakoplov ili tip/tipovi zrakoplova).

Zahtjev za uvođenje zabrane operiranja

– Detaljan opis sigurnosnih razloga (npr. rezultati inspekcije) koji su doveli do zahtjeva za potpunu ili djelomičnu zabranu operiranja (povezani redoslijedom sa svakim od relevantnih zajedničkih kriterija u Aneksu osnovnoj Direktivi).

– Širi opis preporučenog uvjeta (preporučenih uvjeta) koji dopušta(ju) da se predložena zabrana poništi ili da se od nje odstupi, kao osnova za pripremu korektivnog akcijskog plana uz savjetovanje s nadležnim tijelom (nadležnim tijelima) odgovornim za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom (prijevoznicima).

Zahtjev za ukidanje zabrane operiranja ili za preinaku uvjeta za zabranu

– Datum i detalji dogovorenog korektivnog akcijskog plana, ako je to primjereno.

– Dokaz o naknadnoj sukladnosti s dogovorenim korektivnim planom, ako je to primjereno.

– Izričita pismena potvrda nadležnog (nadležnih) tijela koje je(su) odgovorno(a) za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom (prijevoznicima), da se provodi korektivni akcijski plan.

Javnost

– Informacija o tome da li je država članica objavila svoj zahtjev.

ANEKS B

Priopćenje države članice o izvanrednim mjerama poduzetim u skladu s člankom 6. stavkom 1. osnovne Direktive za uvođenje zabrane operiranja na svom području

Država članica koja obavještava da je na određenog zračnog prijevoznika primijenila zabranu operiranja na svom području u skladu s člankom 6. stavkom 1. osnovne Direktive, dostavlja Komisiji sljedeće informacije:

Država članica koja podnosi izvješće

– ime i funkcija službene osobe za kontakt

– elektronička pošta ili broj telefona službene osobe za kontakt.

Prijevoznik (prijevoznici) i zrakoplov

– Dotični prijevoznik (prijevoznici), uključujući ime pravne osobe (navedeno u svjedodžbi o sposobnosti zračnog prijevoznika ili nekom drugom jednakovrijednom dokumentu), poslovno ime (ako je različito), broj svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (ako je na raspolaganju), oznaka Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ako je poznata) i potpuni podaci za kontakt.

– Naziv(i) i potpuni podaci za kontakt nadležnih tijela odgovornih za regulatorni nadzor nad dotičnim zračnim prijevoznikom.

– Detalji o tipu (tipovima) zrakoplova, državi (državama) registracije, registarskom broju (registarskim brojevima) i, ako su na raspolaganju, konstrukcijski serijski broj(evi) dotičnog zrakoplova.

Odluka

– Datum, vrijeme i trajanje odluke.

– Opis odluke o odbijanju, odgađanju, povlačenju ili uvođenju ograničenja u odnosu na odobrenje za rad ili tehničku dozvolu.

– Opseg odluke (određeni prijevoznik (prijevoznici) ili svi prijevoznici pod nadzorom određenog tijela, specifični zrakoplov ili tip (tipovi) zrakoplova).

– Opis uvjeta koji omogućavaju da se poništi ili odstupi od odbijanja, odgađanja, povlačenja ili ograničenja u odnosu na odobrenje za rad ili tehničku dozvolu koju je izdala država članica.

Sigurnosni razlozi

– Detaljan opis sigurnosnih razloga (npr. rezultati inspekcije) koji su doveli do odluke o potpunoj ili djelomičnoj zabrani operiranja (povezani redoslijedom sa svakim od relevantnih zajedničkih kriterija u Aneksu osnovnoj Direktivi).

Javnost

– Informacija o tome da li je država članica objavila svoju zabranu.

ANEKS C

Obavijest države članice o izvanrednim mjerama poduzetim u skladu s člankom 6. stavkom 2. osnovne Direktive za održavanje ili uvođenje zabrane operiranja na svom području kada Komisija odluči da slične mjere ne uključi u popis Zajednice

Država članica koja obavještava da je za određenog zračnog prijevoznika zadržala ili uvela zabranu operiranja na svom području u skladu s člankom 6. stavkom 2. osnovne Direktive, dostavlja Komisiji sljedeće informacije:

Država članica koja podnosi izvješće

– ime i funkcija službene osobe za kontakt

– elektronička pošta ili broj telefona službene osobe za kontakt.

Prijevoznik (prijevoznici) i zrakoplov

– Dotični prijevoznik (prijevoznici), uključujući ime pravne osobe (navedeno u svjedodžbi o sposobnosti zračnog prijevoznika ili nekom drugom jednakovrijednom dokumentu), poslovno ime (ako je različito), broj svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (ako je na raspolaganju), oznaka Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ako je poznata).

Upućivanje na odluku Komisije

– datum i upućivanje na bilo koje relevantne dokumente Komisije

– datum odluke Komisije/Odbora za sigurnost zračnog prometa.

Sigurnosni problem koji posebno utječe na tu državu članicu.

DODATAK VII

UREDBA KOMISIJE (EZ-a) br. 474/2006

od 22. ožujka 2006.
kojom se uspostavlja popis Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice iz Poglavlja II. Uredbe (EZ-a) br. 2111/2005 Europskoga parlamenta i Vijeća
(Tekst značajan za Europski gospodarski prostor)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ-a) br. 2111/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi popisa Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let, te kojom se opoziva članak 9. Direktive 2004/36/EZ1[31], a posebno njezin članak 3.,

budući da:

(1) Poglavljem II. Uredbe (EZ-a) br. 2111/2005 (dalje u tekstu ‘osnovna Uredba’) propisuju se postupci za utvrđivanje popisa Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice kao i postupci kojima se državama članicama omogućava da u određenim okolnostima donesu izvanredne mjere uvođenja zabrane letenja na svom području.

(2) U skladu s člankom 3. stavkom 3. osnovne Uredbe svaka je država članica dostavila Komisiji identitet zračnih prijevoznika koji imaju zabranu letenja na njezinom području, zajedno s razlozima koji su doveli do izricanja takvih zabrana i sa svim drugim relevantnim informacijama.

(3) Komisija je obavijestila sve zračne prijevoznike kojih se to tiče izravno, ili kada to nije bilo izvedivo, putem tijela odgovornih za njihov regulatorni nadzor navodeći bitne činjenice i razmatranja koji čine osnovu za donošenje odluke da se za njih uvede zabrana letenja unutar Zajednice.

(4) U skladu s člankom 7. osnovne Uredbe, Komisija je dotičnim zračnim prijevoznicima dala mogućnost uvida u dokumente koje su dostavile države članice kao i mogućnost da u roku od 10 radnih dana podnesu pismene primjedbe i daju usmeni podnesak Komisiji i Odboru za sigurnost zračnog prometa2[32].

(5) Zajednički kriteriji za razmatranje zabrane letenja zbog sigurnosnih razloga na razini Zajednice navedeni su u Prilogu osnovnoj Uredbi.

Air Bangladesh

(6) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Air Bangladesha u odnosu na određeni zrakoplov iz njegove flote. Ove su manjkavosti utvrđene tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu koje je prema programu SAFA obavila Njemačka3[33].

(7) Air Bangladesh se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit njemačkih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz toga što nije odgovorio na korespondenciju iz ove države članice. Njemačka do današnjeg dana nije imala mogućnost provjeriti da li su sigurnosne manjkavosti popravljene.

(8) Nadležna tijela Bangladesha koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad Air Bangladeshom, nad jednim određenim zrakoplovom ovog prijevoznika, nisu obavila odgovarajući nadzor u skladu sa svojim obvezama iz Čikaške konvencije.

(9) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da se na Air Bangladesh moraju primjenjivati stroga ograničenja letenja te da se on stavlja na popis u Prilogu B.

Air Koryo

(10) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Air Koryoa. Ove su manjkavosti utvrdile Francuska i Njemačka tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu prema programu SAFA4[34].

(11) Tijekom drugih inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA5[35] utvrđeno je da Air Koryo ustrajno ne otklanja manjkavosti o kojima je ranije priopćila Francuska.

(12) Utemeljene informacije povezane s ozbiljnim incidentima koje je priopćila Francuska ukazuju na latentne sustavne sigurnosne manjkavosti Air Koryoa.

(13) Air Koryo je pokazao pomanjkanje sposobnosti za rješavanje ovih sigurnosnih manjkavosti.

(14) Air Koryo se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit francuskih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz toga što nije odgovorio na zahtjev ove države članice.

(15) Korektivni akcijskih plan koji je Air Koryo dostavio na zahtjev Francuske nije bio primjeren i dostatan za ispravljanje utvrđenih ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti.

(16) Nadležna tijela Demokratske Narodne Republike Koreje koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad Air Koryom nisu obavila odgovarajući nadzor nad ovim prijevoznikom u skladu sa svojim obvezama iz Čikaške konvencije.

(17) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Air Koryo ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Ariana Afghan Airlines

(18) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima određenog zrakoplova koji koristi Ariana Afghan Airlines. Ove je manjkavosti utvrdila Njemačka tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA6[36].

(19) Ariana Afghan Airlines je pokazao pomanjkanje sposobnosti za rješavanje ovih sigurnosnih manjkavosti.

(20) Ariana Afghan Airlines se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit njemačkih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje komunikacije, što je vidljivo iz nedostatka odgovarajućeg odgovora na korespondenciju iz ove države članice.

(21) Nadležna tijela Afganistana, gdje je registriran zrakoplov koji koristi Ariana Afghan Airlines, nisu obavila potpuno odgovarajući nadzor nad zrakoplovom kojeg koristi ovaj prijevoznik u skladu sa svojim obvezama iz Čikaške konvencije.

(22) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Ariana Afghan ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti za sve zrakoplove koje koristi, osim zrakoplova A310 s registarskom oznakom F-GYYY, koji je registriran u Francuskoj i podliježe nadzoru francuskih nadležnih tijela.

BGB Air

(23) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima BGB Aira. Ove je manjkavosti utvrdila Italija tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA7[37].

(24) BGB Air je pokazao pomanjkanje sposobnosti ili spremnosti za rješavanje sigurnosnih manjkavosti, što pokazuje dostavljena samoocjena u odnosu na ICAO standarde na temelju kontrolne liste za strane operatore koju je primijenila Italija, a za koju je utvrđeno da nije u skladu s kasnijim nalazom SAFA inspekcijskih pregleda.

(25) BGB Air se nije odgovarajuće odazvao na upit talijanskih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti i komunikacije, što je vidljivo iz izostanka odgovora na određenu korespondenciju iz ove države članice.

(26) Ne postoje dokazi o provedbi odgovarajućeg korektivnog akcijskog plana za ispravljanje ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti koji je kao odgovor na zahtjev Italije predstavio BGB Air.

(27) Nadležna tijela Kazahstana koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad BGB Airom nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima Italije za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti rada BGB Aira certificiranog u toj državi, što je vidljivo iz izostanka odgovora na korespondenciju poslanu iz ove države članice.

(28) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da BGB Air ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Buraq Air

(29) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Buraq Aira što se tiče njegove djelatnosti prijevoza tereta. Ove su manjkavosti utvrdile Švedska i Nizozemska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA8[38].

(30) Buraq Air se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit njemačkih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti prijevoza tereta, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz toga što nije odgovorio na korespondenciju iz ove države članice.

(31) Nadležna tijela Libije, koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad Buraq Airom, nisu obavila odgovarajući nadzor nad aktivnošću prijevoza tereta ovog prijevoznika u skladu sa svojim obvezama iz Čikaške konvencije.

(32) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da se na Buraq Air moraju primjenjivati stroga ograničenja letenja te da se on stavlja na popis u Prilogu B.

Air Service Comores

(33) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Air Service Comoresa. Ove je manjkavosti utvrdila država članica Francuska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA9[39].

(34) Ne postoje dokazi o provedbi odgovarajućeg korektivnog akcijskog plana za ispravljanje utvrđenih ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti koji je Air Service Comores predstavio kao odgovor na zahtjev Francuske.

(35) Nadležna tijela koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad Air Service Comoresom pokazala su pomanjkanje sposobnosti za rješavanje sigurnosnih manjkavosti.

(36) Nadležna tijela Comores koja su odgovorna za regulatorni nadzor nisu pravovremeno surađivala s nadležnim tijelima Francuske za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti rada prijevoznika koji je licenciran ili certificiran u toj državi.

(37) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Air Service Comores ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

GST Aero Air Company

(38) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima GST Aero Air Company. Ove je manjkavosti utvrdila Italija tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu prema programu SAFA10[40].

(39) GST Aero Air Company je pokazao pomanjkanje sposobnosti ili spremnosti za rješavanje sigurnosnih manjkavosti.

(40) GST Aero Air Company se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvala na upit talijanskih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazala pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz toga što nije odgovorila na korespondenciju poslanu iz ove države članice.

(41) Ne postoje dokazi o provedbi odgovarajućeg korektivnog akcijskog plana za ispravljanje ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti koji je GST Aero Air Company predstavila kao odgovor na zahtjev Italije.

(42) Nadležna tijela Kazahstana koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad GST Aero Air Company nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima Italije za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti rada prijevoznika koji je licenciran ili certificiran u toj državi, što je vidljivo iz izostanka odgovora na korespondenciju poslanu iz Italije.

(43) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da GST Aero Air Company ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Phoenix Aviation

(44) Nadležna tijela Kirgistana odgovorna za regulatorni nadzor nisu pokazala dostatnu sposobnost za provođenje i uvođenje relevantnih standarda sigurnosti u odnosu na Phoenix Aviation. Iako je svjedodžba o sposobnosti zračnog prijevoznika za Phoenix Aviation izdana u Kirgistanu, postoji dokaz koji pokazuje da ovaj prijevoznik svoje glavno sjedište ima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), što je u suprotnosti sa zahtjevima iz Priloga 6. Čikaškoj konvenciji. Činjenično izvješće Nacionalnog odbora za sigurnost prometa SAD-a11[41] o nesreći pri letu 904 Kim Air, kojim je upravljao Phoenix Aviation, navodi da Phoenix Aviation ima sjedište u UEA-u.

(45) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Phoenix Aviation ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Phuket Airlines

(46) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Phuket Airlinesa. Ove su manjkavosti utvrdile države članice, Ujedinjena Kraljevina i Nizozemska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu prema programu SAFA12[42].

(47) Phuket Airlines je pokazao pomanjkanje sposobnosti za pravovremeno i odgovarajuće rješavanje ovih sigurnosnih manjkavosti.

(48) Nadležna tijela koja su odgovorna za regulatorni nadzor u Tajlandu nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima Nizozemske za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti Phuket Airlinesa koji je certificiran u toj državi, što je vidljivo iz izostanka odgovarajućih odgovora na korespondenciju iz te države članice.

(49) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Phuket Airlines ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Reem Air

(50) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Reem Aira. Ove je manjkavosti prvobitno utvrdila Nizozemska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu prema programu SAFA13[43].

(51) Tijekom kasnijih inspekcijskih pregleda na uzletištu, na jednom određenom zrakoplovu izvedenih prema programu SAFA14[44], Nizozemska je potvrdila da Reem Air ustrajno ne otklanja manjkavosti.

(52) Reem Air je pokazao pomanjkanje sposobnosti ili spremnosti za rješavanje sigurnosnih manjkavosti.

(53) Reem Air se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit nizozemskih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti i komunikacije, što je vidljivo iz izostanka odgovora na korespondenciju poslanu iz ove države članice.

(54) Ne postoje dokazi o provedbi odgovarajućeg korektivnog akcijskog plana za ispravljanje utvrđenih ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti koji je Reem Air predstavio kao odgovor na zahtjev Nizozemske.

(55) Nadležna tijela Kirgistana odgovorna za regulatorni nadzor nad Reem Airom nisu provela dostatan nadzor nad ovim prijevoznikom u skladu s njihovim obvezama iz Čikaške konvencije, što je vidljivo iz ustrajanja ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti. Osim toga, informacije koje je Reem Air dao Komisiji tijekom saslušanja koje je tom poduzeću bilo odobreno pokazuju da, iako je svjedodžba o sposobnosti zračnog prijevoznika izdana u Kirgistanu, ovaj prijevoznik svoje glavno sjedište ima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), što je u suprotnosti sa zahtjevima iz Priloga 6. Čikaškoj konvenciji.

(56) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Rem Air ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Silverback Cargo Freighters

(57) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima Silverback Cargo Freightersa. Ove je manjkavosti utvrdila Belgija tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA15[45].

(58) Silverback Cargo Freighters, koji također osigurava održavanje (A&B pregledi) svojih vlastitih zrakoplova, nije se odgovarajuće odazvao na upit nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo ove države članice glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz nedostatka odgovarajućeg odgovora na zahtjeve ove države članice.

(59) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Silverback Cargo Freighters ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

Zračni prijevoznici iz Demokratske Republike Kongo

(60) Unatoč svojim nastojanjima, nadležna tijela za civilno zrakoplovstvo Demokratske Republike Kongo (‘DRC’) imaju ustrajne poteškoće pri provođenju i uvođenju relevantnih standarda sigurnosti, što se vidi iz ICAO-USOAP sažetog revizijskog izvješća Uprave za civilno zrakoplovstvo Demokratske Republike Kongo (Kinshasa, 11.-18. lipanj 2001.). Posebno, trenutno nije uspostavljen nikakav sustav za certifikaciju zračnih prijevoznika.

(61) Prema tome, nadležna tijela DRC-a, koja su odgovorna za regulatorni nadzor, pokazala su pomanjkanje sposobnosti za izvođenje odgovarajućeg nadzora sigurnosti.

(62) Za Central Air Express je uvedena zabrana letenja radi dokazanih manjkavosti u odnosu na međunarodne standarde sigurnosti i radi pomanjkanja suradnje s državom članicom.

(63) Belgija16[46] i Hewa Bora Airways (HBA) su dali informacije koje pokazuju da su, što se tiče HBA-a, manjkavosti koje su u prošlosti zapazila Belgijska nadležna tijela značajno popravljene glede određenog zrakoplova. Belgija je nadalje obavijestila Komisiju da namjerava provoditi sustavne inspekcijske preglede HBA-a na uzletištu. Radi toga se smatra da se ovom zračnom prijevozniku treba dopustiti nastavak sadašnje djelatnosti.

(64) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da sve zračne prijevoznike certificirane u Demokratskoj Republici Kongo (RDC) treba uključiti u Prilog A, s izuzetkom Hewa Nora Airwaysa (HBA) koji treba uključiti u Prilog B.

Zračni prijevoznici iz Ekvatorijalne Gvineje

(65) Nadležna tijela Ekvatorijalne Gvineje odgovorna za nadzor nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelom Ujedinjene Kraljevine za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti rada prijevoznika koji su licencirani ili certificirani u toj državi. Ujedinjena Kraljevina je 27. ožujka 2002.17[47] u dopisu glavnom direktoru civilnog zrakoplovstva u Ekvatorijalnoj Gvineji zatražila pojašnjenje u vezi za sljedećim:

– značajan porast broja zrakoplova registriranih u Ekvatorijalnoj Gvineji i navodi da Aircraft Registration Bureau (ARB) ili slična organizacija vjerojatno vodi registar,

– činjenica da stanoviti broj prijevoznika koji imaju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoznika (AOC) izdanu u Ekvatorijalnoj Gvineji, nemaju svoje glavno sjedište u Ekvatorijalnoj Gvineji.

U tom je dopisu Ujedinjena Kraljevina također obavijestila glavnog direktora za civilno zrakoplovstvo, da više neće moći dopustiti daljnje komercijalne letove prijevoznika iz Ekvatorijalne Gvineje na svom području, dok se nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine ne uvjere da se nad tim zrakoplovima provodi zadovoljavajući nadzor. Ekvatorijalna Gvineja na ovaj dopis nije odgovorila.

(66) Nadležna tijela Ekvatorijalne Gvineje odgovorna za regulatorni nadzor nisu pokazala dostatnu sposobnost za provođenje i uvođenje relevantnih standarda sigurnosti, što posebno pokazuju revizije i s njima povezani korektivni akcijski planovi uspostavljeni na temelju ICAO-vog Univerzalnog programa za reviziju nadzora sigurnosti (USOAP). Ovakva USOAP revizija Ekvatorijalne Gvineje je obavljena u svibnju 2001., pri čemu je revizijsko izvješće18[48] pokazalo da tijela civilnog zrakoplovstva u vrijeme revizije nisu imala sposobnost osiguravanja odgovarajućeg nadzora nad svojim prijevoznicima te osiguravanja da oni djeluju u skladu s ICAO standardima. Naime, nalazi ove revizije uključivali su sljedeće:

– nepostojanje organizacije koja bi bila sposobna preuzeti djelatnosti nadzora sigurnosti, posebno nedostatak specijaliziranog osoblja na područjima licenciranja, rada zrakoplova ili plovidbenosti,

– nemogućnost identificiranja broja zrakoplova u registru ili broja izdanih valjanih svjedodžbi o plovidbenosti,

– nije uspostavljen strukturirani sustav za certifikaciju i nadzor nad zrakoplovnim prijevoznicima,

– nisu doneseni propisi za zrakoplovne operacije,

– nije izveden nadzor nad ovlaštenim prijevoznicima,

– nije uveden sustav za izvođenje osnovnih zadaća agencije za nadzor plovidbenosti.

Nadalje, glavna uprava civilnog zrakoplovstva Ekvatorijalne Gvineje nije nikad dostavila ICAO-u akcijski plan za rješavanje ovih revizijskih nalaza19[49], pa stoga nije provedena daljnja zadaća praćenja revizije.

(67) Nadležna tijela Ekvatorijalne Gvineje odgovorna za regulatorni nadzor pokazala su nedostatnu sposobnost uvođenja i provođenja relevantnih standarda sigurnosti u skladu s njihovim obvezama iz Čikaške konvencije. U stvari, neki nositelji svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (AOC) izdane u Ekvatorijalnoj Gvineji nemaju glavno sjedište poslovanja u Ekvatorijalnoj Gvineji, što je u suprotnosti sa zahtjevima iz Priloga 6. Čikaškoj konvenciji20[50].

(68) Nadležna tijela Ekvatorijalne Gvineje koja su odgovorna za regulatorni nadzor sljedećih zračnih prijevoznika, pokazala su pomanjkanje sposobnosti za izvođenje odgovarajućeg nadzora sigurnosti tih prijevoznika: Air Consul SA, Avirex Guinée Equatoriale, COAGE – Compagnie Aeree de Guinée Equatorial, Ecuato Guineana de Aviación, Ecuatorial Cargo, GEASA – Guinea Ecuatortial Airlines SA, GETRA – Guinea Ecuatorial de Transportes Aéreos, Jetline Inc., King Transavia Cargo, Prompt Air GE SA, UTAGE – Unión de Transporte Aéreo de Guinea Ecuatorial.

(69) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da za sve zračne prijevoznike certificirane u Ekvatorijalnoj Gvineji treba uvesti zabranu letenja, te ih treba uključiti u Prilog A.

Zračni prijevoznici iz Liberije

(70) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima kod International Air Services koji je certificiran u Liberiji. Ove je manjkavosti utvrdila Francuska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA21[51].

(71) Nadležna tijela koja su odgovorna za regulatorni nadzor u Liberiji nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima civilnog zrakoplovstva Ujedinjene Kraljevine (UK) kada su bila obaviještena o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima utvrđenim tijekom inspekcijskog pregleda na uzletištu koji su 5. ožujka 1996. obavila nadležna tijela civilnog zrakoplovstva Ujedinjene Kraljevine na zrakoplovu registriranom u Liberiji22[52]. Odmah je postavljeno pitanje sigurnosti prijevoznika licenciranih ili certificiranih u Liberiji, te je 12. ožujka 1996. nadležno tijelo za civilno zrakoplovstvo Ujedinjene Kraljevine obavijestilo Liberijski DCA da će biti odbijeni svi zahtjevi za dopuštenje za obnavljanje komercijalnih letova u Ujedinjeni Kraljevinu, dok Liberijska nadležna tijela ne dokažu postojanje djelotvornog regulatornog sustava za osiguravanje plovidbenosti zrakoplova koji se nalaze u liberijskom registru. Od Liberijskih nadležnih tijela nije nikada primljen nikakav odgovor. Slično tome, Liberijska nadležna tijela nisu u potpunosti surađivala niti s francuskim nadležnim tijelima za civilno zrakoplovstvo, uskrativši odgovor kada je ova država članica izrazila zabrinutost glede sigurnosti letenja prijevoznika licenciranih i certificiranih u Liberiji.

(72) Nadležna tijela Liberije odgovorna za regulatorni nadzor pokazala su nedostatnu sposobnost uvođenja i provođenja relevantnih standarda sigurnosti. Sama je vlada Liberije 1996.23[53] priznala da ne može održati regulatornu kontrolu nad zrakoplovima registriranim u Liberiji zbog građanskog rata. Budući da je Opći mirovni sporazum potpisan 2003., a UN i prijelazna nacionalna vlada Liberije polagano uspostavljaju mjere za poboljšanje sigurnosti, nije vjerojatno da se od 1996. poboljšala sposobnost vlade da uredi svoj registar. Zbog sigurnosnih razloga, ICAO još nije izveo USOAP reviziju u Liberiji.

(73) Nadležna tijela Liberije koja su odgovorna za regulatorni nadzor sljedećih zračnih prijevoznika, pokazala su pomanjkanje sposobnosti za izvođenje odgovarajućeg nadzora sigurnosti tih prijevoznika: International Air Services Inc., Satgur Air Transport Corp., Weasua Air Transport Co. Ltd.

(74) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da za sve zračne prijevoznike certificirane u Liberiji treba uvesti zabranu letenja, te ih treba uključiti u Prilog A.

Zračni prijevoznici iz Sierra Leonea

(75) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima kod Air Universal Ltd. Ove je manjkavosti utvrdila Švedska tijekom inspekcijskog pregleda na uzletištu obavljenom prema programu SAFA24[54].

(76) Nadležna tijela koja su odgovorna za regulatorni nadzor u Sierra Leoneu nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima Švedske za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti Air Universal Ltd. koji je certificiran u toj državi, što je vidljivo iz izostanka odgovora na korespondenciju iz te države članice.

(77) Ujedinjena Kraljevina je već ranije odbila ili opozvala odobrenje za rad ili tehničku dozvolu za sve prijevoznike pod nadzorom Sierra Leonea.

(78) Iako je svjedodžba o sposobnosti zračnog prijevoznika za Air Universal Ltd. izdana u Sierra Leoneu, postoji dokaz koji pokazuje da ovaj prijevoznik trenutno svoje glavno sjedište ima u Jordanu, što je u suprotnosti sa zahtjevima iz Priloga 6. Čikaškoj konvenciji.

(79) Nadležna tijela Sierra Leonea koja su odgovorna za regulatorni nadzor nad Air Universal Ltd., nisu obavila odgovarajući nadzor nad ovim prijevoznikom u skladu sa svojim obvezama iz Čikaške konvencije.

(80) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da Air Universal Ltd. ne zadovoljava relevantne standarde sigurnosti.

(81) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima kod prijevoznika certificiranih u Sierra Leoneu. Ove su manjkavosti identificirale tri države članice, UK, Malta i Švedska tijekom inspekcijskih pregleda na uzletištu obavljenih prema programu SAFA25[55].

(82) Nadležna tijela koja su odgovorna za regulatorni nadzor u Sierra Leoneu nisu u potpunosti surađivala s nadležnim tijelima Švedske i Malte za civilno zrakoplovstvo kada se postavilo pitanje sigurnosti Air Universal Ltd. koji je certificiran u toj državi, što je vidljivo iz izostanka odgovora na korespondenciju iz te države članice.

(83) Nadležna tijela Sierra Leonea odgovorna za regulatorni nadzor pokazala su nedostatnu sposobnost uvođenja i provođenja relevantnih standarda sigurnosti u skladu s njihovim obvezama iz Čikaške konvencije. Sierra Leone nema odgovarajući sustav za praćenje svojih zrakoplovnih operacija ili zrakoplova, i nema tehničkih mogućnosti niti resursa za obavljanje ovakvih zadaća. Neki nositelji svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (AOC) izdane u Sierra Leoneu nisu imali glavno sjedište poslovanja u Sierra Leoneu, što je u suprotnosti sa zahtjevima iz Priloga 6. Čikaškoj konvenciji.

(84) Smatra se da je korektivni akcijski plan Sierra Leonea neodgovarajući (ili nedostatan) za popravljanje utvrđenih ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti. Nadležna tijela za civilno zrakoplovstvo Sierra Leonea sklopila su ugovor s privatnim poduzećem, International Aviation Surveyors (IAS), da u njihovo ime obavlja neke aktivnosti nadzora. Međutim, odredbe koje su obje strane uredile memorandumom o suglasju26[56] ne osiguravaju odgovarajući sustav nadzora za zrakoplove u registru Sierra Leonea. To se posebno odnosi na sljedeće:

– Zrakoplovi/prijevoznici obuhvaćeni Memorandumom o suglasnosti nisu imali sjedište u Sierra Leoneu, a osoblje IAS-a nije imalo sjedište niti u Sierra Leoneu niti u državi u kojoj su sjedište imali zračni prijevoznici.

– Čini se da IAS nije imao nikakvih izvršnih ovlasti.

– IAS je preuzeo odgovornost za rutinske inspekcije određenih prijevoznika ali nije bila specificirana razina njegove inspekcijske djelatnosti.

– Memorandumom o suglasnosti IAS-u je dan ugovorni odnos s dotičnim zračnim prijevoznicima.

– Čini se da Memorandum o suglasnosti nije na odgovarajući način regulirao nadzor letačkih operacija.

(85) Nadležna tijela Sierra Leonea koja su odgovorna za regulatorni nadzor sljedećih zračnih prijevoznika, pokazala su pomanjkanje sposobnosti za izvođenje odgovarajućeg nadzora sigurnosti ovih prijevoznika: Aerolift Co. Ltd, Afrik Air Links, Air Leone Ltd, Air Rum Ltd, Air Salone Ltd, Air Universal Ltd, Destini Air Services Ltd, First Line Air (SL) Ltd, Heavylift Cargo, Paramount Airlines Ltd, Star Air Ltd, Teebah Airways, West Coast Airways Ltd.

(86) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da za sve zračne prijevoznike certificirane u Sierra Leoneu treba uvesti zabranu letenja te ih treba uključiti u Prilog A.

Zračni prijevoznici iz Swazilanda

(87) Postoji provjereni dokaz o ozbiljnim sigurnosnim manjkavostima kod zračnog prijevoznika Jet Africa koji je certificiran u Swazilandu. Ove je manjkavosti utvrdila Nizozemska tijekom inspekcijskog pregleda na uzletištu obavljenom prema programu SAFA27[57].

(88) Jet Africa se nije odgovarajuće i pravovremeno odazvao na upit nizozemskih nadležnih tijela za civilno zrakoplovstvo glede sigurnosnih aspekata njegove aktivnosti, čime je pokazao pomanjkanje transparentnosti ili komunikacije, što je vidljivo iz toga što nije odgovorio na korespondenciju poslanu iz ove države članice.

(89) Ne postoji dokaz da je Jet Africa predstavio odgovarajući korektivni akcijski plan za ispravljanje ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti kao odgovor na zahtjev Nizozemske.

(90) Nadležna tijela Swazilanda odgovorna za regulatorni nadzor nisu pokazala dostatnu sposobnost za uvođenje i provođenje relevantnih standarda sigurnosti, što posebno pokazuje USOAP revizija obavljena u ožujku 1999. U revizijskom izvješću je zaključeno da u vrijeme revizije Swaziland nije bio sposoban za zadovoljavajuće ispunjavanje odgovornosti glede nadzora sigurnosti svojih zračnih prijevoznika i zrakoplovnog registra. Također je navedeno da nije bilo moguće utvrditi točan broj zrakoplova u registru, radi toga što on nije bio ispravno vođen. Revizijski tim također nije mogao utvrditi stvarni broj važećih licenci koje je Swaziland izdao osoblju, budući da se o tome nije vodila evidencija. Nije provedena daljnja zadaća praćenja USOAP revizije budući da Swaziland nije dostavio ICAO-u informacije o napretku koji je postigao pri provođenju akcijskog plana za rješavanje problema utvrđenih revizijom.

(91) Nadležna tijela Swazilanda, koja su odgovorna za regulatorni nadzor sljedećih zračnih prijevoznika, pokazala su pomanjkanje sposobnosti za izvođenje odgovarajućeg nadzora sigurnosti ovih prijevoznika: Aero Africa (Pty) Ltd, African International Airways (Pty) Ltd, Airlink Swaziland Ltd, Northeast Airlines (Pty) Ltd, Scan Air Charter Ltd, Swazi Express Airways, Jet Africa.

(92) Stoga je na temelju zajedničkih kriterija ocijenjeno da za sve zračne prijevoznike certificirane u Swazilandu treba uvesti zabranu letenja, te ih treba uključiti u Prilog A.

Opća razmatranja o zračnim prijevoznicima koji se nalaze na popisu

(93) Budući da se time ne bi ugrozila sigurnost, svim gore navedenim zračnim prijevoznicima se može dopustiti ostvarenje prava prometovanja tako da od zračnog prijevoznika koji nema zabranu letenja zakupe zrakoplov s posadom, uz uvjet da su zadovoljeni relevantni standardi sigurnosti.

(94) Popis Zajednice se mora redovito ažurirati i čim je to potrebno, kako bi se uvažio razvoj sigurnosti u odnosu na predmetne zračne prijevoznike, te na temelju daljnjih dokaza o poduzetim korektivnim mjerama.

Zračni prijevoznici koji se ne nalaze na popisu

(95) Na temelju dokaza koje su podastrli Tuninter i nadležna tijela Tunisa odgovorna za regulatorni nadzor, te na temelju daljnje potvrde Italije, smatra se da postoje utemeljeni dokazi da je ovaj prijevoznik popravio sigurnosne manjkavosti utvrđene tijekom inspekcijskog pregleda na licu mjesta.

(96) Na temelju informacija dobivenih od Njemačke smatra se da više ne postoje utemeljeni dokazi o pomanjkanju sposobnosti ili spremnosti nadležnih tijela Tadžikistana odgovornih za regulatorni nadzor nad zračnim prijevoznicima certificiranim u ovoj državi.

(97) Na temelju informacija dostavljenih Belgiji, koje pokazuju da su manjkavosti koje su dovele do nacionalne zabrane letenja za I.C.T.T.P.W i South Airlines u potpunosti otklonjene, smatra se da više ne postoje utemeljeni dokazi o ustrajanju ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti kod ovih zračnih prijevoznika.

(98) Na temelju informacija dobivenih od Njemačke, koje pokazuju da određeni zrakoplov zbog kojeg su uvedena ograničenja letenja za Atlanta Soyuz više nije dio njegove flote, smatra se da više ne postoje utemeljeni dokazi o ustrajanju ozbiljnih sigurnosnih manjkavosti kod ovog zračnog prijevoznika.

(99) Na temelju informacija koje su u ovoj fazi na raspolaganju, smatra se da ne postoje utemeljeni dokazi o tome da Air Mauritanie nije otklonio ozbiljne sigurnosne manjkavosti. Unatoč tome, treba dalje ocjenjivati sposobnost nadležnih tijela Mauritanije odgovornih za regulatorni nadzor nad ovim zračnim prijevoznikom. U tu svrhu, uz pomoć nadležnih tijela svih zainteresiranih država članica, Komisija mora u roku od dva mjeseca provesti ocjenjivanje nadležnih tijela Mauritanije odgovornih za regulatorni nadzor nad ovim zračnim prijevoznikom i poduzeća pod njegovom odgovornošću.

(100) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za sigurnost zračnog prometa,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

PREDMET

Ovom se Uredbom uspostavlja popis Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice iz Poglavlja II. osnovne Uredbe.

Članak 2.

ZABRANE LETENJA

1. Za zračne prijevoznike navedene u Prilogu A vrijedi zabrana za sve njihove letove unutar Zajednice.

2. Za zračne prijevoznike navedene u Prilogu B vrijede ograničenja letenja unutar Zajednice. Ova ograničenja se sastoje od zabrane upotrebe određenog zrakoplova ili određenih tipova zrakoplova navedenih u prilogu B.

Članak 3.

PROVEDBA

Države članice obavještavaju Komisiju o svim mjerama poduzetim u skladu s člankom 3. stavkom 1. osnovne Uredbe, kako bi na svom području provele zabrane letenja koje su uključene u popis Zajednice, u odnosu na zračne prijevoznike na koje se te zabrane primjenjuju.

Članak 4.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Uredba stupa na snagu prvi dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. ožujka 2006.

Za Komisiju
Jacques BARROT
Potpredsjednik

ANEKS A

POPIS ZRAČNIH PRIJEVOZNIKA ZA KOJE VRIJEDI ZABRANA SVIH LETOVA UNUTAR ZAJEDNICE1[58]

Naziv pravnog subjekta zračnog prijevoznika kako je naznačeno u AOC-u (i njegovo poslovno ime, ako je različito)	Broj Svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (AOC) ili broj operativne licencije	ICAO dezinacijska oznaka	Država operatora
Air Koryo	nepoznat	KOR	Demokratska Narodna Republika Koreja
Air Service Comores	nepoznat	nepoznata	Komori
Ariana Afghan Airlines ft	009	AFG	Afganistan
BGB Air	AK-0194-04	nepoznata	Kazahstan
GST Aero Air Company	AK 0203-04	BMK	Kazahstan
Phoenix Aviation	02	PHG	Kirgistan
Phuket Airlines	07/2544	VAP	Tajland
Reem Air	07	REK	Krgistan
Silverback Cargo Freighters	nepoznat	VRB	Ruanda
Svi zračni prijevoznici certificirani od strane vlasti nadležnih za regulatorni nadzor Demokratske Republike Kongo, uključujući	nepoznat	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
Africa One	409/CAB/MIN/TC/017/2005	CFR	Demokratska Republika Kongo
AFRICAN COMPANY AIRLINES	409/CAB/MIN/TC/017/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
AIGLE AVIATION	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
AIR BOYOMA	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
AIR KASAI	409/CAB/MIN/TC/010/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
AIR NAVETTE	409/CAB/MIN/TC/015/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
AIR TROPIQUES s.p.r.l.	409/CAB/MIN/TC/007/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
ATO — Air Transport Office	nepoznat	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
BLUE AIRLINES	409/CAB/MIN/TC/038/2005	BUL	Demokratska Republika Kongo
BUSINESS AVIATION s.p.r.l.	409/CAB/MIN/TC/012/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
BUTEMBO AIRLINES	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
CAA — Compagnie Africaine d’Aviation	409/CAB/MIN/TC/016/200 5	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
CARGO BULL AVIATION	409/CAB/MIN/TC/032/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
CENTRAL AIR EXPRESS	409/CAB/MIN/TC/01 1/2005	CAX	Demokratska Republika Kongo
CETRACA AVIATION SERVICE	409/CAB/MIN/TC/037/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
CHC STELAVIA	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
COMAIR	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
COMPAGNIE AFRICAINE D’AVIATION	409/CAB/MIN/TC/01 6/200 5	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
C0-ZA AIRWAYS	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
DAS AIRLINES	nepoznat	RKC	Demokratska Republika Kongo
DOREN AIRCARGO	409/CAB/MIN/TC/0168/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
ENTERPRISE WORLD AIRWAYS	409/CAB/MIN/TC/031/2005	EWS	Demokratska Republika Kongo
FILAIR	409/CAB/MIN/TC/014/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
FREE AIRLINES	409/CAB/MIN/TC/MNL/CM/ 014/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
GALAXY CORPORATION	409/CAB/MIN/TC/0002/MNL/ CM/014/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
GR AVIATION	409/CAB/MIN/TC/040 3/TW/ TK/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
GLOBAL AIRWAYS	409/CAB/MIN/TC/029/2005	BSP	Demokratska Republika Kongo
GOMA EXPRESS	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
GREAT LAKE BUSINESS COMPANY	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
I.T.A.B. — International Trans Air Business	409/CAB/MIN/TC/0022/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
JETAIR — Jet Aero Services, s.p.r.l.	nepoznat	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
KINSHASA AIRWAYS, s.p.r.l	nepoznat	KNS	Demokratska Republika Kongo
KIVU AIR	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
LAC — Lignes Aériennes Congolaises	Unknown	LCG	Demokratska Republika Kongo
MALU AVIATION	409/CAB/MIN/TC/013/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
Malila Airlift	409/CAB/MIN/TC/008/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
MANGO MAT	Potpis ministra	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
RWABIKA ‘BUSHI EXPRESS’	nepoznat	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
SAFARI LOGISTICS	409/CAB/MIN/TC/0760/V/ KK//2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
SERVICES AIR	409/CAB/MIN/TC/0 34/200 5	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
TEMBO AIR SERVICES	409/CAB/VC-MIN/TC/0405/ 2006	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
THOM’S AIRWAYS	409/CAB/MIN/TC/0033/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
TMK AIR COMMUTER	409/CAB/MIN/TC/020/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
TRACEP	nepoznat	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
TRANS AIR CARGO SERVICES	409/CAB/MIN/TC/035/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
TRANSPORTS AERIENNES CONGOLAIS (TRACO)	409/CAB/MIN/TC/0 34/200 5	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
UHURU AIRLINES	409/CAB/MIN/TC/039/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
VIRUNGA AIR CHARTER	409/CAB/MIN/TC/018/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
WALTAIR AVIATION	409/CAB/MIN/TC/036/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
WIMBI DIRI AIRWAYS	409/CAB/MIN/TC/005/2005	nepoznata	Demokratska Republika Kongo
Svi zračni prijevoznici certrificirani od strane vlasti nadležnih za regulatorni nadzor Ekvatorijalne Gvineje, uključujući	nepoznat	nepoznata	Ekvatorijalna Gvineja
Air Consul SA	nepoznat	RCS	Ekvatorijalna Gvineja
Avirex Guinee Equatoriale	nepoznat	AXG	Ekvatorijalna Gvineja
COAGE — Compagnie Aeree de Guinee Equatorial	nepoznat	COG	Ekvatorijalna Gvineja
Ecuato Guineana de Aviacion	nepoznat	ECV	Ekvatorijalna Gvineja
Ecuatorial Cargo	nepoznat	EQC	Ekvatorijalna Gvineja
GEASA — Guinea Ecuatorial Airlines SA	nepoznat	GEA	Ekvatorijalna Gvineja
GETRA — Guinea Ecuatorial de Transportes Aereos	nepoznat	GET	Ekvatorijalna Gvineja
Jetline Inc.	nepoznat	JLE	Ekvatorijalna Gvineja
KNG Transavia Cargo	nepoznat	VCG	Ekvatorijalna Gvineja
Prompt Air GE SA	nepoznat	POM	Ekvatorijalna Gvineja
UTAGE — Union de Transport Aereo de Guinea Ecuatorial	nepoznat	UTG	Ekvatorijalna Gvineja
Svi zračni prijevoznici certrificirani od strane vlasti nadležnih za regulatorni nadzor Liberije, uključujući	nepoznat	nepoznata	Liberija
International Air Services	nepoznat	IAX	Liberija
SATGUR AIR TRANSPORT, Corp.	nepoznat	TGR	Liberija
WEASUA AIR TRANSPORT, Co. Ltd	nepoznat	WTC	Liberija
Svi zračni prijevoznici certrificirani od strane vlasti nadležnih za regulatorni nadzor Sierra Leonea, uključujući	nepoznat	nepoznata	Sierra Leone
AEROLIFT, Co. Ltd	nepoznat	LFT	Sierra Leone
AFRIK AIR LINKS	nepoznat	AFK	Sierra Leone
AIR LEONE, Ltd	nepoznat	RLL	Sierra Leone
AIR RUM, Ltd	nepoznat	RUM	Sierra Leone
AIR SALONE, Ltd	nepoznat	RNE	Sierra Leone
AIR UNIVERSAL, Ltd	00007	uvs	Sierra Leone
DESTINY AIR SERVICES, Ltd	nepoznat	DTY	Sierra Leone
FIRST LINE AIR (SL), Ltd	nepoznat	FIR	Sierra Leone
HEAVYLIFT CARGO	nepoznat	nepoznata	Sierra Leone
PARAMOUNT AIRLINES, Ltd	nepoznat	PRR	Sierra Leone
STAR AIR, Ltd	nepoznat	SIM	Sierra Leone
TEEBAH AIRWAYS	nepoznat	nepoznata	Sierra Leone
WEST COAST AIRWAYS Ltd	nepoznat	WCA	Sierra Leone
Svi zračni prijevoznici certrificirani od strane vlasti nadležnih za regulatorni nadzor Swazilanda, uključujući	nepoznat	nepoznata	Swaziland
AFRICAN INTERNATIONAL AIRWAYS, (Pty) Ltd	nepoznat	AIA	Swaziland
AIRLINK SWAZILAND, Ltd	nepoznat	SZL	Swaziland
Jet Africa	nepoznat	OSW	Swaziland
NORTHEAST AIRLINES, (Pty) Ltd	nepoznat	NEY	Swaziland
SCAN AIR CHARTER, Ltd	nepoznat	nepoznata	Swaziland
SWAZI EXPRESS AIRWAYS	nepoznat	SWX	Swaziland

Zabrana za Ariana Afghan Airlines primjenjuje se na sve zrakoplove kojima operira ovaj zračni prijevoznik osim na A310 registarski broj F-GYYY.

PRILOG B

POPIS ZRAČNIH PRIJEVOZNIKA ZA KOJE VRIJEDE OGRANIČENJA LETENJA UNUTAR ZAJEDNICE1[59]

Naziv pravnog subjekta zračnog prijevoznika kako je naznačeno u AOC-u (i njegovo poslovno ime, ako je različito)	Broj Svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoznika (AOC) ili broj operativne licencije	ICAO dezinacijska oznaka	Država operatora	Tip zrakoplova	Registarski broj(evi) i kada je dostupno, serijski broj(evi)	Država registracije
Air Bangladesh	17	BGD	Bangladeš	B747-269B	S2-ADT	Bangladeš
Buraq Air	002/01	BRQ	Libija	IL-76	— UN-76007 (ser. br. 0003426765) — 5a-DNA (ser. br. 0023439140) — 5A-DMQ (ser. br 73479392) — UN-76008 (ser. br. 0033448404)	Libija
Buraq Air	002/01	BRQ	Libija	Let L-410	5A-DMT (ser. br. 871928)	Libija
HBA ft	416/dac/tc/sec/ 087/2005	ALX	Demokratska Republika Kongo	Cijela flota osim L-101	Cijela flota osim 9Q-CHC (ser. br. 193H-1206)	Demokratska Republika Kongo

Hewa Bora Airways jedina smije koristiti specifične zrakoplove namijenjene za svoje trenutne operacije unutar Europske zajednice.